Connect with us

Vijesti

Lice i naličje predsjedničkih izbora 2019/2020

Published

on

Predizborna kampanja

Predizborna kampanja na ovim izborima za Predsjednika Republike Hrvatske 2019/2020 bila je izuzetno medijski popraćena, puna podmetanja, niskih udaraca, obmana i manipulacija! Ogolila je hrvatsko društvo kao nijedna do sada. Izbilo je na površinu koliko smo netolerantno i necivilizirano društvo po pitanju ljudskih prava i sloboda.

Mentalitet jednoumlja još je duboko ukorijenjen u svim dijelovima društva. Uzrečica; „ Ako ne misliš kao ja, onda si mi neprijatelj“ je pravilo u kojem nema odstupanja. Ma kakva Ustavom i Deklaracijama UN i EU zagarantirana ljudska prava, ne, nije nedopušteno! Moraš misliti kao ja, a ako ne misliš, onda si mi neprijatelj, idiot, debil, a najčešće izdajica! Izdajica, koga i čega?

Voltairova uzrečica „ Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš“ ne dolazi u obzir. Jer svi trebamo isto misliti, svi glasati za istu stranku i za istog čovjeka, da bi bili prijatelji i da bi mogli uopće komunicirati. Sve to začinjeno argumentima o domoljublju, pravdi i pravednosti, jer ako ne misliš tako i uzimaš si slobodu mišljenja i slobodu izbora, onda si obilježen kao izrod, neprijatelj i izdajnik.
Ustavom Republika Hrvatska definirana je kao;
Članak 1.
„Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“

Da bi se mogla oformiti vlast, moraju se osnovati stranke i raspisati izbori na kojima će svi punoljetni građani ( sa navršenih 18 godina) moći svojim glasom odlučivati kakvu i koju vlast ili osobu žele da ih zastupa. To su osnovne postavke izbora vlasti u demokratskom svijetu.

Slobodan izbor stranke ili osobe u Hrvatskoj je samo na papiru, ne dolazi u obzir, jednoumlje caruje! Ali to nije demokracija i nije sloboda koja nam je definirana Ustavom RH, to je relikt iz yugokomunističke totalitarne bivše države, koji još nije prevladan u mnogim hrvatskim glavama. Očito je dug proces učenja demokratskog, pluralističkog i tolerantnog načina razmišljanja.

Izbori su završili

Zoran Milanović izabran je za predsjednika RH većinom glasova , kako se vidi iz priložene tabele;
Podaci Državnog izbornog povjerenstva DIP-a
https://www.izbori.hr/pre2019/rezultati/1/2

rezultati 2020

Izlaznost u 1. krug 51,20 %
Izlaznost u 2 krug 55,00%
Postavlja se pitanje nezainteresiranosti birača da izađu na izbore. U 1.krugu nije izašlo 1 815 280 birača ili 48,80 % , dok u 2. krugu 1 680 267 ili 45% nije izašlo na glasanje.
Pretpostavka je da su razočarani političkim elitama i ne vjeruju da svojim izlaskom na izbore mogu nešto promijeniti.

Broj važećih listića u 1.krugu   2 053 292
Broj važećih listića u 2.krugu   1 903 861
Razlika više glasalo u 2.krugu     149 431

Nevažeći listići u 2. krugu              89 415
Nevažeći listići u 1. krugu            – 22 218
Razlika nevažećih u 2.krugu          67 197

Zoran Milanović dobio je u 1.krugu 562 783 glasova, što je kapital za 2.krug
U 2.krugu potencijalni glasovi ljevice koji sigurno ne bi išli KGK uz pretpostavku da svi izađu na glasanje izgledali bi ovako;

Mislav Kolakušić                               111 916
Dario Jurićan                                        87 883
Dalija Orešković                                   55 163
Ivan Pernar                                           44 057
Katarina Peović                                    21 387
Dejan Kovač                                           18 107
Ukupno glasovi koji neće ići KGK    338 513
Pribrojimo Milanoviću                      562 783
Ukupno gasova za Milanovića          901 296
To je potencijalni kapital glasova sa kojim Zoran Milanović ulazi u 2.krug, ako svi ponovno izađu na glasanje       .

KGK donosi iz 1.kruga                         507 628
Potencijalni glasova su samo
glasači Miroslava Škore iz 1. kruga   465 704
Kada bi svi Škorini glasači dali glas KGK
Imala bi ukupno                                    973 332

Što je opet nedovoljno , jer je
Zoran Milanović dobio ukupno        1 034 389
Nedostaje po projekciji                            61 057

Ova analiza ukazuje na to da glasovi Miroslava Škore nisu presudni za gubitak izbora. I da su svi glasači Miroslava Škore dali svoj glas KGK nedovoljno je za pobjedu.
Zoran Milanović pobijedio je sa          1 034 389
KGK dobila je ukupno                              929 488
Stvarna razlika veća je od projekcije    104 901

Što znači da su novi glasači u 2.krugu bili glasači Zorana Milanovića, pa tako KGK ni sa svim glasovima Miroslava Škore, nije imala dovoljno za pobjedu!
Ova egzaktna analiza na osnovu rezultata 100 % obrađenih biračkih mjesta u 1.i 2. izbornom krugu dokazuje da KGK ne bi pobijedila ni sa svim glasovima Miroslava Škore. Također pokazuje da poništeni glasački listići nisu utjecali na izborni rezultat, jer ni sa njima nije bilo dovoljno za pobjedu. Zoran Milanović pobjedio je sa 104 910 glasova više od Kolinde Grabar Kitarović.

Očito je da aktualna Predsjednica nije ispunila očekivanja svih svojih birača i da je zbog toga nisu podržali za drugi mandat.
Rezultati po pojedinim glasačkim mjestima indikativni su zbog čega su glasači napustili KGK, a time i HDZ koji je podupro njenu kandidaturu.
Nezadovoljstvo državnom politikom vodstva stranke odrazilo se na rezultate izbora, nepotvrđivanjem 2. mandata Kolindi Grabar Kitarović!
Na pr. veoma je znakovito malo mjesto Sv. Petar u Šumi, jedina općina gdje je HDZ na vlasti u Istri, pobijedio je Zoran Milanović i to sa 61, 43 % glasova.

Na ovim izborima ljevica se pripremila i uspjela, Zoran Milanović novi je predsjednik Republike Hrvatske.
Naravno da je taj rezultat oduševio SDP-ovce, a šokirao HDZ- ovce , čiji je predsjednik Andrej Plenković, odmah u prvom obraćanju javnosti, svu krivicu prebacio na Miroslava Škoru!
Prema kasnijim medijskim napisima po raznim portalima opetovano se optužuje Miroslav Škoro za gubitak izbora i namjerno manipulira s javnošću!
Medijski portali i društvene mreže prepuni su optužujućih, manipulativnih napisa i analiza izbornih rezultata prema podacima raznih agencija i anketara.
Tako je Maxportal objavio dva članka, koji vrište i izravno označavaju Miroslava Škoru kao krivca za gubitak izbora.

MATEMATIKA POTVRDILA: Škorini glasači doveli su Milanovića na Pantovčak

„Od 300.000 birača Miroslava Škore koji su jučer izašli na izbore, 200.000 glasova dobila je Grabar-Kitarović, a 100.000 Zoran Milanović.“
Zaintrigirala me ova rečenica, jer ti podaci nikako ne mogu biti egzaktnim brojkama dokazani, oni su čista manipulacija i obmanjivanje javnosti.
Naime po Ustavu RH glasovanje je tajno;
Članak 45.
“Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.”

Sam tijek glasovanja počinje dolaskom na biračko mjesto gdje birač uz provjeru identiteta osobnom iskaznicom dobije glasački listić. Nitko ne zna koga će zaokružiti i kome će dati svoj glas, niti čiji je glasač. Glasački listić je anoniman i ubacuje se u zapečaćenu glasačku kutiju. Kada završi glasovanje birački odbor otvori kutiju i istrese glasačke listiće na stol , gdje se prebrojavaju. Nitko ne zna čiji je koji listić! Postavlja se pitanje kako onda mogu tvrditi da je 300 000 birača Miroslava Škore izašlo na izbore? Nije im na čelu pisalo da su Škorini birači? Doista proizvoljno, čak i za pretpostavku! I još k tome da je 200 000 tisuća glasova otišlo KGK, a 100 000 Zoranu Milanoviću?
Kada izborna mjesta šalju DIP-u izvješća o izlaznosti na izbore ne mogu znati čiji su birači došli, a čiji nisu, tako da su to proizvoljni podaci.
Takvi su napisi štetni i manipulativni, čak i da se rade na osnovi anketa!
Zato su jedini točni i mjerodavni podaci DIP-a i svatko ih može preuzeti sa stranice DIP-a. Ali rijetko ih uzimaju, jer se sa njima ne može manipulirati.

Zašto  je Kolinda Grabar Kitarović izgubila izbore?

Kolinda Grabar Kitarović počela je svoj mandat uz narod i za narod. Željela se zbližiti sa narodom, vidjeti kako živi, pa je često izmještala ured po županijama. Sve je išlo lakše dok je neovisno radila. Međutim promjena na njoj uočila se kada je odlučila staviti se pod patronat Andreja Plenkovića.

Tada jer je izgubila svoje JA. Postala je ovisna o Andreju Plenkoviću i njegovoj ideji kakva bi ona Predsjednica trebala biti. Andrej Plenković to u javnosti ne priznaje, ali ako sam sebe propituje, mora priznati da je on osobno imao veliki doprinos njezinom padu. Sa predizbornom kampanjom pokazalo se da zapravo HDZ i KGK ne znaju kako se pozicionirati, koje poruke plasirati.
Kolinda Grabar-Kitarović platila je cijenu gubitka izbora politikom koju je HDZ vodio u posljednjem razdoblju.

I nije samo politika HDZ-a bila presudna, već joj je njen izborni stožer više odmogao, nego pomogao! Sjetimo se prekida sučeljavanja na RTL. TV na zahtjev njenog tima i niza pogrešnih poteza u samoj kampanji.

“Ne vidim odgovornost u nikome osim nas i naše kandidatkinje, ni u glasačima Miroslava Škore, ni u njemu, molim da mi se ne imputira da sam to rekao”, rekao je novinarima Ivan Anušić, voditelj predsjedničke kampanje Grabar-Kitarović
Također, ne smatra niti da su na rezultate utjecali nevažeći listići kojih je, kaže, uvijek između tri i 3,5 posto, a sada i do 5,5 posto.
“Kada to sve zbrojite na razini Hrvatske imate 37 tisuća više nevažećih listića nego inače, to uopće nije utjecalo na rezultate”
“Nema tu nikakvih čudnih stvari, jednostavno kandidat koji je bio u drugom krugu predsjedničkih izbora nasuprot Kolinde Grabar-Kitarović, je dobio 104 tisuća glasova više, to je jasna stvar, nema tu nikakve dileme”, dodao je.
https://direktno.hr/domovina/anusic-o-porazu-grabar-kitarovic-rezultate-izbora-nisu-utjecali-nevazeci-listici-ili-miroslav-skoro-178391/?fbclid=IwAR2r4u5Sxjp6jdFXiohiq3xhMmrTtkve8ISbvc59xGtNCwG5bRBzTKQeXYo

Doprinos Andreja Plenkovića gubitku izbora KGK

Dolaskom na čelo HDZ-a Andrej Plenković počeo je mijenjati stranku, a time htjeo mijenjati i narod, ne shvaćajući da se identitet naroda ne može mijenjati. Stranku je pozicionirao neprirodno njenom statusu, koji je imala u hrvatskom narodu.

„Ja ću tisuću posto ustrajati na tome da je HDZ stranka desnog centra“ izjavio je

Demokršćansku, konzervativnu i nacionalnu stranku koja je imala presudnu ulogu u stvaranju hrvatske države i to je s obzirom na njen značaj, potpuno u suprotnosti od glasačkog tijela, od kojeg ovisi njena pozicija na vlasti u Hrvatskoj.

Donošenjem Zakona koji nisu u skladu sa svjetonazorom i identitetom hrvatskih birača, poništivši referendumsku inicijativu za promjenu izbornog zakona, koaliranjem sa HNS-om, Miloradom Pupovcem i Furiom Radinom izgubio je potporu birača.

Na valu tog nezadovoljstva pojavio se kandidat popularan pjevači poduzetnik de.sc. Miroslav Škoro, koji je u samo šest mjeseci bez stranačke infrastrukture, samo radom volontera, privukao ¼ biračkog tijela u Hrvatskoj.
Upravo to je šokiralo umišljenog Premijera, ali ga nije potaklo da preispita sebe i svoju promašenu politiku, nego svu krivicu prebacuje na birače, koji su “pomogli Milanoviću da bude prvi u prvom krugu”. Ne, nisu, samo je Andrej Plenković kriv za to, jer nije slijedio svoju glasačku bazu,  nego je svojom politikom radio upravo suprotno od očekivanja birača koji su mu dali mandat da vodi Vladu RH.

Pri samoj najavi kandidature Miroslava Škore počele su salve objeda na njega osobno i na njegove simpatizere od strane HDZ-a! Na društvenim mrežama, sluganska su pera po Portalima i privatnim profilima agresivno, svađalački i primitivno vrijeđajući napadali na profesionalnom i osobnom nivou svaki spomen Škorina imena. Ta prljava i neprimjerena kampanja nastavlja se i nakon izbora, negirajući pri tome pravo svakog pojedinca na njegov osobni izbor, naturajući mu krivicu za gubitak izbora i proglašavajući ih izdajicama! Izdajicama koga i čega? Stranke na vlasti? Pa stranku su glasači doveli na vlast i isto tako neće više za nju glasati, ako nije ispunila njihova očekivanja, pa će je skinuti sa vlasti! U totalitarnim režimima se neistomišljenici proglašavaju izdajicama, ali u demokratskoj državi nema izdajica, jer postoji pluralizam mišljenja!

Zaključak

Provedbom Rezolucije Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, kojom je komunizam proglašen zlom, istim kao i fašizam, moglo se usmjeriti i promijeniti tijek izbora. Ali ta provedba bila bi svojevrsna lustracija od koje postojeće političke elite u Hrvatskoj bježe „ kao vrag od tamjana“

I samo je Miroslav Škoro od svih predsjedničkih kandidata, spomenuo u svom govoru da će otvoriti pitanje provedbe Rezolucije EU Parlamenta od 19.09 2019. godine.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla je i sama u svojim obraćanjima javnosti na predizbornim skupovima najaviti provedbu Rezolucije EU Parlamenta neovisno od Vlade i Sabora, te ih na taj način prisiliti da se to pitanje stavi na dnevni red Vlade i Sabora i time pridobiti glasače, ali nije “smjela” bez dopuštenja Premijera Plenkovića.

Šteta!
Velika šteta, jer je propuštena idealna prilika za razvoj i demokratizaciju hrvatskog društva, koje je duboko zapelo u glibu yugokomunističkog mentaliteta, a sa ovom političkom garniturom teško da će se iz toga gliba izvući.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Advertisement

Vijesti

Kao u nazi-Njemačkoj: Kardinal Müller o Turčinovoj zabrani konzervativnog skupa u Bruxellesu

Published

on

Kardinal Gerhard Ludwig Müller govorio je na međunarodnoj konzervativnoj konferenciji NatCon Brussels 2, u pratnji policijskih jedinica koje su stajale nekoliko metara dalje.

Policajce je na mjesto događaja pozvao gradonačelnik regije Bruxelles koji je neuspješno pokušao spriječiti događaj. „To je kao nacistička Njemačka“, rekao je kardinal, okrećući se Rodu Dreheru, autoru poznate knjige „The Benedict Option“. Oba panelista su sudjelovala na konferenciji u isto vrijeme.

„Nikad nisam zamišljao da ću svjedočiti zabrani mirnog političkog skupa u navodno slobodnoj i demokratskoj zemlji”, komentirao je Dreher na svom blogu. „Ali to se zamalo dogodilo danas u Belgiji – u Bruxellesu, glavnom gradu Europske unije”, naglasio je. „Na neki način sam zahvalan za ono što se dogodilo, pogotovo dok Europa ide prema parlamentarnim izborima u lipnju”, rekao je Dreher.

„Glasači moraju točno znati kakva će biti njihova budućnost ako se ovi moroni ne zaustave… Bio je to šokantan događaj koji je imao duboke reperkusije na slobodu u Europi“, istaknuo je. Odlukom gradonačelnika bruxelleske regije Emira Kira, socijalista turskog podrijetla, policija je pozvana na mjesto događaja. Političar je tražio da se prekine međunarodna konferencija konzervativnih skupina, koja navodno predstavlja prijetnju javnom redu.

Nakon noćne borbe odvjetnika, Državno vijeće poništilo je nalog socijalističkog gradonačelnika i konferencija je drugog dana započela bez problema.

Continue Reading

Vijesti

Mons. Héctor Agüer: ABORTUS I POLITIKA

Published

on

Pitanje pobačaja i dalje je važan predmet rasprave u mnogim zemljama. Svjetski val odobravanja “gnusnog zločina”, kako ga je nazvao Drugi vatikanski koncil, pokreću feministički pokreti, progresivni sektori i ljevica u narodima; i “katoličke” skupine, koje se podvrgavaju neopaganskom poimanju života, potkrijepljenom navodnim antiljudskim “pravima”, a protivno Zakonu Božjem.

Nedavno je u Francuskoj Senat izglasao amandman “koji jamči slobodu pristupa pobačaju” u Ustavu. U srijedu, 28. veljače, 267 senatora od ukupno 317 glasalo je za prijedlog ustavne reforme, u istim uvjetima koji su već izneseni u Narodnoj skupštini. Samo 50 senatora usprotivilo se tekstu koji je usvojen u ponedjeljak, 4. ožujka, tijekom kongresa sazvanog u Versaillesu. U tom se tekstu predlaže da se članku 34. Ustava, proglašenog 4. listopada 1958., doda stavak broj 17. koji će glasiti: »Zakon utvrđuje uvjete pod kojima se ostvaruje sloboda zajamčena ženi da pribjegne dobrovoljnom prekidu trudnoće. ” Obratimo pažnju na eufemizam kojim se označava uklanjanje nerođenog djeteta i izopačeno shvaćanje slobode, koje osuđuje nauk Crkve, kako je rječito naučavao Ivan Pavao II.

Bez obzira na poteškoće s kojima se trudnica susreće, abortus, koji ostaje atak na život u svojim izvorima, ne može se promatrati sa stajališta “ženskih ljudskih prava”, kako propovijeda feminizam. Situacija u Francuskoj je kontradiktorna: brojni oblici nasilja nad ženama i djecom izlaze na vidjelo; Ustav bi trebao preuzeti zaštitu jednih i drugih. S druge strane, promiče “potpomognuto samoubojstvo” za neizlječivo bolesne. Vlada masona Emmanuela Macrona predstavlja zlokobnu stranu francuske kulture, koja ne prepoznaje vrijednost ljudskog života i pravo značenje slobode.

      Situacija u Sjedinjenim Državama, ozbiljno federalnoj zemlji, sasvim je drugačija. Iako je predsjednik Joe Biden "katolik" koji se zalaže za abortus, u nekoliko država doneseni su zakoni koji poštuju život nerođenog djeteta. U nekim slučajevima, stari zakoni protiv pobačaja se oživljavaju. Takva je situacija, na primjer, u Arizoni: Vrhovni sud te jurisdikcije nedavno je presudio da država može provesti svoj zakon iz 1864., koji kriminalizira sve vrste pobačaja, s jedinom iznimkom kada je život majke u opasnosti. Politički položaj igra ključnu ulogu; Demokrati su općenito za pobačaj, dok su republikanci za zaštitu života nerođenog djeteta. U slučaju Arizone, glavna državna tužiteljica, demokrat Kris Mayes, prosvjedovala je u otvorenom neslaganju sa svojim prethodnikom, republikancem Markom Brnovichem, koji je čim je savezni Vrhovni sud 2022. poništio presudu "Roe protiv Wadea", koja je jamčila ustavno pravo na pobačaj, uvjerio je državnog suca u Tucsonu da vrati stari zakon, koji bi stupio na snagu za četrnaest dana, a predsjednik Biden ga je opisao kao "okrutnog". Većina država u kojima vladaju republikanci počeli su provoditi nove zabrane, odnosno ograničenja (u 14 država pobačaj je zabranjen u svim fazama trudnoće, uz ograničene iznimke), dok su u mnogima predvođeni svojim političkim protivnicima pokušali zaštititi prava na pobačaj. Predsjednik Biden osudio je odluku Arizone, nazvavši je "ekstremnom i opasnom zabranom. Pobornici "prava" na pobačaj često se pozivaju na tragične slučajeve silovanja ili incesta.

      Tema rasprave u Sjedinjenim Državama je kriminalizacija žena koje pobace. Katolički zagovornici života kažu da ne bi trebali biti kažnjeni. Više od 70 pro-life čelnika, uključujući nadbiskupa Williama Lorija, koji vodi Pro-Life odbor američkih biskupa, zahtijevaju da državni zakonodavci odbiju kriminalizirati žene koje imaju pobačaj: "Nedvosmisleno izjavljujemo da svaka mjera koja nastoji kriminalizirati ili kazniti žene nisu za život i snažno se protivimo takvim naporima." Inicijativa je sadržana u pismu državnim zakonodavcima od 12. svibnja 2021., a dolazi u trenutku kada su države poput Louisiane razmatrale zakone koji bi mogli podvrgnuti kaznenom progonu i zatvoru žene koje izvrše pobačaj. Povelja pazi da u svakom pobačaju postoje dvije žrtve: i majka i nerođeno dijete; "Pravljenje kriminalaca od žena koje su pobacile nije način." O ovoj poziciji treba raspravljati; ozbiljnost zakona protiv pobačaja je u pitanju. Ako se abortus smatra zločinom, nije jasno zašto žene koje su pobacile ne bi trebale biti kažnjene. Istina je da su mnoge situacije teške i bolne; njih treba uzeti u obzir pri procjeni odgovornosti.

Brojne organizacije, od kojih su mnoge katoličke, nude iscjeljenje i nadu ženama koje su oštećene pobačajem koji su počinile. Baš kako Katolička crkva osuđuje pobačaj, ona također naglašava važnost oprosta i milosrđa prema ženama koje su pobacile. Mi svećenici koji imamo iskustva u ispovjedaonici dobro poznajemo bol mnogih žena, koju je teško utješiti. Šteta je što tolike mlade žene popuštaju pred aborcionističkim argumentima, pokazujući površnost pred onim što je prava drama: nepopravljiva šteta nanesena nevinom, osuđenom na smrt, kao i roditeljima , i društvu u cjelini. Ovo je mjesto gdje se veliča sloboda izbora roditelja koji odluče, čak i u teškim situacijama, zadržati svoje dijete.

Vraćajući se na situaciju u Francuskoj, potrebno je istaknuti slučaj nekoliko biskupa koji su se javno izjasnili o ishodu glasovanja o pobačaju, nadbiskup Lyona mons. Olivier de Germay, naglasio je poteškoću izražavanja o ovoj temi bez opasnosti da se postane meta medija. Nadbiskup Pascal Wintzer, nadbiskup Poitiersa, požalio se u dnevniku “La Croix” da se “smrt čini zaštićenijom nego što se ohrabruje život”. Francuski su biskupi već izrazili svoje protivljenje tekstu ustavnog amandmana, na svojoj skupštini u studenom 2023., u deklaraciji pod naslovom “Svaki život je dar”.

A Argentina? Kirchneristički režim popustio je pred napredovanjem ultrafeminizma i donio Zakon br. 27.610 od 30. prosinca 2020., koji utvrđuje da je inducirani pobačaj legalan i besplatan, u slučajevima odobrenim od 1921. (terapeutski pobačaj, i u slučaju silovanja ), ili u svim drugim slučajevima kada trudnoća ne prelazi 14 tjedana, uključujući. Koliko će nerođene djece biti eliminirano od tada, uz političko odobrenje? Zagovornici pobačaja uvijek pretjeruju s brojkama kako bi uvjerili da je to nešto normalno i potrebno, ali u svakom slučaju zakonsko dopuštenje je poticaj, te sredstvo pritiska na kulturu i uobičajeni mentalitet društva.

Sadašnju vladu treba ohrabriti da proširi svoj liberalni i libertarijanski karakter na slučaj pobačaja i ukine zlokobni zakon 27.610. Argentinski episkopat, toliko zabrinut problemom siromaštva, trebao bi to zatražiti i proširiti svoju brigu na najsiromašnije među siromašnima, nerođenu djecu.

  • Héctor Agüer
    Nadbiskup u miru La Plate

izvor: Rorate Caeli

Continue Reading

Vijesti

ANTUN ČORIĆ – Hrvatski general i feldmaršal, koji je spasio Beč i bio ministar rata Carstva

Published

on

U Hrvatskoj danas vrlo malo ljudi zna tko je Antun Čorić, hrvatski general koji spada u skupinu najslavnijih generala koje je Hrvatska imala do 1918., a u koju možemo ubrojiti još samo generale Josipa Jelačića, Josipa Filipovića i Svetozara Borojevića. Njegova vojna karijera najkompletnija je od svih ostalih hrvatskih generala, jer osim što je bio vojskovođa koji se dokazao u ratu, on je u miru zapovijedao tada najvećom vojnom postrojbom, 1. armijom sa sjedištem u Beču i obnašao najvišu stručnu dužnost, dužnost ministra rata Austrijskog Carstva. U Hrvatskoj ne postoji niti jedan spomen na generala Antuna Čorića.

Antun Čorić, koji se u popisu austrijskih generala navodi pod nazivom Csorich von Monte Creto, Anton, Freiherr, rođen je prije 230 godina, 29. ožujka 1794. u naselju Mahićno koje se nalazi nedaleko od Stare karlovačke ceste, između Jastrebarskog i Karlovca. Potječe iz stare plemićke časničke obitelji. Sin je Ivana Krstitelja Čorića i Terezije Čorić, rođene Plantić. Nećak je i posinak baruna Feldmarschall-Leutnanta (podmaršala ili hrv. general-bojnika) Aleksandra Franje Čorića.

Plemićki grb obitelji Čorić (www.croatians.com)

Vojnu karijeru započeo je 1809. kada je kao kadet stupio u Otočku graničarsku pukovniju, u čijem sastavu je iste godine imao „vatreno krštenje“ u Ratu pete koalicije protiv Napoleona Bonaparte (1809.). U činu poručnika sudjelovao je u Ratu šeste koalicije protiv Napoleona Bonaparte (1812. – 1814.), kao i u kratkom pohodu, tijekom „Napoleonovih sto dana“, (20. ožujka – 8. srpnja 1815.). U činu satnika službovao je u 12. pješačkoj pukovniji u Komáromu (Mađarska). U toj postrojbi 1. rujna 1830. promaknut je u čin bojnika i premješten u 36. pješačku pukovniju u Mladá Boleslavu (Češka) te operativno imenovan za  glavnog pobočnika Feldzeugmeistera (general-pukovnika topništva) princa Aloisa Liechtensteina, vojnog zapovjednika u Češkoj. Nakon toga premješten je u 11. pješačku pukovniju u Píseku (Češka), ali još uvijek je operativno obnašao dužnost glavnog pobočnika vojnog zapovjednika u Češkoj. U tom statusu 1. lipnja 1833. promaknut je u čin pukovnika, a za uspješnu suradnju s ruskom vojskom 10. prosinca iste godine odlikovan ruskim Redom svete Ane II. klase.

Barunski grb Antuna Čorića (www.archivinformationssystem.at)

Dana 1. svibnja 1835. promaknut je u čin brigadira i premješten u 42. pješačku pukovniju u Terezínu (Češka). Nakon toga ubrzo je imenovan za zapovjednika 42. pješačke pukovnije. Na toj dužnosti 11. studenog 1838. odlikovan je ruskim Redom svetog Vladimira III. klase. Kao posinak svog strica baruna Feldmarschall-Leutnanta (podmaršala ili hrv. general-bojnika) Aleksandra Franje Čorića „von Monte Creto“, 26. travnja 1839. stekao je titulu baruna s pripadajućim pridjevkom. Na istoj dužnosti 24. siječnja 1842. promaknut je u čin general-majora (general-bojnika ili hrv. brigadnog generala), nakon čega je imenovan za zapovjednika brigade u Veroni (Italija). Već iduće godine imenovan je za zapovjednika brigade u Beču. Na toj dužnosti, a za uspješnu vojnu suradnju s ruskom vojskom 15. siječnja 1846. odlikovan je ruskim Redom svetog Vladimira I. klase. Dana 1. rujna 1846. imenovan je za zapovjednika brigade, ujedno i zapovjednika utvrde u Salzburgu (Austrija). Na toj dužnosti 12. travnja 1848. promaknut je u čin Feldmarschall-Leutnanta (podmaršala ili hrv. general-bojnika), nakon čega je imenovan za zapovjednika divizije u Beču, ujedno zapovjednika obrane grada Beča. Na toj dužnosti istaknuo se tijekom revolucionarnih događaja 1848. u uličnim borbama protiv pobunjenika u Beču.

Viteški križ Reda Marije Terezije (https://de.wikipedia.org)

Dana 6. listopada 1848. od ministra rata grofa Theodora Latoura dobio je zapovijed prikupiti postrojbe u Leopoldstadtu i obraniti to predgrađe Beča pod svaku cijenu. Organizirao je postrojbe koje su već bile u povlačenju i poveo ih u napad te napredovao do raskrižja Taborstrasse. Tamo je naišao na snažnu paljbu iz svih okolnih kuća kojom prigodom je ranjen njegov konj. Vojnicima je održao motivacijski govor te zapovjedivši bubnjarima sviranje signala za juriš, krenuo u napad tijekom kojeg su očišćene kuće u kojima su se nalazili pobunjenici sve do Ferdinandovog mosta. Kada se spremao prijeći preko mosta dobio je zapovijed za povlačenje do gradskih zidina. Tijekom napada pobunjenika na Beč, 30. listopada 1848., sa svojom divizijom odbio je sve napade revolucionara na crti Matzleinsdorf – Gloggnitz.  Po novoj zapovijedi trebao je čekati do drugog dana, ali pošto je carski dvor već gorio, samoinicijativno je krenuo u juriš s dvije bojne iz Otočke graničarske pukovnije Jelačićeve vojske, koje su se probile u grad i jednom domobranskom bojnom. „Zahvaljujući njegovom samostalnom, razboritom i energičnom pristupu, carska dvorska knjižnica, prirodoslovni kabinet i sam carski dvor, s čijeg su krova već izbijali plamenovi uslijed granatiranja, spašeni su.“

Borbe u Leopoldstadtu 6. listopada 1848. (Wikimedia Commons)

Poradi zasluga u obrani Beča, a posebice carskog dvora stanovništvo Beča  priredilo mu je velike ovacije. Dana 27. studenog 1848., zajedno s banom Josipom Jelačićem, primio je zahvalnice putem izaslanika gradskog vijeća grada Beča, bečkih trgovaca i drugih gradskih odbora „jer su njegova energija i promišljenost spasili grad od pljačke“. Tom prigodom izjavio je da „nije ništa drugo učinio osim svoje dužnosti prema caru i domovini te bez razmišljanja odlučio braniti grad u kojem je živio 16 godina i da će mu biti drago ako ga prihvate kao jednog od njih.“ Nakon toga, sredinom prosinca 1848., sudjelovao je u gušenju revolucije u Ugarskoj, na dužnosti zapovjednika divizije u 2. korpusu. Dana 21. siječnja 1849. sa svojom divizijom napao je mađarske revolucionarne snage na platou Schemnitz te na juriš zauzeo selo Windschacht, kojom prigodom je zarobio 12 topova te 10 merzera s pripadajućim streljivom te preko 500 vojnika. Protivnik je pritom imao gubitke od 60 mrtvih i oko 120 ranjenih vojnika, dok je austrijska vojska imala osam mrtvih (dva časnika i šest vojnika) te 13 ranjenih vojnika. Također se istaknuo i u bitci kod Kápolne (26. – 27. veljače 1849.) boreći se na čelu svoje divizije.

Tijekom lipnja 1849. posebice se istaknuo u opsadi utvrđenog grada Komároma, na obje strane Dunava. S puno slabijim snagama (12.000 vojnika i 75 topova) blokirao je utvrdu (u kojoj je bilo 18.000 vojnika) i odbio sve napade mađarskih snaga iz utvrde te održao opsadu do dolaska pojačanja, čime je pridonio pobjedi austrijsko-ruske vojske u bitci kod Pereda (20. – 21. lipnja 1849.). Za zasluge stečene na bojnom polju 25. svibnja 1849. pohvaljen je od cara, a 17. srpnja 1849. imenovan je za drugoga počasnog vlasnika 15. pješačke pukovnije u Tarnopolu (Ukrajina). Zapovijedao je austrijskim snagama jačine oko 13.000 vojnika i 62 topa protiv mađarske ustaničke vojske jačine oko 19.000 vojnika i 292 topa u Četvrtoj bitci za Komárom (30. srpnja – 3. kolovoza 1849.), u kojoj zbog značajne premoći u korist mađarskih snaga nije mogao izvojevati pobjedu.

Carski dvor u plamenu (Beč, 30. listopada 1848.) (https://beyondarts.at)

Nakon toga imenovan je za zapovjednika 2. korpusa austrijske vojske u Ugarskoj, a nakon te dužnosti 6. listopada 1849. imenovan je za zapovjednika utvrde i vojnog zapovjednika Petrovaradina. Ubrzo nakon toga 25. studenog 1849. imenovan je za pomoćnika zapovjednika 1. armije u Beču. Za zasluge ostvarene pri obrani carskog dvora (31. listopada 1848.) u Beču prvo je odlikovan Zapovjedničkim križem Leopoldova reda s ratnom dekoracijom, a 26. ožujka 1850. i Viteškim križem Reda Marije Terezije, koji mu je 2. travnja 1850. osobno uručio car Franjo Josip I. Za zasluge ostvarene na bojnom polju tijekom 1849. na području Ugarske odlikovan je Redom željezne krune i ruskim Redom svete Ane I. klase.

Dana 16. srpnja 1850. imenovan je za ministra rata Austrijskog Carstva u Beču. Ubrzo nakon toga 6. kolovoza 1850. imenovan je za domovinskog savjetnika. Na dužnosti ministra rata 8. lipnja 1851. odlikovan je ruskim Redom bijelog orla., 25. listopada 1852. bavarskim Velikim križem Zaslužnog reda svetog Michaela, a 8. studenog 1852. papinskim Velikim križem Reda svetog Grgura. Za vrijeme njegovog obnašanja dužnosti ministra rata, između ostalog, donesen je novi Temeljni zakon za vojne pogranične zemlje, propisan je Vojni službovnik, uvedeni su novi pravilnici o obuci i vježbama, ustrojena nova središta za obuku, regulirane su plaće časnika, izvršeno je opremanje konjaništva i započeo je preustroj vojske Austrijskog Carstva. Uz pohvalu cara za obnašanje dužnosti ministra rata, 15. veljače 1853. imenovan je za zapovjednika 3. korpusa u Grazu (Austrija). Na toj dužnosti 9. srpnja 1853. odlikovan je talijanskim Senatorskim velikim križem Konstantinovog reda svetog Grgura.

Mimohod spasilaca Beča (Jelačićeve vojske) 1. studenog 1848. u Beču (https://sammlung.wienmuseum.at)

Dana 1. srpnja 1854. imenovan je za zapovjednika 1. armije sa sjedištem u Beču. Nakon toga 18. siječnja 1856. imenovan je za pomoćnika zapovjednika 3. armije i zapovjedajućeg generala u Ugarskoj sa sjedištem u Budimpešti. Na toj dužnosti 27. rujna 1856. odlikovan je Križem za vojne zasluge s ratnom dekoracijom, 12. ožujka 1859. Redom željezne krune I. klase, a 30. ožujka 1859. njemačkim Velikim križem Adolphovog reda s mačevima. U travnju 1959. imenovan je za zapovjednika Područnoga glavnog zapovjedništva (zapovjedajućeg generala) u Beču. Na toj dužnosti umirovljen je već 25. rujna 1859. Prigodom umirovljenja promaknut je u počasni čin Feldzeugmeistera (general-pukovnika topništva).

Nakon umirovljenja živio je u Dornbachu kraj Beča, gdje je 15. srpnja 1864. i umro. Pokopan je na bečkom groblju Währing uz nazočnost vojnog vrha i počasnih postrojbi iz sastava 5., 15. i 51. pješačke pukovnije, 6. husarske pukovnije i 9. topničke pukovnije.

Tekst: Boris Trnski/Hrvatska povijest

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved