U Bruxellesu nisu skrivali da priželjkuju pobjedu oporbe na izborima u Turskoj. To se nije ostvarilo i sada realno treba gledati na budućnost odnosa. No ona je sve samo ne ružičasta.
Na prve reakcije iz Bruxellesa na ponovnu pobjedu Recepa Tayyipa Erdogana nije trebalo dugo čekati. “Sada je došao pravi trenutak za novi početak odnosa između Europske unije i Turske i to na temelju realistične procjene”, rekao je predsjednik demokršćanske Europske pučke stranke Manfred Weber. Drugim riječima: prekinuti pregovore i pristupni proces Turske ka Europskoj uniji (koji je ionako već godinama zamrznut) i okrenuti se “strateškom partnerstvu”.
Weber nije jedini koji bi se nakon ponovne Erdoganove pobjede najradije još više distancirao od službene Ankare. No Europskoj uniji je suradnja s Turskom, unatoč brojnim problemima, prijeko potrebna.
Svi problemi EU-a s Turskom
Europska komisija kritički gleda na sve autoritarniju vladavinu predsjednika Tayyipa Recepa Erdogana. “Ozbiljna zabrinutost zbog propadanja demokracije, vladavine prava, ljudskih prava i neovisnosti pravosuđa u Ankari se ne uzima ozbiljno”, pišu dužnosnici vanjskih službi EU-a u svom najnovijem izvješću za Tursku za 2022.
Umjesto toga, stanje se dodatno zaoštrava. “Zabrinutost oko gospodarske politike i funkcioniranja tržišnog gospodarstva nastavila je rasti.” Pa ipak, prema istom izvješću, Turska ostaje strateški važan partner kada su u pitanju migracije, zaštita klime i energetska sigurnost.
Ova vojno dobro opremljena članica NATO-a igra važnu ulogu kao posrednik u sporazumu o trgovini žitaricama između Rusije i Ukrajine.
Šefovi država i vlada EU-a oštro su kritizirali prijeteće geste Turske prema članicama EU-a Grčkoj i Cipru. Turska je više puta svojim zrakoplovstvom i mornaricom povrijedila teritorij tih dviju država.
Bruxelles je više puta pozvao turske vlasti da poštuju presude Europskog suda za ljudska prava i, primjerice, oslobode aktivista za ljudska prava Osmana Kavalu. Kavala je 2022. godine osuđen na doživotni zatvor zbog navodnog sudjelovanja u protuvladinim prosvjedima u istanbulskom parku Gezi 2013. godine. Vlada AKP-a to tumači kao pokušaj državnog udara.
Što na primjedbe kaže Turska?
U jednoj analizi turskog ministarstva vanjskih poslova se zaključuje da, kad su odnosi s Bruxellesom u pitanju, “stvari uvijek idu gore pa opet dolje”. To je desetljećima oblikovalo odnos između Turske i EU-a.
Nakon navodnog pokušaja državnog udara protiv predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u srpnju 2016., na koji je Turska reagirala izvanrednim zakonima i ograničavanjem demokratskih prava, odnosi su se značajno pogoršali, priznaje ministarstvo.
“Hladan i kritičan stav EU-a nakon podmuklog puča od 15. srpnja (2016.) izazvao je krizu povjerenja. Činjenica da EU ne razumije utjecaj terorističke organizacije ‘FETÖ’ i kritizira mjere koje je poduzela Turska poremetila je ionako oslabljeni dijalog.” Turski predsjednik na “FETÖ” gleda kao na navodnu terorističku zavjeru predvođenu propovjednikom Fetullahom Gülenom koji živi u egzilu u SAD-u.
Ipak, EU ostaje važan strateški partner Turske. Posebno se ističe važnost sporazuma o izbjeglicama iz 2015. godine. Turska zadržava sirijske izbjeglice, kojih oko 3,5 milijuna živi u Turskoj. Vlada u Ankari je za to dobila gotovo devet milijardi eura financijske pomoći, što isplaćene, što obećane.
Međutim, ovaj sporazum je krhke prirode. Predsjednik Erdogan je 2020. godine nakratko otvorio granicu s Grčkom i iskoristio izbjeglice kao sredstvo političkog pritiska. Pitanje izbjeglica sigurno neće pasti u zaborav pogotovo ako se uzme u obzir Erdoganova predizborna najava da će sirijske izbjeglice iz Turske poslati natrag u Siriju što bi moglo iznova povećati ionako konstantan izbjeglički pritisak na EU.
Unatoč svemu, turska vlada i dalje slijedi cilj konačnog ulaska u EU. Ali prvo EU mora riješiti svoje unutarnje probleme, zaključuje Ministarstvo vanjskih poslova u Ankari.
Je li Turska još uvijek kandidat za ulazak u EU?
Bruxelles je praktički suspendirao pristupne pregovore s Turskom još 2018. No pregovori nisu definitivno prekinuti. Barem ne službeno. Isto tako službeno, pregovori bi mogli biti nastavljeni ako Turska barem neizravno prizna Republiku Cipar kao članicu EU-a. Turske trupe okupirale su sjeverni Cipar prije gotovo 50 godina.
“Pristupni napori nisu mrtvi, nego su u komi”, kaže stručnjakinja za Tursku Amanda Paul iz think tanka European Policy Center u Bruxellesu. I dodaje da su s Erdoganom na vlasti male šanse za okončanje kome. „To ne ovisi samo o Ankari, nego i o EU-u”, kaže Amanda Paul za DW.
Trenutačno među zemljama članicama nema interesa za bavljenje Turskom. Unatoč tomu što interes u Turskoj za članstvo postoji. “Članstvo u Uniji još uvijek je vrlo popularno među Turcima. Oko 70 posto stanovništva i dalje želi ući u EU”, ukazuje analitičarka Amanda Paul.
Što nakon izbora?
“To je komplicirana veza koja se s vremenom samo pogoršavala. Da budem iskrena, ne vjerujem u pozitivne promjene”, kaže Amanda Paul.
Na sastanku s kolegom Mevlutom Cavusogluom u Istanbulu u srpnju 2022. njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock oštro je kritizirala Tursku. Ali također je jasno dala do znanja da nema potrebe za produbljivanjem sukoba, pogotovo sada kada zbog ruskog napada na Ukrajinu treba održati jedinstvo NATO-a.
“Prijateljstvo znači i slušati jedni druge dok vas uši ne zabole”, rekla je tada Annalena Baerbock na svojoj konferenciji za novinare u Istanbulu. Ako ništa drugo, barem je govorila o prijateljstvu. EU i NATO očekuju da će Turska nakon izbora konačno pristati na ulazak Švedske u taj vojni savez.
Predsjednik Erdogan isprva je blokirao prijem Švedske i Finske, o čemu je odlučeno prije gotovo godinu dana, vjerojatno zbog izborne taktike. U travnju je povukao svoj veto protiv Finske. U srpnju bi trebalo uslijediti i zeleno svjetlo za Švedsku.
izvor: Deutsche Welle
Vijesti1 tjedan ago
Vijesti1 tjedan ago
Vijesti2 tjedna ago