Connect with us

Društvo

Najnovije srpske laži o logoru Jasenovac

Published

on

Slika 1. Dara iz Jasenovca (foto: Jutarnji list)

Austrijski autor Wilhelm Kuehs 1. ožujka 2017. objavljuje biografski roman „Dianas liste” koji je ubrzano objavljen u srpskom izdanju kao „Dijanina lista”. Dana 15. svibnja 2018. u Domu Vojske Republike Srbije u Beogradu otvorena je izložba “Dijanina deca” posvećena Diani Budisavljević. Film „Dijanina deca” snimljen je u koprodukciji Radiotelevizije Republike Srbije i tamošnjeg „Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja”. Premijerno je prikazan 23. svibnja 2018. godine. Radi se o propagandnom filmu, a svrha je falsificiranja povijesti. Navedeni podatak da je u NDH navodno „zaklano 750.000 nevinih i razoružanih Srba” pobijen je ne samo raznim znanstvenim istraživanjima o ratnom stradanju, nego i pukim uvidom u popise stanovništva.

U razdoblju od 1945. do 2003. u javnosti se ne spominje, (uglavnom) ne postoji kolektivno sjećanje na Dianu Budisavljević koja je organizirala i pružala pomoć u ratu stradaloj djeci (1941. – 1945.), prije svega kozaračkoj djeci i, kako se navodi u Dnevniku, djeci pravoslavnih majki. Godine 2002. objavljen je pregledni rad Danijele Marjanić „Biografija Diane Budisavljević” https://hrcak.srce.hr/54984.

„Dnevnik Diane Budisavljević” (https://hrcak.srce.hr/54981) nije izvorni tekst dnevnika pisanog na njemačkom, nego (nečiji) prijevod na hrvatski. Prijevod je objavljenom 24 godine nakon njezine smrti. 2003. godine objavljena je knjiga. Dnevnik je pisan od listopada 1941. – listopada 1945., uz jedan kratki upis iz veljače 1947. Zašto je njezin dnevnik bio prešućen u bivšoj Jugoslaviji? Zašto se objavljuje tek 2003. godine? Je li to autentičan dnevnik Dijana Budisavljvić, nema ga na internetu (orginal nije dostupan), knjiga nije u prodaji pa se postavlja pitanje zašto?

Film “Dnevnik Diane Budisavljević” premijerno je prikazan 2019. godine. O propagandnim lažima u filmu govorila je doc. dr. Vlatka Vukelić https://www.glas-koncila.hr/povjesnicarka-dr-vlatka-vukelic-razotkriva-laz-o-djecjem-koncentracijskom-logoru-u-sisku-generacije-koje-dolaze-trazit-ce-pocinitelje-zlocina-nad-svojima/ Znanstvena istraživanja predstavljena u Sisku koncem 2018. godine također su potvrdila kako u Sisku za vrijeme II Svjetskog rata nije bilo koncentracijskog logora, a kamoli logora za djecu.

Povjesničar dr. Nikica Baric https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=357852

“Film Dane Budisavljević doista nije znanstveno djelo sa znanstvenim aparatom, pa se na njega i ne bi trebalo ovako opširno kritički osvrnuti. No kad se tvrdi da je to „dokumentarni” film koji se „jako trudio” prikazati „istinu”, onda to treba primiti s oprezom”.

“Izostavljeni su svi kontakti Diane Budisavljević s određenim važnim predstavnicima vlasti NDH, razgovor s nadbiskupom Stepincem prikazan je, najblaže rečeno, „nedokumentarno”. Nema prikaza toga da je Diana Budisavljević „kozaračku” srpsku djecu vodila u Jastrebarsko i Sisak. Sve to i ima neke, iako iskrivljene „logike” nepotrebnoga čuvanja „čistoće” lika i djela Diane Budisavljević, ali se išlo i dalje od toga, pa se Julija Budisavljevića i Marka Vidakovića na neki način unizilo, prikazalo kao slabiće, kukavice…”

“Kada je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju organizirale vlasti NDH. U tom smislu, ulogu Diane Budisavljević koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom. Čak se i iz tih krugova može čuti da im se priča o njihovoj heroini ponekad čini “izmišljenom” jer im je “teško pojmiti” da je režim poput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece. Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen dio koji se odnosi na njezine nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljena u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja djece bila moguća. Bila je moguća zato što je sam režim — “po nalogu Poglavnika” — tu akciju odobrio i proveo. U vezi s navedenim slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge Diane Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali je istovremeno svojim radom “nesvjesno” pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima.”,

“Prešućuje se povijesni kontekst, a zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca portretira se kao kukavicu, “ustaškoga ispovjednika“ i pasivnog promatrača ustaških zločina, dok mu Alma Prica u ulozi Diane Budisavljević održava govor o moralu. Takvim portretiranjem prešućuje se humanitarni angažman kardinala Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata.”

Sve dok se ne objavi znanstvena ekspertiza o autentičnosti dnevnika Diane Budisavljevići dok se ne naprave znanstvena istraživanja o njezinom djelovanju, sva tumačenja njezinog rada i djelovanja treba promatrati u duhu prosrpske i protuhrvatske propagande.

Slika 2. Dnevnik Dijane Budisavljević (foto: Promo fotografije/ autor: Hulahop)

Moskva, studeni 2020.

13. 11. 2020. U KREMLJU O STRADANJIMA SRBA: U Moskvi otvorena izložba Muzeja RS o Jasenovcu.

U okviru obilježavanja 75. godišnjice pobjede nad fašizmom, u moskovskom Kremlju u Izmajlovu, putem on-line konferencije, otvorena je multimedijalna izložba Muzeja Republike Srpske “Јasenovac – najveći ustaški logor smrti” autora višeg kustosa istoričara Milenka Đorđevića.

Izložbena postavka predstavlja sastavni dio Međunarodnog projekta “Tragedija. Prevazilaženje. Podvig. 1418 koraka do Pobjede”.

Srpski mediji su javili: Ruskoj javnosti prikazana je multimedijalna postavka koja obuhvata fotografije, svjedočanstva i video materijale nastale u periodu djelovanja zloglasne NDH.

Koncentracioni logor Јasenovac bio je jedan od najvećih logora na prostoru tadašnje Јugoslavije.

Osim stravične brutalnosti ustaša nad logorašima, koncentracioni logor Јasenovac razlikuje se od ostalih nacističkih logora i po tome što je posjedovao poseban logor za djecu, koja su nemilosrdno likvidirana.

Realizaciju učešća Muzeja Republike Srpske u međunarodnom izložbenom projektu “Tragedija. Prevazilaženje. Podvig. 1418 koraka ka Pobjedi” omogućilo je Predstavništvo Republike Srpske u Ruskoj Federaciji.

Iz gore navedenog je jasno da se radi o srpskoj propaganda, a ne o stvarnim dokumentima i svjedočanstvima o logoru Jasenovac. U Jasenovcu nije bilo posebnog logora za djecu niti su tamo nemilosrdno likvidirana djeca.

Dalje su srpski četnički mediji objavili:

LAZANSKI DIGAO NA NOGE MOSKVU, RUSI GA BEZ REČI SLUŠALI Surova istina o hrvatskim zločinima nad Srbima zaprepastila sve (VIDEO)

AUTOR: Alo.rs/ Novosti/ M. G. DATUM I VREME: 15.11.2020. 20:56

Ambasador Srbije u Ruskoj federaciji, Miroslav Lazanski govorio je na multimedijalnoj izložbi Jasenovac – najveći ustaški logor smrti Milenka Đorđevića, u okviru Međunarodnog projekta Tragedija. Prevazilaženje. Podvig. 1418 koraka do Pobede u Izmajlovskom Kremlju u Moskvi

– U logoru Jasenovac su ubijeni, zaklani moj deda Mihajlo Mijo Lazanski i moj stric Miroslav Lazanski, po kojem sam ja dobio ime. Oni su bili antifašisti, pomagali su ustanak protiv nemačkog okupatora. Uhvaćeni su od strane ustaša i poslati u logor Jasenovac. Možda vi u Rusiji ne znate, ali Jasenovac je, po načinu ubijanja ljudi, najstrašniji logor na teritoriji Evrope. Nemci su u Aušvicu spaljivali ljude u krematorijumu, prethodno iz ubijajući gasom. Prvo ih ubiju gasom, a potom ih spaljuju. U ustaškom logoru Jasenovac, na teritoriji kvislinške države NDH, bile su Picilijeve peći. Tu su živi ljudi spaljivani. To je jedinstven slučaj u Evropi – rekao je Lazanski.

Ambasador je ukazao na činjenicu da su se i nemački generali zgražavali nad zločinima u Jasenovcu.

Čak su se i nemački generali Vermahta time skandalizovali. U Jasenovcu je postojao nož, tzv. „srbosjek”, koji se kačio za ruku i koji je omogućavao klanje velikog broja ljudi u malom vremenskom periodu. U Jasenovcu je, prema zvaničnim podacima jugoslovenskih komisija posle Drugog svetskog rata, ubijeno oko 700.000 Srba, Jevreja, Roma, Hrvata komunista i nekoliko Slovenaca antifašista, među kojima i moj deda i moj stric – kazao je on.

Lazanski je kazao da je Jasenovac bio dugo zapostavljana tema u SFRJ, a sve u ime bratstva i jedinstva.

– SFRJ je posle Drugog svetskog rata dugo zapostavljala pitanje Jasenovca u ime nacionalnog poverenja i bratstva i jedinstva. Sad vidimo da je to bilo pogrešno zbog događaja iz 1991. godine i to je bio, na neki način, pokušaj revizije istorije Drugog svetskog rata. Tek u zadnjih osam godina, zahvaljujući naporima Vlade Republike Srpske i zahvaljujući članu Predsedništva BiH iz redova srpskog naroda Miloradu Dodiku i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, priča u Jasenovcu i plan da se podigne veliko spomen područje žrtvama Jasenovca je došlo u prvi plan. Jasenovac je simbol genocida nad srpskim narodom u Drugom svetskom ratu, kao što je Aušvic simbol Holokausta i genocida nad jevrejskim narodom u Evropi – rekao je Lazanski.

Ambasador Srbije u Rusiji je istakao da Srbija ne dozvoljava pokušaje revizije istorije.

– Danas kad imamo pokušaje revizije istorije Drugog svetskog rata, kada neki krugovi moći na zapadu pokušavaju da umanje doprinos naroda SSSR-a i veliku pobedu Crvene armije u Drugom svetskom ratu. Mi u Srbiji to ne dozvoljavamo. Mi znamo ko je pobednik Drugog svetskog rata, a to su pre svega Sovjetski Savez i Crvena armija. Kičma nemačkog Vermahta je slomljena u Staljingradu. Mi smo svesni da smo sa ruskim narodom bili saveznici i u Prvom i u Drugom svetskom ratu. Mi to savezništvo negujemo i danas i zahvalan sam organizatorima ove izložbe ovde – izjavio je on.

Lazanski je rekao da i dan danas, kada padne nivo Save, mogu se videti ljudske kosti žrtava Jasenovca.

– To je bio najstrašniji logor u porobljenoj Evropi gde je bilo i odvajanja dece, koja su slata u jedan logor. Mesto gde su ljudi ubijani na najmonstruozniji način. Nigde u Evropi u koncentracionim logorima nije postojao logor za političke zatvorenike kao u Jasenovcu. Zvao se „Jasenovac 3C”, on je bio logor u logoru. U tom logoru nije bilo ni krova, ni strehe. Ljudi su živeli na otvorenoj ledini. Nisu imali ni hranu, ni vodu. Umirali su od gladi i tamo se pojavio kanibalizam. U Evropi. Po tome je Jasenovac jedinstveni primer. To je bilo najstrašnije mesto zločina, fabrika smrti. I dan danas kada padne nivo Save, možete da vidite ljudske kosti žrtava tog logora. Nažalost, Jasenovac je najveći srpski grad pod zemljom – izjavio je ambassador.

Samo patološki tipovi mogu izgovoriti ovakve laži. Sramotno je za Rusku federaciju da sudjeluje u širenju srpskih laži i patološkom širenju mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi. Komunističke vlasti su provele istraživanja u Jasenovcu (nakon 1945. i 1964. godine) godine i našla su ukupno 2.560 posmrtnih ostataka. Tako da su svi navodi druga Lazanskog teška laž. Treba napomenuti da su Srbi u komunističkoj vladi, diplomaciji, vojsci, policiji, obavještajnoj zajednici, političkim i društvenim organizacijama bili najbrojniji i da su odlučivali o svemu tako da ne stoji tvrdnja da je Jasenovac bio zapostavljen i da u doba Jugoslavije nisu mogli širiti svoje laži, dovoljno je pogledati članke o Jasenovcu u enciklopedijama.

Virtualni seminar 15. – 16. prosinac 2020.

Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac organizirala je međunarodni virtualni seminar koji je postavio važna pitanja o suvremenom načinu prezentacije teške teme ustaškog logora.

Jasenovac – budućnost sjećanja na zločin

Na početku „webinara“, kako se već žargonski nazivaju virtualni skupovi na internetu, prikazan je film „To ćuti samo kamen“. Snimio ga je tim Javne ustanove. Nazvan je po stihovima Stevana Raičkovića sa spomenika u selu Mlaka. Film je skoro trinaestominutni pregled stanja Spomen-područja Jasenovac u 2020. godini.

Stara Gradiška (Logor 5) u kojoj je 1951. podignut spomenik „Žrtvama fašizma 1941.-1945.“ Taj naprsli spomenik nije renoviran. Na zidovima bivšeg zatvora Stare Gradiške hrvatske vlasti, ali i udruženja građana, postavili su spomen-ploče u čast političkih zatvorenika koji su bili „žrtve komunističkog režima“.

Ivo Pejaković, prvi čovjek Spomen područja Jasenovac, bio je moderator skupa koji je širio laži o logoru Jasenovac:

Sanja Todosijević Petrović, s beogradskog Instituta za noviju istoriju Srbije, podsjetila je na zapisnike koji su sačinjeni 1945. u Šapcu koji je već bio oslobođen, dok su ustaški zločinci u Jasenovcu još ubijali. Leševi koje je donijela Sava sahranjeni su najprije u masovnu grobnicu. Ubijani su metkom u zatiljak, ruke su im bile vezane žicom. Forenzičari su zaključili da su prije smrti bili izgladnjeli. U zapisnicima se navodi da je bio prepoznatljiv visok stupanj torture. Nekima su nedostajali dijelovi tijela, nekima je izvađena utroba.”

Od 1.700.000 žrtava na području Jugoslavije – drugi povjesničari tvrde da je ta brojka jedan milijun – u ratu je stradalo 305.000 boraca, a svi ostali bili su civili. Više stotina jasenovačkih žrtava je ekshumirano i sahranjeno na Partizanskom groblju u Šapcu. Isti redoslijed dogodio se i s tijelima jasenovačkih žrtava koje je Sava donijela do Beograda. Bili su sahranjivani čak i kod Nebojšine kule, da bi tek mnogo kasnije njihovi posmrtni ostaci bili premješteni na Groblje strijeljanih rodoljuba.”

“Ana Kršinić Lozica nezavisna istraživačica iz Zagreba bavila se jugoslavenskom vizualizacijom Jasenovca do 1973. Zanimljivo je bilo podsjetiti se na sve filmove koji su „medijskom arheologijom“ ponovo stavljeni u jedan niz – od prvog dokumentarca iz 1945. „Jasenovac“‚ preko filmova „Djeca iz pakla“ iz 1967. Suada Mrkonjića, „Evanđelje zla“ iz 1973. Gojka Kastratovića, pa do igranih filmova kao što je „Deveti krug“ Francea Štiglica, ili „Ponedjeljak ili utorak“ Vatroslava Mimice u kojem je otac glavnog junaka bivši logoraš.”

Permalink https://p.dw.com/p/3mjyy

Sramotno je da Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, koja se financira iz državnog proračuna – više od 3,2 milijuna kuna godišnje organizira širenje srpskih laži o logoru Jasenovac i o NDH. Nadalje, ista ta ustanova ima lažni popis žrtava kojega mijenja i nadopunjuje unatoč dokazima kako je popis lažan.

Film Dara iz Jasenovca 2020. godine

Takozvani umjetnički, a ne dokumentarni film. Režiser filma je Predrag Antonijević po scenariju Nataše Drakulić. U propagandni film Srbi su uložili oko 3 milijuna eura, financirali su ga Vlada Srbije i Filmski centar Srbije (povodom 75 obljetnice oslobađanja logora u Jasenovcu). Stručni konzultant filmskoj ekipi je američki “ekspert” za holokaust Michael Berenbaum. Srpski plaćenik Berenbaum je kazao: “Od ovog filma – kao i od svakog drugog – može se očekivati da ispriča priču, bez statistike i brojeva, da prikaže život jedne do tri osobe s kojima se možete identificirati i kroz čije likove možete razumjeti što se dogodilo u Jasenovcu”.

Prof. Matka Marušića o filmu:

“Zamišljena priča, uvijena u celofan osjećaja nad tužnom sudbinom izmišljene srpske djevojčice koja je ‘spoj više djece koja su prošla to iskustvo’. Što manje likova, to ih potresnije može prikazati. Masovna ubojstva ne mogu upotrijebiti jer je u Jasenovcu Tito otkopao samo 481 kostur. Nema se što prikazati nego prilagođene osobne tragedije, kroz koje će se provući vlastite legende o ustaškim zvjerstvima… i eto strašan međunarodni udar na Hrvate i Hrvatsku”, kaže Marušić i naglašava: ”Berenbaum može biti stručnjak za Holokaust, ali stručnjak za Jasenovac nije!”

Film je ocijenjen kao propagandni uradak koji širi laži i međunacionalnu mržnju.

Godina 2021.

U Beogradu je 26. siječnja 2021. na održanoj konferenciji predstavljena knjiga “Jasenovac milo selo moje”, autora Jasenovčana Milke Antić devojačko Kotur i Novice Antića te premijerno prikazan “dokumentarni” film “Jasenovac”, autor: prof. dr Veljko Đurić Mišin, direktor Muzeja žrtava genocida Beograd.

Objavljena je nova knjiga o Srbima iz Jasenovca, Autor: Mihailo Jovićević 26. siječnja 2021. godine.

Srbi iz Norveške organizirali su konferenciju o Jasenovcu 5. veljače 2021. godine

Na YouTubeu emitirana je međunarodna konferencija o Jasenovcu s “uglednim” govornicima među kojima su profesor Gideon Greif, Knut Flovik Thoresen i Karina Cheshuiko.

Ne radi se o uglednim govornicima već o plaćenicima koji šire srpske laži.

Slika 3. Konferencija u Norveškoj

Najava nove konferencije, lipanj 2021. godine

Također je najavljena nova konferencija u lipnju 2021. godine. Konferencija Jasenovac: prošlost i sadašnjost – povijest i sjećanje na institucionalno uništenje, koja će se održati od 15. – 17. lipnja 2021. godine, okupit će tim međunarodnih stručnjaka koji istražuju povijest i sjećanje na Jasenovac metodom kritičke analize složene mreže koja povezuje prošlost i sadašnjost. Znanstvenici će preispitivati dugogodišnje povijesne kontroverze i predstaviti nova istraživanja, ali i doprinijeti boljem razumijevanju mijenjanja kulture pamćenja tijekom godina.

Povezujući lokalnu povijest i pamćenje sa širim europskim trendovima, konferencija će otvoriti put intenziviranju istraživačke suradnje preko nacionalnih granica te istodobno pomoći širenju svijesti o logoru Jasenovac kao jednome od važnijih mjesta holokausta. Konferencija će suradnjom s medijima, političkim akterima, edukatorima i širom javnošću, pripomoći suzbijanju narušavanja činjenica i manipulacija koje i dalje opterećuju javnu raspravu i percepcije o logoru.

U Beogradu, Jasenovcu i Zagrebu će se tijekom tri dana održavati različite aktivnosti kako bi se postigao što veći utjecaj u društvima najviše pogođena bolnom baštinom koju predstavlja logor Jasenovac. Aktivnosti se sastoje od kombinacije znanstvenih rasprava na panelima s nizom javnih događanja koji teže.

Iz najave Konferencije vidljivo je da se radi o propagandi jer novih istraživanja, novih dokumenata, nije bilo već imamo obradu starih laži. Takozvana nova istraživanja su reciklaža starih laži o logoru Jasenovac i Gradini.

Slika 4. Izložba u Donjoj Gradini (foto: sh.wikipedia.org)

Preliminarni program

15. lipanj 2021.: Beograd

Plenarno predavanje Ulricha Herberta, Sveučilište Albert-Ludwig u Freiburgu: “Jasenovac and the Concentration Camp System in Europe” (Jasenovac i sustav koncentracijskih logora u Europi)

Paneli

Genocid i masovni zločini u NDH

Žrtve u jasenovačkom logorskom kompleksu

Perspektive na počinitelje

Estimacije i statisički podaci o broju ubijenih

17. lipanj 2021.: Zagreb

Uvodno predavanje Tomislava Dulića, Sveučilište Uppsala: “Linking the Past and Present: Distortion and Denial in Perspective” (Povezujući prošlost i sadašnjost: iskrivljavanje i poricanje u perspektivi)

Paneli:

Kultura sjećanja na terror u NDH

Sjećanje na Jasenovac u komparativnoj perspektivi

Jasenovac i obrazovanje

Nove vlasti osnovale su logor Jasenovac u kolovozu 1941. godine, koji je upravno pripadao Odjeljku III Ustaške nadzorne službe. Logoru Jasenovac dodan je i logor Stara Gradiška, koji je korišten za smještanje političkih zatvorenika te srpskih žena i djece.

Srpski propagandni stroj za blaćenje hrvatskog naroda, Katoličke Crkve, blaženika Alojzija Stepinca i drugih nastavlja sa svojim lažima o genocidnosti Hrvata, a hrvatska Vlada te državne institucije (HAZU, Matica Hrvatska, Sveučilišta i drugi) šute. JUSP Jasenovac aktivno sudjeluje u širenju laži o logoru Jasenovac, a nečasnu rabotu plaćaju hrvatski porezni obveznici.

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved