Connect with us

Društvo

Lakoća vladanja hrvatskih političara bez odgovornosti, Premijeru preuzmite odgovornost za stanje u državi i društvu, vi ste odgovoran. Nasilje je posljedica vaše neodgovornosti

Published

on

Odgovornost na hrvatskoj političkoj sceni je nepoznat pojam

Odgovornost je jedna od najvažnijih osobina osobnosti. Odgovornu osobu definiramo kao onu koja je spremna snositi posljedice svog ponašanja. U današnje vrijeme velika većina zna svoja prava i bori se za njih, ali nije spremna preuzeti obveze .Mnogima je lakše okrivljavati druge ,a ne pogledati sebe. Osobna odgovornost je prije svega odgovornost prema svom životu, odgovornost za naše postupke individualne i egzistencijalne . Po tome se ljudi i razlikuju, koliko preuzimaju osobnu odgovornost za svoje ponašanje i koliko snose posljedice tog ponašanja. Sa druge strane je društvena odgovornost, a to je odgovornost jednih za druge, jednih prema drugima u obitelji, zajednici, društvu i svijetu.

Ako kod čovjeka postoji osobna odgovornost automatski preuzima i društvenu odgovornost. Odgovornost nije teret, to nije dužnost, to nije nešto što radite protiv sebe, to je životno opredjeljenje, vrlina i način života.

Zbog čega ovo pišem ?  Upravo stoga što ljudi ne shvaćaju važnost odgovornosti prema samom sebi i drugima, odnosno društvu i okolini u kojoj živi.

U hrvatskom društveno i političkom životu nedostaje upravo odgovornost na svim razinama i u  svim vidovima življenja.

Jean -Paul Sartre je rekao ” Čovjek je osuđen da bude slobodan, jer jednom kad je bačen u svijet, odgovoran je za sve što uradi”

Pojam odgovornosti

Definirati pojam odgovornost ?
Odgovornost je jedna od ključnih osobina čovjekova djelovanja ili nedjelovanja.Postavlja se pitanje .između slobode izbora  i odgovornosti za tu slobodu izbora.. Donose se sve brojniji međunarodni i državni zakoni o ljudskim pravima  i zaštiti tih prava temeljenih na čovjekovoj iskonskoj slobodi, a sa druge strane sloboda ima i svoju negaciju, a to su društvene i državne norme kojih se čovjek mora držati .Mi smo jednostavno stavljeni pred trajni i kontinuirani izbor u životu, ne samo pred nečim novim već i pred već donešenom odlukom. Stalno se preispitujemo i stalno smo suočeni sa pitanjem  jesmo li dobro izabrali. Međutim postoje vrednote kojima se možemo rukovoditi  pri odlučivanju, a to su vrednote dobra. Čovjek se opredjeljuje za nešto što on drži da je za njega dobro.

A tko određuje i definira što je za njega dobro? E  to je jedino Bog kao izvorna i normativna kategorija dobra. U krščanskoj misli nije čovjek taj koji odlučuje što je dobro, a što je zlo, nego sam Bog. Čovjeku je znači ponuđeno da odabirom dobra, odabere Boga kao najveće dobro, a ukoliko se opredjeli za zlo, onda je njegov izbor ustvari zloupotreba slobode izbora. Jer biranjem dobra, biramo dobro za sve ljude i tada govorimo o “općem dobru” prema kojemu bi trebelo usmjeravati osobno i kolektivno djelovanje. U tom činu izbora, za opće dobro  ili ne, očituje se i odgovornost izbora svakog pojedinca. Svatko mora snositi odgovornost za svoj izbor, jer ima mogućnost i slobodu izbora, znači ostvaruje svoje pravo izbora, ali isto tako mora snositi i odgovornost za svoj izbor. Danas svi govore samo o pravima, ali nitko ne govori o obvezama i odgovornosti .To je tako raširena pojava u hrvatskom društvU, da nitko ne snosi nikakvu odgovornost, pa čak ni kaznenu, jer je Pravosuđe neučinkovito, selektivno, a samim time i neodgovorno!

Odgovornost možemo podjeliti po više područja čovjekova djelovanja na : Moralnu odgovornost, Religioznu odgovornost,  Materijalnu odgovornost i  Političku  odgovornost.

Moralna odgovornost

Moral pokriva područje čovjekova života koji određuje kakav čovjek jest i kakav bi trebao biti. Moral ne znači čovjekovu datost,ono sto on jest,već zadatost ,kakav bi trebao biti. Čovjeku su zadate vrednote po kojima bi se trebao ponašati ,i po kojima bi trebao živjeti.Skup tih vernota čini moral. Svojim djelovanjem čovjek odgovara sam pred sobom hoće li prihvatiti te vrednote ili ne, ali isto tako odgovara i pred svim drugim ljudima., koji te vrednote prihvaćaju. To je moralna odgovornost prema sebi samom i prema drugim ljudima.

Religiozna odgovornost

Dok se kod moralne odgovornosti radi o čovjekovu odnosu prema njegovim vrednotama i njegovom odnosu prema ljudima koji su usvojili te vrednote, kod religiozne odgovornosti radi se o njegovu odnosu prema Bogu i Božjim vrednotama! To je ustvari odnos koji se u teologiji naziva grijeh. Ako čovjek odbaci odgovornost prema Bogu i Božjim postulatima, on nije odgovoran pred Bogom, jer ga je izbacio iz svog života, ali  on dalje ostaje moralno odgovoran pred ljudskom zajednicom.

Materijalna odgovornost

Svjesno i promišljeno donešena odluka  podliježe moralnoj i religioznoj odgovornosti, međutim konkretno  ljudsko djelovanje koje može imati i materijalne posljedice podliježe i materijalnoj odgovornosti. Materijalna odgovornost je ustvari način na koji se zajednica brani od zloupotrebe slobode izbora svakog pojedinca, odnosno to je način na koji se sanira šteta koju je pojedinac svojim djelovanjem učinio. No i tu treba napraviti razliku između krivnje i odgovornosti. Razlikuju se individualna krivnja i odgovornost od kolektivne krivnje i odgovornosti. Poznate su nam uzrečice. ”Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica” i “Krivica je uvijek pojedinačna, nikad kolektivna” gdje se zapravo pojedinac brani pred mogućom zloupotrebom kolektiviteta.

Politička odgovornost

Političku odgovornost promatramo kao politički odgovornu misao, riječ i politički  odgovorno djelo.

Politički odgovornu misao i riječ promatramo kroz komunikaciju među ljudima. Riječ je jedan od najbitnijih načina komunikacije ,odnosno posredovanja među ljudima. Jednom izgovorena riječ pretvara misao u političko ljudsko djelovanje. Stoga je svaki sudionik u politici odgovoran za izrečenu riječ, jeli ona iskrena ili neiskrena! Iskreno izgovorena  riječ je legitimna i jedino moralna, dok je neiskreno izgovorena riječ duboko nemoralna, usmjerena prema slušatelju, da kod njega izazove krivi dojam ,da ga krivo informira i samim time da ga usmjerava na donošenje krivih odluka. Politički odgovorna riječ je legitimna i legalna ukoliko je iskrena i odgovara stvarnom stanju. Međutim u političkoj borbi između političkih stranaka  za iskrivljene i prešućene informacije mora postojati politička i moralna odgovornost !

Političko odgovorno djelo najbolje se oblikuje u izreci:

”Nije čovjek zbog države ,nego je država zbog čovjeka” Država nije sama sebi svrhom, nego je u funkciji općeg dobra, da se vodi računa o svakom njenom državljaninu kao čovjeku i kao građaninu i da poštuje dostojanstvu svakog čovjeka!

U tome je najmoralnije i najodgovornije da se političko djelovanje i donošenje političkih odluka provodi kroz tri oblika demokratske vlasti, takozvanu trodiobu vlasti- zakonodavnu, izvršnu i sudsku, strogo odvojenu jednu od druge. Samo na taj način moguća je i zajamčena sloboda čovjeka i građanina, kako u njegovom osobnom životu, tako i u njegovom političkom djelovanju. Svako nepoštivanje te trodiobe vlasti i njeno izigravanje ili uzurpiranje, nužno dovodi do korupcije i političkog nemorala.

Tako smo došli do glavnog razloga pisanja ovog teksta , a to su te devijacije nastale od strane političkih struktura u hrvatskom društvu.

Ne postoji politička odgovornost, a ni politički moral u Republici Hrvatskoj

Sjetimo se ispita savjesti prije ispovjedi : mišlju , riječju ,djelom i propustom.
Pojam definira odgovornost, kao savjesno obavljanje dužnosti.
Odgovornost prema sebi i vlastitoj savjesti!
Odgovornost prema drugom čovjeku ili instituciji!
Može se reći da je odgovornost u moralnom smislu i čovjekova obveze i dužnost, da svojim ponašanjem sagleda konkretne posljedice svojih postupaka prema sebi, svom životu, ali i prema životima drugih i svijeta u dosegu svojeg utjecaja na zbivanja oko sebe. Odgovornost je i vrlina.
A vrlina je moralna izvrsnost osobe.
To je sposobnost djelovanja u skladu sa najvišim ljudskim i božanskim normama.
Odgovornost je i moć, jer onaj tko ima moć ima i odgovornost za tu moć.
Moralna odgovornost je najvažnija i sveobuhvatnija.
Moral nema zakonske sankcije, ali nemoralni pojedinac iako ne nosi teret formalne kazne, nosi teret osude okoline. Naime izigravanje ili neispunjavanje političkih obećanja uvijek su i povreda moralnih normi.
Nažalost to naše političke, državne, kulturne, gospodarstvene i ine struktura ne razumiju ili ne prihvaćaju! Na osnovu rečeno moram zaključiti:

Hrvatsko je društvo duboko i sveobuhvatno neodgovorno i politički nemoralno!

I to na svim područjima U gospodarstvu neodgovorno ponašanje se ne sancionira, ili se prilazi selektivno ili se pak nastoji izbjeći institutom zastare.

Afera sustiže aferu, nekoga se zatvori na mjesec dana i onda se brani sa slobode, uzme skupog i razvikanog odvjetnika i prođe nekažnjeno.

Primjer; 1 .Uljanik, koji je kao što je poznato nakon 163 godine postojanja otišao u likvidaciju.

O temi Uljanika napisala sam seriju članaka i tražila da DORH uđe u Uljanik;

Nakon što je došlo do spektakularnih uhićenja, kod nas je to uvijek tako, da se narodu zamažu oči i pokaže kako je pravosuđe efikasno, podignuta je optužnica, koja, zar nas čudi da nije prošla na Sudu zbog proceduralne pogreške.

https://www.telegram.hr/politika-kriminal/sjecate-se-velike-afere-oko-uljanika-zbog-koje-je-privedena-hrpa-ljudi-doznajemo-zasto-danas-nije-potvrdena-optuznica/

Politička odgovornost očituje se gubitkom izbora. Nije kod nas prihvaćeno pravilo ostavke. Ostavka kao takva predstavlja čin odgovornosti, no kod nas je veoma mali broj političara koji su podnijeli ostavku.
Odgovornost u politici za prošlost kod nas također je nepoznata kategorija.
Svjedoci smo sistematske i dugogodišnje izbjegavanje odgovornosti za počinjene zločine Titova režima u bivšoj Jugoslaviji.
Svjedoci smo neodgovornog ponašanja pojedinaca i skupina na području kulture, medija i sporta. Svjedoci smo neučinkovitog, selektivnog i korumpiranog  Pravosuđa.
Vodi se pravi verbalni i medijski rat protiv domoljuba, protiv pozdrava ”Za dom spremni”
Koje su posljedice takvog neodgovornog ponašanja?
Ogromne su posljedice, jer se iz verbalnog neodgovornog ponašanja rađa nasilje . Nasilničko ponašanje je krajnje neodgovorno ponašanje sa teškim posljedicama.
Stoga svaki pojedinac i skupina treba shvatiti posljedice svog ponašanja i konačno preuzeti odgovornost za takvo ponašanje.

Svjedoci smo kako Premijer Plenković ne želi preuzeti odgovornost za stanje u državi, već svu odgovornost svaljuje na druge političke aktere. A on je taj koji kreira politiku i za tu politiku ne želi preuzeti odgovornost. Svi su krivi i od svih je on osobno ugrožen , a nikakvu odgovornost ne prihvaća!

Članak 115.

Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje područje rada.

Znakovito je da u svom istupu na konferenciji za novinare u Bruxellesu premijer Plenković niti jednom riječi nije prozvao Milorada Pupovca, SNV i njihove NOVOSTI za govor mržnje!

Zbog čega? To prepuštam čitateljima! Lako je zaključiti!

A upravo su njihove izjave, članci u Novostima protiv hrvatskog naroda, države Hrvatske trajni izvor nezadovoljstva u hrvatskoj javnosti, samim time što se Novosti financiraju iz Proračuna RH.

Svake godine redovno se iz Proračuna izdvaja za SNV i njihove Novosti

U Narodnim novinama 25. travnja 2020.godine objavljena je “Odluka o rasporedu sredstava koja se u Državnom proračunu Republike Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina u 2020. godini”. Tu je odluku donio Savjet za nacionalne manjine na sjednici održanoj 21. travnja, a odnosi se o dodjeli sredstava za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina.

Riječ je o sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2020. godini, i to u iznosu od 43.395.000,00 kuna.

Srpska nacionalna manjina, ukupno će dobiti 11.931.000,00 kuna. Srpskom narodnom vijeću (SNV) pripada 38 posto te će ono dobiti 4.537.000,00 kuna.

Najveći dio tog iznosa SNV je namijenio tiskanje tjednika Novosti koji će dobiti 3.600.000,00 kuna, dok će Arhiv Srba u Hrvatskoj za dva broja dobiti 600.000,00 kuna.

Uz tih 3,6 milijuna kuna za Novosti, za podlistak Privrednik, čijih se 8 stranica 12 puta godišnje tiska u sklopu tjednika Novosti (naklada 6500 primjeraka) izdvaja se dodatnih 250.000 kuna, što taj podlistak čini  jednom od najskupljih novina na svijetu.

Kada je riječ o kulturnim manifestacijama SNV je dobio novac za održavanje komemoracija. Konkretno za obilježavanje Dana proboja logoraša iz Jasenovca SNV dobio 80.000 kuna, za Dan sjećanja na Jadovno 1941. 70.000 kuna, za obilježavanje dana ustanka u Srbu 100.000 kuna i za obilježavanje dana proboja na Biljegu, na Petrovoj gori 50.000 kuna.

SNV-u je dodijeljeno još 15.000 kuna za komemoraciju u Varivodama i Gošiću, 8.000 kuna za komemoraciju na dječjem groblju u Sisku te po 7.000 kuna za komemoraciju u Glini i za sijelo na tromeđi u Kninu.

Navedeni iznosi samo dio onoga što u Hrvatskoj dobiju nacionalne manjine. Ovdje je riječ samo o stavkama koje dolaze s državne razine, a značajan iznos izdvaja se razine županija i općina., kao na pr. za Dane srpske kulture u Istri, kada se po trgovima istarskih gradova pleše ” žikino kolo” i dodjeljuje svetosavska povelja gradonačelniku Pule.

Premijer Plenković očito pisanje Novosti ne smatra govorom mržnje, njihov govor mržnje za njega ne predstavlja rušenje integriteta i suvereniteta RH, za njega je to govor tolerancije i suživota???

Premijeru Plenkoviću preuzmite odgovornost! Nema suživota bez pravde!

A mi Hrvati nismo spremni preuzeti odgovornost za takvu toleranciju i takav suživot bez priznanja i kajanja za počinjenu agresiju i bez priznavanja RH kao njihove domovine i grada Zagreba kao njihovog glavnog grada;

VIDEO- ŠOKANTNA IZJAVA PUPOVCA: BEOGRAD JE GLAVNI GRAD SRBA U HRVATSKOJ!…ŠTO ĆE NA OVU IZJAVU PUPOVCA REĆI PREDSJEDNICA I PREDSJEDNIK VLADE?

Neka SDSS, SNV i Milorad Pupovac konačno preuzmu odgovornost za agresiju na RH, za balvan revoluciju, za etničko čišćenje hrvatskog stanovništva na području tzv. Republike Srpske Krajine i onda se tek može govoriti o suživotu i toleranciji!

Bez preuzimanja odgovornosti svih političkih aktera nema demokratskog napretka, nema suživota, nema tolerancije, samo padamo u politički kaos i glib! I onda se Premijer Plenković čudom čudi što se događa nasilje, što mladi ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke!

A zbog svog ogromnog ega i bahatosti nije spreman preuzeti odgovornost, nego su mu svi drugi akteri krivi, od oporbe, oporbenih medija i Predsjednika države, samo ne on i njegov koalicijski partner SDSS ?

U našem društvu očito je odgovornost opće neprihvaćeni pojam na svim područjima i svim razinama ! Trebati će puno raditi na edukaciji da svi shvate i prihvate odgovornost kao životnu obavezu.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved