Connect with us

Društvo

KAKO SU BRITANCI POMAGALI JUGO-KOMUNISTIMA U POČINJENJU ZLOČINA

Published

on

Autor: Charles Crwfor2

Satnik Gunner (1945) – “Hrvati su ubijani hicem u glavu i bačeni s mosta, stotinu puta. Ubijali su djecu. Bilo je i djece u naručju. Tri dana su tako prolaziili Hrvati preko mosta. Puna tri dana i tri noći su prolazili. Bilo ih je 300.000. Sramimo se i danas, da nismo mogli reći zapovjednicima da idu k vragu.”

Izabrala i s engl. Prevela prof. Kornelija Pejčinović

Ne postoji ništa u ljudskoj povijesti što bi se moglo usporediti s komunističkim masovnim nasiljem osim nacističkog masovnog nasilja i ono je bilo povezano s nasiljem intelektualno ideološkog porijekla. Obadvije ideologije su bile usmjerene na SVEMOĆNU DRŽAVU na štetu SLOBODE POJEDINCA i jedna i druga ideologija hranila je i hrani jedna drugu ekstremizmom.

Poznata knjiga CRNA KNJIGA KOMUNIZMA pokušava zbrojiti  žrtve koje su bile direktno i indirektno povezane s komunističkim režimima i dolazi približno do 100 milijuna ljudi.

/U tekstu se navode sporenja opravdavatelja komunističkih zločina uspoređujući ih s onim počinjenim od strane kapitalističkih država koja su citirana iz stranica Wikipedije o Crnoj knjizi komunizma. To sam izostavila iz ovog teksta koji je važan zbog izravnog navođenja istraživanja Grofa Tolstoja i prikaza izručenja ratnih zarobljenika pobjeglih iz Jugoslavije zatečenih na Bleiburškom polju i Sloveniji. Op. K.P./   …..

Ali što reći o slučajevima kada je Zapad pomagao komunistima u nasilju, u okrutnostima?

Jedan od zapanjujućih primjera dogodio se u Drugom svjetskom ratu kada su prema Sporazumu u Yalti saveznički zapovjednici vratili SSSR-u na neizbježni progon, ako ne i u neizbježnu smrt različite kategorije sovjetskih zatvorenika a posebno Kozake. I do pet miliona ljud je vraćeno i nekih  20% ih je bilo ubijeno, a ostali su bili poslani u radne logore.

Ove grozne predaje su bile više ili manje prihvaćene od Saveznika kao nešto što je bilo potrebno da se udovolji Staljinu.

A što reći o načinu na koji su Britanci poslali natrag Titu na tisuće Jugoslavena da ih njegove snage pobiju? Nije bilo sumnje u to vrijeme u ono što se događa jadnim Jugoslavenima uključujući ženama i djeci koji su silom uguravani u vagone iako su se ogorčeno borili da izbjegnu tu sudbinu.

Nikolai Tolstoy je radio dugo i naporno u britanskim i sovjetskim arhivima da razotkrije točne posljedice ovih vojnih naredbi koje su bile popraćene lažima, spletkama i manevrima britanskih časnika i ništa manje budućeg predsjednika vlade, Harolda Macmillana, koji je provodio ovaj sramotni transfer. Čak i danas je teško odrediti što ih je navelo da čine ono što su učinili.

Je li to bila neka neobična ideološka lojalnost Titu? Možda se radilo o ucjeni?

Nema osnove za ispriku da se „radilo o grešci“ u „kaotičnim danima rata“. Nikolai Tolstoy je prikazao masu očiglednih dokaza koji pokazuju što se dogodilo i da su mnogobrojni britanski vojnici bili revoltirani onim što su bili prisiljeni činiti. Kapetan Nigel Nichoson iz grenadirske straže (kasnije konzervativni predsjednik) koji je bio dio te operacije kasnije ju je opisao kao „kao jednu od najmučnijih operacije koju su britanski vojnici ikada morali poduzeti“.

J. M. Addis: „Britanski arhivi imaju u Foreign i Commonwealth Officeu u Memo August 1945 zapisano:

„Predaja koju je preko Slovenaca itd., …  izvršila 8-sma armija u Austriji bila je sablasna greška … Za otprilike jedan tjedan krajem svibnja te nesretne ljude, koji su pod pritiskom britanskih trupa prešli preko granice, masakrirala je Titova armija… O tome nije bilo sumnje da je to bio strašni, strašni  pokolj bez ikakvih izuzetaka.“

To je najmračniji trenutak u povijesti Britanske armije. Pa kada se i danas zapita FCO ministra Davida Lidingtona o tom događaju dobije se samo blagi izraz žaljenja za sve što se dogodilo. To je jezik koji je prigodan za tešku prometnu nesreću ali ne i za sustavno uništenje tisuća Eruopljana kojemu je britanska vojna sila pripomogla da se dogodi.

Je li to mrtva povijest? Nije baš tako mrtva još uvijek. Neki jugoslaveni su nekako izbjegli ovu nesreću i ostali živi. A masovne grobnice Titovih žrtava su još uvijek neotkrivene u europskoj članici Sloveniji. Još i gore, daleko gore, Titovi komunistički ideološki nasljednici i njihovi potomci u Sloveniji još uvijek uporno ističu komunističku ikonografiju do stupnja da ju prikazuju na Euro kovanicama i bjesne na one koji žele otkopavanje grobova i odavanje skromne počasti žrvama i njihovim obiteljima.

Ako vas zanima ova tema kupite kopiju brošure: Close Designes and Crooked Purposes – Jezgrovit nacrt i    podmukle nakane, koju je sastavio Centar za istraživanje post-komunističkih gospodarstava – Centre for Research into Post-Communist Economies koji čuva živim plamen povjesne istine. On (Close Design ….. ) sadrži transkript izvanrednog susreta kojemu je bio gost Nikolai Tolstoy koji je otvoreno govorio o ovim temama i izazvao epske bitke na engleskim sudovima.

A oni Chomski ovoga svijeta  ( Misli se na one koji relativiziraju komunističke zločine… Op. K.P.) planiraju da zataškaju stvarni savršeni zločin. To nije bio zločin kao u detektivskim pričama u kojima se ne zna tko je zločin počinio. Umjesto toga radi se o počinjenju okrutnog zločina a onda o stvaranje takve atmosfere da mi svi znamo točno tko je to učinio ali više volimo odvratiti pogled od žrtava da bismo dali priliku kriminalnoj i podmukloj Europskoj uniji u Brusselsu da za vrijeme objeda priča o napretku.

Ljevičarski kriminalci sa svojim dvoličnim isprikama su zli. No ponekad i mi također imamo u njihovoj niskosti svoj udio.

The Commentator

Charles Crawford je suradnik i izdavač The Commentator-a. Bio je bivši britanski veleposlanik u Sarajevu, Beogradu i Varšavi. Sada je privatni konsultatnt i piše:www.charlescrawford.biz. He tweets @charlescrawford

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved