Kada govorimo i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, uglavnom se fokusiramo na njegove vanjskopolitičke odluke, što je u određenom smislu razumljivo, ali pogrešno, prije svega zato što je svoj posljednji mandat u predsjedničkom uredu 7. svibnja 2012. počeo upravo s naglaskom na unutarnjopolitička pitanja – donosi N. Babić u Logicno.com.

U to vrijeme, naravno, nije mogao znati da će se dogoditi prevrat u Ukrajini i da će morati donijeti odluku da intervenira u Siriji, ali se i s tim izazovima uspješno suočio. Ukrajinska kriza i sankcije koje je Zapad nametnuo Rusiji su konačno probudili rusku vladu i dužnosnike, koji su pokrenuli proces „supstitucije uvoza“ i kreću se prema punoj samodostatnosti u brojnih sektorima, uz očuvanje tradicionalnih izvora prihoda od izvoza energenata, ali sada i pšenice, oružja i drugih proizvoda.

Sirijska kriza je natjerala Rusiju da intervenira u arapskoj zemlji kako se sutra ne bi morala nositi s pobunom u Sjevernom Kavkazu i širenjem islamističke pobune na bivše sovjetske republike, muslimanske zemlje na južnim granicama Ruske Federacije. Ali ovo su sve poznate i više puta na ovom portalu obrađene teme, stoga poslušajmo koje su to smjernice u unutarnjoj politici u posljednjem mandatu Vladimira Putina.

Čini se da su neke odluke bolne, kao što je bilo najavljeno, jer je podrška predsjedniku Rusije u zemlju s maksimalnih 89% u vrijeme ujedinjenja Krima s Rusijom sada pala na 70%. Podsjetimo da je 2018. godine, tijekom provođenja mirovinske i drugih reformi u jednom trenutku potpora Putinu pala na 66%, iako je i taj „pad“, u usporedbi s drugim svjetskim liderima, još uvijek  plebiscitarna podrška politici Kremlja.

U svom tradicionalnom godišnjem obraćanju naciji, prvom otkako je preuzeo treći mandat ruskog predsjednika, Vladimir Putin je najavio nastavak reformi i jačanje države, založivši se za neophodnost duhovnog i moralnog preporoda Rusije, te podizanja demografskih pokazatelja. Putin je tada kazao kako Rusija nema drugog izbora osim demokracije, ali da se ruska demokracija mora graditi na temeljima ruske tradicije i nikako neće prihvatiti standarde nametnute izvana.

Osvrnuo se i na korupciju, za koju kaže da je relikt iz vremena Sovjetskog Saveza koji koči gospodarski razvoj. Upravo zbog korupcije je obećao uvesti posebne zakone, kao i mogući zakon o nadzoru imovine državnih dužnosnika u inozemstvu, što je jamstvo boljeg funkcioniranja države. Ruski vođa je izjavio i kako podržava čvršći nadzor nad inozemnim aktivnostima dužnosnika.

„Nemojte se rano veseliti, možda vam se neće svidjeti ono što ću govoriti“, upozorio je Putin publiku na početku svog posljednjeg mandata.

Državni dužnosnici s imovinom u inozemstvu ne ulijevaju povjerenje

Objasnio je potrebu za donošenjem zakona koji bi omogućio uvid u imovinu visokih i nižih državnih dužnosnika koju posjeduju u inozemstvu. To je nužno,  obzirom da takva imovina može imati utjecaja na ponašanje, kako njihovo tako i na članova njihovih obitelji.

“Ta imovina treba biti uredno prijavljena, a vlasnik će morati pojasniti odakle mu sredstva za nju”, rekao je Putin.

Iako je izjavio kako vjeruje da su državni dužnosnici većinom odgovorni i pošteni, ali „suvremeni politički realitet“ ipak zahtijeva transparentnost svih aktivnosti osoba koje se bave politikom.

„Kako možemo vjerovati političaru koji zastupa ruske interese, a potom se trudi prebaciti svu svoju imovinu u druge zemlje?“, pitao je Putin prije nego je formalno u parlamentarnu proceduru uputio nacrt zakona koji će spriječiti takvo ponašanje.

Rusija i svijet na prekretnici

Putin se u svom obraćanju pokazao kao dobar poznavalac unutarnjih i globalnih prilika. Naglasio je kako se cijeli svijet suočava s velikim izazovima, pa tako i Rusija.

„Godine koje slijede bit će odlučujuće ne samo za Rusiju, nego i za cijeli svijet. Ulazimo u doba tranzicije i promjena, od kojih bi nas neke mogle i šokirati“, rekao je, kao da je predvidio tektonske poremećaje koji su u nadolazećim godinama potresli globalnu arenu.

Ruski lider je izjavio kako se narodi u budućnosti neće boriti za prirodne resurse, nego ljudske, a posebice one intelektualne. Povećanje potrošnje može biti održivo samo prelaskom na nove tehnologije, a potražnja za „intelektualnim resursima“ će se povećati.

„U ovom novom svijetu, čija su dostignuća vidljiva u ekonomskom i vojnom sektoru, Rusija se mora razvijati, biti sigurna, zadržavajući pri tome svoj nacionalni identitet“, rekao je Putin u kratkom uvodnom dijelu u kojem se osvrnuo na vanjske izazove.

„Obitelj s troje djece“: Novi ruski standard nužan za samoodržanje nacije

Putin je u drugom dijelu izlaganja rekao kako nije dovoljno samo poboljšati demografsku sliku u zemlji, već se moraju osigurati i osnovni uvjeti koji bi Rusima omogućili nadgradnju u moralnom, kreativnom i profesionalnom smislu.

„Na početku XXI stoljeća je Rusija u demografskoj krizi, ali i krizi sustava vrijednosti. Ako se takav opasan trend nastavi, neće nam biti potreban vanjski neprijatelj, jer kada se nacija nije u stanju reproducirati, gubi se putokaz, ideal kojemu stremiti i sve se urušava samo od sebe“, izjavio je Putin.

Ruski je predsjednik istaknuo kako je Rusija, zahvaljujući vladinim inicijativama, uspjela prevladati demografsku krizu. Stopa nataliteta je u porastu, ali, unatoč ovim ohrabrujućim znacima, Rusija sebi ne može priuštiti luksuz opuštanja. Treba poticati ruske obitelji da imaju što više djece. Demografski eksperti kažu kako je odluka jedne obitelji da ima drugo dijete, korak do onoga trećega.

„Potrebno je da se obitelji odluče na taj korak. Vjerujem kako obitelj s troje djece treba postati ruski standard“, tim je riječima Vladimir Putin završio dio govora o demografskim prilikama u Rusiji.

Duhovna obnova bez šovinizma

Ovaj je dio posebno važan, obzirom da ruskog predsjednika u inozemstvu poštuju skupine kojima se u Rusiji ne dozvoljava djelovanje. Tako su zabranjene aktivnosti Nacional-boljševičke partije, profašističke organizacije koja se skrivala iza ideologije sovjetskih boljševika. Zabranjeno je i djelovanje Muslimanskog bratstva, međunarodno priznatih islamističkih terorističkih skupina i radikalnih desničarskih organizacija, iako potonje u većini slučajevima imaju korijene u susjednim zemlja, kao pokret UNA-UNSO u Ukrajini iz kojeg su nastali Desni sektor i druge nacionalističke i neonacističke organizacije.

Putin je na početku svog posljednjeg mandata priznao kako gospodarski preporod imao svoju cijenu.

„Ovo što moram reći je bolna istina, ali rusko društvo proživljava period u kojem nema nikakvih duhovnih vrijednosti“, rekao je.

S nostalgijom je govorio o prošlosti, te izjavio „kako je ruski narod, za vrijeme tranzicije iz komunizma u kapitalizam s prljavim rubljem u vodu bacio i novorođeno dijete“. Tom ruskom narodnom izrekom je htio reći kako se u vrijeme općeg distanciranja od svega „komunističkog“ Rusija odrekla i svih dobrih stvari iz vremena prije „perestrojke“.

Ruski lider je podsjetio na vrijednosti na koje su Rusi nekoć bili ponosni i zbog kojih su bili jedinstveni i jaki, a to su milosrđe, suosjećanje i ljubav prema bližnjem.

„Moramo učiniti sve kako bi podržali institucije koje su čuvari tradicionalnih vrijednosti“, savjetovao je okupljene.

Međutim, energično je odbacio mogućnost povratka u totalitarizam, obećavši kako ruske vlasti neće djelovati kroz zabrane i ograničenja.

Putin je osjetljiv na pritisak nacionalizma, koji je počinjao biti sve vidljiviji u zemlji. Dotaknuo se problema etničkih skupina koje žive u Rusiji, te rekao „kako snaga Rusije upravo leži u njenoj etničkoj raznolikosti“.

Oštro je osudio sve oblike manifestiranja šovinizma i „špiljskog nacionalizma“, kako ga voli zvati, izjavivši „kako nacionalisti, misleći da brane Rusiju, čine upravo suprotno i nanose joj ogromnu štetu“.

„Prosta i pojednostavljena rješenja koja nude ekstremni nacionalisti svih boja mogu odvesti ovo društvo i zemlju u propast. S druge strane, nećemo dozvoliti stvaranje nikakvih etničkih enklava koje bi imale svoja pravila i zakone“, izjavio je ruski predsjednik, te pozvao ruske zastupnike u parlamentu da donesu zakone koji će spriječiti ilegalno useljavanje, ali i one koji će pojednostaviti život legalnim useljenicima.

Imigracija i pravila za stjecanje ruskog državljanstva

U nastojanju da se privuku stručnjaci u Rusiju, Putin je pozvao parlament da pojednostave zakon o stjecanju ruskog državljanstva.

„Novim zakonom treba olakšati ulazak i ostanak u Rusiji svim građanima bivših sovjetskih republika, kao i izravnim potomcima rođenih u Ruskom carstvu i Sovjetskom Savezu. Pojedinci koji izraze volju za dolaskom u Rusiju, a koji bi se odrekli starog državljanstva, morali bi dobiti rusko bez nepotrebnih komplikacija. Rusija treba profesionalne i marljive ljude, ali je činjenica da birokracija ometa taj proces. Postojeći zakoni ne pomažu, nego imaju suprotan učinak, a naturalizacija naših sunarodnjaka, ljudi koji su kulturološki i duhovno bliski nama, teško se provodi iz istog razloga“, ovim je riječima Putin pojasnio kako on vidi rješenje tog problema.

Kasnije je zbog krize u Donbasu potpisao dekret koji svim stanovnicima Donjecke i Luganske Narodne republike daje mogućnost stjecanja ruskog državljanstva, a da se ne moraju odreći ukrajinskog. No, ovaj zakon nema veze sa srednjoročnom strategijom privlačenja pripadnika ruske zajednice u matičnu domovinu, kojih je nakon raspada Sovjetskog Saveza u zemljama  Istočne Europe i Središnje Azije ostalo na desetine milijuna.

Međunarodne i čitke putovnice su obvezne za sve koji ulaze u Rusiju

U ovom dijelu govora je Putin govorio o nužnosti da se strancima koji dolaze samo s nacionalnim putovnicama zabrani ulazak u Rusiju, jer je jedino tako moguće kontrolirati protok ljudi koji ulaze u zemlju.

Tada je određeno da se od 2015. u Rusiju može ulaziti samo s takozvanim „međunarodnim putovnicama“, a pojasnit ćemo o čemu je riječ. Taj bi se zakon odnosio i na sve one koji dolaze iz Zajednice nezavisnih država, koju čine bivše sovjetske republike.

Naime, razlog odbijanja takozvanih „nacionalnih putovnica“ i zahtijevanje onih „međunarodnih“ je taj što sporne  putovnice imaju podatke na nacionalnim jezicima i služe više kao osobne iskaznice, koje su i u mnogim zapadnim zemljama koriste samo unutar vlastite države i nisu putna isprava. Problem nastaje kada na rusku granicu dođe osoba s nacionalnom putovnicom poput gruzijske, azerske ili armenske, pro čemu bi svi ruski carinici trebali biti poligloti i poznavatelji nekoliko pisama da uspiju saznati identitet osobe koja ulazi u zemlju.

Putin je tada pozvao ruske vlasti da porade na tom pitanju, prije svega sa svojim bivšim kolegama iz Zajednica nezavisnih država.

„Nećemo stvarati poteškoće nikome. Ako bude potrebno pružit ćemo im svu potrebnu pomoć, financijsku i tehničku. Govorimo samo o jednostavnoj pripremi odgovarajućih oblika ulaska u Rusiju“, rekao je Putin.

Demokracija je jedini ruski izbor

U svom tadašnjem obraćanju se na kraju dotaknuo „demokracije“, rekavši kako je to jedini način na koji se Rusija može još bolje razvijati.

„Međutim, demokraciju treba graditi na vlastitoj tradiciji i ne mogu se provoditi standardi uvezeni izvana. Mi podržavamo univerzalna demokratska načela koja su usvojena u cijelom svijetu, ali „ruska demokracija“ je snaga ruskog naroda, koji ima svoju samoupravnu tradiciju. Za nju se ne može reći da slijedi standarde nametnute izvana. Vladajuće stranke, vlade i predsjednici se mogu promijeniti, ali osnovna načela države i društva ne smiju biti predmet rasprave. Demokracija ne znači samo mogućnost odabira tko će vladati, već i mogućnost stalnog nadzora ljudi izabranih od naroda“, svojim viđenjem demokracije je završio obraćanje Vladimir Putin na početku svog posljednjeg mandata.

Ako probamo analizirati on što je Putin htio reći, na kraju sve možemo svesti na nekoliko smjernica koje je uputio parlamentarnim zastupnicima, a koje su im trebale biti putokaz u radu te i nadolazećih godina. Istovremeno, ova podsjećanja su dobra jer govore koji je politički lider ispunio svoja obećanja, a koji je lagao birače.

U uvodnom dijelu je pokazao nepovjerenje prema državnim dužnosnicima koji svoju imovinu prebacuju van granica domovine. Možda su se neki i sami prepoznali u tom dijelu govora, a poziv parlamentu da se nadzor nad takvim osobama pravno regulira su  oni koji su u toj skupini mogli shvatiti kao znak upozorenja. Ruske vođe u povijesti općenito nikada nisu izravno prijetili i njihova su se upozorenja uvijek morala čitati između redova. Kako je predsjednik Putin ipak sljedbenik „stare škole“, svi oni koji korupciju vide kao društveno prihvatljivo ponašanje, kao i oni koji prenose bogatstva izvan domovine, razumjeli su ove Putinove riječi, ali više kao pravovremeno upozorenje, a ne kao konačnu presudu. Nakon „upozoravajućeg“ dijela je prešao na „lakšu temu“ u kojoj je naglasio potrebu za tehnološkim napretkom zbog izazova koji Rusiju i svijet čekaju narednih godina. Sudeći po postignućima, čini se da su odgovorni u ovom sektoru uspješno odradili sve zadaće.

Bog – Obitelj – Domovina

Dio govora u kojem je naglasio potrebu za povećanjem stope nataliteta bi se u zapadnoj Europi mogao tumačiti kao jeftini populizam pretvoren u slogan „Bog-Obitelj-Domovina”. Ali u poziciji u kojoj se nalazi Ruska Federacija, s površinom koja se proteže od Pacifika do istočnih granica Europske unije, dijelom okružena nimalo prijateljski nastrojenim susjedima, s ogromnim resursima koji zahtijevaju sigurnosni nadzor i stalne prijetnje iz Sjedinjenih Država, zanemariti demografiju zemlje bi bilo krajnje neozbiljno. Za Putinove dosadašnje poteze možemo reći što hoćemo, ali nikako da su bili neozbiljni. Tako da i opsežno izlaganje o demografskim prilikama nije bilo slučajno.

Vladimir Putin je za ovaj i sve druge govore dobio kritike sa Zapada, što je postao uobičajeni narativ. Za dio o „međunarodnim putovnicama“, imigracijskoj politici i „naturalizaciji“ su se bunile udruge za ljudska prava, prava manjina, prava na slobodu kretanja i druge. Europa je zaboravila da je Rusija tada imala problema s terorizmom većih nego mnoge europske zemlje. Ali nakon vala slobodnih migracija 2015. i terorističkih napada koji su se zaredali i ne prestaju ni danas, europske zemlje se blindiraju, podižu žičane barijere, a Hrvatskoj su dali zadaću da čuva zemlje Schengenskog prostora umjesto njih samih. Ali čak i tada, centri za „privremeni prihvat“ imigranata u Italiji su ličili na logore, bivši predsjednik Sarkozy je tjerao rumunjske i bugarske Rome bez ikakvog opravdanja, osim što „su bili neuredni i krali su“, a kancelarka Merkel je izjavila kako je „multikulturalizam propao projekt“, da bi samo dvije godine poslije prema imigrantima zaurlala svoje povijesno poznato: „Willkommen!“

Na kraju, Putinova izjava da će Rusi graditi svoju demokraciju, koja možda neće ličiti na onu europsku, ruski narod može više radovati nego obeshrabriti. Što se tiče ruske oporbe, one petokolonaške, a ne institucionalne, ona se oglasila i oglašavala se, ali su sve inicijative kojima je pokušala destabilizirati Putinovu Rusiju propale. Ruski predsjednik je 2018. s lakoćom dobio izbore u prvom krugu i mandat mu istječe 2024. Ovaj govor je vrijedan podsjetnik na političare kova koji ispunjavaju svoja obećanja i na narod koji na izborima između dva zla ne mora glasati za ono manje, već za političara za kojeg smatra da najbolje brani njegove interese.

Isto tako, Vladimira Putina nema smisla obožavati izvan granica Rusije, osim u Siriji i zemljama kojima je pružio podršku u najtežim trenucima, ali sigurno može  biti uzor političkim vođama kojima je stalo do vlastitog naroda i narodnog suvereniteta. To svakako.