Connect with us

Vijesti

Marko Ljubić: Trudnica Čavajda zaslužuje žestoku osudu, a ne potporu

Published

on

Ovih dana imamo tipičan slučaj, trudnicu Čavajdu, koji po reakcijama i načinu predstavljanja u javnosti te fokusiranosti na tako predstavljen izbor i ponuđeno, gotovo prisilno svrstavanje, zorno govori o katastrofalno pogrešnom pristupu problemima.

Trudnica Čavajda je uz pomoć militantnih tzv. ljudskopravaških aktivista i političara istoga profila (Tomašević) uspjela sa zastrašujućom namjerom i idejom klasičnog usmrćivanja djeteta u svojoj utrobi, pretvarajući majčinski problem i poziciju realne žrtve, usmrćivanje svoga djeteta prometnuti u vrlinu ljudskog i pogotovo ženskog prava.

Značaj slučaja gospođe Čavajda je upravo u tome što pitanje pobačaja kao ljudskog prava, ili s druge strane borbe protiv pobačaja formulirane kroz borbu za život, uz slogane da život počinje od začetka, prokazuje kao potpuno pogrešan teren ove borbe, a stvari i pitanje svodi na ono što jest – na medicinski slučaj.

>> Pismo Mireli…

Borci, hodači, molitelji i svi oni koji godinama društvenim akcijama zagovaraju život od začeća i pravo na život nesvjesno ili svjesno zalaze u genijalno postavljenu zamku još tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća, zamku Marcuseovih postrevolucionarnih aktivističkih i političkih inicijativa i pokreta da se sve ideje transformacije i promjene društva, koliko god bile sablazne i zastrašujuće u svojoj biti trebaju nametnuti kao pravo izbora, dakle sadržaj ljudskih sloboda, s tim i prava. Na tom području je gotovo nemoguće bilo što, koliko god bilo jezivo, osporiti, jer nema većega ideala od ljudskog prava na izbor i slobodu.

To pravo je i sa znanstvenog, a pogotovo religijskog stajališta neprikosnoveno. Konačno, temelj kršćanske teologije je Božje stvaranje čovjeka na svoju sliku i priliku s pravom čovjeka na potpuno slobodan izbor. Sloboda izbora je temeljni Božji biljeg u čovjeku.

Kršćani vjeruju da je uz slobodu izbora Bog čovjeku dao i 7 darova, među kojima su razum, mudrost, znanje. Smisao slobode izbora se potpuno gubi ili kompromitira ukoliko se zanemaruje ili potiskuje ovih sedam darova.

Znanje, znanost kao dar na kome uz vjeru počiva ljudska specifičnost na Zemlji, koja razlikuje čovjeka od životinja i biljaka ne smije i ne može biti u suprotnosti sa slobodom izbora. Bio netko vjernik ili ne, vjerovao u to da je znanje Božji dar ili ne, ako se smatra pripadnikom ljudskog društva, zajednice morao bi poštivati znanje i znanost, koje je kroz povijest sazrijevanja ljudskog društva danas institucionalizirano. Postoje institucije i ljudi osposobljeni i ovlašteni za tumačenje svega s čim se suočavamo osobno ili kao zajednica.

Problem u slučaju trudnice Čavajda, koja koristi potencijalno majčinstvo za izazivanje empatije, kako bi ubila samu bit pojma majke, je u tome što polazi od društveno nedopustivog. Njen osjećaj i potreba slobode izbora, ili kako skloni joj aktivisti tumače “prava koje joj pripada kao ženi” potpuno ignorira i prkosi stavovima, činjenicama i znanjima institucija i ljudi ovlaštenih za tumačenje. Čavajda, aktivističke udruge koje zagovaraju pobačaj kao ljudsko pravo i političari kao Tomašević, te skloni im mediji ultimativno traže od znanosti i znanja povlačenje pred individualnim pravom na slobodan izbor, zahtijevajući od države da to nametne i ozakoni.

To ni jedna država nikada ne bi smjela uraditi.

A morala bi samo na temelju viđenog do sada, hladno, racionalno i odlučno osuditi, podvrgnuti žurnom kaznenom postupku i teško sankcionirati trudnicu koja opovrgava stavove najviših znanstvenih autoriteta i namjerava ubiti dijete u svojoj utrobi. U svakom drugom slučaju slučaj Čavajda bi bio opasan, zastrašujući presedan, koji izravno u društvene odnose uvodi kaos i umjesto prava na slobodan izbor – pravo jačega. Kad govorim o “pravu jačega” govorim o odnosima u javnom i političkom prostoru, koje ljudi često nejasno i neopipljivo doživljavaju, ali, radi lakšeg razumijevanja o čemu se radi potrebno je reći da po istom modelu svaki vozač sutra može i treba pregaziti staricu koja sporo prelazi pješački prijelaz i uhvati ju crveno na prijelazu. Jer svojom nemoći osporava pravo vozača na prolaz.

Vrhunski medicinski autoriteti danima tvrde da ne mogu potvrditi da dijete u Čavajdinoj utrobi ima zloćudni tumor, jer se to bez biopsije ne može pouzdano potvrditi, a uz to, isključivo koristeći najviša dostignuća znanosti tvrde da čak ako beba i ima zloćudni tumor, šanse za izlječenje nakon poroda su i do trideset posto.

Pitanje zastupnicima tzv. prava žene na izbor ali i cijeloj Hrvatskoj je: Bi li počinili samoubojstvo kad bi im liječnici dijagnosticirali bolest i šanse izlječenja na trideset posto?

Ne bi.

Ljudi bi se uhvatili za šansu od jedan posto, a golema većina ljudi i za vjeru u čudo i bez ikakve znanstvene projekcije.

Govori li to dovoljno o čemu se radi kod trudnice Čavajda i zastrašujućih poruka i akcija potpore?

Ovaj slučaj je upozorenje i promotorima borbe za život, pogotovo bezbrojnim sljedbenicima i simpatizerima aktivista “za život”.

Pobačaj nije ljudsko pravo, niti je pravo žene raspolaganja svojim tijelom. Ženino pravo izbora završava u trenutku seksualnog čina. Nakon toga se isključivo može govoriti o drugom, tuđem životu na koji nitko više ne bi smio imati pravo. I tu činjenicu imperativno mora jamčiti i štititi država.

Kada i ukoliko dođe do zdravstvenih komplikacija trudnice, dakle žene, u tom slučaju ne može o ishodu komplikacija donositi odluku ni žena, ni aktivističke udruge, ni politike, ni grupe za pobačaj, ni grupe za život. O tome konačnu odluku donosi medicina, inače nam ne treba. Države to moraju ozakoniti.

Dakle, teška je zabluda i izgubljena bitka za čovječanstvo nadvikivati se s Čavajdama ili Veljačama o pravima žena, ili s Tomaševićem i Benčić o ljudskim pravima kad je pobačaj u pitanju, a pogotovo u slučaju Čavajda, kad je usmrćivanje porodom u pitanju.

Pitanje pobačaja je jedino medicinsko pitanje i jedino se na tom terenu o njemu može konstruktivno razgovarati s ishodima po volji znanosti, ljudskosti i Boga.

Zato valja s jedne strane jasno staviti do znanja pokretima i frontmenima sablaznih “ljudskih prava” da granica postoji i da će se prema njima možda početi primjenjivati neka drugačija “ljudska prava”, bar jednako razumno opravdana kao i ono što zagovaraju, pa bi posljedice mogle biti jako bolne, a s druge strane frontmenima borbe za život da od toga ne rade paradu koja postaje sama sebi svrha ili scena za proizvodnju raznih Ilčića, Zekanovića ili Markićki, društvenih gurua koji pozivaju ljude “drumom”, a problemi marširaju “šumom”.

Samo doprinose kaosu i nesnalaženju ljudi, namjernim ili nenamjernim izborom potpuno pogrešnog pristupa problemu, potičući održavanje beskonačnih “borbi” čija je jedina konačnost u tome da oni osobno kontroliraju reakcije ljudi, a počesto i profitiraju od toga, dok se Čavajde događaju i brutalno šire “područje sloboda”.

Marko Ljubić/facebook

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Vijesti

Sporazum WHO-a o pandemiji poražen, barem za sada

Published

on

Pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove WHO-ovog sporazuma o pandemiji i amandmana na Međunarodne zdravstvene propise prije krajnjeg roka 24. svibnja, ali neki kritičari prijedloga upozorili su na preuranjeno slavlje – piše Michael Nevradakis Ph.D., u The Defender.

Građani SAD-a: Zahtijevaju od Kongresa da istraži skokovito visoke stope smrtnosti

Ovaj je članak izvorno objavio The Defender — web mjesto za vijesti i poglede Children’s Health Defense.

Pregovori za predloženi “sporazum o pandemiji” Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – ili “ugovor o pandemiji” – i izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR) nisu uspjeli, barem za sada.

New York Times je izvijestio da pregovarači nisu uspjeli predati konačne tekstove dvaju dokumenata prije 24. svibnja, krajnjeg roka za razmatranje i glasovanje na ovogodišnjoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini koja se održava ovaj tjedan u Ženevi, u Švicarskoj.

WHO je rekao da su prijedlozi namijenjeni pripremi za “sljedeću pandemiju”.

Ali kritičari su prijedloge nazvali globalnim “grabežom moći” koji je prijetio nacionalnom suverenitetu, zdravstvenoj slobodi, osobnim slobodama i slobodi govora, dok su promicali rizična istraživanja o stjecanju funkcije i “zdravstvene putovnice”.

“Sporne točke”, prema The Timesu, uključivale su “pravičan pristup cjepivima i financiranje za uspostavu sustava nadzora”.

Umjesto razmatranja kompletnog skupa prijedloga iz oba dokumenta, skromniji “konsenzusni paket [IHR] izmjena” bit će predstavljen ovaj tjedan, prema predloženom tekstu Radne skupine za izmjene i dopune Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) ( WGIHR).

Tekst ne predstavlja potpuno dogovoreni paket izmjena i dopuna i namijenjen je pružanju pregleda trenutnog statusa i napretka rada WGIHR-a. …

Mandat supredsjedatelja i Ureda WGIHR-a sada je završio, ali mi smo spremni podržati sljedeće korake dogovorene na Sedamdeset i sedmoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini, uključujući olakšavanje daljnjih rasprava ako se tako odluči.

U konačnom izvješću Međunarodnog pregovaračkog tijela (INB) za “sporazum o pandemiji” od 27. svibnja stoji “INB nije postigao konsenzus o tekstu”.

Mary Holland, izvršna direktorica Children’s Health Defense (CHD), pripisala je globalno protivljenje prijedlozima WHO-a za njihovo zatvaranje. Za Defender je rekla:

Ogromno je priznanje građanskom djelovanju što su ugovor i propisi WHO-a očito propali. Iako su delegati Svjetske zdravstvene skupštine još uvijek uključeni u pregovore u zadnji čas, izvan odobrenih procedura nemaju konsenzus da krenu naprijed s pravnom infrastrukturom za provođenje operacija COVID-a.

Ovo je sjajna vijest za građane svijeta i pokazuje nam koliko možemo biti moćni kada kreativno radimo zajedno.

Times je izvijestio da pregovarači planiraju tražiti više vremena. Prema Straits Timesu, “zemlje su izrazile obvezu da će nastaviti gurati za postizanje sporazuma.”

Otvarajući Svjetsku zdravstvenu skupštinu u ponedjeljak, glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus sugerirao je da će se nastaviti napori da se dovrše dva prijedloga.

“Svi bismo željeli da smo uspjeli postići konsenzus o sporazumu na vrijeme za ovu zdravstvenu skupštinu i prešli cilj”, rekao je Tedros, u primjedbama koje citira The Straits Times. “Ali ipak ostajem uvjeren da hoćemo, jer gdje postoji volja, postoji i način.”

Internistica dr. Meryl Nass, osnivačica Door to Freedom – organizacije koja radi na odbijanju prijedloga WHO-a – pozdravila je vijest i sugerirala da su napori WHO-a nepovratno propali.

“Ugovor je sklopljen”, napisao je Nass na Substacku. “Ništa u ugovoru ne može ustati iz pepela pregovora o kojima će se glasovati ovaj tjedan.” Vijest je okarakterizirala kao pobjedu u “prvoj rundi” “u ratu demokracije protiv jedne svjetske vlade”.

Prijedlozi WHO-a se ‘odvijali kroz laži i prikrivanje’

Pregovori su propali unatoč naporima Tedrosa i drugih da uvjere pregovarače i države članice WHO-a da se dogovore o dva teksta na vrijeme za glasovanje na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini.

Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u siječnju, Tedros je upozorio na prijetnju pandemije koju predstavlja još nepoznata “Bolest X” i rekao da nam sporazum o pandemiji “može pomoći da se pripremimo za budućnost na bolji način jer se radi o zajedničkom neprijatelju.”

U ožujku je više od 100 bivših svjetskih čelnika, uključujući bivšeg premijera Ujedinjenog Kraljevstva Tonyja Blaira – zagovornika “putovnica cjepiva” i digitalne osobne iskaznice – potpisalo pismo u kojem poziva države članice WHO-a da završe pregovore o “sporazumu o pandemiji”.

Dužnosnici Bidenove administracije koji su pregovarali u ime SAD-a također su se zalagali za finalizaciju dvaju dokumenata.

Loyce Pace, pomoćnica tajnika za globalna pitanja u američkom Ministarstvu zdravstva i društvenih usluga, rekla je za The Times. “Mi u javnom zdravstvu shvaćamo da bi nova pandemija doista mogla biti iza ugla.”

U prosincu 2023. Pace je svjedočila pred Kongresom u prilog ta dva dokumenta. “Samo je pitanje vremena kada će se svijet suočiti s još jednom ozbiljnom prijetnjom javnom zdravlju”, rekla je, ističući ulogu SAD-a u izradi nacrta nekih od predloženih izmjena IHR-a.

Ali prema Nassu, cijeli projekt pripravnosti na pandemiju pokrenut je kroz “laži i prikrivanje”.

“Globalisti su stvorili pravne dokumente prepune eufemizama i kitnjastog jezika, uvijek prikriveni kako bi sakrili prave namjere dokumenata”, rekla je. “Ali prozreli smo ih i nismo im dopustili da se izvuku.”

Nass je napisao da je “konsenzus” o prijedlozima IHR-a koji su dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj skupštini “cvjetni, a ne smisleni jezik”.

Postoji jedna iznimka, rekao je Nass. Osvrćući se na članak 5 amandmana na IHR, primijetila je da su “pregovarači dobro govorili državama da nadziru svoje građane i bore se protiv dezinformacija”

Cijeli članak pročitajte ovdje

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved