Počela uhićenja u Uljaniku – Krenula uhićenja u Uljaniku

Uhićeno 12 osoba u akciji koju  provodi riječki PNUSKOK i Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci

To su  naslovnice svih web portala u Hrvatskoj. Netko kaže “napokon”, netko odmahuje rukom, kao ništa od toga, netko da je prekasno za spas Uljanika, a netko da je to trebalo učiniti mnogo ranije.U svakom slučaju bolje ikad, nego nikad. Samo po mom mišljenju ne bi trebalo stati na ovim uhićenjima, jer ima još puno onih koji su direktno ili indirektno pridonijeli ovoj uljanikovoj agoniji.

Činjenica je da sam  još u kolovozu 2018. godine u članku “Tko je kriv za agoniju Uljanika- na potezu je DORH” ukazivala na mnoge krivce za sve što se zadnijh godina događalo u Uljaniku. Zaključak je bio ” na potezu je DORH” i evo osvanuo je i taj dan da je DORH stvarno ušao u Uljanik, proveo izvide i krenuo sa uhićenjima onih za koje smatra da su odgovorni.

TKO JE KRIV ZA AGONIJU ULJANIKA? NA POTEZU JE DORH!

Tada sam navela kao krivce, jer su svi pisali i govorili da je Uljanik privatno poduzeće slijedeće;

• Privatizaciju, nedovršenu, odnosno fiktivnu, gdje vlasnici nisu uopće vodili brigu o svom vlasništvu, odnosno pripadajućim postotkom vlasništva
• Male dioničare, radnike koji su kupili dionice, a nisu na osnovu njih upravljali
• Upravu , Menadžere i Nadzorni odbor
• Sindikate
• Lokalne političare, odnosno IDS, jer bez potpore lokalne politike to sve ne bi bilo moguće
• Uljanik Plovidbu preko koje se izvlačio novac iz Uljanika

U siječnju 2019. godine pisala sam “Hoće li itko ikada kazneno odgovarati za propast Uljanika” i evo pojavili su se prvi osumnjičeni za agoniju koju  sada proživljava Uljanik.

HOĆE LI IKADA ITKO KAZNENO ODGOVARATI ZA PROPAST ULJANIKA?

Privedeni su bivši predsjednik uprave Gianni Rossanda, također bivši dugogodišnji predsjednik  uprave prije Rossande , Anton Brajković, bivši članovi uprave Marinko Brgić i Veljko Grbac.

Privedeni su i direktor 3.maja, Maksimilijan Percan, bivši direktor 3.maja Domagoj Klarić, ,te jedan od direktora 3.maja Zdravko Pliško.

Pored njih privedeni su i direktor Uljanik Plovidbe Dragutin Pavletić i  jedan od većih dioničara Uljanik Plovidbe Darko Šorc.

Sumnjiči ih se da su  nezakonitim radnjama  i poslovanjem oštetili brodogradilište i državni proračun za 1.2  milijarde kuna. Hoće li im to uspjeti dokazati, tek ostaje za vidjeti. Poučeni iskustvom sa učinkovitošću hrvatskog  pravosuđa glede slučajeva Sanader i Vidošević po kojima suđenje još traje, opravdano je biti skeptičan.

Uloga Države Hrvatske putem Vlada RH u slučaju Uljanik grupe

Vlasnička struktura Uljanika

Tvrdnje da je Uljanik privatna firma stoje gledajući vlasničku strukturu, međutim analizom proizlazi da je privatizacija bila nedovršena, bez priljeva svježeg novca, bez kapitala.

Država kao vlasnik 25,87 % dionica nije uopće vodila računa o svom djelu vlasništva. Sve Vlade davale su jamstva kao pijani milijarderi, a da uopće nisu  kontrolirale namjensko trošenje proračunskog novca, da bi se sada kada su iznosi dugova postali enormni premijer Plenković pitao gdje je novac i konstatirao da nema ni brodova, ni novca? Nema ni izvješća o trošenju novca, čak ni od zadnjeg iznosa koji je vlada dala još u siječnju 2018.godine , u dogovoru s Europskom komisijom,  više od 700 milijuna kuna za kredit za sanaciju poslovanja.

Ukupno izdana jamstva po godinama za Uljanik, sa time da je Vlada u ovoj godini već isplatila po dospjelim jamstvima 2,8 milijardi kuna.

2012.godine Uljanik je kao privatiziran  radničkim dioničarstvom kada su radnici po povlaštenim uvjetima mogli kupiti dionice. Tada su postali najveći dioničar .kao vlasnici 46,70% dionica, no nisu vodili računa o svojim dionicama, niti su se organizirali za očuvanje svojih prava. Međutim kako radnici nisu do kraja uplatili sve rate da bi kupili svoje dionice, nisu imali pravo odlučivanja o poslovanju,  niti isplati dividendi po dionicama.jer samo potpuni vlasnik dionica može sudjelovati u radu Nadzornog odbora i podjeli dividendi.

U svim medijima raspravlja se vezano uz Uljanik o opstojnosti brodogradnje kao industrijske grane.Poznati su i iznosi koje su Vlade RH putem jamstava davale Uljaniku.Tijekom razdoblja od stjecanja samostalnosti do danas brodogradnja je sanirana s 31,3 milijarde kuna. Uoči stupanja u članstvo Hrvatske u Europsku uniju započeo je veliki proces restrukturiranja hrvatske brodogradnje, kada je došlo i do promjene strukture vlasništva brodogradilišta u Splitu i 3. Maja, dok je Uljanik tada bilo jedno od rijetkih brodogradilišta koje nije bilo u poteškoćama.

Postavlja se pitanje koliko danas vrijedi  Uljanik,  nakon što su otkazani ugovori, 1 800 radnika otišlo u potragu za drugim poslom i nakon što su ostala 3 broda za završiti i isporučiti?

Ministarstvo financija je radi naplate tražbine po izdanim jamstvima, kao instrument ishodilo javnobilježničke ovjerene zadužnice, kojima se omogućava zapljena svih kunskih i deviznih računa, kod svih pravnih osoba koje obavljaju promet po tim računima.

Budući da se na tim računima ne nalaze dostatna sredstva, Ministarstvo financija  provest će ovrhu nad brodovima za koje su data jamstva. Nakon ovrhe nad nedovršenim brodovima, koji su u različitim fazama izgradnje, potrebno je sa Ministarstvom gospodarstva pronaći način da se brodovi dovrše ili prodaju.

Kao reakciju na tu odluku Vlade RH, radnici su zavarili ulazna vrata na više ulaza u Uljanik i traže da se brodovi završe u Uljaniku.

Odgovornost lokalne vlasti, odnosno IDS-a, stranke koja totalitarno vlada u Istri od osamostaljenja RH

Tu odgovornost nije teško dokazati, samo dobro proučiti vladavinu IDS-a

Iako sam o tome već pisala, nije na odmet ponoviti.

Ivan Jakovčić bivši predsjednik IDS-a ( 1991-2014), bivši župan Istarske Županije( 2001-2013) i zastupnik RH u EU Parlamentu ,zamjenio Nevena Mimicu 2014 do danas, idejni je začetnik Pule bez Uljanika.

Kako se IDS ponaša u obnašanju vlasti u Istri, kao da je Istra njihova privatna svojina, u Istri bi rekli, kao da su je dobili u dotu-miraz, Ivan Jakovčić zamislio je Pulu kao Monte Carlo, sa nizom hotela, kockarnica, marinama punim jahti, sve  u pulskoj luci na mjestu ne kojem je Uljanik.  Jer ne može bogata turistička klijentela boraviti u Puli iz buku i lupanje brodogradilišta, pa brodogradilište mora iz luke nestati.

Nije važno što će biti sa radnicima, stručnim i školovanim kadrovima, Uljanikom kao brendom, Uljanikom koji je za sebe vezivao i druge industrijske grane, Uljanikom koji je za sebe vezivao mnoge privatnike, male obrtnike, ništa nije važno osim Jakovčićeve vizije Pule kao malog Monte Carla. Pred tom njegovom idejom nije smjelo biti zapreke, pa je privolio i Vladu RH  Ivice Račana 2001. godine da sa Istarskom Županijom bude osnivač velikog turističkog projekta Brijuni Rivijera u omjeru 67 % Vlada RH I 33 % Istarska Županija, sa 24 km obalnog  pojasa od Barbarige, Valbandona, Hidrobaze, pulskog zaljeva do Muzila. Na tom mu se putu ispriječio Uljanik, pa se još devedesetih godina šuškalo da će ga preseliti u Plominski zaljev, samo se nije znalo tko bi te njegove ideje financirao., kao što osim Danka Končara za Katarinu, nije našao nijednog investitora za projekt Brijuni-Rivijera. I u taj su projekt uzalud utrošeni milijuni kuna. Više na priloženom linku.

Da bi se realizirala njegova vizija, trebalo je mjenjati i GUP grada Pule, pa je taj posao odradila IDS-ova pulska vlast na čelu  sa gradonačelnikom Borisom Miletićem.

Istarski župan Valter Flego i pulski gradonačelnik Boris Miletić peru ruke i svoju krivicu prebacuju na državnu vlast, računajući na kratko pamćenje stanovnika Pule i Istre, ali ne mogu pobjeći od svoje odgovornosti, koja ne mora nužno biti materijalna , što ne znači i da nije, ali je svakako moralna. To je isto kao što Sudovi kažnjavaju za zapovjednu odgovornost.

Bit pravne kvalifikacije djela se zasniva na onom …znao ili je morao znati…. Zbog toga što se pojam zapovjedne odgovornosti proteže na svakoga čije su u hijerarhiji podređene osobe počinile ono što se smatra nedopuštenim ili kažnjivim djelom, danas mnoge osobe odgovaraju pred sudom bez šanse da se izvuku.

