Connect with us

Vijesti

“NEOGRANIČENA HRVATSKA” Više mandata Hrvatima izvan Hrvatske

Published

on

Izbori su za nama. Vrijeme je za misliti o sljedećima… Kada to kažemo, mislimo na činjenicu kako se u našoj javnosti već podulje nabada o potrebi reforme političkog sustava, samim time reforme izbornoga zakonodavstva, što pretpostavlja i izmjene Ustava Republike Hrvatske – piše V. Lončarević u Vijencu.

Kada je u političku arenu kao rukavica nabačena „Treća“ Republika, automatski je imputirana „Druga“, nikad doduše proglašena, ali uspostavljena 2000. godine tada donesenim ustavnim promjenama, te inovirana ustavnim promjenama iz 2010. No umjesto da tim izmjenama Ustav „Izvorne Republike“, napisan još 1990, bude poboljšan, on je oslabljen, a u nekim segmentima izrazito manjkav i nefunkcionalan, što se i nedavno jasno vidjelo.

Čovjek ne mora biti politolog niti ustavni pravnik da uoči neodrživost ustavnih odnosa u trokutu Predsjednik Republike Hrvatske (koji je institucija) – predsjednik Vlade (Vlada) – Hrvatski sabor. Mnogi taj problem sada ističu zbog osobnih odnosa između nositelja, odnosno čelnika izvršnih institucija, no da su odnosi i najbolji, ustavno nisu funkcionalni, počevši od udvajanja ingerencija predsjednika države i predsjednika Vlade/ministarstava. To vuče za sobom i potrebu razmatranja uloge i ovlasti drugih Ustavom obuhvaćenih institucija, kao i preambule te uklanjanja smisaonih i semantičkih diskrepancija u tekstu, primjerice, između ljudskih prava i osobnih prava (pravo na život je osobno pravo, a nije ljudsko pravo!?) i dr. Ukratko, Ustav valja osuvremeniti (ili napisati novi) u smislu veće kohezije i koherencije.

Devastirana izborna prava dijaspore

No ono što je u ovoj rubrici u prvome planu jesu politička, konkretno izborna prava Hrvata izvan Republike Hrvatske. Najkraće, njihova su politička izborna prava devastirana i ti su ljudi u proteklih dvadesetak godina doživjeli strahovito poniženje. Dok su naime devedesetih godina imali pravo na dvanaest zastupnika u Hrvatskome (državnom) saboru, taj je broj poslije postao fluidan, sukladno broju glasova potrebnih za mandat u Hrvatskoj, da bi posljednjim ustavnim promjenama ucjenom bio skresan na tri mandata, uz također ponižavajuće pooštrenje uvjeta glasovanja (samo u diplomatsko-konzularnim sjedištima). Ta tri zastupnika trebala bi predstavljati više od tri milijuna Hrvata i njihovih potomaka izvan Hrvatske (3,2 milijuna prema procjeni Državnog ureda za Hrvate izvan RH), odnosno oko 800.000 hrvatskih državljana (koji imaju pravo glasa) izvan Hrvatske s hrvatskom ili inozemnom adresom!? Sve to bode u oči utoliko više što pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj, kojih je prema popisu iz 2021. oko 260.000, imaju osam zastupnika u Hrvatskome saboru neovisno o izlaznosti na izbore i broju glasova, no s jednakom važnošću i moći odlučivanja kao i zastupnici birani u „običnim“ izbornim jedinicama.

Osim toga, ovakav model glasovanja hrvatskih državljana izvan Hrvatske ne samo što je ponižavajući, nego je i destimulativan jer ograničeni broj zastupnika (3) nimalo ne potiče Hrvate izvan Hrvatske da izađu na birališta.

Izmjena izbornog zakonodavstva

Očito je dakle potrebno pokrenuti postupak izmjene izbornoga zakonodavstva u cjelini, počevši od sustava (razmjerni ili razmjerno-većinski; izborne jedinice ili jedna izborna jedinica; izborni prag, predizborne koalicije, manjine i dr.), ali i u dijelu koji se odnosi na izbor zastupnika koji predstavljaju hrvatske državljane, a u cjelini i Hrvate izvan Hrvatske. Jedno je rješenje da se broj zastupnika veže za izlaznost, odnosno broj glasova potrebnih za mandat u Hrvatskoj. Mogući su i drugi modeli, primjerice da se, sukladno uspjehu stranke, na svakih deset zastupnika s posebne kvote dodaje jedan (što bi donijelo i političku raznolikost). Moguće su i kvote po zemljama, odnosno kontinentima, uz određeni koeficijent. Rješenje može biti i u obnovi drugoga doma Hrvatskoga sabora (prije Županijskoga doma; drugi dom bio bi u skladu s europskom parlamentarnom tradicijom), u koji bi i ti zastupnici bili birani. Tu mogućim rješenjima, naravno, nije kraj…

Sve ovo, naravno, ovisi o tzv. političkoj volji. Političke elite nerado poduzimaju i prihvaćaju političke reforme, pogotovo ako im status quo jamči političku opstojnost, ako i ne vlast. No i Hrvati izvan Hrvatske imaju svoju volju i glas. Hoće li je iskazati i hoće li se njihov glas čuti u raspravama o promjenama izbornoga zakonodavstva, koje će se prije ili kasnije dogoditi, tako da zatraže veću političku vidljivost, važnost, poštovanje i utjecaj, ostaje vidjeti. To ovisi o tome gdje sebe vide u kontekstu hrvatske države i nacije, što od Hrvatske trebaju, a što joj žele i mogu dati, i kakav model svoje zastupljenosti sami mogu ponuditi (evo moguće teme Savjetu Vlade za Hrvate izvan RH). To je ključno pitanje naše emigrantike u cjelini, osobito važno za hrvatske zajednice u susjednim državama (BiH, Crna Gora, Mađarska, Srbija), koje jesu ili bi trebale biti od posebnog nacionalnog i državnog interesa svim političkim institucijama i akterima. A onda ostaje još jedno pitanje: treba li nam obnova Ministarstva iseljeništva? No o tome više u sljedećem tekstu.

Nedvojbeno, Hrvati izvan Hrvatske bili su, jesu i bit će lakmus-papir (filozofije) državne politike, ali i samima sebi…

Vladimir Lončarević/Vijenac

Vijesti

Rusi osvajaju Afriku!? Oni koji su se pitali gdje je ‘osramoćeni general’ – eno ga, tamo je!

Published

on

Pitali ste gdje je Surovikin? Stigao je – Najveći ruski prekomorski projekt u povijesti bliži se kraju. Sergej Vladimirovič Surovikin je u Africi. Malo ljudi zna što on tamo radi.

Neka pripovjedači priču o “osramoćenom generalu” zadrže za sebe. Surovikin radi, zapravo, on je zadužen za najveći ruski inozemni projekt izvan Rusije – pišu ruski nacional-analitički mediji.

Nekoliko riječi o Africi. Ispod je karta kontinenta. Ruske snage sada rade u pojasu Sahela kako bi probile tranzitni koridor od Adenskog zaljeva do zapadne obale Afrike i zatim preuzele vojnu kontrolu nad anglosaksonskim trgovačkim rutama, ciljajući na tisuće zapadnih brodova. Dobit će pristup obalama zapadne Afrike.

Sada pažljivo slušajte. Najspremniji ljudi Rusije već vrijedno rade u Maliju, državi Niger, Čadu i Burkini Faso. Pola koridora je spremno.

Štoviše, Anglosaksonci su odande protjerani. Trenutno se provode antiteritorijalne operacije u gore navedenim zemljama, gdje su potomci Amerikanaca ostali u obliku islamističkih skupina. Svaki tjedan Rusi ih potiskuju sve dalje prema zapadu kontinenta.

“U Maliju i Burkini Faso proteklog su se razdoblja odvijale prilično velike protupobunjeničke operacije, a posebno na sjeveru Malija, uz potporu ruske avijacije i glazbenika (Wagner), lokalne su oružane snage zauzele nekoliko gradova.”

Uspješne akcije u regiji Timbuktu nastavljaju se u središnjoj regiji Mali – Mopti, uz potporu topništva, borci su ovu pobjedu nazvali “najvećom”.

Glavni događaj bila su napadna djelovanja 8. postrojbe za brzo djelovanje. Posljednjih dana primijećeno je da se militanti koji napuštaju svoje položaje na jugozapadu zemlje povlače prema Obali Bjelokosti, gdje se stvaraju novi kampovi.

U cilju suzbijanja ovog trenda održan je sastanak ministara obrane dviju zemalja na kojem su dogovorene zajedničke granične patrole”, prenosi kanal Ribar.

Rusima preostaje riješiti pitanje sigurnosti u Sudanu i Senegalu, a istovremeno ojačati svoju poziciju u Eritreji.

Amerikanci i Francuzi su ugurani u Mauritaniju – afričku državu koja je nedavno službeno pozvana na sastanke NATO-a.

Dakle, konačna točka bit će postavljena u ovoj zemlji. Kada se proces završi, Anglosaksonci i Francuzi će u potpunosti napustiti Sahelski koridor.

Rusija ne samo da će Anglosaksoncima oduzeti najvažniju svjetsku prometnu arteriju i resurse, već će dobiti i gotovo potpuno formiran multimodalni koridor, od obala Baltika do Južne Amerike, s tržišnim opsegom predviđenim za 4 milijarde ljudi.

I to u jeku obračuna s NATO-om na istoku Europe, najsnažnijeg sankcijskog pritiska u povijesti i čišćenja zemlje. Doista, živimo u povijesnim vremenima.

“Također, danas je ‘glazbenicima’ rođendan. Čestitke, hvala na podvigu i trudu. Radite za slavu domovine. Sve najbolje.” – euforični su ruski nacionalistički mediji.

Izvor(i): Geopolitika civilizacije, Rybar, časopis ruskog Ministarstva vanjskih poslova „Međunarodni poslovi“.

Continue Reading

Vijesti

ČIJI SU MEDIJI KOJI O OVOME GROMOGLASNO ŠUTE Misa za 10.000 mladih vrhunac Susreta katoličke mladeži u Gospiću

Published

on

Svečana misa koja je u subotu, 4. svibnja, okupila u Gospiću više od 10.000 mladih na stadionu Balinovac bila je vrhunac 12. susreta hrvatske katoličke mladeži. Predvodio ju je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, pročitana je i poruka Svetoga Oca te na samom kraju objavljeno ime tko će biti domaćin idućeg SHKM-a.

Foto: Ante Novak // Središnja svečana misa 12. SHKM-a u Gospiću

Nakon velike i duge procesije ulicama grada, koji je za ovu priliku imao vrlo ograničen promet, kao uvod u misu mladi su na stadionu Balinovac imali priliku za sakrament pomirenja – što su im omogućili nebrojeni svećenici prispjeli u Gospić za ovu priliku – a molila se i Gospina krunica.

Misu je suslavila većina hrvatskih nadbiskupa i biskupa predvođena predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zagrebačkim nadbiskupom Draženom Kutlešom, a na početku je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pročitao pozdrav mladima koji im je uputio papa Franjo.

Izrazivši radost jer s njima može biti duhovno prisutan, Sveti Otac u poruci se osvrnuo na geslo 12. SHKM-a, istaknuvši:

„Ovogodišnja predložena tema koja vam je dana na razmatranje ‘Raduj se za svoje mladosti’ (Prop 11, 9), ujedno je i poziv da se vrijeme mladosti doživljava kao Božji dar, iskazujući zanos i darežljivost koji su vlastiti mladenačkoj dobi. Dragi prijatelji, samo hodajući s Isusom može se steći radost, ona istinska radost! Ne bojte se povjeriti Njemu, jer je On ‘zaglavni kamen’ na kojemu je moguće čvrsto utemeljiti zdanje vlastitog bića.”

Posebnost ovog događaja bila je i da je u procesiji nošen kip Gospe Krasnarske, zaštitnice Gospićko-senjske biskupije, a predvoditelj slavlja splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić je među biskupskim insignijama imao i štap krbavskih biskupa. Propovijedao je predsjednik Odbora HBK-a za mlade šibenski biskup Tomislav Rogić, a u uvodu mise mlade goste iz svih krajeva Crkve u Hrvata pozdravio je dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije mons. Richard Pavlić koji im je rekao:

Foto: Ivana Markić // Nuncij Giorgio Lingua na SHKM-u u Gospiću

“Ovaj veliki događaj organizirala je jedna mala ali vrlo vrijedna ekipa koja je – unatoč lošim vremenskim prognozama – izmolila lijepo vrijeme” te su dobili veliki pljesak od svih prisutnih, a podsjetio je također da je predvoditelj mise mons. Križić prije godinu i pol dana, tada još kao njihov mjesni biskup, osnovao Organizacijski odbor 12. SHKM-a i predložio geslo, teme kateheza i sastavio molitvu za uspjeh i blagoslov susreta.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Zdenko Križić je, pak, rekao da Isus “ne želi da njegov učenik bude osoba koja će samo druge tješiti, drugima izražavati sućut, nego drugima donositi radost koja proizlazi iz Radosne vijesti Evanđelja”.

“Isusova želja nije da budemo radosni s vremena na vrijeme, nego da njegova radost bude u nama kao trajno stanje. On nam jamči da nam njegovu radost nitko i ništa neće moći uzeti. Radost ima svoj izvor u vjeri u Isusa koji je obećao da nas neće nikada napustiti jer je s nama u sve dane do svršetka svijeta”, poručio je splitsko-makarski nadbiskup, a biskup Rogić mladima u propovijedi da su tri “molitvena raspoloženja naše duše pred Bogom”.

To su kako je rekao: „Hvala’ – ‘Oprosti’ i ‘Pomozi’. Radost zahvaljivanja, poniznost kajanja i potreba pomoći Božje. Najprije ‘hvala’! Kad najprije zahvališ za primljena dobra onda i potrebe izgledaju manje, pa možda i sami grijesi za koje treba moliti oproštenje, rekao je te obraćajući se velikome broj mladih naglasio: „Hvala Ti, Bože, za ovu okupljenu mladost! Hvala Ti, za upućenu riječ, za ovaj susret, za ovo zajedništvo, za ovu ‘nadu’ i za ovu ‘radost’.”

Rekao im je da su sve njihove mladenačke želje podvrgnute sudu prolaznosti, kazavši: „Sjeti se prolaznosti i sjeti se tko je iznad svega toga – Bog jedini!”

„Sve stavi pred njega da jasnije vidiš što će doista usrećiti tvoje srce, dane tvoje mladosti ispuniti pravim životom i radošću”, rekao im je također te pojasnio da – oslanjajući se na misli sv. Augustina – danas ima toliko ponuda: i laskanja i zastrašivanja, pa stoga u svemu tome „moramo usvojiti jednu važnu lekciju koja se zove: To mi ne treba!”

Foto: Ante Novak // Središnja svečana misa 12. SHKM-a u Gospiću

Šibenski biskup im je u nastavku i osvijestio: „Isuse, zoveš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi, kao što je Otac ljubio tebe: dopustio je da trpiš – tražio da ispuniš Njegovu volju i Ti si prigrlio križ, podnio muku i pobijedio. Otac te uskrisio, zauvijek učinio našim bratom, suputnikom i spasiteljem.”

Zapitavši se nadalje ‘kako ćemo ostati u tvojoj ljubavi’ ponudio im je odgovor: „Tvoja je zapovijed da ljubimo Boga svim svojim bićem i životom, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Tvoje zlatno pravilo kaže: da činimo drugima samo ono što bismo voljeli da drugi čine nama.”

Rekao je i da „naša radost može biti potpuna samo ako smo tvoji, ako smo s Tobom, ako si nam na prvom mjestu, ako si nam jedini Bog”, kao i da po svojim zapovijedima „daješ nam snage da se odupremo napasti, lažnim ponudama, ovisnostima svake vrste: droge, pornografije, kocke, nasilja, bilo kojeg zlostavljanja.”

Uz to, pozvao je mlade da budu spremni doći pred Gospodina, pred Uskrsloga i ponizno moliti oproštenje, ali i da ga mole kako bi čvršće stajali u Božjoj blizini te da „odbacimo ono što nas od tebe udaljuje, umanjuje tvoju milost, naklonost i prisutnost u našem životu.”

Propovijed je biskup Tomislav Rogić zaključio riječima Pape sa Svjetskog susreta mladih u Lisabonu kada im je rekao: „Ustanite!”. Trgnimo se oda sna, izađimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koji smo se ponekad zatvarali, da svaki od nas uzmogne otkriti svoj poziv u Crkvi i svijetu i postati hodočasnik nade i mirotvorac!

„Budite Kristovi sijači vedrine, nade i radosti”, završio je predsjednik Odbora HBK-a za mlade.

Na misi su zajednički pjevali Zbor mladih Gospićko-senjske biskupije i Zbor mladih Varaždinske biskupije, a važno je istaknuti da je prognoza vremena čitav dan bila na strani mladih i tijekom jutarnjega programa u župama, pretprograma u središtu Gospića te za vrijeme mise.

Na samom kraju objavljeno je tko će biti domaćin 13. susreta hrvatske katoličke mladeži. To su grad Požega i Požeška biskupija i oni su od mladih iz Gospićko-senjske biskupije – predvođeni imenovanim požeškim biskupom Ivom Martinovićem i povjerenikom za pastoral mladih vlč. Marijanom Pavelićem – preuzeli križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji već godinama na takav način prelazi iz generacije u generaciju, iz biskupije u biskupiju.

Prije mise u gradu je na Korzu bila prilika mladima za bolje upoznati karizmu, poslanje i rad velikog broja muških i ženskih redovničkih zajednica, a nakon mise na gradskome Trgu Stjepana Radića sve je nastavljeno u slavljeničkom tonu uz pjesmu i molitvu članova molitvene zajednice Božja pobjeda (IKA)

Continue Reading

Vijesti

Hoće li se udaljavanje od hrvatskog iseljeništva ipak zaustaviti!

Published

on

Nedavno pročitah jedno opravdano pitanje: “U dijaspori živi gotovo 4 milijuna Hrvata, pa kako manjine mogu imati 8 zastupnika u Hrvatskom saboru, a dijaspora samo 3?” Nažalost, tragedija je još veća. Pod dijasporom vode i područja u susjednim državama, gdje su Hrvati stoljećima domicilno stanovništvo, poput Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Boke Kotorske… Oni nisu iseljeništvo. Oni su svoji na svome…

Oni su, kao što mi reče prijatelj Nikola, svojedobno visoki dužnosnik Crne Gore: “Svoji na svome”.

To, nemogućnost glasanja iseljenika elektroničkim glasovanjem, otežavanje mogućnosti stjecanja hrvatskog državljanstva i drugo, imali su za posljedicu da u zadnja tri saziva Sabora Republike Hrvatske nije bilo ni jednog predstavnika našeg iseljeništva. Isto se dogodilo i nakon zadnjih izbora. Svih dvanaest saborskih zastupnika bili su domicilni Hrvati iz Bosne i Hercegovine.

Hrvatsko iseljeništvo ima posebno mjesto na pijedestalu naše Domovine Hrvatske. Sjetimo se silnih milijardi dolara kojima su bili najveća novčana potpora našoj pobjedi u Domovinskom ratu, ali i u poslijeratnom razdoblju, do dana današnjeg.

Po prosudbi, doznake iz iseljeništva čine 6,6% bruto-društvenoga proizvoda dok je BDP od (spasonosnog) turizma 19,4%.

Hrvatsku je u Domovinskom ratu  branilo preko 1.000 branitelja iz iseljeništva, a ako dodamo i one koji su imali podrijetlo iz Hrvatske broj sa penje na preko 1.500.

Vidjevši kroz medije našu patnju i borbu za slobodu braniteljima su, u ratom razorenu Hrvatsku uz strance, odlučili doći pomoći i hrabri iseljenici.

Iseljeništvo je ogromnu ulogu imalo i u nabavci kao zlato vrijednog oružja nakon što su domaći izdajnici i velikosrpski fašisti utjecali da Srbiji naklonjena međunarodna zajednica uvede embargo na uvoz oružja naoružanoj Srbiji, s JNA“, kao i golorukoj, samo srcem naoružanoj, Hrvatskoj.

Iako  mi u Hrvatskoj dajemo silnu verbalnu potporu iseljeništvu, organiziramo prigodne skupove i događaje, što brojni ‘veliki domoljubi’, u posjetima državama u kojima živi značajan broj Hrvata, daju euforična obećanja, u zbilji premalo cijenimo i vrednujemo naše iseljeništvo.                                           

Volio bih biti u krivu, ali imam dojam da iseljeništvo vide, prije svega, kao izvor financiranja njihova ‘poslanja’.

Naši iseljenici su zaslužili mjesta u Saboru Republike Hrvatske, veleposlanička i diplomatska mjesta u državama u kojima žive, lakše dobivanje državljanstva Republike Hrvatske, elektroničko glasovanje i jačanje kulturnih vrednota u iseljeništvu i u domovini kao i zakonske uvjete za povratak iseljenika, bez obzira na njihovo imovinsko stanje, pri čemu država treba potpomagati iseljenike slabije imovinske moći, a za bogatije stvoriti postojane, drugim državama konkurentne, uvjete za investicije u Domovini Hrvatskoj.

Po dosadašnjim spoznajama ne mislim da je današnja konstelacija političkih snaga i odnosa, mahom euroljubnih, virtualnih domoljuba, željna i kadra to učiniti.

Prvi Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, osjetio je zajedničko bilo iseljene i domovinske Hrvatske pa je već 1990. godine osnovano Ministarstvo iseljeništva na čelu s Gojkom Šuškom, useljenikom iz Kanade, kojeg je zamijenio Zdravko Sančević, useljenik iz Venezuele.

Osnivanje Ministarstva iseljeništva raseljeni Hrvati diljem svijeta, u komunizmu stigmatizirani kao ‘ustaška emigracija’, dočekali su s iznenađenjem i radosnom nadom da je konačno došao kraj komunističkoj nepravdi i represiji koja se pola stoljeća prema njima primjenjivala.

Ministarstvo iseljeništva bilo je dio prvih triju vlada Republike Hrvatske. Peta i šesta Vlada Republike Hrvatske imale su Ministarstvo povratka i useljeništva. Počevši od sedme, Račanove Vlade (2000. god.), ukida se ministarstvo za pitanja i poslove vezane uz Hrvatsko iseljeništvo, ali se 2012. osniva Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ne izdvaja iseljeništvo od domicilnih Hrvata izvan Republike Hrvatske.

Dao nam Bog novu domoljubnu upravljačku strukturu, koja će osjetiti bilo svih Hrvata, ma gdje oni živjeli.

Prijedlog:

Veleposlanici Republike Hrvatske u Australiji, Argentini, Kanadi, SAD-u… trebali bi biti iz redova iseljenika. Više je tome razloga: Bolje poznaju stanje u državi u kojoj žive i problematiku naših iseljenika poput stjecanja Hrvatskog državljanstva, problematiku glasovanja i drugo, lakše bi pronalazili modele gospodarskog i kulturnog povezivanja te posebno povratka iseljenika, uključujući i vrhunske stručnjake, u maticu Zemlju.

I na kraju jedna, gotova nespominjana, velika vrijednost našeg iseljeništva je njihov mentalitet. Većina njih nema komunizmom razorenu dušu poput većine nas u Domovini.

Promjena Izbornog zakona, u dijelu koji se odnosi na iseljeništvo, bila bi na korist ukupnog Hrvatskog nacionalnog bića, iseljenicima dala realnu mogućnost povratka i veće poštovanje, kad već to u dostatnoj mjeri nismo učinili za njihovu pomoć u Domovinskom ratu i nakon pobjede.

Autor: Branko Smrekar/Udruga Hrvatski Ratnik

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved