Connect with us

Vijesti

N. Božinović: Planska psihoterapija za ‘dabogdasveizgubili’ Jugoslavene

Published

on

Mnogi su se mediji oglasili povodom “intimne atmosfere“ predstavljanja nove knjige Miljenka Jergovića, a Tportal je 21.06., zabilježio i klimatske uvjete: „Toplinski val pogodio je jučer ulice Zagreba, ali to nije smetalo posjetiteljima promocije najnovije knjige Miljenka Jergovića, koji su ugodno ispunili jednu od manjih dvorana prekrasne zgrade Hrvatskog državnog arhiva.

foto: Marko Prpic/pixsell

Knjiga naslova ‘Mudrost poraza, ludost pobjede’ je, kako piše na stranicama Frakture, o svima nama, o trenutku u kojem živimo, o igri koja je postala veća od života. Naravno, radi se o nogometu….“,“… uglavnom o nogometu…“.
I ko o čemu, Jugoslaveni o nogometu. Par stvari koje odmah upadnu u oko.

Toplinski val nije omeo malobrojne obožavatelje jugoslavenskoga nogometa, dvorana je bila mala kako bi bila ispunjena, a ovo „uglavnom“ znači općenito, jer poznajući pisca, o svemu vezanom za nogomet pomalo, a o hrvatskom golemom uspjehu ni riječi, samo u negativnom kontekstu. Da ne bude samo jal i jal, onda se uključi čitava svjetska povijest nogometa do najsitnijih kurioziteta kako bi se vrijednost nacionalnih uspjeha utopila u moru više-manje nevažnih, literarno dosadno obrađenih informacija. I da, Hrvatski državni arhiv je jedino što zvuči nacionalno kad su ovi likovi u pitanju.

Moram priznat, zvuči više background institucijski negoli predstavljanje knjiga naših nacionalista po sjemeništima. Zvuči kao da je Miljenko za knjigu po arhivima desetljetno bjelčio, a ne u tren oka. Koliko traje prvenstvo u Kataru, toliko Miljenko slaže kolumne u 24 sata, svaka 24 sata, a potom ih izdavač spoji u knjigu.

I trc mrc i čiča miča, gotova priča.
Snobovski pokušaj intelektualizacije ljubitelja nogometa trebao je biti nekakav supstitut Ćirine znamenite galvanizacije? Cilj je bio skidanje s aparata čitateljske „dabogda sve izgubili“ publike. Publike koja je na aparatima kad Hrvatska dobiva, kad je Hrvatska ovjenčana medaljama. Dakle često. Takve treba vraćati u život. Postupno.

Planskom terapijom, jer zadatak je vrlo težak. Treba pronaći smisao života nakon tragedije koja ih je zadesila; hrvatski uspjeh, nacionalni ponos, nogomet. Za takve je Milenko dušu, psihoterapeutsku dao. Zato kolumne idu tijekom natjecanja u Kataru, jedna po jedna, tjednima, a potom se iste nagomilaju na hrpu ukoliko se okolnosti pogoršaju. A Liga nacija jest pogoršanje. Pa mrska im je nacija došla do srebra! I zato je terapija pojačana debelim koricama. Knjigom. Pod hitno! Tek dva dana od finala Lige nacija.

Pročitala sam par njegovih kolumni što sam izguglala. Vidim, one mu nisu jedine o nogometu. Rekla bih, Jergo, a ne Borges, prati hrvatske uspjehe desetljećima s velikom dozom mučnine koju uspješno prenosi na kolumne. Da, mučnina i patnja obilježja su visoke književnosti. Ali to kod njega nije slučaj. Njegove kolumne o nogometu nisu visoka književnost nego mlaćenje prazne slame. I predugačke su, otelo se jednome od predstavljača „u intimnoj atmosferi“ male dvorane Arhiva. Polizao je izrečeno, dodavši da bolje izgledaju u knjizi. Možda. Knjiga je knjiga.

Uglavnom, kako rezonira svaki jado „dabogda sve izgubili“ Jugoslaven, tako rezonira i Miljenko. Glavna fora kolumni je da je Livaju nazvao bijelim janjetom među modrim vukovima. Kao i obično ti tipovi uz sve moguće negativne emocije spram Hrvatske još i lažu. Sve više sliče na srbijanske historičare. Jedan ubaci laž, laž postane izvor i česta fusnota. Koji su to modri vukovi? Koliko ih je? Koliko je bijelih janjadi u reprezentaciji? Livaja je jedini trenutni Hajdukovac. Ok. Ostali su svi modri? Većina nisu.

Ima dosta bivših Hajdukovaca koji nisu pomodrili. Igraju za strane klubove. Hajduk im je u srcu. Ni ostali nisu svi Dinamovci. Istina je da je reprezentacija klupski i zavičajno vrlo miješana. Istina je da su osobnosti igrača različite, da Livaja po svemu pokazanom nije nikakvo janje i istina je da ih Dalić tako karakterno i igrački različite, na štetu svih jugo nacionalista, posloži sve kao jedan.
No sve te sugestije koje nam Miljenko provlači kroz svoje kolumne, smrde na hibridni rat kojim rukovode srbijanske službe.

Budimir Lončar je bio prvi koji je knjigu donio Jergoviću na potpis. U hibridnom ratu ima i janjadi i vukova i lisica i ovaca. Buda bi mog’o biti vuk. Miljenko je samo magarac. U „intimnoj atmosferi“ bilo ih je još. Magaraca, mislim. Kad se već krenulo s basnom, valja spomenuti Dežulovića. Ovoga puta nije nosio Hajdukov dres posvećen drugu Titu, onaj sa zvezdom petokrakom koji je odjenuo prilikom predstavljanja svoje knjige o nogometu, a koja se zove Bili libar, ali je slobodno mogao. Ta ova Jergovićeva knjiga je istim žarom zvezdaška kao i Dežulovićeva! I sve čega se djenu. Njihov je to jedini smisao. Osim kreacije dobrih bilih janjadi nasuprot zle, ustaške, kriminalne, modre repke, na stranu zla ide i čitava država Hrvatska.

Možda Jergovićevo snobovsko filozofiranje o nogometu može pokatkad privući nekoga ponekom informacijom koja se izgubi u ispraznim literarnim kombinacijama, ali na kraju dana većinom se svodi na dabogdasveizgubili foru. Savršeno se nadopunjuje s ostalim jugoslavenskim nacionalistima koji se sada žestoko obrušavaju na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a vjetar u leđa im daju, kao i obično institucije hrvatske države. Konkretno mislim na DORH i slučaj podizanja optužnice protiv Modrića i Lovrena.

Svi drugari(da se ne ponavljam, svi magarci), kad je Hrvatska uspješna, odmah je: nije to kao nekad, sve je tako loše, nogomet je korumpiran, fifa je korumpirana(u što se savršeno uklapa neizbježni u ovoj temi: Mamić i HNS), klupski nogomet je jedini iskreni, radnički, proleterski biser koji toj igri može vratiti stari sjaj… Ima tu sve i svašta, ali zaista, sve im stane u proklinjanje: dabogda sve izgubili.
Kuriozitet koji bi mogao biti u drugom dijelu Jergovićeve knjige o nogometu, je da je Budimir Lončar maskota ovoga događaja, u neformalnom druženju nakon intimnog predstavljanja knjige izbiflao čitav postav talijanske reprezentacije iz 1938. Odlična memorija za 99godišnjaka. Vjerujem da barata puno korisnijim informacijama za hrvatsku povijest, ali on nije prijatelj Hrvatske tako da je bolje da ostane na tome da svojim vještinama zabavlja drugare ko klaun na dječjem rođendanu.
Svi Jugoslaveni koji danas pišu o nogometu kao tobože zaljubljenici u nogomet, meni se čini da su u djetinjstvu balun vidjeli tek kada bi ih pogodio u glavu.

Izgledom su najvjerojatnije kao i danas bili neprivlačni iskompleksirani šmokljani koji su se nešto muvali sa strane dok su spretniji vršnjaci igrali, pa kako bi im se koji smilovao, možda bi ih postavili na malu branku, ali su im većinom dijelili čvoke. Čini mi se da je nogometnu strast (zapravo strastvenu mržnju), danas (uz gubitak države), probudila upravo ta trauma u djetinjstvu projicirana na uspjeh hrvatske reprezentacije kao objekt zavisti što su nekoć bili spretniji i zgodniji vršnjaci. Naravno da svi nismo manekenke ni manekeni, da smo imali neugodnih situacija u djetinjstvu, ali one se nisu razvile u psihopatsku mržnju i zavist kao što se dogodilo ovim likovima.

Jergovićeva knjiga je neki oblik samoterapije i drugarske psihoterapije za te kompleksaše svedene na kletvu dabogdasveizgubili. Trebali bi naučiti iz onoga do sada, da sve što kletu događa se njima.

Knjiga, zbirka kolumni Miljenka Jergovića, tempirana je za uspjeh u Ligi nacija, optužnica Modriću i Lovrenu ide kao preventiva Europskome prvenstvu… Njuše li opet medalju? Kako su rano počeli, možda bude zlato!

Nataša Božinović
Hrvatski tjednik

Advertisement

Vijesti

Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku

Published

on

Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.

Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.

Oklop i kaciga mikenskog ratnika. Fotografija: Fotografija: Andreas Flouris and Marija Marković, PLOS ONE, 2024, CC-BY 4.0 (Fotor editor. GoArt)

Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci

Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma

Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.

Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?

Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.

Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?

Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.

Procjena potrebnih kalorija

Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.

Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Continue Reading

Vijesti

Legenda o nastanku hrvatskoga grba

Published

on

Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.

Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…

Freska iz 15. stoljeća s hrvatskim grbom

Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.

Povelja iz 1527. kojom hrvatski velikaši biraju Ferdinanda I. Habsburškog za kralja

Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.

Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.

Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.

Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…

Continue Reading

Vijesti

“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”

Published

on

Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.

Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.

Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.

Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca. 

Mario Žuvela

Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!

Pripremaio: don S. Lončar

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved