Connect with us

Vijesti

Mons. Ramos uputio snažnu poruku mladima: Grijesi koji su ispovjeđeni trajno se brišu!

Published

on

Proteklog petka i subote u varaždinskoj je katedrali održana korizmena duhovna obnova za mlade pod geslom „Izvezi na pučinu! Poziv na svetost u suvremenom svijetu“ koju je predvodio mons. Jorge Ramos, svećenik Prelature Opusa Dei u Hrvatskoj i poznati ispovjednik.

Korizmena duhovna obnova koju je organizirao Ured za pastoral mladih Varaždinske biskupije, pod vodstvom povjerenika vlč. Tihomira Koseca, oba je dana ispunila varaždinsku katedralu mladima sa svih strana – studentima s područja grada Varaždina i Čakovca, tako i mladima iz svih krajeva biskupije. Mons. Ramos, obraćao se okupljenima kroz liturgijska čitanja svakog pojedinog dana u propovijedima, a po završetku svetog misnog slavlja duhovna se obnova nastavljala kroz kateheze koje su završavale poklonom Presvetom Oltarskom Sakramentu. Oba dana mladi su bili u mogućnosti pristupiti i sakramentu svete ispovijedi.

Prvog dana duhovne obnove mons. Ramos osvrnuo se na evanđelje dana te istaknuo: „Isus traži više od svih nas, Isus traži i onaj najmanji novčić! On je zahtjevan! Zanimljivo, nalazimo se u katedrali uznesenja BDM na nebo. Upravo se je ona, Djevica Marija, od koje je tražio ‘nešto više’ odazvala!“

„Korizmeni hod može imati smisao samo u hodu prema svetosti“, nastavio je mons. Ramos, „naša svetost je upravo to – ponovno se dignuti i krenuti! Bio je jedan svećenik koji je bio u službi zatvorskog kapelana. Jednog je dana slavlje svete mise palo u vrijeme važne nogometne utakmice te se zatvorenici bili ljuti što ne mogu gledati utakmicu već prisustvovati sv. misi, susretu s Gospodinom koji ih je, bili su uvjereni, zbog njihovih postupaka odbacio. U kapelici ga je dočekao žamor i negodovanje. On je ušao u kapelicu i dok se penjao prema oltaru, spotaknuo se i pao. Svi su zašutjeli i čekali što će biti. On je mirno ustao i polako nastavio prema oltaru. Kada je došao za oltar, obratio se okupljenim zatvorenicima: „Dragi zatvorenici, nije problem pasti, problem je ako ostanemo ležati. Tako i mi, ne trebamo biti nepogrešivi već spremni ispravljati se i uvijek krenuti iznova!“

„Darovan nam je dragocjen sakramenat sv. ispovijedi. Grijesi koji su ispovjeđeni trajno se brišu, uništeni su i ne spominje ih se više ni Bog, ni itko drugi! Poznati egzorcist Amorth spominje da Sotona za vrijeme egzorcizama spominje grijehe svećenika egzorcista ili prisutnih, ali nikada one ispovjeđene! Treba moliti za ustrajnost u popravljanju i ne ponavljanju istih grijeha! Ne smijemo ubijati riječima, pogledima, djelima, propustima… Treba moliti Gospodina da postanem bolji čovjek! Ne smijemo biti na misi pasivni i ne smijemo doći ništa ne prinoseći Gospodinu! Već sam ulazak u crkvu poziva nas na preispitivanje ne prinosim li ne pomiren s bratom! Zato, gledaj da se nagodiš s Isusom dok si još na zemlji!“, završava mons. Ramos svoju propovijed.

Kateheza prvog dana bila je bazirana na evanđelju koje govori o pozivu sv. Petra i drugih apostola. „Trebamo se približiti Gospodinu, ali trebamo Mu dopustiti i da nas dotakne! Isusa treba dotaknuti s vjerom i dopustiti da On nas dotakne. Nije dovoljno gurati se oko Njega! Ja moram otvoriti vrata svog srca, kvaka je s moje strane vratiju!“, započeo je svoju katehezu mons. Ramos.

„Apostoli su pospremili i sve pripremili za sutrašnji ribolov kad Isus ulazi u lađu i traži ‘novčić’ iz evanđelja kojeg nam danas donosi liturgija, ono „nešto malo“ – „Izvezi na pučinu i baci mreže za lov.“ Petar je bacio mreže na Njegovu riječ, ne oslanjajući se na svoje dosadašnje iskustvo i znanje. Imao je vjere. Isus želi uključiti Petra, ali se on sam ne smatra dostojnim. Isus uvijek traži, malo po malo, male stvari, ali moramo biti velikodušni. Evanđelje nije informativna knjiga već poziv za svakog od nas. Svaki vjernik treba biti apostol, svjedok vjere i imati hrabrosti pozivati i druge.“

„Naše mrlje, neuspjesi i padovi nisu zapreka“, nastavio je mons. Ramos, „Isus je Petra pozvao upravo nakon neuspjeha! Svetost je upravo u našim svagdašnjim dužnostima. Sv. Jose Maria Escriva potiče: ‘Vrši svoju dužnost i budi sav u tome!’ Činiti na Njegovu riječ, bez obzira uživam li ja u tome ili ne, moram li ili ne. Petar je trebao pomoć druge lađe, tako i mi trebamo pomoć prijatelja, zajednice. Uvijek mogu dati malo više, malo se otisnuti od kraja – uz Njegovu pomoć!“

„Petar je u sebi vidio jednu prepreku – grijeh, ali Isusu to ne priječi da ga pozove. Petar je znao krenuti iznova. Nemojte očekivati brz uspjeh, sv. otac Pio rekao je: ‘Svetost je životni zadatak.’ Svetost nije toliko moj rezultat već plod milosti Božje u meni. Zato, založi se!“


Mladi Varaždinske biskupije

Drugog dana duhovne obnove mons. Ramos je, oslanjajući se na liturgijska čitanja, u propovijedi nastavio: „Isus je uvijek spreman za povratak. Isus govori Šimunu: „Imam ti nešto za reći.“ On nam uvijek iznova govori, ali moramo biti raspoloženi čuti. Prispodoba iz današnjeg evanđelja slična je prispodobi o dva sina. Mi nemamo kako platiti dug koji imamo prema Gospodinu. Prevelik je. Zato je Gospodin velikodušan. Krv Kristova je ta sveta i savršena cijena našeg spasenja. Isus nam po njoj otpušta grijehe – to znači da nam je oprostio i zaboravio! Nije nam samo oprostio, ali pamti; oprostio nam je i – zaboravio! Po čestoj sv. ispovijedi dobivamo mir, oslobođenje i žarku ljubav prema Gospodinu! Šimun je želeći upoznati Isusa pružio priliku ovoj ženi, grešnici, da se pomiri s Bogom ali je i Isusu utažio žeđ i glad za našom ljubavlju, za našim srcem!“

„Kad je jedan svećenik pitao jednog mladića što bi on mogao najboljeg učiniti za mir u svijetu, mladić mu je odgovorio: „Dobro se ispovjediti, jer tada se pomirujem i s Bogom i s ljudima.“ Mnogo teže od grijeha je malodušje i klonulost nakon grijeha. Zato, ne odustaj jer Bog se nikad ne umara opraštati! Neka nam Gospodin po ovoj Korizmi pomogne uhvatiti ritam ponovnog vraćanja Bogu po svetim sakramentima“, zaključio je mons. Ramos svoju propovijed.

Kateheza drugog dana duhovne obnove bila je bazirana na evanđeoskom odlomku o Isusovu ukazanju učenicima na putu u Emaus. „Učenici su, večerajući s Isusom, doživjeli Euharistiju na poseban način i u Njoj su ga prepoznali. Molimo za tu vjeru da Ga i mi u Euharistiji prepoznajemo. Po njoj ćemo biti pozitivne osobe; osobe vjere, radosti i optimizma. Osobe koje susrećemo trebale bi u nama prepoznati Krista koji prolazi ulicama naših gradova i mjesta, doživjeti susret s Njime i od nas otići radosniji, bogatiji.“


Zbor mladih Varaždinske biskupije

Jednom je jedan uspješan prodavač sapuna upitao jednog svećenika zašto ustraje u svojem poslu kad se ništa ne mijenja već 2000 godina i zla je u svijetu sve više. Svećenik je pokazao rukom na dječaka koji je, srčano igrajući nogometnu utakmicu, pao u blatnu lokvu i sav se uprljao i rekao: „Zašto Vi, poštovani gospodine, još ustrajete u prodaji sapuna? Pa on je potpuno neučinkovit! Pogledajte! Dječak je potpuno blatnjav!“ Prodavač sapuna mu je povrijeđeno odgovorio: „Dječak je prljav jer se nije oprao sapunom! Ta to je bar sasvim jasno!“ Svećenik mu nato odgovara: „U pravu ste. Tako je i s ljudima. Ostaju u zlu jer ne žele koristiti milost darovanu im u sakramentima.“

„Moramo naučiti koristiti se svetim sakramentima te znati ostati u njima! Marija Magdalena zadržala se je na Isusovu grobu, čekala je u molitvi i otvorenom srcu dok su Petar i Ivan žurno otišli. Tako i mi, moramo se zadržati u susretu s Isusom – po primljenoj euharistiji, po susretu s Njime“, zaključio je svoju katehezu mons. Ramos – premosi HKM.hr.

Duhovnu je obnovu svojom pjesmom animirao Zbor mladih Varaždinske biskupije.

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved