Connect with us

Vijesti

Davor Stipan: MISLI O BOGU, MUŠKARCU I ŽENI – 3. DIO

Published

on

Sluga: Gospode, koliko se puta moram predati i u čemu moram sebe ostaviti?

Gospodin: Uvijek i svaki čas: kao što u malom, tako i u velikom. Ništa ne izuzimljem nego hoću da budeš lišen svega. Inače, kako ćeš moći biti moj, i ja tvoj, ako ne budeš lišen svake samovolje i iznutra i izvana?

>> MISLI O BOGU, MUŠKARCU I ŽENI 1. dio

>> … O BOGU, MUŠKARCU I ŽENI – 2. DIO

Ovo je jedna od mnoštva misli srednjovjekovnog katoličkog redovnika Tome Kempenca koje je iznio u svojoj knjizi „Nasljeduj Krista“. …hoću da budeš lišen svega. – kako to gordo zvuči. Ipak, slutim u tome Istinu. Koliko smo spremni ostaviti svijet i posve se predati Ocu?

Bilo bi naivno i pomišljati da je – ako se lijepo i dobro ponašamo, redovito idemo u crkvu te primamo sakramente – naš put gotov i da smo idealni vjernici. Nitko nije idealan vjernik. I nitko nije bez grijeha. Još naivnije bi bilo da se zbog takvih (sebeljubnih) misli opustimo i pomislimo da smo spašeni, koliko god sami sebi, svojim obiteljima, prijateljima, župljanima i cijelom svijetu bili uzor poniznosti i duboke vjere. Ne. Naprosto nije gotovo. Naš život je boj. Strašna i neprestana bitka s napastima i iskušenjima. Ako i na trenutak u svom srcu odustanemo od Krista i podlegnemo, Zli se podsmjehuje i likuje. Ako i na trenutak izgubimo vjeru u zaštitu Duha Svetoga, gubimo oklop duše kojeg nam je On po Duhu poslao.

Čini mi se da ljudi olako upadnu u zamku da su idealni vjernici; pod time mislim na sve one koji se redovito mole, pričešćuju, imaju aktivan sakramentalni život te se trude živjeti po Božjim zapovijedima. Ne mislim na ostale „vjernike“ koji su više-manje ili sekularni vjernici (kakvog li paradoksa, al’ eto, i takvih ima) ili „vjernici“ iz običaja, odgoja i manira. Isključivo mislim na vjernike koji plaču radi svojih grijeha i koji se posve uzdaju u Križ. Oni su zadnji bedem svete vjere ovog duhovno razrušenog svijeta. Dakle, takvi trebaju biti svjesni da njih Zli najviše prezire i da će upravo njima, stalno i dok god žive na Zemlji, podvaljivati najveće lukavštine, čak i one koje su na prvi pogled svete i izgledat će da su od Boga. Sada zamislite koliko moramo biti oprezni, koliko stalno moramo bdjeti da ne potonemo. O toj bitci se radi. Isus nam govori: Tko ustraje do svršetka, bit će spašen.

Na svom duhovnom putu, primjećujem kako sve više razvijam pobožnost prema svetom Pavlu, nekoć neumoljivom progonitelju kršćana, a kasnije obraćeniku i jednom od stupova Katoličke crkve. Koliko god to zvuči oholo, ne mogu a da ne kažem da je tomu tako jer sam (možda) neke njegove osobine pronašao i kod sebe. Od progonitelja ka obraćenju. Od kritike ka srčanoj obrani vjere. Od pada ka Božjem oprostu (nadam se). Od nemara ka grču radi grijeha. Od svijeta ka Bogu. A ponajviše – od ohole i bezbrižne vjere do vjere bdjenja. Svaki dan iznova. Svaki dan sam svjestan svoga nemira i svoje gorljive želje da se smirim u Gospodinu, ili kako veli sveti Augustin (još jedan obraćenik): Nemirno je srce moje dok se ne smiri u Tebi.

No, kako ću se smiriti u Tebi u ovom vremenitom životu? Kako, kad me Zli opsjeda kao ričući lav? Da li uopće mogu naći mira tu na Zemlji, dok me nemir i opačina okružuje? Dok je nemir i opačina u meni? Gledam i slušam ljude – hule, bogopsovke, blud, kleveta, trač, prostitucija, rat, droga, izdaja, izokretanje Istine, nemar, sebičnost, oholost… Toliko toga je i u meni, toliki sam grešnik… Svaki put kad Mu u ispovjedaonici kažem: mrzim na sve svoje grijehe i čvrsto odlučujem da ću se popraviti… ja uvijek iznova posrnem. Nije važna težina mojih grijeha, važno je da uvijek iznova iznevjerim Njega koji mi uvijek iznova oprašta. Moram paziti na svaki detalj, duboko svjestan koliko sam slab, bijedan i grešan. Bitka. Koja ne prestaje. Al’ ja vjerujem u Tebe i vjerujem da ćeš sve moje nemire i boli otkupiti, ako ne za ovoga života, onda barem kada Ti lice ugledam. O Bože, plačem od sreće na tu pomisao – kada Ti lice ugledam…

Braćo, zato ne smijemo posustati i dopustiti da klonemo duhom. Moramo se hrvati koliko god teško bilo. Dal’ je to ikada bilo teže, kao što je u današnje vrijeme u kojem se naša vjera izvrgava ruglu sa svih strana i u kojem je sumporni dah Zloga ušao i u samu crkvu? Nije lako, no moramo ustrajati. Moramo, radi našeg krsnog obećanja, moramo radi Krista koji je zbog nas propet. To ne znači da nam život ne može biti lagodan, miran i svet. Može, samo trebamo bdjeti i u tom bdjenju pronaći smisao i ljepotu, svetu žrtvu. I nikad ne smijemo potpasti pod dojam da smo idealni, ili ne daj Bože, pomisliti da nismo grešnici samo zato što živimo samozadovoljavajuću puninu vjere i imamo snažan sakramentalni život. Ako to pomislimo, u svoj toj idealiziranoj viziji sebe, zapravo smo nasjeli na prefrigano zavođenje đavla koji se u tom trenutku osladio majkom svih grijeha – našom ohološću. Ta i sveci katoličke crkve su kroz sva povijesna razdoblja bili iskušavani. Sjetite se samo Franje Asiškog koji se bacao u ružino trnje ili Tome Akvinskog kojeg su rođena braća stavila na kušnju dovodeći mu prostitutku. Nitko nije izuzet od napasti, pa i sam Gospodin Isus Krist kada je u pustinji bio iskušavan od đavla; on, jedini koji je ikada hodao zemljom, a da je bio bez grijeha. Stoga nam i o tome sveti Pavao jasno govori: I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim… Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kada sam slab, onda sam jak. Papa iz 5. stoljeća, Sveti Leon Veliki, pak, veli: Krepost je bezvrijedna bez napasti, jer nema sukoba bez neprijatelja, ni pobjede bez borbe.

Valjalo bi uprizoriti – mi se nalazimo na duhovnom bojnom polju. Đavao nas agresivnošću i lukavštinama želi uništiti, nečistoću tijela prikazati kao predanje i ljubav, a posjedovanje vremenitih stvari kao bogatstvo i ponos. Za razliku od njega, Gospodin je uvijek gospodin – daje nam slobodu izbora te nam blago i nježno govori: Tražite stoga najprije Božje Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati.

Za protivnike crkve, ateiste i agnostike treba žarko moliti; na ovom mjestu se, pak, obraćam svima nama katolicima, uključujući sebe. Jesmo li spremni trpjeti radi Krista?

Teško podnosim činjenicu da nakon nedjeljne mise sjednemo u lokal s prijateljima, gledamo utakmicu i psujemo Boga jer je netko krivo dodao loptu. Pitam se… zar je to uopće trpnja – suzdržati se od psovanja Boga? Većina vjernika to radi. Dvoje mladih nakon mise i primanja pričesti odlaze navečer jedno k drugome da bi živjeli u nečistoći. Pa što odlaze na misu? Zar misle da Boga mogu prevariti? Muškarci s neljudskom zavisti gledaju jedni druge, zbog odjela, automobila, posla, mišića… Zavist je sama po sebi teški grijeh, a kad je još izazvana materijalnim i izvanjskim pojavama, onda je to i apsurd i teški grijeh. Da, i oni odlaze na misu i primaju Tijelo Kristovo. Žene sjede s prijateljicama ili kolegicama te piju kavu. Netom, strašnom strašću kleveću i ogovaraju jučerašnje prijateljice s kojima su pile kavu. A sve su zajedno bile na misi. O narkoticima, svakodnevnim lažima, neodgovornosti, lijenosti, krađama, nasilju, ubojstvima, ne želim ni pričati.

Siguran sam da muškarci i žene olako shvaćaju vjeru te da su obavijeni lažnim velom nonšalancije koja udaljuje od Kristove otkupiteljske moći. Kakav primjer dajemo? Ta kako nam se neće rugati, kada mi sami izrugujemo sve u što, tobože, vjerujemo? Ne kažem da trebamo živjeti po skrupulama jer ni one nisu od Krista, budući da nam uništavaju prirodnost i na koncu gubimo radost života. No trebamo, kao vjernici, biti svjesni toga da smo pozvani svim snagama i u radosti slijediti Kristov nauk i nauk Crkve. Bez mlakosti i bljutavosti, valja nam se svaki dan sve više suobličavati s Isusom, a ne Ga vjerničkim licemjerjem uvijek iznova ko janje na klanje odvodi. Uvijek ćemo imati neprijatelja koji nam sikće za tjemenom, no ako smo djeca Božja – neprijatelj nam ništa ne može. Taj zadatak nije lagan. No, na muci se poznaju junaci, zar ne?

Na putu spasenja nerijetko trebamo ugušiti sebe, sve svoje nečiste želje i čežnje. Trebamo zauzdati blebetavi jezik i prljave misli. Dok se tome predajemo – zaudaramo na trulež, a kada ih uništimo – tada ćemo zamirisati. Zar i lavanda ne miriše najljepše kada ju protrljamo među prstima?! Kada bi muškarci barem malo osvijestili koliko su jalovi u svom ispraznom kočoperenju bez trunke istinske snage… Kada bi žene barem malo osvijestile koliko su otužne u svom izvanjskom maskiranju bez trunke istinske ljepote… Kada bismo si svi barem malo osvijestili koliko nam je život potrošen dok lažemo, krademo, iznevjeravamo, napuštamo, trošimo i hulimo, a sve zbog sebične koristi ili trenutnog hira. Bez trunke istinske vjere.

Ljubimo jedni druge kao što nas je Isus naučio! Praštajmo i oplakujmo vlastite grijehe. Jednom ćemo Mu pred lice doći. Možda već sad, možda sutra, možda za godinu dana…što ćemo mu sa sobom donijeti? Naš zemaljski imetak? Naše zavaravanje Njega? Ne pametujte! Istina je jedna: ili Ga ljubiš potpuno ili ti je vjera bezvrijedni ures života.

Sve što imamo – naš život, svaki naš udisaj, krov nad glavom, hranu, obitelj, prijatelje, djecu, sve… sve je to zahvaljujući Njemu. Sve i što nemamo, tu je samo da bi se On proslavio. Svijet će nas mučiti i proganjati poradi takvih misli. Ta sve je zapisano. Vjerujete li Evanđelju, licemjerna i ljubljena braćo? Vjerujete li, malena dječice Božja? Vjerujete li riječima: U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!

Davor Stipan

>> MISLI O BOGU, MUŠKARCU I ŽENI 1. dio

>> … O BOGU, MUŠKARCU I ŽENI – 2. DIO

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Vijesti

SAD NE BI DOZVOLILE DA TEKSAS BUDE PONOVNO NEOVISAN! “Dođite ga uzeti!”- kažu Teksašani

Published

on

– Teksas je prije 200 godina bio neovisna država, a i sada ima skupinu ljudi koji žele vratiti taj status, zagovarajući odcjepljenje od Sjedinjenih Država, koje nazivaju texit.

Zagovornici neovisnosti Teksasa ističu da bi taj dramatični potez, inspiriran brexitom, pomogao riješiti migracijsku krizu na granici i spor s Washingtonom oko toga tko kontrolira granicu s Meksikom.

Spor između demokratskog predsjednika Joea Bidena i republikanskog guvernera Grega Abbotta razotkrio je duboke podjele u Americi.

„Mi ovdje u Teksasu znamo da je jedini način da Teksas ima sigurnu granicu i razuman imigracijski sustav da to učini poput 200 drugih zemalja u svijetu i to kao samostalna neovisna nacija”, rekao je Daniel Miller, predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta.

Miller inzistira da njegov pokret, utemeljen 2005., nikada nije bio toliko blizu ostvarenja svojeg cilja.

U 19. stoljeću Teksas je bio zapravo dio Meksika. Ali nakon rata za neovisnost, tzv. Teksaške revolucije, postao je suveren 1836. Samo devet godina poslije pridružio se Sjedinjenim Državama kao 28. savezna država.

Miller uspoređuje pokret za texit sa šokantnom odlukom o brexitu 2016. koja je dovela da izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Rekao je da Teksas dijeli povijest i interese s ostatkom Sjedinjenih Država, ali, poput zagovornika neovisnosti španjolske regije Katalonije, smatra da središnja vlada ne razumije njihove probleme.

Dok se Amerikanci pripremaju za glasanje na predsjedničkim izborima u studenome, na kojima će najvjerojatnije birati između Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, pokret za neovisnost Teksasa želi da državna skupština donese zakon koji bi omogućio referendum o odcjepljenju.

Američki Ustav, međutim, to saveznim državama ne dopušta – naprotiv, secesija južnih država uključujući Teksas 1861. dovela je do Građanskog rata, najkrvavijeg u američkoj povijesti.

Teksašanin ili Amerikanac?

Secesionistički pokret u Teksasu postoji već dugo, ali je marginalan, rekao je Joshua Blank, istraživački direktor pri Projektu za teksašku politiku Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Kriza na granici između Teksasa i savezne vlade „stvorila je situaciju koju ta skupina zaista nastoji iskoristiti kako bi njihova stajališta izgledala vjerodostojnija nego što zapravo jesu”, rekao je Blank.

Misty Walters, 50-godišnja kućanica koja je nazočila Millerovu govoru u tipičnom teksaškom grill restoranu, rekla je da ljudi u državi smatraju da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci.

„Apsolutno smo izloženi invaziji”, rekla je, govoreći o rekordnom broju ljudi koji pristiže preko granice, većinom iz Srednje Amerike, što je postalo ključno pitanje u kampanji za predsjedničke izbore.

„Teksas se mora suprotstaviti i bolje zaštititi svoje građane”, rekla je.

Ispitivanje javnog mnijenja, koje je ovaj mjesec proveo Projekt za teksašku politiku, pokazalo je da 26 posto ispitanika smatra da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci, u odnosu prema 27 posto 2014., što statistički nije značajna promjena.

„To ne znači da 26 posto ljudi podržava odcjepljenje od Sjedinjenih Država”, istaknuo je Blank.

Ispitivanje Newsweeka provedeno ovaj mjesec pokazalo je da 67 posto Teksašana želi da država ostane dio SAD-a.

Separatistički pokret velikim dijelom potiče „ideja da postoji jednoobrazna američka kultura koju se često povezuje s bijelom bojom kože”, rekao je Blank.

„I s obzirom na krizu na granici, to budi strahove u ljudima kojima je takva ideja američke kulture valjana”, dodao je.

„Dođite ga uzeti”

U gradu Eagle Pass na dalekom jugu Teksasa, guverner Abbott preuzeo je vojnu kontrolu nad područjem zvanim Shelby Park kod rijeke Rio Grande koja razdvaja Teksas od Meksika. Oko tog područja vodi se spor sa saveznom vladom.

Guverner, koji optužuje Bidenovu administraciju da ne uspijeva zaustaviti mnoštvo ljudi koji ulaze u državu, postavio je duž dijelova granice bodljikavu živu.

Biden je tužio Teksas inzistirajući da je kontrola granice oduvijek bila pod saveznom jurisdikcijom.

Miller, vođa pokreta za neovisnost, uspoređuje sadašnju situaciju s događajima 1835. kada je Teksas još bio dio Meksika.

Teksas je odbio vratiti top koji mu je Meksiko posudio i istaknuo je zastavu na kojoj je pisalo „Dođite ga uzeti”, potaknuvši uspješan teksaški rat za neovisnost.

Kao i u slučaju topa, napetosti oko parka u Eagle Passu dio su puno većeg problema, rekao je Miller.

On je to ocijenio simbolom „razrušenih odnosa između savezne vlade i država”.

No za razliku od rata s Meksikom, ili Građanskog rata, Millerovi ljudi misle da bi se secesiju ovaj put moglo provesti mirnim putem.

Blank to ne smatra vjerojatnim.

„Teksas se ne bi mogao mirno odcijepiti. Sjedinjene Države ne bi pregovarale s njima po povoljnim uvjetima.” – pišu Mediji.

Continue Reading

Vijesti

Z. Vukman: Što nam čeka ovoga ljeta? Veliku rusku ofanzivu? Bakterijsku pandemiju? Izvanredno stanje u SAD-u…?

Published

on

Zoran Vukman na svom fb profilu projecira moguće događaje u ovoj godini…

Ukratko, nekoliko ozbiljnih pretpostavki, kaže Vukman:

1. Mislim da će Rusija pokrenuti s početkom ljeta 2024.g. veliku ofenzivu na čitavoj ukrajinskoj bojišnici i da će krenuti na Kijev.

2. Svijetu latentno prijeti bakterijska pandemija. Ako bi došlo do epidemijske pojave bakterije rezistentne na svaki antibiotik, ljudi i djeca bi umirali od običnih upala kao i prije Flemingova otkrića penicilina. No zastrašujuće je što WHO uopće više i ne računa s antibioticima. Bilo bi logično da znanstvenici istražuju kako iznaći antibiotski odgovor na rezistentne bakterije a ne praktički pripremati svijet na odustajanje od antibiotika!? U Davosu u siječnju tema jednog panela je bila: svijet nakon antibiotika. Ne znam kako je mnogima promakla zlokobnost takve ideje. Penicilin je najveći posljednji izum u medicini koji je spasio mnoge živote. Zar će djeca sutra umirati opet od obične bakterijske upale grla!? Antibiotici se sve manje proizvode. To što su neke bakterije otporne na njih znači da treba naći lijek a ne prestati proizvoditi antibiotike. Bez penicilina je to nemoguće!

3. U Americi je za očekivati neko izvanredno stanje, bilo “plandemijsko” bilo u pogledu nemira i meteža druge vrste ili novih “lockdowna” jer je “dubokoj državi” cilj kontrolirati predsjedničke izbore u studenom 2024., svakako, svim sredstvima onemogućiti pobjedu Trumpa. Biden je potpuno dementan, zato je bitno tko će mu biti novi potpredsjednički kandidat/kandidatkinja. Ta osoba bi u slučaju Bidenova reizbora, nakon njegova odstupanja zbog zdravstvene nesposobnosti postala predsjednik/predsjednica. Michelle Obama?

4. Ljeto ’24. ili jesen ’24. nose u sebi zlokobni tajming za novu plandemiju ili za okidač Trećeg svjetskog rata. Odgovara i Zapadu i Istoku. Rusima je vremenski ključno krenuti na Kijev dok je nesposobni Biden formalno na vlasti, a Pentagonu iz drugih razloga – veliki rat, globalni kaos da bi sredili stanje kod kuće. Nerealno je očekivati regularnost američkih predsjedničkih izbora.

5. Ako bi parlamentarni izbori u Hrvatskoj bili u svibnju ’24., ili tijekom ljeta onda bi to značilo da je situacija izvanredna i da Plenković zna ono što mi ne znamo i priprema se za novu fazu globalne agende, je li to rat NATO-a i Rusije, pandemija ili nešto treće, vidjet ćemo.

Kako god bilo, nadam se da su sve ovo samo pretpostavke.

O Kini, Tajvanu i Bliskom istoku nisam ni govorio, samo Bog zna što će tek tamo biti.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved