Connect with us

Vijesti

Matija Zmajević: Zaboravljeni Hrvat kojeg je Petar Veliki obožavao

Published

on

Hrvat kojem je za vjernu službu Petar Veliki osobno uručio admiralski čin. Prvi i zadnji stranac koji je u ruskoj floti ponio taj visoki mornarički čin

Admiral Zmajević rođen je u malom mjestu Perast, u Boki kotorskoj, 1680. godine. Rodom je iz stare katoličke pomorske obitelji koja je dala mnoge uglednike, nadbiskupe i velike trgovce.

Sudjelovanje Hrvata tijekom 17. 18. i 19. stoljeća u  ratnoj i trgovačkoj mornarici carske Rusije bilo je značajno i vrlo sadržajno. Bilo je to vrijeme kada je progresivni ruski car Petar Veliki težio modernizaciji svih sfera tadašnjeg ruskog društva. Želio je otvoriti  Rusiju pozitivnim tekovinama zapadne civilizacije.  Jedan od važnih segmenata vala modernizacije bila je i vojska, odnosno ratna mornarica koja gotovo da nije ni postojala. Kako je Boka kotorska u to davno vrijeme bila pod upravom Mletačke republike, na zamolbu ruskog cara da mu se iskusnim ljudima pomogne u izgradnji vojne armade, u Rusiju se među brojnim Hrvatima uputio i Matija Zmajević koji nije ni slutio kakvi ga zvjezdani trenutci čekaju u toj dalekoj i golemoj zemlji.

Petar I, Ermitaž
Petar I, Ermitaž,Andrej Fursov

1714 godine Zmajević je stupio u flotu brodova velike pokretljivosti, tzv. galeri. Dobiva čin kapetana prvog ranga čime mu je širom otvoren put k stjecanju najviših činova u ruskoj mornarici. Ubrzo postaje zapovjednikom posebnim odredom galija. Često s Rusima boravi u finskim brodogradilištima gdje usvaja brodograđevna znanja. Ubrzo njegov rad i disciplinu uočava osobno Petar Veliki s kojim poznanstvo ubrzo prerasta u veliko prijateljstvo. Car tom hrvatskom pomorcu i ratniku dodjeljuje čin komodora, što je prvi admiralski čin. Od toga trenutka angažmana Zmajevića u izgradnji ruske flote dobiva na velikom zamahu. Zadatke je često dobivao osobno od cara. Stalno je nadgledao izgradnju ruskih brodova. Uslijedile su i velike ratne pobjede nad Šveđanima koje se pripisuju samom Zmajeviću i njegovom vojnom umijeću. Ubrzo Zmajević postaje i glavni inspektor ruske carske flote. Ni novih ratnih pobjeda nije manjkalo. 1719. u velikoj bitci nanosi Šveđanima težak poraz zbog čega Švedska mora sklopiti mirovni ugovor u Nystadtu. Iste godine postaje viceadmiral, 1722. zapovjednik je lake flote, a 1723. povjereno mu je vodstvo nad gradnjom riječne flote na Donu. Stekao je velike zasluge u izgradnji ratne luke u Petrogradu, a osnivač je flote u Kaspijskom jezeru.  Zmajević se kod pape Klementa XI jako zalagao da na Malti ruska flota dobije jednu luku. No, smrću Petra Velikog takvi planovi padaju u vodu. Na vijest o carevoj smrti Zmajević se vraća u Petrograd, gdje mu je prigodom Petrova posljednjeg ispraćaja dodijeljena čast da u pogrebnoj povorci nosi carsku krunu Romanovih.

Zmajević je prisustvovao krunidbi carice Katarine I koja ga je odlikovala najvećim ruskim odličjem – Ordenom Aleksandra Nevskog. Zmajević je prvi i jedini stranac koji je dobio to odlikovanje!

Katarina I
Katarina I, Wikipedia

Carica je iznimno cijenila Zmajevićeve ratne zasluge pa ubrzo dobiva najviši čin u ruskoj mornarici – čin admirala. Zmajević kao guverner Astrahanskog područja na Kaspijskom jezeru provodi posljednje godine svog života djelujući na osnivanju crnomorske ratne mornarice. Zahvaljujući  Zmajeviću i osnivanju Crnomorske flote Rusija se proširila u svojim golemim južnim prostranstvima. Dok je admiral Zmajević vodio rusku ratnu flota ta je pomorska eskadra brojala  17 velikih linijskih brodova, 145 galija, 30 brigantina i oko 400 manjih  brodova.

Nakon smrti Katarine I., u doba maloljetnog cara Petra II. , Zmajević je optužen zbog navodne utaje, izveden pred vojni sud i osuđen na smrt. U posljednji je trenutak pomilovan. Guverner je Zmajevića u proljeće 1733. godine poslao u Astrahan na Kaspijskom jezeru radi izgradnje galija na Donu i drugih priprema za novi rusko-turski rat. U teškim uvjetima Zmajević ondje provodi posljednje godine svog života djelujući na osnivanju crnomorske ratne mornarice, koja je nakon njegove smrti i upravo njegovom zaslugom izvršila presudnu ulogu u osvajanju južnih područja Rusije.

Daleko od svog rodnog zavičaja i toplog Jadranskog mora, 1735. godine umire u Tavrovu na Donu u vrijeme kada je Rusijom vladala carica Ana Ivanovna.

Zmajević pripada redu velikana ruske povijesti i ruske ratne mornarice. Ovaj Hrvat Rusiji je donio mnogo pobjeda. Prema vlastitoj želji sahranjen je u Moskvi. Tijelo do groba prenijeto na počasnom lafetu, a u pogrebnoj povorci bili su najugledniji ruski generali, admirali i plemići.  Povijesni izvori i istraživanja hrvatskih znanstvenika, pri čemu se posebno ističe povjesničarka Lovorka Čoralić,  kazuju da mu se grob nalazi na prostoru današnje katoličke crkve Svetog Luja, u ulici Malaya Lubyanka.

Crkva Svetog Luja u Moskvi
Crkva Svetog Luja u Moskvi, Wikipedia

Na žalost, danas ni u unutrašnjosti te crkve, kao ni u njezinom vanjskom dvorištu, više ne postoje ostatci Zmajevićeve nadgrobne ploče.  Prohujala stoljeća ratova i zaborava su čini se učinila svoje. Definitivno je kucno čas da se iz mraka zaborava izvuče iznimnog čovjeka, Hrvata i admirala, koji je dao golem doprinos u stvaranju ruske države. Zajednička je to obveza Rusije i Hrvatske. Valja obnoviti spomen na njega i tako mu odati dužno priznanje.

Autor: Denis Krnić

Izvor: hr.rbth.com

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved