Connect with us

Vijesti

Kako se riješiti opozicije? Lako; svaku kritiku proglasiti govorom mržnje, terorizmom i prekinuti zasjedanje Sabora! Poznato zar ne?

Published

on

U situaciji kada je premijer Plenković u Bruxellesu sazvao konferenciju za novinara i izjavio da “Imamo ozbiljan problem s radikalizmom” , odlučiti prekinuti rad Sabora nije baš primjereno datom trenutku.

Hrvatski državni Sabor najviša je zakonodavna institucija Rebublike Hrvatske, hrvatske državotvornosti i hrvatske opstojnosti.

Plenković na sjednici Vlade: “Ovaj napad ima i elemente terorističkog akta

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/uskoro-premijer-plenkovic-odrzava-konferenciju-ocekuje-se-vise-detalja-o-pucnjavi-1438410http://www.vecernji.hr

Unaprijed se ograđujem i osuđujem svako uzimanje pravde u svoje ruke, a pogotovo oružjem. To je očajnički čin, jer nitko nema pravo nikome ugrožavati ili oduzeti život! Zalažem se za život! Pravo na život bezuvjetno je pravo na zaštitu pojedinca od proizvoljnog ubijanja. Isto tako žalim mladog čovjeka koji se odlučio na takav bezuman čin! Žalim njegove roditelje i kao majka dijelim njihovu bol i izražavam im iskrenu sućut!

Žao mi je i mladog policajca koji je žrtva tog bezumnog čina i želim mu brz i potpun oporavak!

Međutim moram naglasiti da isto tako osuđujem neprimjereni način na koji je premijer Andrej Plenković taj bezuman čin iskoristio za obračun sa cijelom oporbom i to iz Bruxellesa, umjesto da sačeka rezultate istrage koja će sveobuhvatnom analizom utvrditi što je tog mladog čovjeka potaklo na takav agresivan način rješavanja svojih frustracija, koji su uzroci i pozadina cjelog događaja.

Premijer Plenković me svojim istupom podsjetio na neko prošlo vrijeme za koje sam mislila da se više nikada ne može ponoviti, međutim izgleda da je taj rudiment udbine metodologije obračuna sa političkim oponentima i neistomišljenicima duboko ukorijenjen u mentalni sklop hrvatske politike.

I ne samo politike, nego i razmišljanja biračkog tijela u kojem demokratski standardi još nisu saživjeli, nego je još uvijek živo jednoumlje koje predstavlja poništavanje svih dostignutih demokratskih standarda.

Višestranačje je u Hrvatskoj uvedeno na prvim slobodnim izborima 22. travnja 1990.godine što znači da 30 godina nije bilo dovoljno da se zaboravi totalitarni jednopartijski sustav kao sustav vrijednosti, način političkog promišljanja i način obnašanja vlasti! Pluralizam, tolerancija i poštivanje slobode mišljenja nikako nisu saživjeli kao novi sustav vrijednosti u hrvatskom medijskom i javnom prostoru.

U demokraciji nema državnog neprijatelja , odnosno neprijatelja vladajućoj Partiji, koja svoje oponente proglašava državnim neprijateljima, jer Partija sebe izjednačava sa državom. U višestranačju stranke na vlasti se izmjenjuju na slobodnim i demokratskim izborima i ne može se momentalno vladajuća stranka izjednačiti sa državom, a stranke u opoziciji državnim neprijateljem, nego se stvara odnos vladajuća stranka i stranke u opoziciji!

Znači odnos pozicije i opozicije, a ne odnos prijatelj vladajućima i neprijatelj.

Kako u hrvatskom političkom javnom i medijskom prostoru prevladava još uvijek totalitarno razmišljanje, vladajući svaku kritiku njihove politike shvaćaju kao neprijateljstvo.

Prijetnje, policijski progon, cenzura, sve to upućuje upravo na to da su vladajući ti koji radikaliziraju političku scenu.

https://narod.hr/hrvatska/medved-se-mijesa-u-rad-policije-baviti-ce-se-penavom-i-svima-koji-huskaju?fbclid=IwAR3DHrqmRnk7OpcULvukZCS9mJe5o6NDroOmfO3PPh0OIseQR2EXd_LTrOA

Mediji su posebna priča! Snaga medija na formiranje javnog mnijenja iskorištava se da potiče jednoumlje i podržavanje vladajuće stranke, umjesto na razvoj demokratskih standarda i prava na slobodu mišljenja;

” Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice” piše u Deklaraciji UN o ljudskim pravima.

VerbalnI delikt kao jedan od načina zabrane slobode mišljenja zamjenjen je formulacijom “govor mržnje”, pa se sa proglašavanjem govorom mržnje ponovno na perfidan način uvela cenzura, kao nedemokratska metoda suzbijanja kritičkog promišljanja.

Hrvatski državni Sabor nositelj razvoja demokracije

Hrvatski sabor – Wikipedija

Sabor je bio garancija opstojnosti i državotvornosti hrvatskog naroda kroz povijest. Prvi puta ga spominje bizantski povijesničar Prokopije u 6 stoljeću, kada zapisuje da Slaveni i Hrvati ” od starine žive u demokraciji” riješavajući opće poslove ” na zajedničkim skupovima”

Na saboru u Rižani blizu Kopra 804. godine istarski Hrvati zahtjevaju od nove franačke vlasti da poštuje nihova starosjedilačka prava u odnosu na došljake. Slijedeći puta na krunidbi kralja Tomislava 925 godine, na Duvanjskom polju prisustvuje ” vas puk zemlje. Kralj Dmitar Zvonimir svečano je okrunjen u Solinskoj bazilici 1076. godine.

Dalje kroz povijest uvijek se sastajao kada je bilo potrebno. Do 1848 godine Sabor je staleška skupština, predstavnika plemstva i crkve, a nakon toga do 1918.godine postaje predstavničko tijelo hrvatskog naroda. Sabor je svo vrijeme unije sa Ugarskom i Italijom bio najviši zakonodavni i upravni organ vlasti.

Sabor je neovisno i samostalno donosio Zakone , potvrđivao hrvatsko državljansrvo, raspisivao i određivao visinu poreza, i upravljao u svezi sa financijama svim poslovima, carinom,trgovinom i prometom; brinuo o pravosuđu, prosvjeti i školstvu.

Jedino razdoblje kada se Hrvatski Sabor nije sastajao je ono u Kraljevini SHS ili kasnije Kraljevini Jugoslaviji od 1918. godine do prosinca 1942. godine!

U novijoj hrvatskoj povijesti prvi saziv Sabora Republike Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990. u Zagrebu , nakon prvih demokratskih izbora Sabor je zasjedao čak i nakon granatiranja 7. listopada 1991. godine kada su zrakoplovi JNA bombardirali povijesnu jezgru glavnoga grada Zagreba, zgradu državnog sabora i Banske dvore u kojima je tada bilo smješteno državno vodstvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom. Zbog tih okolnosti i mogućih novih zračnih napada na Zagreb, sjednica svih triju tadašnjih saborskih vijeća hrvatskog parlamenta održana je 8. listopada 1991. godine na tajnom mjestu. Danas je poznato da je sjednica održana u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu.

Eto Sabor je zasjedao i nakon bombardiranja i pokušaja atentata na Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana 7.listopada 1990. godine, a današnji vladajući HDZ, odlučio je da se nakon pucnjave na Trgu Sv. Marka, saborske sjednice ne održavaju dva tjedna!

A zbog čega?

Poznate su sve metode kojima se skreće medijska pozornost sa nekog kompromitirajućeg događaja, da bi se diskvalificirala politička opcija koja kritički prati njegove izvanredne mjere! Prekinuti moratorij na ovrhe, blokade računa građana i skrenuti medijsku pozornost na pauzu od 2 tjedna u radu Sabora jedan je od načina.

Da narod zaboravi na aferu Janaf u kojoj je izašlo na vidjelo sav nemoral, korupcija i kriminal vladajuće političke elite u Hrvatskoj, da ga saborski zastupnici ne podsjećaju na tu aferu.

Da se ne spominje prekid moratorija na ovrhe, na što Vladu upozorava predsjednik Milanović , kada već saborski zastupnici ne mogu iz Sabora:

“U situaciji kada ni sama država ne može izvršavati sve preuzete obveze, kako to vidimo u slučaju neplaćanja dugova prema dobavljačima lijekova, blokirani građani imaju pravo očekivati od države zaštitu ili barem poštenije i pravednije rješenje. Dužnika koji ne može plaćati ratu stambenog kredita nije pravedno stavljati u isti ovršni rang s ljudima koji duguju desetke milijuna kuna. Ako ih banke jednako tretiraju, država ne može i ne smije’

Nakon pucnjave na zgradu Vlade na Trgu Sv. Marka i optuživanje od strane premijera Plenkovića svih drugih osim njegove Vlade i SDSS-a, Premijer umjesto da prihvati odgovornost, analizira svoju politiku i sagleda što to izaziva veliko nezadovoljstvo vladinom politikom u hrvatskom društvu, on u maniri poznate yugo represivne službe počinje prijetiti i prozivati opoziciju, pa čak i Predsjednika države.

Perfidne metode cenzure i manipulacije po staroj yugo navadi!

Ne ulazeći u prepucavanje izmedu Premijera i Predsjednika RH očito je da se korupcija i kriminal više ne daju sakriti, a upravo su korupcija, kriminal i nepravda vladajućih, okidač i uzrok za pucnjavu, barem po komunikaciji napadača, koja je vidljiva na društvenoj mreži Facebook.

Premijer Plenković ne shvaća da njegovu politiku ne podržava većina građana Hrvatske kako on kaže. Točno ima legalnu većinu od onih koji su izašli na izbore, ali treba uvažiti činjenicu da 53,10 % birača nije izašlo na izbore.

Premijer Plenković je došavši na čelo HDZ-a i na mjesto Predsjednika Vlade RH počeo provoditi svoj plan i program promjene smjera i pozicioniranje stranke i Vlade kojoj je na čelnoj poziciji, potpuno uvjeren u svoju nepogrešivost! Njegov izbor smjera i politički pravac kojim ima namjeru krenuti on smatra jedino ispravnim i mogućim.

Sa tom njegovom vizijom nisu bili suglasni ni u stranci, ni u državi. Lomeći postupno otpor u stranci, raznim metodama pritisaka, trgovanjem sa pozicijama i funkcijama stvorio si je privid da je uspio.

Ne poznavajući vlastiti narod, njegov nacionalni identitet i njegov sustav vrijednosti, bez empatije za kalvariju i žrtvu, koju je hrvatski narod prošao u komunističkom totalitarnom režimu, jer je bio dio “zlatne komunističke mladeži” koja nije iskusila državni teror , bez empatije za žrtve iz Domovinskog rata, jer to nije bio njegov rat, krenuo je protiv svog naroda.

Hrvatski nacionalni identitet i sustav vrijednosti, nisu uspjeli slomiti komunisti u 45 godina vladavine ni masovnim likvidacijama, ni terorom totalitarne komunističke vlasti, ni cenzurom , ni raznim zabranama pa se eto pokazalo da nije i ne može ni Andrej Plenković.

Nezadovoljstvo je eksplodiralo nažalost na najgori mogući način, ne masovnim prosvjedima, kako to rade u drugim zemljama u našem bližem i daljem okruženju, nego oružjem , nasumičnom pucnjavom isfrustriranog mladog čovjeka kojemu je bilo dosta nepravde.

Kroz tu pucnjavu izašle su sve loše političke odluke i koraci premijera Plenkovića počevši od;

  1. globalističkog nasrtaja na vjerski identitet hrvatskog naroda; na silu izglasane Istanbulske konvencije, unatoč najmasovnijm prosvjedima u njegovom mandatu, koja je unijela rodnu ideologiju u hrvatsko društvo, prijevarom sa famoznom interpretativnom izjavom, jer je Istanbulska konvencija implementirana u sve zakone RH,
  2. nasrtaja na njegovu povijesnu memoriju sa uklanjanjem ploče poginulim hrvatskim braniteljima, HOS-ovcima u Jasenovcu, favoriziranje crvene zvijezde i progon HOS-ovaca za pozdrava Za dom spremni. Samim time i ne usvajanjem i ratificiranjem Rezolucije EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine o izjednačavanju zločina komunizma sa fašizmom,
  3. koaliranjem sa SDSS-om kojim se izjednačavaju agresor i žrtva Domovinskog rata, neprocesuiranje ratnih zločinaca, što izaziva veliku frustraciju u braniteljskoj populaciji, veliki broj branitelja je počinio suicid! Preko 3 100 hrvatskih branitelja svoje razočaranje i nezadovoljstvo načinom vođenja države koju su oni stvarali, usmjerili su prema sebi i oduzeli si život, nisu posegnuli za terorizmom, ali to nije bilo znakovito vladajućima da se zabrinu, briga njih, jedan branitelj manje…
  4. afera prepiska tzv. skupine Borg iz koje je bilo vidljivo koliko se novaca davalo za “savjetnike”, propast velikih poduzeća u kojima su tisuće ljudi ostale bez posla; Sisačka željezara, Uljanik.. a sa druge strane afera Janaf , vreće gotovog novca koje se nalaze po prtljažnicima …dok se u isto vrijeme ukida moratorij na ovrhe i ljude prisiljava na rasprodaju svega u Hrvatskoj i iseljavanje cijelih obitelji.
  5. Korumpirano i sporo Pravosuđe, što izaziva duboki osjećaj nesigurnosti i nepravde,
  6. neuspjela nabavka aviona kao državna sramota, kada je zbog nepriznavanja vlastitih propusta Premijer bio spreman ući u diplomatski sukob sa SAD-om i da dalje ne nabrajam.

Sve nabrojano dovoljno je strašno proživljavati u svojoj domovini, za koju su dali svoju najveću dragocijenos, život , 15 840 hrvatskih branitelja!

Lili Benčik/ hrvatskepravice

Vijesti

Nikodem – novo rođenje

Published

on

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena (Iv 3,14-21).

Foto: Snimka zaslona iz The Chosen (Discover Walks)

Kontekst

Evanđelje četvrte korizmene nedjelje liturgijske godine B (Iv 3,14-21) uzeto je iz Isusova razgovora s Nikodemom (2,23-3,36). Nakon što je Isus, kako smo vidjeli prošle nedjelje, o blagdanu Pashe očistio Hram, najavio njegov kraj i kraj starozavjetnog kulta, a sebe proglasio novim Hramom, ostao je još neko vrijeme u Jeruzalemu. Mnogi su, primjećuje sv. Ivan, povjerovali u njegovo ime, vidjevši znamenja koja je činio. Isus se, izgleda, pokazao kritičan prema njihovoj vjeri, jer je znao da se temelji samo na znamenjima i da će trajati dok ona traju. I stoga evanđelist bilježi:

No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku (Iv 2,24).

Iz tog kruga poluvjernih iskače jedan uglednik koji bi se htio sastati s Isusom, a to je poimence Nikodem.

Nikodemovo pitanje

U vrijeme tog boravka u Jeruzalemu Isusa je obnoć posjetio jedan ugledni Židov, učitelj u Izraelu, član Velikog vijeća (Iv 7,45.50), farizej Nikodem. Zašto obnoć? Da li možda iz obzira da drugi ne vide? Da li iz straha od svojih kolega da mu se ne bi rugali što on učitelj u Izraelu, Jeruzalemac, traži savjet kod jednog samoukog galilejskog propovjednika? Ljudski obzir često određuje naše ponašanje? Nikodemi hodaju još uvijek našim ulicama.

Mathisa Stom – Wikimedia Commons

Možda bismo, ipak, Nikodemu nanijeli nepravdu, ako bismo ga promatrali samo pod tim vidikom. Nikodem je, kako sam Isus kaže, učitelj u Izraelu, a noć je najprikladnije vrijeme za proučavanje Zakona. Poznato je da su rabini noću vodili duboke teološke razgovore. Prema tome možda je i to razlog zašto Nikodem želi noću posjetiti Učitelja iz Nazareta.

Osim toga Ivanovo je evanđelje, kako znamo, puno simbolike. Kronološki podaci nisu uvijek samo čista kronologija, nego često simbolika koja u sebi krije veću zbilju. U tom smislu noć bi mogla značiti stanje u kojem se Nikodem još uvijek nalazi i iz kojeg želi izići. Možda smo najbliže istini, ako Nikodemov noćni posjet Isusu gledamo u tom svjetlu. To nam potvrđuje i sam sv. Ivan kad na jednom drugom mjestu u svome evanđelju spominje noć. Za Judu veli da je, nakon što je na Posljednjoj večeri uzeo zalogaj, odmah izišao, a bijaše noć (13,30). To nije samo kronološki podatak, nego je to noć njegove sudbine. On sam bijaše noć, rekao je sv. Augustin.[1] Prema tome otići od Isusa, znači otići u noć, u tamu, a doći k Isusu, znači izići iz tame i doći k svjetlu. To Nikodem želi i to je glavni razlog zašto traži susret s Isusom. Nikodem je čovjek otvoren svjetlu, ljubitelj istine, Bogotražitelj.

Izgleda da je Isus za vrijeme svoga boravka u Jeruzalemu svojim nastupom, riječima i djelima na njega ostavio silan dojam. Osjetio je da je to čovjek koji dolazi iz Božje blizine. To ga je privuklo i htio ga je svakako posjetiti, s njim se porazgovoriti, iznijeti mu neke teološke i osobne probleme koji ga već duže vrijeme muče. Sluti da bi mu ih on mogao riješiti. Kako je uspio doći do njega, ne znamo. Isus ga je primio na razgovor u noćnim satima. Nakon pozdrava, što se pretpostavlja, Nikodem, još uvijek pod dojmom svojih doživljaja, obraća se s poštovanjem Isusu kao učitelju izražavajući mu istinski kompliment:

Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš, ako Bog nije s njime (Iv 3,2).

Nikodem govori u pluralu. U čije ime? Možda u ime onih koji su kao i on povjerovali u Isusa na temelju njegovih znamenja (Iv 2,23). Isus prelazi preko toga kao da želi što prije doći na samu stvar radi koje je došao. Nakon izraženog komplimenta Nikodem je htio iznijeti svoj problem i problem svoga vremena, ali ga je Isus svojim odgovorom pretekao. Tek iz Isusova odgovora saznajemo što je Nikodema mučilo i zašto je želio doći k njemu, a to je osnovno pitanje koje muči i moralo bi mučiti svakog čovjeka, pitanje spasenja: Što čovjek mora činiti da uđe u kraljevstvo Božje, da se spasi, da ne proigra smisao svoga života? Takvo opće, goruće pitanje ondašnjeg vremena u Izraelu iznio je pred Isusa još davno prije bogati mladić klečeći na koljenima: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? (Mk 10,17).

Isusov odgovor – najava novoga rođenja

Isusov odgovor je veoma kratak: Valja se nanovo roditi.[2]

Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor ne može vidjeti kraljevstva Božjega (3,3).

Isus je svojim odgovorom zbunio Nikodema. Došlo je do nesporazuma, što se u Ivanovu evanđelju između Isusa i njegovih subesjednika često događa (4,15; 6,34.52; 8,57; 14,8). Do nesporazuma je došlo zbog riječi dvostrukog značenja. Riječ u grčkom originalu anothen može značiti nanovo, opet i odozgor. Nikodem ju je shvatio u značenju nanovo, opet, a Isus u značenju odozgor što je ispravnije. Isus i njegovi subesjednici ne stoje nikada na istoj razini, tako i ovdje. Nikodem stoji na jednoj, a Isus na drugoj razini, Nikodem razmišlja na razini starog, naravnog poretka i misli na naravno rođenje, a Isus na razini nadnaravnog, božanskog poretka i misli na novo rođenje iz vode i Duha Svetoga.

Kraljevstvo Božje za kojim Nikodem čezne je središnji pojam sinoptičkih evanđelja, a u Ivanovu se evanđelju spominje samo ovdje na dva mjesta (3,3.5). Ivan je taj pojam nadomjestio pojmom život spominjući ga 36 puta, ili samom Isusovom osobom. Tako je Ivan nanovo interpretirao pojam Kraljevstva Božjeg i prilagodio ga svojoj helenističkoj publici. Središnja tema Ivanova evanđelja je sam Isus, poslan od Oca da spasi svijet, a spasenje pretpostavlja novo rođenje.

Nikodem, ostajući na razini svog naravnog razmišljanja ne shvaćaj što je Isus htio reći, zbunjen pita:

Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? (Iv 3,4).

Isus sa svoje razine ponovno ističe da je za ulazak u kraljevstvo Božje nužno novo rođenje i da se događa iz vode i Duha Svetoga:

Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može u kraljevstvo Božje… Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor[3] (Iv 3,5-7).

Novo rođenje je nova stvarnost u čovjeku koja nastaje iz vode i Duha Svetoga i koja mu omogućuje da vidi kraljevstvo Božje, da sudjeluje u punini Božjeg života. Tu brojni komentatori vide aluziju na sakramenat krštenja. Do toga nužnog novog rođenja čovjek ne dolazi vlastitim marom ni žarom, nego mu se to milošću Božjom dariva odozgor, to je dar Duha Božjega.

Isusova tvrdnja je za Nikodema novost. On kao farizej i učitelj u Izraelu mislio je i druge poučavao da čovjek može svojim djelima, točnim obdržavanjem Mojsijeva zakona, zaslužiti kraljevstvo nebesko. Osim toga on je kao i svi članovi izabranog naroda Abrahamov rod i njima je po njemu zajamčeno spasenje. Čemu novo rađanje? Za spasenje je dovoljno biti rođen kao Židov. Potomstvo smo Abrahamovo… Naš je otac Abraham (Iv 8,33.39). To opće židovsko uvjerenje da po Abrahamu imaju već garanciju spasa Isus im izbija iz ruku:

I ne usudite se govoriti u sebi. ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu (Mt 3,9, usp. Rim 9,6).

Spasenje se ne postizava samim rođenjem, pa ni onim od Abrahama, nego rođenjem odozgor. Nikodem pozorno sluša i ne shvaćajući pita: Kako se to može zbiti? (3,9). To je posljednje pitanje koje Nikodem postavlja i nakon njega nečujno iščezava puštajući Isusa da dalje govori. Kome, kad Nikodema nema? Nikodem – to su slušatelji Ivanova evanđelja i njima Isus u dugom monologu (10-21) objašnjava što je novo rođenje i kako će se zbiti (10-21).

Novo rođenje

Novom rođenju prethode dva preduvjeta: uzdignuće Sina Čovječjega na križ i vjera u njega. Pozabavit ćemo se malo najprije s prvim preduvjetom kao izvorom spasenja i novog rođenja.

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni (Iv 14-15).

Isus Nikodema u čitateljima Ivanova evanđelja upućuje na događaj iz povijesti izabranog naroda da shvati otkud novo rođenje. Za vrijeme Izraelova putovanja u obećanu zemlju narod je putem postao nestrpljiv i počeo se buniti i protiv Boga i protiv Mojsija:

Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim (Br 21,5).

Bog se, ljudski rečeno, razljuti te posla ljute zmije, koje su ujedale tako da je pomrlo mnogo naroda. Kajući se dođu k Mojsiju da se zauzme za njih

Sagriješili smo kad smo govorili protiv Boga i protiv tebe. Pomoli se Bogu da ukloni zmije od nas!’ Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda. Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio (Br 21,4-9).

Stup na kojem je prikovana zmija jest slika križa na kojem je prikovan Krist. Uzrok tome jest naš bunt, naš grijeh i grijeh svijeta koji vodi u smrt. Bog nas ljubi i u našem grijehu i da nas od grijeha i smrti spasi, šalje svoga Sina.

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3,16).

Ono što u svoje vrijeme Abrahamu nije dopustio da žrtvuje svoga sina ljubimca, (Post 22,1-14) to Bog sam ovdje iz ljubav prema nama čini. Ne shvatljivo dokle Božja ljubav prema čovjeku ide. O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama! O, nedokučiva li zanosa ljubavi: da roba otkupiš, Sina si predao! O, zaista potrebna Adamova grijeh, što Kristovom krvi bi uništen! O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja imati! pjeva Crkva u Vazmenom hvalospjevu u uskrsnoj noći.

Bog je sa svoje strane po svome Sinu učinio sve što je potrebno da se čovjek spasi, da se nanovo rodi, da uđe u kraljevstvo Božje i da s Kristom u slavi sudjeluje u Božjem životu, a od čovjeka se traži samo to da u vjeri prihvati i djelima potvrđuje.

Tko povjeruje spasit će se, a tko ne povjeruje, bit će osuđen (Iv 3,18).

A Nikodem, što s njim? Je li na kraju dobio odgovor na svoje pitanje? Od toga je nešto ponio u život. Susret i razgovor s Učiteljem u onoj noći ostali su u trajnoj uspomeni. Sve više i više izlazio je iz mraka i približavao se k svjetlu. To se očitovalo u dva navrata. Kad su glavari svećenički i farizeji poslali stražare da Isusa uhite, Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu – usta javno u njegovu obranu:

Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini (Iv 7,50-51).

Na kraju Isusova života, opet Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – dođe i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja da s Isusovim tajnim učenikom Josipom iz Arimateje ukopa Isusa. Kakva zahvalnost za onaj noćni susret! (19,39-42).

izvor: prof. dr. p. Marko Matić, DI/Vjera i Djela


[1] Sveti Augustin, Tumačenje Ivanova evanđelja, Verbum, Split, 2020., 62. govor, 6.

[2] U grčkom izvorniku riječ anothen je dvoznačna, može značiti odozgor i nanovo. Biblija Stvarnost prevodi riječju odozgor, a Jeruzalemska Biblija dvoznačno: nanovo, odozgor.

[3] U grčkom izvorniku stoji anothen u Bibliji Stvarnosti točnije samo odozgor, u Jeruzalemskoj Biblija dvoznačno: nanovo, odozgor.

Continue Reading

Vijesti

Puca li Amerika po šavovima? Sad Teksas, Kalifornija i New York napuštaju Ameriku?

Published

on

Sve više Amerikanaca podržava odcjepljenje svojih saveznih država od SAD-a

Zanimljivo je, ali pozivi za odcjepljenje Teksasa od SAD-a postaju sve glasniji, a zagovornici tvrde da bi to moglo zaustaviti priljev imigranata iz Meksika bez ograničenja od strane savezne vlade- piše Logicno.com

Američki separatizam

Iako možda ima najglasnije separatistički pokret u zemlji, Teksas nije najrevolucionarniji – prema novom istraživanju, to je Aljaska. Prema anketama, više od 35 posto Aljašana (u Teksasu 31 posto) želi izaći iz Sjedinjenih “Američkih” Država.

Sociolozi kažu da nisu samo republikanski crveni štapići koji žele van – demokratski vođene Kalifornija i New York su sljedeći u redu za izlazna vrata s natpisom “IZLAZ”. Podrška za odcjepljenje iznosi 29, odnosno 28 posto.

Stanovnici Oklahome (28 posto), Nebraske (25 posto), Džordžije (25 posto), Floride (24 posto) i Washingtona (24 posto) također razmišljaju o napuštanju države.

Sociolog Taylor Orth rekao je da je anketiranje oko 35.000 odraslih osoba u veljači otkrilo “značajnu podršku” za rastavu zemlje. A kad je riječ o čitavoj zemlji, 23 posto ispitanika želi da se njihove države odvoje. Oko 50 posto je protiv, a 27 posto nije bilo sigurno.

Američki novinari primjećuju procvat “separatizma” zbog “političke polarizacije, rastućih tenzija između gradova i sela te nesuglasica između država…i savezne vlade oko pitanja kao što su imigracija i granična sigurnost”.

Razlozi za “bijeg”

Ankete također pokazuju da su mlađi ljudi spremniji na odcjepljenje od starijih Amerikanaca. Zanimljivo, republikanci su veći obožavatelji razdvajanja od demokrata, bez obzira gdje žive. Ali države s najvećim udjelom separatista nemaju izravne veze s politikom, više je to povezano s veličinom države, populacijom i gospodarstvom.

Na primjer, Aljaska, Teksas, Kalifornija i New York, koji su skloni “bijegu”, visoko su rangirani po broju stanovnika i kopnenim površinama. Oni također imaju dovoljno ekonomskog utjecaja da se sami nose s tim – osim Aljaske. Ali ona ima dovoljno razvijenu naftu i rudarstvo.

Međutim, sama narodna podrška nije dovoljna za odcjepljenje država – kako je pokazala otcijepljena Konfederacija tijekom Građanskog rata. Mnogi pravnici kažu da Ustav SAD-a ne dopušta državama da se odcijepe.

A anketa je pokazala da je oko četvrtine Amerikanaca mislilo da se države mogu odvojiti u skladu s Ustavom, dok je trećina rekla da ne mogu.

Zagovornici izlaska iz zemlje kažu da su se donekle nadahnuli Brexitom. Sam izlazak bi također pomogao riješiti rastući imigracijski granični kaos i borbu s Washingtonom oko toga tko će kontrolirati granicu s Meksikom.

Karakteristično je da takvi razgovori u Sjedinjenim Državama postaju sve glasniji. Nema sumnje da su ljude na to potaknule nerazumne politike lidera kojima su narodni interesi i brige postali manje važni od njihovih vlastitih prekomjernih ambicija. U svakom slučaju, bit će nam izuzetno zanimljivo promatrati razvoj situacije…

Continue Reading

Vijesti

Splitski roker unazadio Kekina: ‘Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete, tvoji su izgubili 95.’

Published

on

JEDAN STARIJI POST – VRIJEDNO GA PONOVITI Splitski roker Toni Aničić na svom Facebook profilu odgovorio je Mili Kekinu.

Pridružujući se javnoj haranzi „Kulturnjaka 2016“ Mile Kekin, frontmen benda Hladno pivo, uključio se u napade na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i objavio pjesmu objavio pjesmu “Ja nisam vaš, moji su dobili ’45.”

“Pošto vidim da je moj dragi kolega Mile Kekin objavija novi pjesmuljak, bit ću slobodan objaviti moj poetski odgovor njemu. Baš me zanima koliko će ovo portala objaviti”, napisao je Aničić na Facebooku.

Pjesmu Tonija Aničića donosimo u cijelosti:

Kekin arlekin

Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete
ti nisi naš, tvoji su izgubili 95.

Nestalo stiha, presušile rime
državna blagajna tvoje je vime
kojega sišeš, iz kojeg ždereš,
a po toj državi stalno sereš

Kad talenta nema, kad rodiš se bez dara,
a koncerti odavno nisu puni
najbrži način da dođeš do para –
samo šta žešće po Hrvatskoj pljuni

Kad nema pjesme, kad nema hita,
a ploče već dugo ne privlače kupce
sjetiš se Juge i druga Tita
pa napuniš odma novinske stupce

Nekad sam, Mile, i ja ti se klanja,
a danas si manji od poslušnog hrčka
od Džinovskog i GAD-a do današnjih sranja
i do Milanovićevog kućnog potrčka

Nekad Bog na Zemlji, nekad ime slavno
ljubimac kolega, publike i kritike
al` bunar ideja je presušio davno
pa se zato hvataš jeftine politike

Dignimo spomenik, dignimo bistu
oportunističkom “antifašistu”
velikom “borcu za ljudska prava”
dok mu je država muzara krava

Bog, domovina, nacija
davno je nestala inspiracija
kažeš “nisam vaš”, al bolje budi kuš
jer, što je “vaš” na srpskom, na hrvatskom je “uš”…

fb/Toni Aničić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved