Connect with us

Vijesti

Latinska misa: “Hoće li dvanaest potpisnika moći otići tako daleko?”

Published

on

KVADTRATURA KRUGA Okupljeni prošlog 31. kolovoza u Courtalainu, dvanaest poglavara Ecclesia Dei zajednica potpisalo je pismo u kojem izražavaju svoju reakciju na nedavni motuproprij Traditionis custodes pape Franje.

Hvala, Sveti Oče?…

Zabrinuti da bi njihove ustanove mogle postati podložne disciplinskim apostolskim vizitacijama, što bi ih moglo dovesti do toga da im se oduzme mogućnost služenja Mise prema obredu sv. Pija V., ovi potpisnici protestiraju zbog svoje privrženosti učiteljstvu Drugoga vatikanskoga i postkoncilskog razdoblja te se obraćaju biskupima Francuske kako bi u istinski ljudskom dijalogu preklinjali njihovu strpljivost i spremnost da ih saslušaju, njihovo razumijevanje i milosrđe. Ni riječi o temeljnoj štetnosti nove mise Pavla VI. Ni riječi o gorkim plodovima Koncila. Ni riječi o užasnom ubrzanju krize u Crkvi pod papom Franjom. Što je s pričesti za razvedene i ponovno oženjene? A skandal s Pachamamom? Diplomacija, ako uopće postoji, ovdje graniči s naivnošću ili nepromišljenošću, ako ne i licemjerjem. Što će reći jadni i hrabri vjernici koji pohađaju ove ustanove?

Što traže svi ti viši poglavari? Traže slobodu, slobodu da nastave služiti obred stare Mise, usred svih onih koji služe obred nove mise. Međutim, ova sloboda je nemoguća. Ono što upada u oči pri čitanju ovoga pisma jest odsustvo bilo kakvog pozivanja na istinu koja oslobađa: istinu temeljne suprotnosti koja zabranjuje novom obredu mise Pavla VI. mirni suživot s obredom Mise svih vjekova.

Čemu takva opozicija? Ponovimo ovaj dokaz: zakon molitve je izraz zakona vjerovanja. Novi obred mise Pavla VI. izraz je novoga vjerovanja nasuprot starome. Nadbiskup Lefebvre ponovio je to u nekoliko navrata, osobito u svojoj homiliji tijekom svećeničkih ređenja 29. lipnja 1976.: „Uvjereni smo da upravo ovaj novi obred mise izražava novu vjeru, vjeru koja nije naša, nije katolička vjera. Ova nova misa je simbol, izraz, slika nove vjere, modernističke vjere. Ovaj novi obred podliježe – ako mogu tako reći – on pretpostavlja drugi pojam katoličke religije, drugu religiju“.

I obrnuto je istina: obred stare Mise izražava vjeru koja nije vjera Drugoga vatikanskoga, koja nije vjera pape Franje i francuskih biskupa koji su mu se potpuno predali. Štoviše, upravo iz tog vrlo jasnog razloga Papa je odlučio, kako objašnjava u popratnom pismu uz motuproprij: „ukinuti sve norme, upute, dopuštenja i običaje koji prethode motupropriju Traditionis custodes“ i „obustaviti ovlasti koje su odobrili njegovi prethodnici“. Temeljni razlog za tu odluku, kaže nam Papa, je to što postoji „bliska veza između načina slavlja prema liturgijskim knjigama prije Drugoga vatikanskoga sabora i odbacivanja Crkve i njezinih ustanova u ime onoga što se naziva ‘pravom Crkvom’“.

Dvanaest poglavara Ecclesia Dei ustanova mogu se u patetici viktimizirajuće i sentimentalističke retorike braniti od tog odbijanja, ali ono nužno ostaje upisano u samu bit drevnog obreda Mise. Služenje stare Mise je kao takvo odbacivanje ne samo novog obreda Pavla VI., nego i cijelog novog učiteljstva Drugoga vatikanskoga. Pored činjeničnog odbijanja, koje bi bilo čin ove ili one osobe koja nije predstavnik Ecclesia Dei pokreta – gdje smo spremni vjerovati da je dvanaest potpisnika, odgovornih za ustanove ovoga pokreta, nevino – uvijek će ostati odbacivanje načela, koje prije ili kasnije nužno proizlazi iz obreda Mise sv. Pija V. Misa svih vjekova nespojiva je s koncilskom Crkvom. I zato papa Franjo, u mjeri u kojoj tvrdi da pripada ovoj koncilskoj Crkvi, ne može tolerirati Misu svih vjekova. Nadbiskup Lefebvre jednom je ustvrdio: „Ako u svoj objektivnosti tražimo pravi motiv koji pokreće one koji od nas traže da ne podijelimo ova ređenja, ako tražimo njihov temeljni motiv, otkrivamo da je to zato što redimo ove svećenike da bi služili Misu svih vjekova. I zato što znamo da će ti svećenici biti vjerni Misi Crkve, Misi Tradicije, Misi svih vjekova, opominje nas se da ih ne zaredimo“ (homilija prigodom ređenja od 29. lipnja 1976.).

Poglavari Ecclesia Dei ustanova ne mogu kombinirati svoju privrženost Koncilu sa svojim zahtjevom za Misom svih vjekova. Zahtjevi crkvenoga zajedništva, zasnovani na dvostrukom zakonu novoga vjerovanja (Drugi vatikanski) i nove molitve koja ga izražava (nova misa Pavla VI.) to im zabranjuje. Nije li to ustvrdio već papa Ivan Pavao II. u br. 5 svoga motuproprija Ecclesia Dei afflicta? „Svim katoličkim vjernicima koji se osjećaju privrženima nekim prijašnjim liturgijskim i disciplinskim oblicima latinske tradicije“, napisao je, „želim očitovati svoju volju da im se omogući crkveno zajedništvo pomoću nužnih mjera koje jamče poštivanje njihovih opravdanih težnji“.

U duhu Ivana Pavla II., oca i osnivača povjerenstva Ecclesia Dei i istoimenoga pokreta, sve mjere poduzete u korist „nekih prijašnjih liturgijskih i disciplinskih oblika latinske tradicije“ tumače se na osnovi jednoga jedinoga cilja: olakšati crkveno zajedništvo vjernicima koji dolaze iz lefevrističkog raskola. Trideset tri godine kasnije, motuproprij Traditionis custodes samo poduzima potrebne mjere kako bi se osigurao taj isti cilj. A jedini način da se sačuva Misa svih vjekova jest da se rastjera i odbaci fatamorgana ovog lažnog „crkvenog zajedništva“, zasnovanog na novoj vjeri, koja nije katolička. Hoće li dvanaest potpisnika moći otići tako daleko? To je milost kojoj se moramo nadati, koju im može isprositi papa sveti Pio X., kojega je, da bi sačuvao pravu vjeru, Bog ispunio svom nebeskom mudrošću i istinskom apostolskom hrabrošću.

p. Jean-Michel Gleize
Izvor: https://laportelatine.org |ChristusRexHrvatska

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved