Mikrohimerizam i telegonija

Nezgodna spoznaja o “biološkom knjigovodstvu” svih seksualnih partnera nikako se ne slaže sa stečevinama seksualne revolucije (skoro sam napisao “s pravnim stečevinama EU”). Ne slaže se s globalistički iniciranom seksualnom emancipacijom žena i hiperseksualizacijom društva, a sada i djece (došli smo do ‘prava djece’ na pedofile).

U ovom biološkom knjigovodstvu su isprepletena dva pojma:

Mikrohimerizam: prisutnost malog broja stanica koje potječu od druge jedinke i stoga su genetski različite.

Telegonija: kad potomstvo naslijeđuje karakteristike prethodnog partnera ženskog roditelja; stoga bi dijete žene moglo imati osobine prethodnog spolnog partnera prenosi Homunizam.

ZLanost kao profitabilna industrija

Znanost je danas krupnokapitalistički komercijalizirana – i daleko od objektivnosti. Na to se teško naviknuti. Upravo to su mnogi ljudi skupo platili cijepivši se zbog “slijediti znanost”.

Suvremena znanost proizvodi onakve rezultate kakve “kupac” želi – a kupac je onaj tko ima novaca (još 2012., davno prije Korona-zlanosti: Većina znanstvenih radova ne može izdržati provjeru – da se mogu ponoviti i dobiti isti rezultati. “Why Less Than 30% of Science Articles are Reproducible“). Za prozrijeti znanost-na-prodaju, kao kod Covida, treba pratiti tok novca: tko financira i kome odgovaraju “dobiveni” rezultati. U pravilu kupac dobiva ono što je naručio.

Ajde, barem više nije sporno da je dokazana prisutnost muške DNK u mozgu (nekih) žena. Postavlja se pitanje odakle je muški DNK došao u njihov mozak. Pri tome zanemarimo uzrečicu “…u zdrav mozak”.

Ako i dalje vjerujete plaćeničkim fact-checkerima sve o Covidu i o cjepivima, onda slobodno vjerujte i u njihovu interpretaciju da se pronalaženje muškog DNK u mozgu žene treba objasniti svime samo ne spolnim odnosom – budući bi to bio biološki dokumentirani otisak svih njenih seksualnih partnera, a to bi bila spolorodna nejednakost do neba.

Dapače, oni to zovu “fetalni mikrohimerizam” – kao da taj DNK ne može nikako drukčije doći u mozak žene nego nošenjem sinova u vlastitoj trudnoći ili da je nekako čudesno vezano za majčinu trudnoću nekog zalutalo-izgubljenog muškog fetusa.

Studija iz 2012. se bavila obdukcijama: “Male Microchimerism in the Human Female Brain” (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3458919/). 63% obduciranih žena je imalo muški mikrohimerizam u više moždanih regija (najviše u meduli).

Poželjna i društveno nepoželjna objašnjenja muškog DNK u mozgu žena

Nepoželjno objašnjenje je da svaki seksualni partner ostavlja “DNK-trag” u mozgu žene. Čudesna sperma nekako prolazi krvno-moždanu barijeru – baš kao mRNA cjepiva (!). To nepoželjno objašnjenje je nezodno poduprto s tzv. telegonijom – o kojoj ćemo kasnije.

Poželjna objašnjenja:

• žena zatajila pobačaj(e) ili je to vezano za ženinu prijašnju trudnoću
• možda je u trenutku svog začeća imala blizanca “placentnog cimera”, kojeg je teratomski apsorbirala
• stariji brat prenio to nekako krvotokom

To su objašnjenja koja daju fact-checkeri s reputacijom kako su Covid-cjepiva sigurna i učinkovita. Kad malo bolje razmisliš, na neki način su fact-checkeri u pravu:

1. Cjepiva JESU SIGURNA – sigurna za proizvođače, jer ih oštećeni ne mogu tužiti, nego će se (eventualna) odšteta platiti iz prikupljenog poreza svih nas.
2. Cjepiva JESU UČINKOVITA – učinkovita s depopulacijskog stanovišta svakoga tko kaže “Svijet (…) ide prema 9 milijardi ljudi. Ako napravimo ZAISTA dobar posao s novim cjepivima (…), mogli bismo to smanjiti za možda 10 ili 15%.“. Ova depopulacijska učinkovitost se može zorno vidjeti na https://rumble.com/user/CovidBC.

Što se tiče muškog DNK u ženkom mozgu, evo presude jednog takvog fact-checkera: “Male DNA ‘living forever’ in women after sex is short on evidence” (https://www.aap.com.au/factcheck/male-dna-living-forever-in-women-after-sex-is-short-on-evidence/). Kaže nema dokaza. A mora da žene nakon seksa žure na testiranje mozga kako bi se stvar dokazala ili pobila.

Dakle, na jednoj strani je brojnost seksualnih odnosa na hiperseksualiziranom Zapadu, a na drugoj nisam-znala-pobačaje i razna kuriozitetna teratomska objašnjenja. Najveći problem za društveno poželjno objašnjenje su nerotkinje s pronađenim muškim DNK u mozgu… a “fetalnog podrijetla”. Ali one mora da su lažljivice.

Danska studija

Zanimljivo je i jedno dansko istraživanje djevojčica (10-15 godina). Doduše, samo iz krvi. 13,6% ih imalo muški mikrohimerizam. Starije djevojčice su imale veći postotak muškog mikrohimerizma (hm?!). Malo je nezgodna ovakva distribucija po starosti. Gotovo da baš potvrđuje nepoželjno objašnjenje: “U nedavnom izvješću o ponašanju mladih adolescenata u Danskoj, 16% djevojčica u dobi od 14 godina i 36% djevojčica u dobi od 15 godina izjavilo je da je imalo spolni odnos“. Ali studija to ne povezuje. Dapače, tvrdnjom da ih je 80% koristilo kondom kažu da bi se onda očekivalo samo 7,2% muškog mikrohimerizma, a ne 13,6%.

Nekima su majke primile transfuziju krvi za vrijeme trudnoće (28,6% ih imalo mikrohimerizam). Studija tvrdi da je utjecaj transfuzije kod majke odgovoran za 40% muškog mikrohimerizma.

Sve u svemu, nije baš tako jednostavno utvrditi odakle muški DNK u ženskom mozgu (krvi). Iako mi se čini da su razni putevi, mainstreamu je važno tvrditi da to nikako ne može biti od spolnog odnosa – jer bi to bilo loše za hiperseksualizaciju društva koje je u tijeku od 1969 (“Zašto globalistička NWO elita nameće homoseksualnost?“).

Pobačaji

Druga studija (isto u krvi) pronalazi mikrohimerizam najviše kod žena s induciranim pobačajem (57%), te spontanim (22%). Kod nerotkinja je to 10%, a kod onih samo s kćerima 8%. Nejasno je zašto nisu imali i grupu žena samo sa sinovima. No, zato jedan drugi izvor navodi da 21% žena iz takve grupe ima mikrohimerizam. Po čemu se razlikuje ta jedna grupa žena da ima 2-5 puta više muškog DNK od svih drugih? Onako laički naslućujem neke razlike u ponašanju, ali to bi opet upućivalo na nepoželjno objašnjenje.

Posljedice spolnih odnosa

Ne tvrdim da je spolni odnos isključiv put za muški DNK u mozak žene. Ništa u biologiji nije ostavljeno samo u jednoj grani, nego je puno osigurača, okidača, stupnjevitosti i redundatnosti-rezervi. Kako nakon Korone sumnjam baš u sve službene tvrdnje, tako mi je sumnjivo kategoričko odbacivanje nečega.

Današnja woke znanost mora amortizirati eventualnu društvenu štetu: Implikacije za žene su velike. Kada sperma uđe u ženu, ona pliva dok ne udari u zid i ne prodre u vaše tijelo. Ako vam je u ustima, može dospjeti u područja nosa, iza očiju, pa čak i unutarnje uho. Zatim ulazi u krvotok i skuplja se u mozgu i kralježnici. Nikada je se ne možete riješiti. Sa svakim muškarcem s kojim žena ima seksualni odnos; ona upija njegove spermatozoide koji zauvijek postaju dio nje. Studija je obducirala mozak starijih žena, od kojih mnoge nose muški DNK više od 50 godina. Ovo fascinantno otkriće samo je početak u razumijevanju posljedica spolnog odnosa.

Ceci-znanost ignorira spolni odnos kod mikrohimerizma, a hvata se za najopskurnije razloge nalaženja muškog DNK u ženskom mozgu – sve na temelju tvrdnje da bi se taj DNK onda trebao moći naći u gotovo svim ženama. Međutim, to po meni nije razuman razlog za odbacivanje. Jer tako malo znamo o imunološkom sustavu, o genetskim predispozicijama i kojekakvim interakcijama.

I tu bi stala priča o mikrohimerizmu s neriješenim rezultatom – da nema nesretne telegonije.

Telegonija – drugi dio priče o muškom DNK u ženskom mozgu

Eksperiment s australskim muhama: “Revisiting telegony: offspring inherit an acquired characteristic of their mother’s previous mate“: Prethodni partneri u parenju mogu utjecati na osobine potomaka (‘telegonija’)

(https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4282758/ )

Uzgajivači stoke za rasplod (a valjda i “kućnijih” domaćih životinja) odavno paze da se ženka ne pari nepoželjno – iz uzgajivačevog straha od “onečišćenja” naslijedne linije uslijed telegonije. Telegoniju je priznavao čak i Charles Darwin. (“Uterosomes: The lost ring of telegony?“). Još jedan izvor: “Superior stimulation of female fecundity by subordinate males provides a mechanism for telegony“.

Čudesna sperma

Sperma mora posjedovati sofisticirani mehanizam da nadmudri ženski imunološki sustav – koji je inače zadužen štititi organizam od invazije bilo kakvih stranih “elemenata”. Pogotovo u tako otvorenom dijelu tijela.

Taj mehanizam sperme funkcionira i u L(G)BT-rektumu (ostavljam slovo G radi prepoznatljivosti). Pederi su čak uvjereni da će im sperma insertivnog maskuliziranog muškarca “udahnuti” muškost.

…muškarci s manjim muževnim atributima prepričavali su homoseksualnu urbanu legendu da infuzija sperme virilnog muškarca u receptivnog muškarca rezultira s povećanjem razine testosterona i sekundarnih spolnih obilježja (kao što je rast dlaka) kod ovog drugog. (iz “Bivši homoseksualac o prešućivanim prljavim detaljima gay seksa“)

Pederektum nije predviđen za spermu. Zapravo ima dodatnu funkciju usisavati tekućinu iz fekalija. Usisna funkcionalnost pederektkuma, plus nadmudrujući mehanizam sperme, omogućuje da sperma lako prolazi kroz stijenke pederektuma, otvarajući put i svim mogućim patogenima. Zato je homoseksualnos tako “zdrava” da je elita toliko reklamira od 1969. Nije čak ni potrebno bolno “deranje” stražnjice da bi sodomija bila, blago rečeno, nezdrava za pojedinca. Osnovno je pitanje je li nekoj civilizaciji poželjno povećanje ili smanjenje broja pojedinaca.

mRNA cjepiva: sperma zamijenjena sa spike-proteinima kod cijepljenika

Utjecati na spermu stanovništva kojeg se želi istrijebiti je san eugeničara depopulacionista. mRNA covid cjepivima su to uspjeli. Ćaću Gates (direktor “Planned Parenthood”) je u obiteljskoj opsesiji smanjenja stanovništva zasjenio sin Bill (“UN Vaccines Sterilize 500,000 Women in Kenya“). Uspio je sterilizirati pola milijuna zastarjelim metodama. Sada mu je na raspolaganju mRNA (“Japanski dokaz da je svrha Covid-cjepiva DEPOPULACIJA: odredište cjepiva su JAJNICI i SPOLNI HORMONI“).

Njemački patolog dr.Arne Burkhardt je u obdukcijama umrlih cijepljenih muškaraca našao da im je u testisima sperma zamijenjena sa spike-proteinima.

Cijepljeni jednostavno nemaju više spermu u svom “arsenalu”, nego toksične spike-proteine za ejakulirati. Spolni odnos s cijepljenim muškarcem za necijepljenu ženu predstavlja “infuziju” čistih spike-proteina (inače vrlo toksične tvari same po sebi). Od zdravog ili od bilo kakvog potomstva – ništa.

Znanost i mediji se danas pitaju zašto se globalno povećava opća smrtnost baš nakon uvođenja spasonosnog cjepiva, a smanjuju stope rađanja. (“Jesu li uspjeli smanjiti stanovništvo za 1 milijardu od 2021. godine?“).

Dr.Arne Burkhardt (80+) je bio svjetski cijenjen i citiran patolog cijelog svog radnog vijeka. Danas fact-checkeri brišu pod s njim (“Claims that Covid-19 vaccines destroy sperm cells are false“). Ovako izgleda fact-checkerica koja je “oprala” dr.Burkardta – naravno, bez da je sama radila obdukcije. Srećom još ne daju dnovinaricama da rade obdukcije (“Marisha Goldhamer holds a BA in print journalism from American University and an MA in Communication from Johns Hopkins University.“)

Droljizam

To što ovaj naslov ide baš nakon slike Marishe Goldhamer je slučajnost.

Ili možda nije? Dnovinarski droljizam nije glavna tema, nego onaj obični, ‘droljizam vulgaris’.

Očito da ima biološkog temelja u osuđivanju drolja u tradicionalnom društvu. Nema pravde i jednakosti spolova. Nepravedan je promiskuitet muških (s nagonom da što više “šire svoje sjeme”), te društveno osuđivanje promiskuitetnih žena. Biološka nepravda su i same milijarde muških spolnih stanica u odnosu na disproporcionalno mali broj ženskih spolnih stanica – i to još s ograničenim rokom trajanja, s otkucavajućim biološkim satom. Eugeničari globodepopulacionisti nastoje ovaj ograničeni vremenski okvir zapuniti školovanjem i zarađivanjem.

Naši preci su nekako znali da ženski promiskuitet nije dobra stvar. I društveno ga osuđivali. Naime, postoji mogućnost da potomstvo iskaže neke karakteristike koje nema ni majka niti otac djeteta (pa ni da je "preskočilo generaciju", od djedova/baka) - nego potomstvo iskaže tipične karakteristike nekog prijašnjeg ženinog seksualnog "partnera".

Da javnost to zna, ponešto bi se promijenilo raskalašeno ponašanje “modernih” žena na Zapadu, reklamirano filmovima i medijima. A ponekad i pojasnilo zbunjenost i sumnjičavost očeva kad im se “isporuči” dijete. Možda to objašnjava i pojedine slučajeve nemogućnosti očeva da se emotivno povežu s djetetom, tko zna.

Kako je zaključio Unwin (“Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije?“, 2016), uspješnost civilizacije ovisi o čednosti žena. Žene odlučuju kada civilizacija završava.

---

Izvor: “Find out how women keep DNA from men she has had sex with” (https://www.deccanchronicle.com/lifestyle/sex-and-relationship/270617/find-out-how-women-keep-dna-from-men-she-has-had-sex-with.html)