Hrvatska baština
Nacionalni parkovi
Slika 1. Plitvička jezera (MJ)
Hrvatska ima osam nacionalnih parkova, a to su: Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i Sjeverni Velebit. Zanimljivo je da su svi parkovi, osim Brijuna, na nenaseljenim ili vrlo slabo naseljenim područjima.
Nacionalni park je iznimno zanimljivo i vrijedno područje koje je zaštićeno odlukom Sabora. Kad se neko područje nađe u kategoriji nacionalnoga parka, to znači da je u njemu zaštićena njegova cjelokupna priroda: biljke, životinje, pejzaži, geološke i geomorfološke pojave.
Zaštićena područja prirode – uključujući nacionalne parkove, parkove prirode i ostale kategorije zaštite i područja ekološke mreže Natura 2000 – najveće su vrijednosti svake države i treba ih očuvati. Trećina teritorija Hrvatske dio je najveće svjetske mreže zaštićenih područja – europske ekološke mreže Natura 2000. Zbog iznimnih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, naših 8 nacionalnih parkova i 11 parkova prirode prepoznati su na karti svijeta kao mjesta koja se mora vidjeti i doživjeti. Po očuvanoj prirodi Hrvatska je među najbogatijim zemljama Europe, a zaštićena priroda jedan je od najjačih hrvatskih brendova.
NP Plitvička jezera 295 km2 (1949.), NP Paklenica 102 km2 (1949.), NP Risnjak 64 km2 (1953.), NP Mljet 54 km2 (1960.), NP Kornati 217 km2 (1980.), NP Brijuni 34 km2 (1983.), NP Krka 110 km2 (1985.), i NP Sjeverni Velebit 109 km2 (1999.). Ukupno 1002 km2.
NP Risnjak
Na razmjerno malom prostoru dinarskih planina izmjenjuje se četrnaest glavnih tipova gorskih šuma uz još tridesetak biljnih zajednica. Razlomljene i strme stijene, ponori, škrape i ponikve duboke i do 200 metara, uvale i krška polja temeljna su obilježja NP Risnjak, smještenog u Gorskom kotaru, oko 15 kilometara sjeveroistočno od Rijeke.
Osim planine Risnjak u sastavu Parka su i planinski masiv Snježnik te izvor rijeke Kupe. Do izvora, koji je zapravo jedinstveno krško vrelo zelenoplave boje, može se doći dobro obilježenom atraktivnom serpentinskom stazom iz sela Razloge ili sa sjeverne strane iz Kupske doline iz sela Hrvatsko, odakle je put lakši, ali i nešto dulji.
NP Risnjak obiluje raznolikom florom i faunom pa je ovo rijetko mjesto u Europi na kojem je moguće vidjeti medvjeda, vuka i risa u njihovu prirodnom staništu. Park je nazvan po risu koji obitava u šumama parka. Ris je samotnjak koji lovi krupnu i sitnu divljač, pogotovu srneću.
Ljubitelji prirode mogu uživati u savršenim kamenim skulpturama, bogatim šumama i livadama na kojima se još uvijek sreće runolist, rijedak zaštićeni cvijet. S Velikog Risnjaka ili sa Snježnika pruža se jedinstven pogled na Kvarnerski zaljev i Alpe.
Slika 2. Risnjak – Izvor Kupe (MJ)
Površina parka je 64 km2. Najviši planinski masivi su Risnjak s 1.528 te Snježnik sa svojih 1.505 metara nad morem. Tik pod vrhom Risnjaka, na visini od 1.418 metara, 1932. godine sagrađen je planinarski dom Josipa Schlossera. Schlosser je osnivač hrvatske botanike i prvi predsjednik Hrvatskoga planinarskog društva.
Slika 3. Risnjak – Orlove stijene (MJ)
Na području Nacionalnoga parka Risnjak nalazi se izvor rijeke Kupe. Izvor je pod 100 metara visokom okomitom stijenom, na nadmorskoj visini od 313 metara, a oblikovan je gotovo kao kružno jezerce promjera 50 metara. Površina jezerca potpuno je mirna i za najvećih kiša jer voda dotječe iz okomitog “bunara” čija je do sada istražena dubina 80 metara. Temperatura Kupe u tom izvoru je stalna i iznosi 5 do 6 °C.
Park je stanište: runolista, rododendrona, alpske tustice, žute sirištare, ljiljana, orhideja, gorskog moravka, planinskog stolisnika, bijelog zvjezdana, risa, medvjeda, vuka, leptira i drugih.
NP Mljet
Nacionalni park Mljet naš je najjužniji nacionalni park i nalazi se na sjeverozapadnom dijelu otoka Mljeta. Proglašen je nacionalnim parkom 1960. godine. Površina otoka Mljeta iznosi oko 100 km2, a NP Mljet 64 km2. U parku se nalaze dva slana jezera povezana s otvorenim morem – Veliko jezero 145 ha (dubina jezera je 46 m) i Malo jezero 24 ha (dubina jezera je 29 m). U Velikom jezeru nalazi se otočić Sv. Marije s benediktinskim samostanom iz polovice 12. stoljeća.
Mljet je bio naseljen još u antičko doba. Tome svjedoče dobro očuvane zidine patricijskoga ljetnikovca iz 3. do 5. stoljeća u Polačama. Ime Parka potječe od lat. naziva za otok Mljet – Melita, Meleda. Legenda kaže da je Mljet Homerova Ogigija, prelijepi otok nimfe Kalipso na kojem se Odisej zadržao sedam godina u lutanjima Sredozemljem. Specifična razvedenost obale s dva slana jezera, šume alepskog bora, hrasta crnike i bujna makija, kao i bogata kulturna baština, razlozi su zbog kojih mnogi Mljet smatraju najljepšim otokom na Jadranu.
Nacionalni park Mljet bogat je brojnim uvalama iznimne ljepote, poput Zaobraslog prijesla, plitkih Blaca, plaže Grabove i Polača gdje brojni otočići štite ulaz u jednu od najsigurnijih luka na Jadranu.
U obalnom pojasu mora oko Mljeta i u Mljetskim jezerima zabilježeno je oko 150 vrsta školjkaša, a samo u Malom jezeru obitava preko 40 vrsta.
Park je bogat i šumom alepskog bora, hrasta crnike i teško prohodne makije koja pokriva 90% njegove površine. Također je stanište orhideje, dubrovačke zečine, mrižice, a od životinja i ptica tu su: sredozemni galeb, morski vranac, škanjac osaš, vjetruša, sova ušara.
Slika 4. Mljet (MJ)
NP Kornati
Nacionalni park Kornati (proglašen 1980. godine) nalazi se u Zadarskoj i Šibensko-kninskoj županiji i obuhvaća 91 otok, otočić i hrid s ukupnom površinom 51 km2. Ukupna površina parka je 217 km2, a samo 25 % čini kopno dok je preostali dio more. Najveći dio kopnenog dijela NP Kotrnata je u privatnom vlasništvu, najviše stanovnika s Murtera i Dugog otoka. Vrulje su najveće naselje na otoku Kornatu.
Kornatsko područje su, prema nađenim ostatcima, naseljavali još Iliri prije 2000 do 3000 godina, a također i Rimljani te Mleci. Ime parka potječe od latinske riječi „corona” – kruna.
Dvije trećine kopnene površine pripada najvećem, vrlo izduženom otoku Kornatu koji je dug gotovo 25 km, površine 32,5 km2. Kornat je i najviši otok u parku, visine 237 metara (Metlina). Najniži otok je Smokvica mala, visok tek 4 metra. Kornati su poznati po klifovima, stijenama koje se okomito obrušavaju u more. Najviše su Mana, visine 65 metara i Rašip Veli visok 64 metra. Nakon Velikog Kornata, po veličini, slijede Piškera, Kurba Vela, Levrnaka, Lavsa i drugi.
NP Kornati su raj za nautičare i ronioce. Ima 9 ronilačkih zona u kojima je ronjenje dopušteno samo u organiziranim i odobrenim ronilačkim grupama.
Slika 5. Kornati (MJ)
U NP Kornati stanište je jadranske perunike, višecvjetnog sunovrata te morskog vranca, plemenite periske, puža bačvaša, glavate želve, dobrog dupina, smeđe čiope.
Slika 6. Kornati (MJ)
Irski pisac George Bernard Shaw ovaj čarobni arhipelag razasut po srednjem dijelu Jadrana opisao je riječima: „Posljednjeg dana Stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo i stvorio je Kornate od suza, zvijezda i daha.”
NP Brijuni
Nacionalni park Brijuni sastoji se od 14 otoka i otočića ukupne površine 7,3 km2. Tri četvrtine površine otočja otpada na najveći, Veliki Brijun. Ostali otoci su: Mali Brijun, Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim. Ukupna površina parka, s morskim pojasom, iznosi 34 km2. Proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine. Ime parka potječe od riječi „brevona”, „brevogno” – pličina.
Na Brijunima postoje brojni ostatci rimskih građevina, a posebna zanimljivost Velikog Brijuna su okamenjeni tragovi stopa dinosaura. Evidentirano je stotinjak lokaliteta i objekata arheoloških i kulturnopovijesnih vrijednosti – od prvog neolitskog naselja poluzemunica u uvali Soline, preko mondenog odmarališta i lječilišta početkom proteklog stoljeća u vlasništvu austrijskog industrijalca Paula Kupelwiesera do predsjedničke rezidencije koju su od 1954. do danas pohodili državnici iz cijeloga svijeta.
Nacionalni park Brijuni izdvaja se od naših ostalih parkova po najvećem utjecaju čovjeka u njegov krajolik, životinjski i biljni svijet. Pretvaranje Brijuna u mondeno turističko područje počinje 1893. godine kad ih je kupio austrijski industrijalac Paul Kupelweiser. Kako su Brijuni imali status egzotičnog odmorišta bogataša austrougarskog carstva, na njega su naseljene brojne životinjske vrste. Još 1901. godine na Brijunima je osnovan zoološki vrt. No, kako postojanje takve institucije nije moguće unutar pravilnika o Nacionalnim parkovima, godine 1978. osnovan je safari park čiji su stanovnici, između ostalih, slonovi, antilope, deve, ljame…
Slika 7. Brijuni (MJ)
U NP Brijuni nalazi se jedinstveni sklad flore, faune i kulturne baštine. Pretvaranjem poljoprivrednih i šumskih površina u parkove s prostranim otvorenim travnjacima stvoren je izniman krajolik: šume hrasta, crnike, lovora, mediteranske makije i egzotičnih biljaka.
Glavne atrakcije Brijuna su: arheološki lokaliteti, otisci stopala dinosaura, zoo vrt, interpretacijsko-edukacijski centar te turističke aktivnosti: biciklizam, golf, tenis, boćanje, vožnja električnim vozilima, kupanje, ronjenje (maskom i disalicom) i drugo.
U parku je stanište zečeva, vjeverica, jelena, muflona, morske kornjače, morskih riba, dupina, šišmiša, raznih ptica i dr.
NP Krka
Ime Parka dolazi od rijeke Krke (duljina rijeke je 72 km) čije 2/3 toka protječu kroz Park. Proglašen je nacionalnim parkom 1985. godine. Površina NP Krka je 110 km2.
Živopisni kanjon rijeke Krke gradi slapove preko kojih voda pada niz sedrene barijere i nastavlja svoj put prema moru. Najviši slap je Manojlovac (59,6 m), od sedam slapova najposjećeniji i najljepši su Skradinski buk i Roški slap. Između njih pitomo je Visovačko jezero dugo oko tri kilometra, na čijoj se sredini nalazi istoimeni otočić s franjevačkom crkvom i samostanom. Usred rijeke Krke u 14. stoljeću pustinjaci sv. Augustina podigli su mali samostan i crkvicu. Polovicom 15. stoljeća preuzeli su ga bosanski franjevci.
Slika 8. Krka (MJ)
Na samoj sredini kanjona rijeke Krke, u Carigradskoj dragi, smjestio se manastir Krka, važno duhovno središte pravoslavne Dalmatinske eparhije.
Slika 9. Skradinski buk (MJ)
Cijeli tok Krke bio je bogat vodenicama, utvrdama i crkvicama, što svjedoči o burnoj i bogatoj prošlosti uz njen tok. Na Krki je bila izgrađena druga najstarija hidroelektrana na svijetu i prva u Europi. Bila je otvorena 28. kolovoza 1895. godine, samo dva dana nakon prve svjetske hidroelektrane na slapovima Niagare.
U Parku je stanište: piramidalnih zvončića, uskolisna zvonca, stoljetnih šuma hrasta medunca i bijelog graba, čovječje ribice, šišmiša, vidre, visovačke pastrve.
Rijeka Krka po broju endemičnih riba ubraja se među najbogatije rijeke u jadranskom slivu, a s 225 vrsta ptica prepoznata je kao ornitološki iznimno vrijedno područje.
Slika 10. Krka (MJ)
Slika 11. i 12. Paklenica (MJ)
Izvori: Ivo Bralić, www.croatia.hr, brošura-parkovi-hrvatske, Sanja Janeš, Čabar Matka
Napomena: O Plitvičkim jezerima, Paklenici i Sjevernom Velebitu napisane su posebne crtice.
Mi Hrvati od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rijeka
Kulturne znamenitosti Rijeke su: Muzej grada Rijeke, Guvernerova palača, Crkva sv. Vida, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj, Trsat, Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc, Palača Municipija, Dominikanski samostan, Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice), Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej, Sudbena palača, Kalvarija – Kozala, crkvice Sv. Sebastijana, Stara vrata – Rimski luk, Ostaci kasnoantičkog kastruma, Palača komuna, Stara Gradska vijećnica, Palača Modello, Stendardac, i druge.
Svetište Majke Božje Trsatske. Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Svetište je nastalo za vrijeme prijenosa Nazaretske kućice koja je na Trsatu provela period od 1291. do 1294. godine. Nakon što se kućica preselila, knez Nikola I. je, na mjestu na kojem se ona nalazila izgradio prvu malu crkvu. Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Trsatski kaštel. Trsatski kaštel je vidikovac koji se nalazi na brijegu nadmorske visine od 138 metara. Povijesno gledano, po prvi puta se spominje davne 1288. godine i to kao sjedište župe. Za vrijeme rimske vladavine, kaštel je bio strateški vrlo bitan, a zbog svoje lokacije, obrambeno je bio gotovo neosvojiv. Danas je obogaćen novim atrakcijama i sadržajima kao što su galerija u kojoj se održavaju likovne izložbe, a na ovoj lokaciji ljeti se održavaju razni koncerti i kazališne predstave na otvorenom.
Katedrala svetog Vida. Katedrala svetog Vida u Rijeci jedina je građevina okruglog tipa građena baroknim stilom u cijeloj Hrvatskoj. Gradnja katedrale započeta je 1638. godine, a građena je po uzoru na venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Kao i vanjština, unutrašnjost crkve odiše barokom. Gotovo cijeli interijer, oltar, propovjedaonica odišu jedinstvom stila talijanskih umjetnika koji su bili odgovorni za uređivanje. Katedrala je jedna od ljepših znamenitosti za razgledavanje i veliki broj posjetitelja se odlučuje na tu opciju.
Kosi toranj Rijeka, i Rijeka ima svoj kosi toranj, a on se nalazi u Starom gradu i zapravo je
riječ o zvoniku crkve Uznesenja Marijina. Svoj je nadimak stekao 1920. godine kada je pri mjerenjima ustanovljeno da je nagnut oko 40 centimetara. Pri procjeni starosti ovog tornja i zvonika pomogao je uklesani broj “1377” koji se nalazi iznad samog ulaza. Kroz povijest, zvonik je obnavljan nekoliko puta, a zadnji od njih bio je 1928. godine, kada je zvonik dobio svoj, danas prepoznatljivi, romanizirani izgled.
Korzo. Korzo u Rijeci je popularna šetnica. Mnogi će popularno reći: “u Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita”.
Gradski toranj. Gradski je toranj jedan od simbola prepoznatljivosti Rijeke. Kroz svoju povijest služio je kao obična prohodna kula kroz koju se ulazilo u grad. Isticao se svojom visinom jer u srednjem vijeku nije bilo građevina koje su mu mogle po tom segmentu parirati. Danas je ipak malo zasjenjen drugim građevinama i ne ističe se do te mjere kao što je to nekad bilo. Građen je u baroknom stilu koji je još uvijek uočljiv u donjem dijelu pročelja tornja. Toranj je više puta uređivan pa je tako jedna od nadogradnji bila dodavanje gradske ure, a ispod nje je u reljefu tornja oblikovan grb grada Rijeke. Također, ispod ure danas se nalazi dvoglavi orao koji kandžama drži urnu. Nekad se takva skulptura nalazila i na vrhu tornja, ali tijekom Prvog svjetskog rata uništena je.
Trg Ivana Koblera. Kada se prođe ispod Gradskog tornja, dolazi se do riječkog Starog grada. U Starom gradu, nekada, na mjestu gdje se danas nalazi Trg Ivana Koblera, bila je Placa, poprilično manje središte tog srednjovjekovnog grada. Na tom mjestu su se Riječani znali okupljati kako bi svjedočili proglasima, sklapali ugovore ili prodavali neka dobra.
Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula.
Lukobran Još popularno poznat i kao “molo longo” jer je dug oko 1707 metara, lukobran je danas u funkciji svojevrsne obalne šetnice. Gradnja lukobrana započela je 1872. godine, a ona je završena 1888. godine. 1908. je lukobran produžen, a tijekom privođenja Drugog svjetskog rata kraju, znatnije je oštećen. Morao je ponovno biti obnavljan i taj je proces obnove završio 1961. godine…
Izvor: https://topdestinacije.hr/rijeka-znamenitosti-najvece-hrvatske-luke/
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rogoznica
Rogoznica, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Naselje je smješteno na poluotoku (nekadašnji otočić Kopara spojen je s kopnom umjetnim nasipom u drugoj polovici XIX. st.) koji istoimenu uvalu, Luku Rogoznicu, dijeli na zapadni i istočni dio. Uvala Rogoznica sjeverno od rta Ploča je dobro zaklonište za jahte.
Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu.
Otok je prekriven šumom, a u samoj staroj jezgri prevladavaju kamene kuće zbog kojih je Rogoznica zadržala autentični šarm malog mediteranskog mjesta. Rogoznica je poznata kao prestižno nautičko središte Mediterana i jedna od najljepših i najsigurnijih luka.
Sakralne znamenitosti:
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je podignuta u 17. Stoljeću i zanimljiva po tome što je to jedino malo zdanje u Dalmaciji koja je šira nego duža.
Crkvu Sv. Nikole, crkvu Sv. Ivana Trogirskoga i Crkvu Gospe od Kapelice.
Slano jezero Zmajevo oko smješteno je na poluotoku Gradina i jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen. Okruženo je sa stijenama visokim od 4 do 24 metra, a duboko je oko 15 metara.
Rogoznica je dom najljepšoj marini na Jadranu, Marini Frapa. Po ocjeni njemačkog Master Yachting-a o Trade Leaders Cluba, Marina Frapa je najbolja hrvatska marina i najbolja nautička baza u svijetu. Nagrađena je Plavom zastavom, sadrži 10 gatova i tranzitni gat sa 700 opremljenih vezova, hotel, ugostiteljske objekte, bazen, sportske terene, noćne klubove i kongresne sale.
Tijekom ljeta, u Rogoznici se može uživati u bogatom kulturno-zabavnom programu: Ribarska noć, Rogoznička noć, Buđenje zmaja i Gospe od Kapelice.
Hodočašće Gospi od Kapelice slavi se početkom srpnja svake godine, kada se Gospina slika brodom dovozi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u pratnji djevojaka odjevenih u bijele haljine.
-
Vijesti6 dana ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti23 sata ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna ago
DANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti1 tjedan ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti1 dan ago
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?