Vijesti
KUGA U SPLITU 1348.: Epidemija je i kazna, i opomena, i prilika za popravak i zadovoljštinu
Velike epidemije možemo promatrati iz mnogo različitih kutova. Kada dođu takve kušnje, često se otkriju skrivene namjere i karakteri pojedinih ljudi, pa i cijelih naroda. Na muci se poznaju junaci – kaže naš narod.
Tradicija Crkve nas uči kako trebamo gledati na takve situacije, a njezino dvotisućljetno iskustvo poučava nas kako se ponašati u tim iznimnim vremenima.
U vrijeme velike epidemije u Rimskom Carstvu od oko 249. do 262. godine, sv. Ciprijan u djelu De mortalitate objašnjava zašto se kršćanin ne treba bojati smrti.
Kršćanin, koji se nalazi u stanju posvetne milosti, trebao bi s radošću gledati na smrt, kao na oslobođenje od svijeta i put u nebesku domovinu. To je ono što razlikuje položaj kršćana od ostalih ljudi. Prema tome, nipošto nije ista pozicija kršćanina i nevjernika.
Tko bi se zaista trebao bojati smrti? Nevjernici, nekršteni pogani, židovi, heretici, i ostali koji nisu u stanju posvetne milosti.
Zato sv. Ciprijan u spomenutom djelu govori:
“Mori plane timeat, sed qui ex aqua et Spiritu non renatus, gehennae ignibus mancipatur; mori timeat qui non Christi cruce et passione censetur;..”
(“Smrti se zaista treba bojati, ali onaj koji se, nepreporođen iz vode i Duha, predaje ognjevima pakla; neka se boji umrijeti onaj koji nije dionik Kristova križa i muke; neka se boji umrijeti tko po smrti prelazi iz ove smrti; neka se boji umrijeti onaj koga će po izlasku iz svijeta mučiti vječni plamenovi neprolaznim mukama; neka se boji umrijeti kome ovo odugovlačenje daje da se njegove muke i jecaji odgađaju. Mnogi od naših umiru u ovom pomoru, to jest, mnogi od naših se oslobađaju od svijeta. Kao što je ovaj pomor kazna židovima i poganima i neprijateljima Kristovim, tako je Božjim slugama spasonosni izlazak. A to što bez ikakve razlike ljudskoga roda umiru s nepravednicima i pravednici, nije da mislite kako je i dobrima i zlima zajednički svršetak. Pravednici se pozivaju u osvježenje, a nepravednici se grabe na kazne: dat će se brzo pravednicima zakrilje, a nevjernicima kazna.”)
To je jedna vrlo važna misao za početak ovoga članka, u kojem ćemo pogledati problem bolesti i epidemija iz više različitih kutova. Tekst sam podijelio na tri dijela.
U prvom ćemo vidjeti što nas liturgija Crkve uči o epidemijama na primjeru zavjetne mise pro vitanda mortalitate, koja je predviđena za vrijeme epidemija i pomora.
U drugom dijelu, vidjet ćemo jedan primjer epidemije iz hrvatske povijesti: kuga u Splitu 1348. godine.
U trećem dijelu pogledat ćemo ukratko što nas uče sveci o suočavanju s bolestima, posebice s onom posljednjom bolesti na samrti.
1) Pouke mise pro vitanda mortalitate
Obrazac mise “pro vitanda mortalitate” sastavio je papa Klement VI. u vrijeme velike kuge 1349. godine. Ta se misa stoljećima služila u vremenima kuge i drugih teških epidemija. Naći ćete je među zavjetnim misama u svim standardnim izdanjima tradicionalnog Rimskog misala, sve do posljednjeg izdanja iz 1962. godine.
Staro pravilo kaže: Lex orandi, lex credendi.
Što nas, dakle, liturgija Crkve uči o epidemijama?
Prvo, uči nas da je epidemija kazna Božja za grijehe čovječanstva.
U misi pro vitanda mortalitate, čita se iz II. knjige o kraljevima (prema Vulgati), kako je Gospodin poslao kugu u Izrael, da bi kaznio grijeh kralja Davida.
(“U one dane: posla Gospodin kugu na Izrael, od jutra do određenoga vremena, i pomrlo je iz naroda, od Dana do Bersabe, sedamdeset tisuća ljudi. I kad je pružio anđeo svoju ruku na Jeruzalem, da ga uništi, tada se smilovao Gospodin zbog trpljenja, i zapovijedi anđelu, koji je ubijao narod: ‘Dosta! Povuci sada ruku svoju!’ Anđeo Gospodnji bio je upravo došao do gumna Jebusejina Araune. I rekao je David Gospodinu, kad je vidio anđela kako udara narod: ‘Ja sam onaj koji je sagriješio, ja sam učinio bezakonje. A ovi, koji su ovce, što su učinili? Neka se okrene, molim te, ruka tvoja protiv mene, i protiv doma oca mojega.’ Došao je prorok Gad onoga dana Davidu i rekao mu: ‘Uziđi i podigni žrtvenik Gospodinu na gumnu Jebusejina Araune.’ I uzišao je David, prema poruci Gadovoj, kako mu je Gospodin zapovjedio. David podigne tamo žrtvenik Gospodinu i prinese žrtve paljenice i pomirnice. Tada se Gospodin smilovao zemlji, i prestade kuga u Izraelu.”)
U zbornoj molitvi se ističe da su takve kazne poziv ljudima na pokoru za grijehe:
(“Bože koji ne želiš smrt, već pokoru grešnika, narod svoj koji se k tebi vraća milosrdno pogledaj, da dok ti je pobožan, bičeve gnjeva svoga milostivo od njega odvratiš. Po Gospodinu…”)
Drugo što možemo naučiti jest koliko je važna sveta misna žrtva da se otkone takve kazne. Ako su već Davidove žrtve bile dovoljne da isprose Božje milosrđe i prestanak kuge u Izraelu, koliko onda više sveta misna žrtva?
Misna molitva kaže da su kazne epidemije poziv na pokoru. Kad pogledate carstvo grijeha u kojem grca današnje čovječanstvo, možete biti sretni da ga nije pogodila još teža epidemija. Doista, kad usporedite sadašnju epidemiju virusa COVID-19 sa prijašnjim epidemijama, morat ćete priznati da je sadašnja zaraza prilično blaga.
To ćemo vidjeti na jednom primjeru iz hrvatske povijesti…
2) Kuga u Splitu 1348. godine
Jedan od značajnijih izvora za hrvatsku povijest 14. stoljeća je splitski rukopis pod nazivom Summa historiarum tabula a Cutheis de gestis civium Spalatinorum. Prvi put ga je objavio Ivan Lucius (Lučić) u svom djelu De regno Dalmatiae et Croatiae 1666. god., na str. 381.-386. Ovdje ću citirati nekoliko izvadaka prema tom izdanju…
Prvo poglavlje Summae historiarum govori o kugi u Splitu u prosincu 1348. godine. Evo kako se opisuje početak širenja zaraze:
“Deinde incipit haec rabiosa pestis per universum mundum discurrendo in miserabiles homines lethaliter desaevire et vires ipsorum debilitare, …, et putantes mundi finem adesse…”
(“Zatim je počela ova divlja kuga, prolazeći po cijelome svijetu, smrtosno hvatati jadne ljude i slabiti njihove snage: čim bi se pojavila kojemu čovjeku neka naznaka ožiljka ili opekline na nekom dijelu tijela zajedno s vrućicom, i takav više nikakve nade ne bi imao da će još živjeti na ovome svijetu. Već bi odmah pobožno, raskajanog srca, obavio ispovijed svojih grijeha svećeniku i preporučujući svoju dušu Bogu, i načinivši oporuku, odmah bi nakon tri ili četiri dana ispustio duh; a ostali ljudi, koji su bili zdravi, vidjevši tako strašnu pogibiju, te da mnogi umiru u kratkom vremenu, nesvjesni ove kuge, od velikog su straha postali kao bezumni ili izvan sebe, bojeći se slične sudbine, i misleći da je došao kraj svijeta…”)
Vidimo da su se, unatoč općem strahu i panici, zaraženi ljudi ipak ispovijedali. Nisu im bili uskraćeni sakramenti (kao što to danas rade modernisti diljem svijeta).
Pri tome trebamo biti svjesni da je tada strah morao biti veći nego danas, jer nije bilo razvijene medicinske pomoći, kao u današnje vrijeme.
Pogledajte samo dio ozračja u kugom zaraženom Splitu:
“O quam magnus ululatus et ploratus hominum extollebatur ad Coelum, currebant hinc, et inde unusquisque suos caros attinentes, et proximos plorando, qui mortui erant, et gradiebantur atris vestibus induti vultus gerentes humi moerore depressos…, similiter maritos a consortibus et uxores a viris legitimis omnino disgregabat sine aliqua pietate.”
(“O kako se velika vika i plač ljudi uzdizao prema nebu, trčali su ovdje i ondje, držeći svoje voljene, i oplakujući bližnje koji su umrli, i hodali su odjenuti u crnoj odjeći, tužnim licem pognutim prema zemlji. Nisu znali jadnici što da prije izaberu: da pokopaju trupla ili da sami pobjegnu daleko, da se ne zaraze takvom smrtonosnom zaraznom bolešću, i pojedini su išli po svetim crkvama podižući svoje ruke prema nebu i moleći zahvaljivali Bogu: i neki su od njih, bježeći daleko i lutajući po udaljenim mjestima, ostavljali mnoga trupla svojih bližnjih da leže nepokopana u kućama i hramovima, i nije bilo nikoga da ih pokopa… Muškarce također i žene, starce i djecu odmah je zajedno ubijala divlja zaraza, i nijednu ljudsku dob nije htjela poštedjeti, odvajala je sinove i kćeri od roditelja, i obratno, rođake i braću od braće, i sve voljene od voljenih, slično supruge od supruga, i žene od zakonitih muževa posve odvajala bez ikakve milosti.”)
Za pisca tih redaka nije bilo nikakve sumnje da je epidemija kazna za grijehe, zajedno s ratovima i glađu u ono vrijeme:
“quatuor autem cladibus antedictis videlicet, Epidimiae, fame, fera et ferro, tota illa Provincia Dalmatiae et Croatiae multis annis ex divino iudicio flagellata, poenam fuorum peccatorum mediocriter non pertransiverunt”
(“četirima, naime, spomenutim pošastima, to jest, epidemije, gladi, zvijeri i željeza, cijela je ova pokrajina Dalmacije i Hrvatske mnogo godina bičevana po božanskoj odredbi, kaznu za svoje grijehe nisu lako prošli”)
Ovdje je važno da shvatimo koliko su kazne koje vidimo u današnje vrijeme blage u usporedbi s kaznama nekih prijašnjih vremena. Može li se uopće uspoređivati tadašnja kuga sa današnjim virusom COVID-19?
Čovjek koji bi obolio od kuge, u pravilu bi od toga i umro. Izliječenja su bila iznimno rijetka. S druge strane, velika većina ljudi koja oboli od virusa COVID-19, nakon tjedan-dva ozdravi. A mnogi uopće nemaju nikakve simptome.
No, sigurno je da svaka bolest predstavlja veliku muku za čovjeka. Pogledat ćemo ukratko neke koristi koje čovjek može izvući iz takve situacije.
3) Ni najmanji bakcil ne miče se bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje
Svi veliki učitelji duhovnog života govore kako bolesti treba podnositi strpljivo, te bez mrmljanja i žaljenja. Svi se slažu da tako podnesene patnje donose višestruke koristi vjerniku. Naročito se ističe da strpljivo podnošenje bolesti koristi kao zadovoljština za grijehe. Lakše je trpjeti na ovome svijetu, nego nakon smrti u čistilištu. Bolje je pretrpjeti malu kaznu na ovome svijetu, nego desetljećima gorjeti u čistilišnom ognju.
Sv. Robert Bellarmin je napisao osam dugačkih i opširnih propovijedi o nevoljama i patnjama. U četvrtoj propovijedi, govoreći o koristima koje imamo od nesreća i patnja na ovome svijetu, opisuje kako dobrovoljno trpljenje umanjuje kazne koje bismo nakon smrti trebali pretrpjeti u čistilištu:”Quid preterea tribulatio? Minuit cruciatum, quem post hanc vitam in purgatorio luere deberemus. Accipe similitudinem… Purgari debes. Comedisti et bibisti? Solvere debes. Cum delectatione peccasti? Cum dolore puniri debes.”
(“Čemu, osim toga, nevolja? Umanjuje mučenje, koje bismo nakon ovoga života morali podnijeti u čistilištu. Uzmi primjer. Ako dva suradnika istovremeno uđu u gostionicu, i obojica jedu i piju do sitosti, a zatim navečer, kad dođe čas da plate, jedan se potajno išuljavši, napusti svog ortaka: zar neće onaj koji je ostao biti prisiljen da sam isplati cijeli dug? Bit će svakako prisiljen, pa makar morao svoju kabanicu ostaviti u gostionici. Tako su također, slušatelji, i duša i tijelo suradnici, zajedno ulaze i piju: i premda duša griješi po oholosti, a tijelo po bludnosti, zajedno sabiru dug za grijehe. No, kad dođe večer smrti, dok je već došao čas isplate, jedan od suradnika – dakako, tijelo – napušta svog suradnika, i bježeći od njega, sakrije se pod zemlju u grob: i tako se ugrabi samo duša u zatvor, u okove čistilišta, i tame se najstrože muči i bičuje, i ne pušta se prije nego što isplati do posljednjega novčića – i za sebe i za svog suradnika. Kako nam se, dakle, ovo ne bi dogodilo, što čini Bog? Dopušta da nam dođe neka nevolja, koja prisiljava tijelo, čak i kad ono to neće, da isplati svoj dio, prije nego što se po smrti odvoji od duše. A to što Bog tako prisiljava tijelo, veliko je dobročinstvo. Naime, dugove treba isplatiti u cijelosti. Neka se nitko ne zavarava. Skupio si mnoge ljage? Trebaš se očistiti. Jeo si i pio? Dužan si platiti. Griješio si s uživanjem? Trebaš biti kažnjen s boli.”)
Čitajte u djelima svetaca koliko pišu o potrebi strpljivosti u bolesti i prihvaćanju iste kao kazne za grijehe. Bilo bi suvišno ovdje nabrajati sva ta mjesta, jer nema praktički nijednoga velikog učitelja duhovnog života koji o tome nije govorio.
Ne smijemo također zaboraviti da čovjek može dobrovoljno trpjeti i za grijehe drugih ljudi, ako svoje boli prikaže kao zadovoljštinu za grijehe bližnjih.
O ovoj vrsti trpljenja govorio je naročito naš bl. Ivan Merz, koji je u trpljenju vidio važno sredstvo za širenje kraljevstva Božjega. Mnogi su se ovih dana s pravom sjetili Merzova pisma učiteljici Miri Majetić (21. veljače 1928.), pa ću i ja prenijeti one čuvene riječi iz tog pisma (prijevod s lat.):
“A ako Gospod želi da unatoč toga trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke – jer se ni najmanji bakcil ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje. Ta i sami znate bolje od mene da trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova negoli velikim radom, učenim raspravama, sjajnim govorima i člancima. Ako Vas je Isus odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren sam da će Vam dati i snagu da uz sudjelovanje Vaše volje taj apostolat i dobro izvršite. Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove toga trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem ukazat će nam se koliko je njime duša spašeno; kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslova.”
Jednako je važno što Merz govori u pismu svom teško bolesnom prijatelju Draganu Maroševiću :
“Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv (vocatio) trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, to su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju da trpe, da uklone kaznu Božju, koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike Mističkim gromobranima. Jesi li ikada na to pomišljao da ti trpiš za naš pokret? Jesi li svoje muke prikazao G. Kristu za pokret? Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš pokret je stvorio do sada samo prvi tip (radnika) i mi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za katol. pokret. Molili smo se manje, a trpili smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac – imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu. I vidim u našem pokretu već priličan broj patnika. Pošto slučaja nema, to držim da je plan Providnosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz Njegova života: trpjeti za druge.”
Mislim da je posebno važno što Merz govori: “nema slučaja”, nema slučajnosti, ništa se ne događa slučajno, ili sasvim konkretno: “ni najmanji bakcil se ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje”.
No, kako kod bolesnika postići takav pozitivan stav prema bolesti i patnji? U tome pomažu brojne molitve, koje su sastavili sveci kroz stoljeća.
Sv. Alfonz Liguori u svom priručniku za ispovjednike navodi velik broj lijepih strelovitih molitava, koje bi ispovjednici trebali sugerirati bolesnicima i umirućima. Posebno je dojmljiva ova za predanje u volju Božju:
“Semper fiat voluntas tua. Volo tantum quod tu vis. Volo pati quantum tu vis. Volo mori quando tu vis.”
(“Neka uvijek bude Tvoja volja. Želim samo ono što Ti želiš. Želim trpjeti koliko Ti želiš. Želim umrijeti kada Ti želiš.”)
Oni kojih se to tiče bi svakako trebali pogledati i ostale molitve koje sv. Alfonz navodi. Treba iskoristiti sva sredstva koja se pružaju kako bi i bolest postala blagoslovljena prilika za posvećenje. Blog Murus inexpugnabilis
Na ovogodišnjoj Dori, pobjednik je postao Marko Bošnjak sa svojom pjesmom Poison Cake koja je izazvala brojne reakcije i podijelila javnost. Jedan od privih svećenika koji je za ovu pjesme rekao: ”Posion cake – pjesma je puna otrova. Izbjegavajte!”, je fra Ante Vučković.
Upravo je on upozorio da trebamo paziti što slušamo. Donosimo vam još jedan duhovni osvrt na ovu pjesmu, a to je od teologa i psihologa patera Mije Nikića, koji je za Glas Koncila komentirao pobjedničku pjesmu Dore – Marija Berić u Vjera.hr.
Pater Nikić je izrazio zabrinutost zbog duhovne poruke koju pjesma nosi. Prema njegovom mišljenju, tekst pjesme, koji sadrži stihove poput “Zagrizi moj otrovni kolač” i “Sutra ćeš biti pokopan”, odražava pesimistički i destruktivni duh današnjeg društva. Nikić ističe da su ove riječi izraz frustriranog duha koji ne može pronaći smisao u životu i koji se okreće otrovnoj osveti kao rješenju.
Otrovne i negativne poruke i utjecaj glazbe
Prof. Nikić također postavlja pitanje jesmo li postali “bolesno osjetljivi” na ovakve sadržaje, kao i jesmo li postali “bolesno neosjetljivi”. On smatra da smo postali previše neosjetljivi na otrovne i negativne poruke koje dolaze kroz moderne komunikacijske platforme, što može imati ozbiljan duhovni utjecaj.
Nikić naglašava da pravi izlaz iz ove situacije nije u osveti i otrovnim reakcijama, već u iskrenom oprostu, koji je jedini put do iscjeljenja na osobnoj i društvenoj razini.
O utjecaju glazbe na čovjeka govorio je Matija Šafran na otvorenom susretu zajednice ”Nanovo rođeni” koji je tom prilikom istaknuo kako je tema glazbe jako bitna za čovjeka.
”U ovom vremenu kada smo prisiljeni na slušanje bilo kakve glazbe, nameće nam se glazba, većina potrošača glazbe danas, glazbu shvaća kroz materijalne oči i većina ju smatra kao zabavu ili jednu robu, a glazba je nešto puno dublje”, objasnio je.
”Kad govorimo o utjecaju glazbe na čovjeka, važno je sagledati tri razine na kojima se taj susret događa.
Čovjek je biće sastavljeno od tri dimenzije: tijela, duše i duha. Tijelo reagira na ritam, duša obuhvaća naše emocije, osobine i karakter, dok duh teži nečem neograničenom – možemo ga zamisliti kao dah koji nam je udahnut od Boga.
Glazba djeluje kroz tri ključna elementa: ritam, harmoniju i melodiju. Ona može oplemeniti društvo, ali ga također može i narušiti – ovisno o tome kako je koristimo”, istaknuo je Matija Šafran.
Ovih sati izlazi ogromna količina dokumenata vezanih uz atentat na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – piše Cesare Sacchetti… Neki su još uvijek užasnuti, a nije teško razumjeti njihove razloge…
Foto: J.F. Kennedy s Ben Gurionom, izraelskim premijerom, s kojim je imao dosta loše odnose…
Još uvijek smo tek na prvim otkrićima i potvrdama onoga što se može definirati kao pravi državni udar, a među tim otkrićima i potvrdama je da CIA nije htjela objaviti dokument koji je praktički potvrdio kako je američkim obavještajcima upravljala izraelska obavještajna služba kroz kontrolu ljudi lojalnijih Izraelu nego Sjedinjenim Američkim Državama, poput bivšeg šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, Jamesa Angletona.
Angleton je bio jedan od onih ljudi koje su Izraelci upućivali što treba, a što ne smije govoriti, a nije teško zamisliti da je CIA proizvodila dezinformacije koje su osmislili i napisali ljudi iz Mossada u Tel Avivu.
Stoga se još jednom čini nemogućim razumjeti dinamiku koja je dovela do JFK-ove smrti bez ispitivanja svakog pojedinog elementa ove priče koja vodi natrag, točno, do židovske države.
Niti cionističke zavjere protiv JFK-a i priča o Kennedyju
A da bismo to učinili, možemo započeti rekonstruiranjem niti zavjere protiv predsjednika iz nedavno procurjelog audio zapisa između američke poduzetnice Billie Sol Estes, već osuđene za prijevaru, i Cliftona Cartera, desne ruke bivšeg potpredsjednika i predsjednika Lyndona Johnsona.
Carter ne škrtari riječi u ovom razgovoru. On jasno kaže da je nalog za ubojstvo predsjednika Sjedinjenih Država, JFK-a, dao njegov potpredsjednik, Lyndon Johnson, koji je imao dubok prezir i odbojnost prema Kennedyju i njegovoj obitelji, smatrajući ih previše neprijateljskim prema određenim interesima moćnih lobija u Washingtonu.
Audio je držao u ladici nećak Billie Sol Estes, kao da čuva policu osiguranja preko koje može sačuvati vlastiti život ili da može ucjenjivati vrlo isplativog Lyndona Johnsona.
Kennedyjevi su se sukobili s previše moćnih osoba u Washingtonu, a iznad svega usudili su se izazvati bijes stvarne cionističke sile koja je kontrolirala Sjedinjene Države tijekom 20. stoljeća i ranih godina sadašnjeg stoljeća.
Cionistički i židovski svijet jako je mrzio obitelj Kennedy ne samo zato što su bili pripadnici katoličke vjere, prava bauk u talmudskom svemiru, već i zato što su namjeravali stati na kraj moći koju je ovaj iznimno moćni lobi imao nad Amerikom.
Rat između Kennedysa i Židova već je započeo godinama prije, za vrijeme zabrane zabrane, kada su ulice američkih gradova i Chicaga krvale bande ne samo Al Caponea, već su prije svega pripadnici židovske mafije, poput Meyer Lanksyja i Mickyja, kad je itacija, koja je bila pamtila, u skladu s holillyjem, kojim se ne pamti, a to je, što je samo pamćeno, u skladu s Hollywoodom.
Joe Kennedy začetnik je ove obitelji irskih emigranata koja se probila u svijet američkog kriminalnog podzemlja zahvaljujući svojim vezama s tim likovima s kojima je surađivao i s kojima je počeo ilegalno uvoziti alkoholna pića iz Kanade i Europe.
Čini se da je veza plodna sve dok Joe konačno ne prekine s gangsterima poput Cohena i dvije strane započnu žestoki rat.
Tridesetih godina prošlog stoljeća Joe Kennedy postaje respektabilan poslovni čovjek te čak započinje svoju karijeru u svijetu diplomacije, te dobiva prestižno mjesto američkog veleposlanika u Londonu, jednu od najvažnijih pozicija u ovoj sredini.
Tih godina Kennedy je razvio bliske veze s tadašnjim premijerom i visokorangiranim masonom Winstonom Churchillom, no to ga nije spriječilo da shvati da su financijski krugovi koji su računali pokrenuli moćnu mašineriju koja je pod svaku cijenu htjela uvući Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.
Shvatio je to i slavni i legendarni avijatičar švedskog podrijetla Charles Lindbergh, koji je izričito doveo u pitanje spletke cionističkog lobija i Velike Britanije da uključe Sjedinjene Države u rat koji bi koristio samo onima koji su htjeli izgraditi određeni red iz kaosa, da upotrijebim izraz vrlo popularan u ložama.
Naredba je bila izgraditi američki imperij koji bi kao svoju primarnu svrhu imao zaštitu i osiguranje interesa onih, poput Churchilla, koji su htjeli izgraditi svjetsku vladu i onih koji su željeli izgraditi židovsku državu koja će postati najutjecajnija nacija 20. stoljeća.
Američki predsjednici bili su samo instrumenti te moći.
Oni su bili izvršitelji oporuka koje su već bile napisane negdje drugdje znatno unaprijed, a Joe je, unatoč svojoj nejasnoj prošlosti, savršeno razumio tko je zapravo glavni u Americi i želio je da to znanje prenese svojoj djeci kako bi imali oružje koje on nije mogao imati da se suprotstavi takvoj moći.
John Kennedy i cionističko pitanje
Joeov se san ostvaruje kada u Bijelu kuću stiže njegov sin John Fitzgerald, koji je već bio senator od poslijeratnog razdoblja i koji je već shvatio korijen cionističkog problema u Sjedinjenim Državama.
Osoba koja mu je to dala do znanja bio je čovjek poput Benjamina Freedmana, poduzetnika židovskog podrijetla, čija se priča nikad dovoljno ne proučava jer je previše “iritantna” za neke koji žele prešutjeti ono što neki Židovi koji su prešli na katoličanstvo imaju za reći.
Freedman je bio cionist od samog početka, onaj koji je savršeno dobro znao koji su pravi ciljevi ovog moćnog svijeta, koji bi pretvorio Sjedinjene Države u svoju dugu gospodarsku i vojnu ruku da se ništa nije učinilo da se to spriječi.
Tako je počela popularizacija poduzetnika koji je postao katolički aktivist i uspio se obratiti Kennedyju kako bi ga obavijestio o prijetnji koju cionizam predstavlja za Sjedinjene Američke Države i za cijeli svijet.
Mladi senator sluša, uči čak i više nego što je već naučio od svog oca, i stiže u Bijelu kuću s vrlo jasnim idejama o tome što je stvarna sila koja kontrolira njegovu zemlju.
Odmah počinje rat s cionizmom. U to je vrijeme u Tel Avivu postojao čovjek poput premijera Ben Guriona, koji se smatra jednim od utemeljitelja Izraela, s prošlošću terorista Hagane, koji je sudjelovao u nekoliko masakra nad civilima.
Izrael je želio postati nuklearna sila. On nije težio izradi atomske bombe da bi se zaštitio od napada, već da bi imao to razorno oružje koje može staviti pod kontrolu cijeli arapski svijet i one koji se nisu htjeli pokoriti ekspanzionističkim željama židovske države.
Počinje vrlo težak sukob između Kennedyja i Ben Guriona (s naslovne slike).
Izraelski premijer Kennedyja naziva nekom vrstom novaka koji nije u stanju razgovarati s njim, dok je američki predsjednik savršeno svjestan da mu Izraelci lažu o nuklearnom programu pokrenutom u Dimoni, u izraelskoj pustinji.
U mjesecima prije smrti, američki je predsjednik bio uporan u stavu da će se AIPAC, iznimno moćni izraelski lobi, smatrati stranim agentom te da će se pod svaku cijenu spriječiti da Izrael postane nuklearna sila.
Kennedy je ušao u zabranjenu zonu. Ušao je u sanctum sanctorum, da tako kažemo, stvarne moći koja vlada Amerikom i morao je biti eliminiran pod svaku cijenu.
Zavjera u Dallasu
Predsjednika je u studenom 1963. u Dallas pozvao predsjednik lokalne židovske zajednice Julius Schepps koji ga je odveo u grad u kojem se dogodila spletka.
Oswald, žrtveni jarac kojeg su već označili njegovi stari lutkari u CIA-i, nije čak ni bio tamo gdje će ga Warrenova komisija kasnije smjestiti, to jest na peti kat spremišta knjiga.
Bio je vani, na ulici, što je pokazala i snimka Associated Pressa.
Na oružju kojim je pucano nisu bili čak ni njegovi otisci prstiju, koji su se pojavili tek više od tjedan dana nakon što su znanstveni testovi već utvrdili da Lee Harvey Oswald nije uzeo tu pušku Carcano.
Pucnjevi nisu došli s leđa kako tvrdi Warrenova komisija. Krenuli su sprijeda, što se jasno vidi iz Zapruderovog filma.
Kennedyja je ustrijelio netko ispred predsjednika, a ne iza njega, a Bill Cooper, bivši vojnik američke mornarice, već je u kasnim 1980-ima otkrio da je vidio povjerljive dokumente u kojima se navodi da je Kennedyja ustrijelio njegov vozač William Greer.
Na restauriranoj snimci tih dramatičnih trenutaka, Greer se može vidjeti kako u lijevoj ruci drži predmet koji je uperen u Kennedyja, a ne treba ga brkati s odrazom sunca na glavi guvernera Connallyja pored vozača Tajne službe.
Kennedyjeva glava eksplodira, a Jacqueline, njegova žena, pokušava pobjeći jer je vidjela jasnu scenu.
Povijest mijenja tok. Predsjednik koji se htio suprotstaviti židovskoj državi eliminiran je samo zahvaljujući masovnoj suradnji snaga sigurnosti koje su umjesto da ga zaštite sudjelovale u njegovom ubojstvu.
Lyndon Johnson: Suučesnik pučista u ubojstvu predsjednika
Lyndon Johnson je u rekordnom roku odmah postao predsjednik SAD-a, kada bi u svakoj sudskoj istrazi na popisu osumnjičenika trebao završiti sam američki potpredsjednik, kao prvi dobitnik te smrti.
Johnson je već dan prije priznao svojoj ljubavnici Madeleine Brown da je sve spremno da ubije predsjednika Kennedyja.
Potpredsjednik je bio sve što Kennedy nije. Namjeravao je staviti Sjedinjene Države u službu Izraela, a pod njegovom administracijom ne samo da bi AIPAC povećao svoju moć, već bi Izrael izgradio vlastito nuklearno oružje, koje i danas tajno i ilegalno drži.
Izrael i danas pamti Johnsona kao jednog od predsjednika koji su najbliži židovskoj državi u američkoj povijesti i ne čudi što on tako govori.
Johnson je predsjednik koji je dopustio Izraelcima da napadnu američki brod USS Liberty, što je dovelo do smrti 34 američka mornara, u pokušaju da Sjedinjene Države uđu u rat protiv Egipta.
Izrael ubija američke vojnike i umjesto da bude kažnjen, nagrađuju ga predsjednici poput Johnsona.
Predsjednik koji je zamijenio Kennedyja u golemoj organiziranoj zavjeri, prema nekoliko izraelskih izvora, također je bio židovskog podrijetla i to bi pomoglo da se još bolje razumije njegova privrženost izraelskoj stvari.
U ubojstvu Kennedyja, cionistička prisutnost je posvuda. To je u Jacku Rubyju, mafijašu židovskog podrijetla, pravim imenom Jacob Rubenstein, poslan da ubije Oswalda kako bi izbjegao pretjerano neugodno suđenje.
Ruby je otvoreno rekao da je to učinio kako bi spasio Židove od mogućeg pogroma ako se sazna istina.
Tako je i u Warrenovoj komisiji, gdje je i sam Earl Warren bio židovskog podrijetla kao i 10 od 22 člana tog tijela koje je htjelo učiniti sve da optuži Oswalda i izostavi sve dokaze koji su pobijali teoriju o usamljenom ubojici i jednom metku koji napravi sedam okreta u zraku prije nego što pogodi Kennedyja u glavu.
Teorija koja bi možda bila u redu za fliper, ali koja je nevjerojatno prijevara koju je ova komisija podnijela Amerikancima.
Stroj koji je doveo do JFK-ove smrti je onaj koji kontrolira duboku državu u Washingtonu, onaj koji kontrolira CIA-u i onaj koji je pisao vanjsku politiku svakog američkog predsjednika od poslijeratnog razdoblja do dolaska Trumpa.
