Istaknuto
Mržnja mentalnih Jugoslavena prema svemu hrvatskom u svom nemoćnom bijesu postaje necivilizirana i groteskna
Boris Dežulović već 35 godina podriva državu
Tekst na blogu N1 Borisa Dežulovića, pod naslovom“ Jebo vas Vukovar“ izazvao je burne reakcije većim djelom osuđujuće s obzirom na prostački i uvredljiv izričaj kojim je napisan. Na prvi pogled gledano, prostački i provokativan tekst izgleda kao da ga je napisala osoba koja je ispunjena razarajućom mržnjom, moralna nakaza bez ikakvih skrupula, etike i ljudskih i moralnih normi.
Međutim taj tekst napisao je novinar sa dugogodišnjim novinarskim i spisateljskim iskustvom, koji po osobnoj izjavi podriva državu:
“ A što se tiče podrivanja poretka države, to radim već 35 godina, dakle, ništa novo. Kako dođe koja država, ja je podrivam“ A u koliko je to država Boris Dežulović živio kada kaže “kako dođe koja država, ja je podrivam“ ? S obzirom na godinu rođenja mogao je živjeti samo u dvije države, a ne „kako dođe koja država“ što izgleda kao da ih je mnogo došlo i prošlo, a ustvari su samo dvije, Jugoslavija i Hrvatska!
U emisiji Novi dan TV N1, na prozivke Dežulović je izjavio da se neće ispričavati nikome niti ima potrebu za to: „ Ako je itko ovdje uvrijeđen, neki nevini ljudi ili žrtve obitelji, nisam ih ja uvrijedio, nego su ih uvrijedili oni koji trguju tim njihovim žrtvama“
Ali to je samo privid! Povod za pisanje te kolumne nisu Dežuloviću bile žrtve ni njegova „briga“ za Vukovar! Povod i razlog što se razbjesnio, bilo je otkazivanje nastupa Rade Šerbedžije na kraju Festivala filma u Vinkovcima.
Nije u tom tekstu bitan Vukovar, bitan je Rade Šerbedžija!
Jebo vas Vukovar, jer zbog njega ne date Radi da pjeva!
To je trebao biti pravi naslov, jer kako se netko u Hrvatskoj usudi otkazati koncert njegovoj glumačkoj „veličini“ Radi Šerbedžiji?
Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune! Što je to? Je li to ljubav o kojoj pjeva? Ljubav prema kome ili čemu? Najprije prema sebi, da bi sebi dokazao kako on nešto vrijedi, nakon što se pokazao kao nečovjek u tragediji za koju je okrivio Hrvate, on širi ljubav!?
O Šerbedžiji kao umjetniku neka kritičari pišu svoje, .ali kao čovjek koji nikada, niti jednom riječi nije osudio velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, čovjeku koji nikada nije pokazao empatiju za stradanje hrvatskog naroda, čovjeku umjetniku koji nikada nije osudio razaranje Katoličkih crkava, knjižnica, škola, Vukovara…kao čovjek niti je velik, niti je neponovljiv.
Rade nije ni Hrvat, ni Srbin! Rade je Jugoslaven, njegova domovina je Jugoslavija!
““Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju” to su njegove riječi, koje je i dokazao. Naime 1991.godine pobjegao je u Srbiju, postao je blizak ekstremističkoj jugonacionalističkoj stranci Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Na zgarištu Vukovara snimao je film!? I nakon što mu ni u Srbiji nije odgovaralo pobjegao je u Sloveniju, Englesku i SAD.
Vratio se Rade, ali ne u Srbiju, nego u Hrvatsku. Hrvatska mu je pružila ugodan život, uživa na Brijunima sa kazalištem Ulyses, u okolici Knina uzgaja vinovu lozu Burnum.
Hrvatska mu je dodijelila nagradu za životno djelo “Vladimir Nazor”“18.lipnja 2019.godine,koju mu je svečano uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Odbora nagrade akademik Zvonko Kusić.
Htio je Rade i kazalište da mu sagrade u Rijeci, ali nije naišao na „razumijevanje gradskih vlasti“ pa je zajedno sa suprugom Lenkom Udovički napustio i Studij glume i medija.
U toj Radinoj humanističkoj i misionarskoj priči dobrote i ljubavi ima puno crnih rupa prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj!
Rade ne liječi ljude, Rade liječi sebe, liječi i pere svoju savjest šireći , “ljubav” koju nije pokazao kada je trebalo!
Šerbedžije je kukavički pobjegao i došao na gotovu pobjedu hrvatskog naroda! Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari i na njegovoj krvavoj žrtvi graditi humanizam, ljubav i bratstvo među ljudima!
E sada se tu javlja povezanost Borisa Dežulovića i Rade Šerbedžije, povezanost po jugoslavenstvu. Svi novinari jugoslavenske orijentacije uzdižu bjegunca Šerbedžiju na pijedestal uzora Hrvatima, Hrvatima koji su se razoružani suprostavili do zuba naoružanoj JNA i srpskim agresorima.
Nije Dežulović prvi koji je stao u „ obranu“ Šerbedžije.
U Obzoru Večernjeg lista od 3.lipnja 2017.godine Branimir Pofuk uzeo je Šerbedžiju kao mjerilo opstanka hrvatskog naroda:
„ Narod kojemu je jedan Thompson važniji od Šerbedžije, na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane”
Pa naravno da će uzor hrvatskom narodu biti hrvatski branitelj i pjevač MpThompson a ne pobjegulja Rade Šerbedžija!
„.”Danima i tjednima trajala je opsada medijskog prostora temom o zabranjenom koncertu MP Thompsona. Čak je i državni vrh Imao potrebu zauzeti se za nacionalne interese navodno napadnute i ugrožene u Mariboru. Ali država nije imala potrebu reći nijednu riječ u obranu Rade Šerbedžije. Zato je to učinio Duško Ljuština”
Na taj sam tekst reagirala i napisala Branimiru Pofuku:
„Državni vrh je imao razloga uzeti u obranu MP Thompsona ,jer se njemu kao umjetniku pjevaču uskraćuje pravo na nastup i rad. MP Thompsonu je kao što znate uskraćen i nastup u pulskoj Areni, iz jednostavnog razloga što je hrvatski branitelj, a lokalni IDS ovci ga se boje, jer znaju da bi napunio Arenu i time pokazao da i u Puli ima Hrvata, da nisu svi Istrijani po IDS-u. Dalje Rade Šerbedžija je pobjegao iz ratom napadnute Hrvatske 1991.godine, najprije u Beograd, pa Sloveniju ,London i SAD. On je po vokaciji Jugoslaven, koji je ostao bez domovine.! 6.studenog 2016.godine izjavio je za portal net hr.:
„Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija“ To je potpuno na tragu-Tko nas to bre zavadi- a zavadila nas je velikosrpska ideologija od Načertanija do Memoranduma SANU 1 i 2.Nikada se Rade Šerbedžija nije jasno izjasnio tko je to bio agresor na Hrvatsku. I da Radu Šerbedžiju ne treba nitko braniti. Njemu je omogućen rad i to ni manje, ni više nego na elitnom Brijunskom otoku Mali Brijun, gdje od 2001 ima eksluzivno pravo izvoditi predstave sa svojim kazalištem Ulysees. Znači punih 17 godina on nesmetano radi na Brijunima .Dakako da se vratio u Hrvatsku dolaskom na vlast Račana ,Mesića & Co i ne samo to da je dobio na korištenje tvrđavu Minor na Brijunima, nego i brod HRM, koji prevozi putnike, gledatelje iz Fažane na Mali Brijun. A čime je Rade Šerbedžija to zaslužio, a MP Thompson nije?“
Ima još mentalnih Jugoslavena koji Hrvatima nameću Šerebedžiju kao mjerilo vrijednosti. Kolumnist RTL TV Ivo Anić nas Hrvate proglašava da smo u odnosu na Šerbedžiju „ nitko i ništa“
„Nismo veći Hrvati jer Šerbedžiji nećemo dati da pjeva o ljubavi. Rade je i Hrvat, i Srbin, a mi smo i dalje nitko i ništa“
Naravno da sam odgovorila na takve objede, koje su sasvim na tragu Dežulovićeve kolumne:
“ Bitno je da ste Radu Šerbedžiju uzdigli kao uzor hrvatskom narodu i nas proglasili kukavicama! A zapravo je obrnuto: Hrvati nisu bježali, već su se razoružani suprostavili do zuba naoružanoj JNA i srpskim agresorima.“
Hrvatski narod Aniću nije nitko i ništa! Hrvatski narod se svojom hrabrošću i žrtvom dokazao kao veliki narod i u pobjedi, za razliku od Šerbedžije koji je kukavički pobjegao i došao na gotovu pobjedu hrvatskog naroda!
Je li moralno pobjeći, optužiti jedan narod , vratiti se bez imalo grižnje savjesti , na tuđoj krvavoj žrtvi graditi karijeru i izigravati velikog mirotvorca i čovjeka koji pjeva o ljubavi? Ljubavi koju nije ničim pokazao? Jasno se vidi kojim se kriterijima vodite kada Hrvate proglašavate nitko i ništa“
Ono što građane Vukovara, grada-mučenika boli kada se spomene njegovo ime, jest gorka istina da je snimao film u njihovome gradu, nakon što su ga je razrušili JNA i četničke formacije, ne mareći za mitsku tragediju njegovih branitelja, za tolike svirepo ubijene građane i bolesnike. Da je bio moralan kao čovjek, distanciran kao umjetnik i politički neutralan, na takav sramotan angažman ne bi pristao za nikakav novac.
Da se gospodin Šerbedžija ponašao politički izbalansirano i dalekovidno, da ne kažem domoljubno, njegovo bi mjesto bilo uz Tomislava Durbešića i Vanju Draha ili svakako uz Peru Kvrgića i Dragana Despota! No, neoboriva je činjenica, da je on bio na neprijateljskoj strani, da je zastupao Miloševićevu Srbiju u Beču, na međunarodnom skupu, bečki svjetski kongres PEN-klubova, gdje je odigrao i političku zadaću. U isto vrijeme beogradski kazališni glumac Đokica Milaković, koji je u Srbiji proveo radni vijek, pod stare je dane morao pobjeći u Hrvatsku, a nešto kasnije to je morao i Milan Štrljić, kasnije intendant HNK u Splitu. Slično je prošao i estradni umjetnik Zlatko Pejaković.
Naš uzor su glumci i pjevači, koji su sudjelovali u obrani svoje zemlje i svog doma, a ne jedan Šerbedžija koji je kukavički pobjegao i isto tako se kukavički vratio i nameće nam se kao neka moralne vertikala!
Pokojni glumac Sven Lasta bio je 438 dana u borbenom i još 1316 dana u neborbenom sektoru. U neborbenom sektoru 164 dana proveo je i glumac Žarko Potočnjak, dok je Božidar Alić u borbenom sektoru imao 321 dan. Hrvatski glumac svjetske slave Goran Višnjić proveo je 108 dana u borbenom sektoru, a u istom je sektoru 741 dan proveo i Leon Lučev. Poznati redatelj Antunu Vrdoljaku ima 880 dana u borbenom sektoru u MUP-u.
Među glazbenicima Marko Perković Thompson, je u borbenom sektoru proveo 969 dana. Draženu Zečiću također je upisano 603 dana u borbenom sektoru. Frontmen Daleke obale Marijan Ban u borbenom sektoru proveo je 116 dana. Pjevač koji je izvodio popularnu ratnu pjesmu “Hrvatine” Đuka Čaić, 81 dan proveo je u borbenom sektoru. U neborbenom sektoru bio je frontmen Aerodroma i bivši gitarist Azre Jurica Pađen. Upisana su mu 122 dana u MORH-u.
To su ljudi koje mi Hrvati cijenimo, koji nisu kao Rade, dobili ni Brijune, ni vinograde, ni državna priznanja, čak nasuprot M.P.Thompsonu se zabranjuje nastupati u vlastitoj zemlji upravo od njih-mentalnih Jugoslavena.
Nametanje sustava vrijednosti mentalnih Jugoslavena
Upravo o tome se radi, o upornom i agresivnom nametanju jugoslavenskog sustava vrijednosti hrvatskom narodu i hrvatskoj državi. Mentalni Jugoslaveni nikako ne mogu prihvatiti da se Hrvatska na svom putu ka samostalnosti i pobjedom nad JNA i srbo-četničkih snaga suprostavila i odrekla jugoslavenskog naslijeđa i jugoslavenskog sustava vrijednosti!
8.listopada 1991.godine Hrvatski Sabor izglasao je raskidanje svih državnopravnih sveza sa SFRJ. Sabor je odluku donio jednoglasno: „Republika Hrvatska raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ; odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dotadašnje federacije – SFRJ; ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije; priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose; nastavit će postupak uređivanja međusobnih prava i obveza u odnosu na ostale republike bivše SFRJ i u odnosu na bivšu federaciju”
Prema tome u Hrvatskoj prestaje važiti jugoslavenski sustav vrijednosti, a Hrvati se vraćaju svojim vrijednostima: vjernosti Bogu i Crkvi, te ljubavi prema obitelji, narodu i domovini!
Popis mentalnih Jugoslavena po Vjekoslavu Krsniku iz knjige Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena
Sve to mentalni Jugoslaveni i velikosrbi nikako ne mogu prihvatiti, ni oprostiti. Za njih je svaka država Hrvatska, neprihvatljiva, Hrvati su ustaše, naci-fašisti, a Jugoslaveni ne priznaju da je komunizam isto zločinački totalitarni režim, po zločinima izjednačen ili još gori od svakog naci-fašizma. Uporni su u svojoj negaciji komunističkih zločina i održavanju titovog kulta ličnosti, unatoč Rezolucijama Vijeća EU 1481/2006 i Rezoluciji EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine.
Zato Dežulović i psuje sve hrvatske vrijednosti:
„Jebo vas Vukovar.
Jebo vas posebni domovinski pijetet. Jebale vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. Jebali vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. Jebale vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. Jebale vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. Jebali vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. Jebo vas Vukovar.
Jebala vas smrt.“
I ne samo to, već mu i vjera strašno smeta, okomio se on i na vjeru kao dio hrvatskog identiteta. Naime jugokomunisti su silom htjeli, katoličanstvo u narodu zamijeniti sa komunističkom ideologijom, što im naravno, unatoč progonu i ubijanju svećenika nije uspjelo
Boris Dežulović u Puli je na Sa(n)jam knjige u Istri predstavio zbirku kolumni ‘Summa Atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg’, koje tematiziraju crkvu, vjeru i boga:
„…rekao sam mu da mi je ambicija samo Hrvatima suziti vjeru. On me onda pitao na koju točno mjeru je želim suziti, a ja sam rekao: ‘Na veličinu tuš kabine, da budu čisti sami sa sobom, a da nema mjesta za Boga”
Ma zamislite kojim autoritetom Dežulović sebe smatra!? On će Hrvatima „suziti vjeru“ Baš se našao pravi lik ,koji će preodgojiti Hrvate!? Ma nije mi ni smiješno, već je jadno i bijedno!
Tito nije uspio sa ogromnim represivnim državnim aparatom Hrvatima „suziti“ vjeru, a jedan novinarčić, kojega usput mi plaćamo iz Proračuna RH, sebi umišlja da će on preodgojiti one koji ga hrane!“?
Vjeru koju su Hrvati prihvatili još u 6.stoljeću, koja traje više od tisuću četiristotine godina on će suziti Hrvatima!?
I kada mu to ne uspijeva onda pretoči sav svoj bespomoćni gnjev u primitivan, vulgaran i huškački tekst bez ikakve literarne vrijednosti.
Pa se onda izgovara da mu je namjera bila ukazati kako je 5 i pol tisuća mladih napustilo Vukovar!?
Onda se izgovara na to da je on bio u Vukovaru 1991.godine pa uspoređuje bitku za Vukovar sa bitkom na Neretvi.
Opis razorenog Vukovara i stanje u njemu. Dežulović je realno i slikovito prikazao i usporedio sa bitkom na Neretvi koju smo učili u školi kao epopeju Narodnooslobodilačkog rata isto što i djeca uče o Vukovarskoj epopeji.
Zanimljivo je da spočitava Vladi odlazak 5,5 tisuća mladih iz Vukovara, a ne „sjeti se“ na oko 2 milijuna Hrvata koji su napustili Hrvatsku u vrijeme Titova režima!?
Sve to Dežulović napiše, sočno i prostački, ali nigdje nema ozbiljne analize uzroka tih pojava koje tako žestoko kritizira. Nigdje razloga koji su izazvali te pojave, nigdje povijesnih uzročno-posljedičnih veza, nigdje osude stvarnih krivaca, jer nije analizom ni došao do njih, pa se njegovo pisanje svodi na obično zlonamjerno, primitivno i provokativno piskaranje jednog frustriranog Jugoslavena koji se osvećuje zbog gubitka domovine.
- Naslovi i sadržaj Dežulovićevih kolumni:
„Boris Dežulović: Smradska elita 2.svibanj 2017.godine
Nisu svi katolički domoljubi hulje, ali su sve hulje do posljednjeg katolički domoljubi: baš nikad, razmislite, niste vidjeli osuđenog lopova, silovatelja ili ubojicu bez krunice i šahovnice.
Smrad fašizma -Sloboda narodu.
Dežulović vrijeđa, Hrvate naziva ustašama, smradovima, upotrebljava neprimjerene izraze, ali kada se njegovom poslodavcu i novinarima Novostima uzvrati istom mjerom „srpskim kurvama u službi četničkih vojvoda“ e onda to nije u redu!?
- Boris Dežulović: Katolički spam 23.veljače 2019.godine
Revni poštanski službenici u uredno upakirane pretplatničke primjerke srbočetničkog tjednika Novosti u tajnosti umeću Glas Koncila, Hrvatsko slovo ili Hrvatski domobran, a ponekad i brošure Pokreta krunice za obraćenje i mir.
U demokratskoj zemlji po Dežuloviću ne smije biti drugog tiska osim njihovih Novosti. Sav drugi tisak je spam.
- Boris Dežulović: Trideset krvavih godina 7.svibnja 2021
Nevjerojatnom igrom slučaja i konstelacije zvijezda, svaki dan od danas do kraja godine bit će okrugla trideseta godišnjica tog istog dana devedeset prve, a svaki dan herojske devedeset prve Hrvatima je bio herojski i povijesni.
Dok će ostatak svijeta živjeti svoju 2021. – boreći se s pandemijom i cijepljenjem milijardi, strepeći od četvrtog vala, noseći se s ekonomskim slomom i tražeći spas na Marsu – Hrvati će iznova živjeti, proživljavati i preživljavati slavnu devedeset prvu, svoju Groundhog Year. Neće biti novca za vraćanje dugova, ali bit će dovoljno cvijeća za vijence, neće biti radiologa u bolnicama, ali bit će dovoljno vojske za počasne vodove.
Ne mora se Dežulović brinuti za srpsko obilježavanje, Hrvatska im je već osigurala novac za 2021.godinu
Eto ovo je zoran primjer licemjerstva i dvostrukih kriterija! Zar nije smiješno i glupo spočitavati Hrvatima obilježavanje značajnih obljetnica hrvatske državnosti, dok njegov šef i poslodavac predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i njegova svita godinama idu od sela do sela, od jame do jame (prazne) i obilježavaju „stradanja“ ugroženog srpstva u Hrvatskoj iz 2.svjetskog rata!? Oni su zapeli u 20.stoljeću, dok ostatak svijeta živi u 21.stoljeću!
Ali to je Dežuloviću u redu! Oni nisu Hrvati!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Uz čestitku za Dan državnosti
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
Istaknuto
Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine
„Dan mladosti“ okupio je u Kumrovcu posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?
Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB? Piše li to drug Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?
„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.
Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.
Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.
I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!
Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…
Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“
Nas pionire osmoškolce učili su u školi u Jugoslaviji da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.
To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.
Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ u Beogradu 27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.
Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.
Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.
Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“
„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu je Tito kad je tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“ rekao mu je Zulfikarpašić,
„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“ odgovorio mu je Tito opraštajući se.
Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.
Čisti povijesni revizionizam za isprane mozgove, jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da njega i javnost malo podsjetim na povijesne činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo komunističko društveno uređenje.
I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom se kao ponosi.
Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?
Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.
Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili progonjeni politički i sudski.
Evo drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio, ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?
Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.
Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.
Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.
Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,
Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.
Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.
Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.
To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.
Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.
„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.
Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.
Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.
Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.
U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a i oko 600 po slovenskoj evidenciji.
I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata, traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Tomislav Tomašević krši Ustav i Zakone RH!
Zastave LGBT ne mogu samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.
A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!
TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“
I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“
Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da, on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )
Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?
Nije, to je zastava jednog pokreta!
Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.
Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html
Članak 15.
Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.
Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.
U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.
Članak 18.
Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.
Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.
LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Što znači da su člankom 15 i člankom 18 Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.
Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.
Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!
Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Što radi MUP? Zar nitko ne štiti Ustav i zakone RH?
Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.
Po Istri su se vijorile IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.
Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov IDS-a, po istarskim gradovima vijore se na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….
Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.
Lili Benčik/hrvatskepravice
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti23 sata ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti1 dan ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?