Connect with us

Vijesti

Moć nasuprot autoritetu u Crkvi

Published

on

Nedavna odluka Vatikana da župe ne smiju oglašavati zakazane tradicionalne latinske mise, proizvela je rašireno izrugivanje na društvenim mrežama. Za svakoga tko je radio u župi, sama ideja da kurijalni birokrat u Rimu pokušava reći gospođi Jones u župi svetog Josipa u Des Moinesu (u Sjedinjenim Američkim Državama) što smije staviti u župne obavijesti je smiješna i naivna. Negdje niti župnici ne mogu kontrolirati što će biti u župnim obavijestima!

Ali iza ove zafrkancije nailazimo na dubok uvid u razliku između moći i autoriteta, iako su u današnjem svijetu te dvije različite ideje često zbrkane. Ova zbrka dovela je do dubokih nesporazuma među katolicima u pogledu autoriteta u Crkvi – prenosi Quo Vadis Croatia pisanje Eric Sammonsa, glavnog urednika časopisa Crisis.

Nažalost, danas mnogi crkveni velikodostojnici imaju moć iza svojih zapovijedi, ali ne i autoritet. Oni znaju da od većine katolika mogu zahtijevati poslušnost, te tako vrše vlast radi sebe samih ili radi svoje ideologije, umjesto da to čine za opće, tj. zajedničko dobro.

Njemački biskupi koji žele legalizirati „homoseksualne brakove“ možda imaju moć da to učine među njemačkim katolicima, ali nemaju autoritet.

Američki biskupi koji dopuštaju pričest političarima poput Joea Bidena, koji se zalažu za abortus, možda imaju moć da to čine, ali nemaju autoritet.

Kardinal Cupich možda ima moć ukinuti bogoslužja ad orientem, ali nema autoritet.

Papa Franjo možda ima moć ukinuti latinsku misu, ali nema autoritet.

Uvijek moramo imati na umu ovu razliku između moći i autoriteta. Nekadašnji kardinal Theodore McCarrick desetljećima je imao podršku crkvenih velikodostojnika, iako su mnogi znali za njegova monstruozna nedjela. Zašto? Zato što je imao ogromnu moć u Crkvi, čak i nakon što je otišao u mirovini, ali nije imao autoriteta. Ako kardinal Cupich zabrani bogoslužja ad orientem, možda neće imati tu ovlast prema crkvenom (ili božanskom) zakonu, ali može zagorčati život svakom svećeniku koji ga se usudi ne poslušati. To je moć.

Moć dolazi odozdo– to je moguće samo ako ima pristanak (bilo prisilno ili slobodno) od ljudi pod kontrolom. Josip Staljin je imao vlast u Sovjetskom Savezu jer mu se nitko ispod njega nije usudio suprotstaviti. Mihail Gorbačov je isto tako imao vlast, sve dok mu se narod Sovjetskog Saveza nije suprotstavio.

Autoritet, s druge strane, dolazi odozgo, u konačnici od samog Boga. Otac, biskup ili čak katolički monarh ima ovlasti u određenim sferama koje mu je Bog dao za opće dobro njegove obitelji, biskupije, odnosno kraljevstva. Oni koji su pod vlašću dužni su slijediti zapovijedi nadređenog, ne zbog pristanka, već zato što vlast u konačnici dolazi od Onoga koji ima istinski autoritet nad svima.

Zbog grešnog pada čovjeka, moć može postati praktički neograničena u ovom svijetu, silom ili utjecajem. Što Staljin nije mogao učiniti za vrijeme svoje vladavine? Osoba s moći obično želi steći više moći. Kao što je lord Acton primijetio: „moć kvari; apsolutna moć apsolutno iskvaruje (čovjeka)”. Biti u poziciji reći ljudima što smiju činiti može biti opojno.

Autoritet je, s druge strane, uvijek ograničenog opsega. Samo Bog ima neograničen autoritet i on pojedincu dodjeljuje aspekte svoga autoriteta kako bi ljude približio Njemu.

I važno je napomenuti da se ovo ograničenje odnosi na svakoga sa zemaljskim— uključujući crkveni— autoritetom, jer samo Bog ima potpunu vlast nad čovjekom, kao što sveti Toma Akvinski kaže: „Čovjek je podložan Bogu u pogledu svega, kako iznutra tako i izvana, stoga je dužan da Mu se pokorava u svemu. S druge strane, podređeni nisu u svemu podložni svojim nadređenima, već samo u određenim stvarima i na partikularan način” (Summa Theologiae II-II, q. 105, a. 5).

Prvi vatikanski koncil je prepoznao ta ograničenja i u službi papinstva. Govoreći sljedeće:

            „A Petrovim nasljednicima nije naime obećan Duh Sveti kako bi uz njegovu objavu naviještali novi nauk, nego da uz njegovu pomoć sveto čuvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola“.

Drugim riječima, legitimna papinska vlast ostvaruje se kada papa „čuva i vjerno izlaže objavu ili vjeru koju su prenijeli apostoli”. Stoga događa se nelegitimno korištenje moći kada on pokušava „obznaniti neku novu doktrinu”. Čak i papa ima ograničenu vlast u Crkvi, iako u suvremenoj praksi ima gotovo neograničenu moć. Ako papa ima samo ograničenu ovlast, onda to sigurno imaju i biskupi i svećenici.

Problemi nastaju kada vjerske ili svjetovne vođe zamijene svoj Bogom dani autoritet za moć. Zlorabe svoj autoritet jer imaju moć da se izvuku. Dakle, otac zlostavljač može zapovijedati svojoj djeci više od onoga što mu dopušta autoritet, jer mu se djeca ne mogu oduprijeti. On ima moć nad njima. Biskup isto tako odlučuje da učini što god želi– preraspodijeliti svećenike koji mu nisu dragi, koristiti biskupijska sredstva za putovanja privatnim avionom– jer za to ima moć.

Naš Gospodin oštro je osudio ovu zlouporabu autoriteta nezakonitim korištenjem moći:

            „Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga“ (Mt 20, 25 – 27).

Istinski autoritet, koji dolazi od Boga, uvijek se stavlja u službu onih koji su pod vladarom. Sveti Grgur Veliki je to dobro razumio, rekavši da „tko god sebe naziva univerzalnim biskupom ili želi ovu titulu, po svom je ponosu preteča Antikrista” i sam je Grgur Veliki ulogu pape nazvao „slugom slugu Božjih”.

Isto tako je nedostatak razlike između moći i autoriteta ono što često zbunjuje u raspravama o poslušnosti. Većina vjernih katolika instinktivno zna da je poslušnost važna i neophodna vrlina. Ali kada crkveni vođa izda upitnu naredbu, čini se da je cijeli fokus rasprave na onima koji su pod njegovom vlašću i njihovoj potrebi da se pokoravaju. Jer malo je ili uopće nema rasprave o tome koriste li vođa Crkve svoj autoritet ili jednostavno koriste moć. I zapravo, tiha poslušnost lažnim odredbama povećava njegovu moć, što dovodi do više lažnih odredbi u budućnosti.

Kako razlikujemo zapovijedi dane od legitimnih autoriteta i zapovijedi koje nadilazi ovlasti vlasti? Granica između autoriteta i moći dolazi unutar dane zapovijedi. Otac koji svome šestogodišnjem sinu govori da jede povrće zapravo koristi svoj legitimni autoritet kao opskrbljivač svoje obitelji. Ali otac koji svome sinu kaže da je zapravo djevojčica jer voli plesati, zloupotrebljava moć nad svojim sinom. Prva je zapovijed radi dobrobiti sina, dok je druga štetna.

Dakle, legitimne zapovijedi su one unutar sfere vlasti vladara koje koristi za dobro onih pod njegovom vlašću. Sve drugo postaje vježba moći.

Katolička crkva danas trpi krizu autoriteta, ne zato što nema legitiman autoritet, već zato što je previše njezinih vođa opijeno moći. Umjesto da koriste svoj Bogom dani autoritet za opće dobro– naše spasenje– oni provode svoju volju. Katolici trebaju prihvatiti autoritet hijerarhije, a istovremeno odbaciti zlouporabu moći od strane hijerarhije. Tek tada će se današnja klerikalna neravnoteža vratiti na nešto što je u skladu sa željom našeg Gospodina da naše vođe budu sluge koji nas nadahnjuju i vode, a ne diktatori koji uživaju opijeni moći.

Izvor: | Quo Vadis Croatia

Eric Sammons, glavni urednik časopisa Crisis. U svojoj nedavno objavljenoj knjizi Deadly Indifference (iz svibnja 2021.) istražuje porast vjerske ravnodušnosti i kako je to dovelo do toga da je Crkva izgubila misionarski žar.

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved