Slika 1. Karta Nezavisne države Hrvatske

Povijesna činjenica: Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. godine proglasio osnivanje NDH. Proglašenje je emitirano putem Radio Zagreba iz zgrade u Vlaškoj ulici 116. Dogodilo se to u satima kad su njemačke trupe ulazile u Zagreb, a Kraljevina Jugoslavija još nije kapitulirala. Pet dana prije poglavnik ustaškog pokreta Ante Pavelić, koji se nalazio u Italiji, putem radio stanice Velebitpozvao je hrvatski narod da se pridruži ustašama u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske.

Bivši austro – ugarski pukovnik Slavko Kvaternik djelovao je u dogovoru s Pavelićem i njemačkim izaslanikom Edmundom Weesenmayerom. Naime, nacisti su isprva željeli da Hrvatsku pod njihovim patronatom vodi vođa Hrvatske seljačke stranke Vladko Maček, ali ih je ovaj uporno odbijao. Njemačka se tada okrenula ustašama koji su bili pod patronatom Mussolinijeve Italije, a Weesenmayer je Mačeka uspio nagovoriti da pozove svoje pristaše na mir i lojalnost novoj vlasti.

Kvaternikov tekst proglašenja NDH počinje sljedećim riječima: “Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.” (na dan proglašenja bio je Veliki Četvrtak uoči Uskrsa).

Maček je, pak, izjavio: “Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.”

Slika 2. Podjela Kraljevine Jugoslavije na Banovine 1939. godine

Prije Kvaternikova proglašenja Nezavisne države Hrvatske u Bjelovaru je 08. travnja 1941. godine hrvatski narod spontano proglasio Nezavisna država Hrvatska jer je Hrvatima bilo dosta velikosrbskog terora kojeg su Srbi provodili u državi SHS i u Kraljevini Jugoslaviji (1918. – 1941.). Srpski teror započeo je u prosincu 1918. (Prosinačke žrtve na Trgu bana Jelačića u Zagrebu), zatim žrtve u Velikom Trojstvu (travanj 1920.), žrtve u Velikom Grđevcu (rujan 1920.), sibinjske žrtve (veljača 1935.), senjske žrtve (svibanj 1937.), atentat na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike u Beogradskoj skupštini (20. lipnja 1928.), atentat/ubojstvo Milana Šufflaya (18/19. veljače 1931.), atentat na Milu Budaka  (7. lipnja 1932.) te mnogobrojni progoni Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji.  

Slika 3. Prosinačke žrtve

U Starim Plavnicama, kraj Gudovca, Martin Cikoš (tajnik HSS-a za Bjelovar) je sa svojom Hrvatskom seljačkom zaštitom, 8. travnja razoružao dva vozarska bataljona s ukupno 3500 vojnika i 50 oficira časnika i proglasio Hrvatsku samostalnom i nezavisnom državom: „Braćo vojnici, ovim časom proglašavam pred vama, Hrvatsku samostalnom i nezavisnom državom….“ Zatim je naoružao oko tisuću pouzdanih Hrvata vojnika, te uspostavio vlast u toj općini.

Pošto je preuzeta vlast u gradu Bjelovaru, gradonačelnik Julije Makanec u 18 sati s balkona gradske vijećnice proglasio je uspostavu nezavisne hrvatske države. Ustanici su tada nadzirali Bjelovar i bližu okolicu. Trebalo je zatim tu vlast i održati pod pritiscima jugoslavenske vojske u okolici. U gradu je uspostavljeno rukovodstvo ustanka od desetak ljudi koje je koordiniralo daljnje akcije i poduzimalo potrebne mjere. Akcije jugoslavenske vojske prema Bjelovaru odbijene su. Vlast ustanika proširila se na veći dio bjelovarskog kotara, a i na neka mjesta izvan njega. U tim akcijama padaju i prve ustaničke žrtve. Počinje i postupno rasulo jugoslavenske Savske divizije na Bilogori, a dio oficira i vojnika hrvatske nacionalnosti iz te divizije dolazi u ustanički Bjelovar. U gradu se našlo između osam i deset tisuća pobunjenih hrvatskih vojnika. Vodstvo ustanka u Bjelovaru uspjelo je 10. travnja uspostaviti vezu s Nijemcima koji su nastupali iz smjera Virovitice i oko 12. sati stigli u Bjelovar, gdje su bili pozdravljeni kao saveznici, da bi zatim nastavili napredovanje prema Zagrebu. Neposredno prije ulaska Nijemaca u Bjelovar jugoslavenski vojnici su u Donjim Mostima ubili 11 Hrvata.

Možemo reći da je ustanak u Bjelovaru bio najznačajnija ustaška akcija pri uspostavi NDH. Bio je to grad u kojem je dva dana prije nego u Zagrebu proglašena i funkcionirala hrvatska država. No, u danim okolnostima vodstvo ustaškog pokreta moglo se jedino osloniti na one koji su bili spremni pomoći u ostvarenju tih njihovih nastojanja, a to je bio Treći Reich, strana koja je kasnije izgubila rat (Zdravko Dizdar)

Bjelovar je bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

Odmazda Srba – zločini i ubojstvo Hrvata Bjelovara. Ostaci vojske Jugoslavije, većinom srpske nacionalnosti, već su formirali četničke odrede na području Bjelovara, te su do 25. travnja 1941. godine ubili 27 ljudi na područja grada Bjelovara (5 žena i 5 djece) i 72 ljudi na području kotara Bjelovar (14 žena i 12 djece), gotovo u cijelosti Hrvata.

Dana 8. travnja 2006. u Donjim Mostima otkriven je spomenik prvim hrvatskim civilnim žrtvama ratnog zločina kojeg su počinili Srbi nad Hrvatima u travnju 1941. godine.

U noći 7./8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu, nedaleko od Bjelovara, pobunio se 108. pričuvni puk, sastavljen od Hrvata iz toga kraja. Pod vodstvom narednika Čveka 108. puk uspijeva doći do streljiva i 8. travnja samoinicijativno kreće prema Bjelovaru. Na putu im se pridružuje i 40. dopunski puk poručnika Supančića. Uz pomoć hrvatskoga građanstva, vojnici slamaju otpor preostale vojske i srpskih žandara u Bjelovaru. Organizirane su grupe građana i mladeži u gradu, koje pomažu pri preuzimanju vojnih objekata pod hrvatski nadzor. Pritom su poginula četiri hrvatska vojnika. Nakon tih događaja uspostavlja se hrvatska narodna vlast, te se u Bjelovaru proglašava Hrvatska država. Zbilo se to 8. travnja 1941., dva dana prije nego što je u Zagrebu proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Bilo je to prije svih drugih događaja za koje se još danas optužuje Hrvatska. U bjelovarskom kraju uspostavljena je hrvatska vlast i proglašena slobodna Hrvatska država, spontano, kao pravi odraz volje hrvatskog naroda za vlastitom državom. Dogodilo se to bez Nijemaca i Talijana, bez bilo čijega fašizma, bez bilo kakvoga komunizma, bez partizanskih šumskih ustanaka! Ali tada, kao i poslije u nedavnoj hrvatskoj povijesti, velesrbi i orjunaši pokušavaju u krvi ugušiti slobodan izbor hrvatskog naroda. 

U Bjelovaru je nastalo opće oduševljenje, bez ikakvih nereda. Proglašenje je bilo nevjerojatan doživljaj, narod je iz okolice Bjelovara s hrvatskim zastavama dolazio u grad pjevajući hrvatske pjesme i kličući novouspostavljenoj hrvatskoj državi. Događaji su tekli spontano i dostojanstveno. lzvješene su hrvatske zastave na svim kućama u gradu, a mladež je vijest o tom događaju prenosila po selima bjelovarske okolice. Iz Bjelovara su 8. travnja krenuli Milan Bačani i Mato Matijašić noseći hrvatsku zastavu. U selu Hrgovljani pokraj Bjelovara dočekani su iz zasjede od srbočetnika, te su uz poginula četiri vojnika postali prvomučenici novoproglašene hrvatske države. Poginuli su časno i slavno, noseći hrvatski barjak slobode. Tako su pred Uskrs 1941. u bjelovarskom kraju započeli prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima.

O tim se zločinima ni danas dovoljno ne govori, šuti se od strane aktualne politike i javnost o tome gotovo ništa ne zna. To ni danas ne prikazuje HTV, o tome ne izvješćuje dnevni tisak. Ti se događaji jednostavno prešućuju, o njima se već uobičajeno ne uči u hrvatskim školama. Njih izbjegavaju hrvatski političari, njima se ne bavi hrvatska diplomacija u ime tumačenja hrvatske istine o nacizmu ili fašizmu. Opća medijska i politička nezainteresiranost potvrdila se još jednom povodom 65. obljetnice tih krvavih događanja, pri komemoraciji u Donjim Mostima 8. travnja 2006. godine. 

Nakon njemačke objave rata 6. travnja 1941. glas o pobuni hrvatskih vojnika u 108. puku širio se u redovima srpske vojske. Kod Srba to izaziva mržnju i bijes. Starojugoslavenska vojska se rasipa, a srpske postrojbe dobivaju iz Beograda zapovijed ugušiti ustanak u Bjelovaru. Već 9. travnja 1941. srbočetnici u Bjelovaru i bližoj okolici pojedinačno ubijaju osam hrvatskih civila. Bio je to samo uvod u krvave srpske pokolje koji će uslijediti. Istog dana srpski 2. konjički puk Car Dušan Silni iz Virovitice povlači se s položaja iz sela Peteranca, gdje je prethodno ubijeno petero nedužnih hrvatskih seljaka. Srpski 2. konjički puk prenoćio je u mirnom selu Donjim Mostima, oduvijek nastanjenim samo Hrvatima katolicima. Bio je Veliki četvrtak 10. travnja 1941., kada su oko podne ispred župne crkve Benedikta započeli krvavi uskrsni dani. 

Nakon toga krvavog pokolja nad hrvatskim seljacima, zločinački 2. konjički puk Car Dušan Silni uputio se prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana tenkovima već došli do Bjelovara, te su naišli na Srbe i prisilili ih na predaju. Bio je zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, Srbin, za koje se pretpostavljalo da je naredio umorstva hrvatskih seljaka u selu Donji Mosti. Dospio je pred hrvatski sud u Bjelovaru. 
Nakon neuspjelog dokaznog postupka, u srpnju 1941. godine pušten je u Srbiju, gdje je nakon rata umro u Beogradu. Taj je podatak znakovit jer pokazuje djelovanje hrvatske sudske vlasti u novoj hrvatskoj državi, koja je poslije proglašena zločinačkom. Krivica se nije dokazala, zbog nedostatka svjedoka, pa je hrvatski sud u Bjelovaru oslobodio ozloglašenoga srpskog majora, čiji je 2. konjički puk Car Dušan Silni poubijao najmanje 11 nedužnih civila. Sud nije primijenio načelo zapovjedne odgovornosti, već je postupio po dokaznom postupku. Gradsko redarstvo u Bjelovaru 30. travnja 1941. izvijestilo je Ministarstvo vanjskih poslova NDH posebnim Iskazom o ubojstvima srbočetnika nad Hrvatima od 6. do 30. travnja 1941. na području grada Bjelovara i Kotarskog poglavarstva u Bjelovaru. 

Tih su dana poginula ukupno 33 Hrvata i to su bili prvi ratni zločini nad hrvatskim civilima početkom rata 1941. Srpski pokolj u Mostima, umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka, postigao je suprotan učinak. Većina je seljaka krenula u hrvatsku vojsku braniti Hrvatsku državu. U tijeku Drugog svjetskog rata i poraća, sela Gornji, Srednji i Donji Mosti teško su stradala. Poubijana su i poginula još 63 mještana, uz spomenutih 11 prvomučenika iz triju sela Mosti, ukupno 75 mještana. Na kraju je u ožujku 1945. ubijen i župnik Viktor Müler.

Proglašenje Hrvatske države 8. travnja 1941. u Bjelovaru prije objave Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu i zatim srpski pokolj 2. konjičkog puka Car Dušan Silni 10. travnja 1941. nad jedanaestoricom seljaka u mirnom selu Donji Mosti povijesne su činjenice. To je hrvatska istina o kojoj se javno do 1990. nije smjelo ni pisnuti, a kamoli progovoriti. 

Danas se trebamo zapitati: zašto se i danas povijest prešućuje? Komu smeta istina? Zašto je izostala najviša državna počast palim nedužnim civilima za Hrvatsku? Hrvatska povijest sustavno je krivotvorena i zataškavana s namjerom lažnog prikazivanja genocidnih Hrvata pred svijetom i prikrivanja srpskih zločina nad Hrvatima kroz posljednjih stotinjak godina. U čije ime i zašto se to ponavlja i danas? Zašto nam se nameće krivnja zbog 10. travnja 1941., kada događaji to ne opravdavaju? Hrvati bi se povodom svakog 10. travnja prije svega trebali prisjetiti krvavoga Velikog tjedna 1941. u bjelovarsko-bilogorskom kraju. Istina o tim događajima i danas se hrvatskom narodu iznova prešućuje umjesto da joj se osigura posebna pozornost. Tomu uporno pridonose mediji koji drsko ignoriraju objavu povijesnih podataka, te uskraćuju osvrte na krvave srbočetničke ratne zločine, koji su prethodili svim drugim zlima na hrvatskim prostorima. Srpski su zločini započeli prije svih drugih zločina, prije svega onoga što se poslije predbacuje Hrvatima kao genocid nad Srbima. (Damir Borovčak).

Izvori:

Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941. (Zdravko Dizdar), Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska (https://hrcak.srce.hr/19060)

Damir Borovčak: Proglašenje hrvatske države u Bjelovaru 08.04.1941.

http://www.safaric-afaric.si/katas_cro/07_bje/bjelovar/dmosti_2013/20130410%20Borovcak%20Bjelovar%20Proglasenje%20NDH.pdf

VIDEO: http://www.youtube.com/watch?v=1iIlxdktDBY

Dr. Marko Jukić