Vijesti

Kako se pop-psiholog Peterson na Twitteru zakačio s papom Franjom?

Published

1 godina ago

10 ožujka, 2023

Prije nekoliko dana, došlo je do prepirke na Twitteru između Jordana Petersona (3,9 milijuna sljedbenika) i pape Franje (18,9 milijuna sljedbenika, ne uključujući milijun sljedbenika koji ga prate na njegovom profilu na latinskom jeziku).

Vijest o tome može vas ispuniti oduševljenjem ili zgražanjem; ili oboje. Twitter račun pape Franje obično sadrži zbirku kratkih pobožnosti koje imaju za cilj razgaliti dušu, a ne opteretiti um. Ali ovom prilikom, prof. Peterson nije bio razdragan. Zamjerio je papi zamjenu pobožnosti politikom.

Što je papa napisao na Twitteru da je isprovocirao najpopularnijeg psihologa na svijetu da odgovori?

„#socijalnapravda zahtijeva da se borimo protiv uzroka siromaštva: nejednakosti i nedostatka poslova, zemlje i objekta stanovanja; protiv onih koji uskraćuju socijalna i radna prava; i protiv kulture koja oduzima dostojanstva drugima”.

Na što je prof. Peterson (kojemu nikad nije nedostajalo samopouzdanja) odgovorio:

„Nema ničeg kršćanskog u #socijalnojpravdi. Otkupljujuće spasenje stvar je pojedinačne duše”.

Nije iznenađujuće da je tweet prof. psihologije (koji je ujedno i agnostik), u kojem je papi održao predavanje o njegovoj vjeri, izazvao plimni val reakcija na društvenim mrežama.

“Authentic social justice” is not antithetical to Christianity. First, yes it is, because it is predicated on group rather than individual categorization; second, we see damn little of “authentic” social justice @Pontifex and a lot of ideology https://t.co/QzuSN3hgHE

— Dr Jordan B Peterson (@jordanbpeterson) March 9, 2023

Oni komentatori koji nemaju veliki interes za tweetove pape Franje, ali imaju veliki animozitet prema Petersonu, nemilosrdno su mu se rugali zbog, kako smatraju, oholosti. Kako se agnostik pop-psiholog usuđuje reći papi da je krivo shvatio vjeru?

Korisnik Tweetera pod korisničkim imenom “George” sažeo je to u tweet za napad protiv Petersona, te mu je samouvjereno odgovorio: „Ne znam što je smješnije, da pokušavaš papi držati lekciju o tome što je kršćanstvo, ili da glasno proglašavaš kao Isus nije u pravu”.

Ruganje se proširilo posvuda; a “ekipa“ na Twitteru stala je uz korisnika “Georgea“.

No, vjerujući Georgeu na riječ i osvrćući se na Isusove postupke i prioritete, postoje na prvi pogled dokazi da Isus nije bio ni socijalist, pa čak ni veliki borac za društvenu pravdu.

U Matejevu evanđelju (usp. 26, 11) Isus naglašava da ćemo „siromahe imati svagda među sobom“, i to nije podložno sloganu društvene reforme. Njegove riječi „zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste…“ rana je Crkva shvatila kao solidarnost s progonjenim kršćanima koji pate zbog svoje vjere, a ne kao moto koji potiče formiranje socijalističke lige.

Ali osim neispravnog tumačenja biblijskih redaka, postoji li neki drugi dokaz da je papina podrška političkim pokretima koji se bore protiv siromaštva, nejednakosti i radničkih prava problematična za kršćanstvo?

Iako Peterson još nije kršćanin, sve se više čini da njegova supruga koja redovito moli krunicu počinje prakticirati katoličanstvo. Možda ga je uputila na neke enciklike papa prije Franje, koji su strastveno osudili socijalizam kao nespojiv s katolicizmom. Unatoč političkim preferencijama sadašnjeg pape, povijesni papinski um nije nikad prihvaćao lijevi utopizam.

U svojoj enciklici Humanum Genus, od 20. travnja 1884., papa Leon XIII upozorio je da socijalizam planira namjerno rušenje Crkve.

Sv. Pio X. (papa od 1903. do 1914.) predvidio je distopije koje će izazvati socijalizam, gdje god bi bio nametnut: „Ali još čudnije, alarmantne i tužne u isto vrijeme su smjelost i neozbiljnost ljudi koji sebe nazivaju katolicima i sanjaju o preoblikovanje društva pod takvim uvjetima, iznad i izvan okvira Katoličke Crkve, “vladavina ljubavi i pravde“… Što će to oni proizvesti?”

Papa Pio XI. (1922. – 1939.) ukazao je na konceptualne proturječnosti na kojima se temeljila premisa socijalizma: „Socijalizam, ako ostane istinski socijalizam, čak i nakon što je popustio istini i pravdi u točkama koje smo spomenuli, ne može se pomiriti s naukom Katoličke Crkve jer je takav koncept društva sam po sebi potpuno stran kršćanskoj istini”.

I doista, socijalističke vlade nemilosrdno su provodile politiku koja potkopava koncept obitelji. Lijevo orijentirana država uvijek ima rastuće ambicije zamijeniti ne samo Boga, već i obitelj, dok provodi politiku koja potkopava tradicionalne uloge majčinstva i očinstva.

S druge strane, katolički socijalni nauk ima dugu i intenzivnu povijest interakcije s političkim tijelom, te povijest davanja smjernica na niz različitih načina da se politički i društveno utječe na zabranu „ljubi bližnjega svoga“.

Ali zašto bi se Peterson zamarao sukobom s papom oko socijalne pravde?

Iako ga ljevica optužuje da predstavlja “alternativnu desnicu“ (što god to bilo), bio je oprezan u javnom objašnjavanju da ljevica i desnica trebaju jedna drugu u zrelom političkom društvu; desnica za očuvanje vrijednosti, ljevica za reformu. Ovo nisu zapažanja koja pokazuju Petersonovu stranačku političku pripadnost. I jednako je oštro kritizirao opasnosti neobuzdane desnice, kao i ljevice.

Ali Petersona u javnosti pokazuje otpor ambicijama nove ljevice koja želi nametnuti trans zamjenice i kriminalizirati slobodu govora.

Treba razumjeti da se generacija pape Franje u drugoj polovici dvadesetog stoljeća natjecala s ljevicom u izražavanju ljubavi prema bližnjemu, dok su totalitarni režimi koje je ljevica stvorila bili skriveni iza željeznih i bambusovih zavjesa. Potraga za jednakošću dovela je do devedeset milijuna žrtava Maove kulturne revolucije, ali ništa od toga nije ugrozilo slobodu govora i djelovanja na Zapadu.

Peterson se bunio protiv nepoznavanja povijesti među mlađom generacijom, koju privlači idealističko obećanje socijalne pravde, a da oni ne shvaćaju da prisila uvijek uklanja slobodnu misao, slobodu govora i slobodno djelovanje.

No glavni smjer Petersonove kritike socijalne pravde bio je osnažiti ono što su prethodnici sadašnjeg Pape tako jasno vidjeli, a to je da su ciljevi ljevice neizvedivi i da se razlikuju od prioriteta Crkve u najkritičnijim točkama.

Jednakost zvuči duboko poželjnom, ali Peterson nas podsjeća da Paretova krivulja pokazuje da unatoč Marxovom idealizmu, jednak trud i raspodjela nisu ostvarivi; popularna želja za jednakošću mogućnosti nikada nije ista kao odlučnost ljevice da postigne jednakost ishoda – silom kada je potrebno.

Kritičari su se smijali Petersonovoj tezi ne shvaćaju da je cilj njegove misli dublji. Hijerarhije (utjelovljene u najstarijim biološkim strukturama) izgledaju neprivlačno, ali daju kompetencije koliko i status, a bez kompetencija nema obrane od anarhije.

Prisilni govor i ograničenja onoga što se može reći, sprječavaju pojedince da otkrije eksperimentalne misli koje se uokviruju riječima. Peterson inzistira na tome da nam je potrebna sloboda da eksperimentiramo s riječima, a da nas ne ušutka misaoni zločin nametnut kao govor mržnje. I nikome nije toliko potrebna sloboda govora kao Crkvi koja želi evangelizirati svijet.

Ali možda je najozbiljnija točka razilaženja između Petersona i sadašnjeg pape bio Petersonov podsjetnik da su Isusovi prioriteti bili izraženi u smislu spasenja duše pred našim nadolazećim sudom, a ne preraspodjelom bogatstva i ukidanjem zakona ropstva u cijelom Rimskom carstvu. U slučaju da pogrešno zamijenimo prava tijela s prvenstvom duše, evanđelist Luka podsjeća svoje nežidovske slušatelje da je “siromah” u hebrejskoj misli gotovo uvijek skraćenica za „siromahe duhom”.

Jedna od najvećih teoloških pogrešaka prošlog stoljeća bilo je dopuštanje teologije oslobođenja, intelektualnog eksperimenta koji su ponajviše vodili isusovci. Možda Petersonova Twitter intervencija s papom Franjom predstavlja podsjetnik starijoj hijerarhiji današnje Crkve da program socijalne pravde rijetko dolazi bez totalitarne cijene.

Kad Petersona napadaju novinari iziritirani njegovim utjecajem na svijet, Peterson ističe ponovljene razgovore koje vodi s ljudima čiji su životi promijenjeni njegovim utjecajem i analizom. Brojke su ogromne i predstavljaju pravi pokret društvene obnove, s ljudima spašenim od beznađa i očaja. Ovaj pokret obnove započeo je u umu.

Bilo bi čudno da nije pokušao podsjetiti Crkvu da, ako stvarnu osobnu i društvenu obnovu može učiniti “osvježeni“ um, koliko više bi mogla biti nadahnuta obnovljenom dušom.

Božji narod se često morao oslanjati na ekscentrične izvore kako bi ponovno otkrio Božji bolji put. Ako je Bileam mogao prihvatiti savjet od tvrdoglave magarice, možda onda papu može korisno informirati brbljavi pop psiholog.

Izvor | Quo Vadis Croatia foto: tw

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

14 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

15 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

22 sata ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.