Kennedyjeva palica prešla je Trumpu
Predsjednik koji je prekinuo taj kontinuitet nedvojbeno je Donald Trump, koji je, za razliku od svog prethodnika, odabrao mnogo suptilniju i vještiju strategiju.
Nije izabrao put frontalnog i otvorenog sukoba protiv židovske države, već se uvijek deklarirao kao njezin “prijatelj”, a zatim se upustio u geopolitiku jasno suprotnu onoj koju je želio Tel Aviv, koja je započela povlačenjem trupa na Bliskom istoku i nastavila se završetkom posredničkih ratova koje je Washington pokrenuo u ime cionističkog lobija.
Ovo je tema o kojoj se mnogo raspravlja i jedan je od glavnih bojnih konja lažnih protuinformacija koje, u svom bjesomučnom pokušaju da Trumpa povežu s Izraelom, ne kažu da je Trump bio prvi predsjednik koji je okončao beskrajne ratove na Bliskom istoku i čak ne kažu da je Trump bio predmet niza beskonačnih pokušaja njegova života, a sve su organizirale iste cionističke sile koje su ubile Kennedyja 62 godine ranije.
Ne riskirate da budete višestruko ubijeni ako niste izazvali bijes krugova poput AIPAC-a, raznih neokonzervativaca i svih onih židovskih financijskih fondova koji su se dan prije napada u Butleru u Pennsylvaniji kladili na njegovu smrt jer su jasno znali, baš kao što su znali razni fondovi koji su prije 11. rujna stavljali svoje kratke oklade protiv zrakoplovnih kompanija uključenih u 11. rujna.
Trump je od ovih sila bio predodređen da dobije metak u glavu, baš kao i predsjednik Kennedy, ali Providnost je na dan trećeg ukazanja Fatime htjela da mu se život poštedi jer je iza puta ovog čovjeka očito stajao i postoji puno veći plan, a to je stati na kraj despotizmu ovih sila koje su htjele podići globalnu tiraniju, kakvu smo vidjeli u vrijeme pandemijske farse.
Trump je uspio doći do točke u kojoj JFK nažalost nije uspio, a to je neovisnost Sjedinjenih Država o stranim lobijima i uklanjanje FED-a iz njegove financijske moći.
Kennedy nije samo razgnjevio cionizam, već i njegov financijski ogranak, Federalne rezerve, koje su osnovale obitelji poput Warburga, Vanderbilta, Rockefellera i Morgana, raznih povjerenika obitelji Rothschild u Sjedinjenim Državama.
Predsjednik Kennedy je zapravo potpisao Izvršnu naredbu 11110 kako bi se Ministarstvu financija omogućilo tiskanje vlastitog novca bez da ga proslijedi iz FED-a u ruke privatnih bankara.
Čini se da je Trump također otvorio put kraju moći FED-a mjerama posljednjih godina, zahvaljujući kojima je učinkovito prisilio američku središnju banku da tiska novac kako bi pomogla malim i srednjim poduzećima, za razliku od onoga što su činili njegovi prethodnici, koji su računalima koja su tiskala novčanice puštali da rade samo za bankarske institucije kao što su Goldman Sachs i JP Morgan.
Promjena paradigme bila je jasna i oštra, toliko da se razni visoki financijski bankari sada boje da bi više od stoljeća moći FED-a nad Sjedinjenim Državama moglo doći do kraja.
Povijesna nit koja povezuje dvojicu američkih predsjednika, Kennedyja i Trumpa, čini se očiglednijom i čvršćom nego ikad.
Trump je u potpunosti preuzeo naslijeđe svog nasljednika i uspio ga je provesti do kraja.
Amerika konačno ulazi u eru u kojoj više nije podložna dominaciji aškenaskih financija i globalnog cionističkog pokreta.
Kennedyjev san sada postaje stvarnost, a Donald J. Trump to je omogućio.
Cesare Sacchetti/LaCrunadellAgo
Napomena: Mišljenja navedena u tekstu ne moraju odgovarati stavovima Redakcije Croativ.net-a
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Hrvati, Hrvatska i Trump
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Hrvati, Hrvatska i Trump
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti1 tjedan agoPoznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
-
Vijesti4 dana agoOVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
-
Vijesti1 tjedan agoHrvati, Hrvatska i Trump
-
Vijesti2 dana agoDr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
Vijesti4 dana agoETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti2 tjedna agoAmerička odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti6 dana agoKeir Starmer, pedofil Jimmy Savile i Downing Street u rukama Rothschilda
-
Vijesti1 tjedan agoSrbija koristila grozno sonično oružje protiv prosvjednika?