Uljanik Plovidba

Uljanik plovidba“ bila je od samog početka namijenjena akcijskoj grupi o nekolicini odabranih po komitetsko-srpskom ključu, tj. po IDS-ovom partijskom standardu podobnosti. Nakon izvršene „pretvorbe“ njihovi vlasnički udjeli izgledaju ovako: Dragutin Pavletić ima lavovski dio od 55,75% dionica, a onda u približnim postocima slijede Darko Šorc, 5,87%, Karlo Radolović, 4,98%, Igor Budisavljević, 4,86%…. „Uljanik Grupa“ je isparila. Nigdje nema u medijima sveprisutnog Danka Končara, ali mu je, na primjer, 19/3/2010. isplaćena dividenda u iznosu od 471 000 kn?! a Igoru Budisavljeviću, članu Uprave „Uljanik plovidbe“ i ovlaštene osobe za zastupanje, isplaćena je dividenda u iznosu od 592 000 kn. Inače Igor Budisavljević je nećak Jovanke Budisavljević, udovice J.B.Tita.

I dok „Uljanik plovidba“ daje bogate dividente svojim vlasnicima, plaće pomorcima na njihovim brodovima kasne do godinu dana!

http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/51301-sprega-raznih-koncara-budisavljevica-i-mihajlovica-u-uljanik-plovidbi-i-isplata-milijunskih-dividendi

Arsenal koncept i povezanost sa IDS-om

Gianni Rossanda, Marinko Brgić,  Veljko Grbac,  Serđo Pajković,  Alen Damljanić , Elvis Pahljina, Eduard Milovan,  Renis Pavletić,  Enco Vitasović,  Silvan Kranjc,  Milko Mihovilović,  Armando Banković , Hrvoje Markulinčić,  Kazimir Pavletić

Pored Uljanik Plovidbe osnovana je i tvrtka Arsenal koncept. Tvrtka sa sjedištem u Puli i osnivačkim kapitalom od 29 tisuća kuna,  Arsenal koncept registrirana je za obavljanje usluga poslovnog savjetovanja. Među vlasnicima tvrtke ukupno je četrnaest Uljanikovih menadžera, s Giannijem Rossandom koji je ujedno i predsjednik Nadzornog odbora Arsenala. Inače, sama tvrtka do sad, prema podacima Poslovna.hr nije imala nikakvih prihoda, točnije u 2016. imala je 17, a iduće godine 2 kune, poslovala je s gubitkom i nema zaposlenih, opisao je Poslovni dnevnik njihovo poslovanje.

Direktor tvrtke je Veljko Grbac, koji nije osnivač, a donedavno je bio član uprave Uljanik d.d., a sada je na poziciji člana pet nadzornih odbora u Uljanikovim tvrtkama, u 3. maju predsjednik je nadzornog odbora. Među osnivačima je i Hrvoje Markulinčić,dugogodišnji glasnogovornik, danas direktor tvrtke Uljanik Poslovno informacijski sustavi, a on je ujedno i u NO-u Arsenala. Većina menadžera iz ovog kluba bliska je ili su aktivni u IDS-u, a izuzetak je Alen Damijanić, koji je HNS-ovac, a u Uljanik je ušao u vrijeme dok je na poziciji u Vladi bio Radimir Čačić. Damjanić je u to vrijeme na lokalnoj razini bio pročelnik upravnog odjela za gospodarstvo Istarske županije.

Donedavno je, prema dostupnim informacijama, bio direktor Uljanikove tvrtke Brodo opus. Marinko Brgić, bivši je član uprave Uljanik d.d., a trenutno je u nadzornom odboru Uljanik Brodogradilište i Uljanik Brodograđevni projekti. U strukturi jeSerđo  Pajković, član uprave Uljanik Brodogradilišta, Elvis Pahljina je direktor Uljanik Pomorstva za usluge u morskom prijevozu, još od 2013., predsjednik je NO-a Uljanik Strojogradnja Dieselu, te Uljanik financije, član u NO-u Uljanik Brodogradilišta i 3. maja, a zamjenik je predsjednika NO-a Viktora Lenca, a još je prokurist u tvrtki 3. maj 723 za brodogradnju od rujna 2017. godine. U Arsenalu je i bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan, te Enco Vitasović koji je na čelu Uljanikove tvrtke Shipbuilding Computer Sistems, a bio je aktivan i u strukturama Uljanik Tenis kluba. Silvan Kranjc bivši je direktor Uljanik Brodogradilišta, a bio je na poziciji predsjednika NO-a Uljanik Proizvodnja opreme. Renis Pavletić, bio je šef konstrukcije u Uljaniku, a donedavno prema informacijama iz grupacije savjetnik Uprave, a Milko Mihovilovićdirektor je Uljanik Strojogradnja Diesela, dok je Kazimir Pavletić glavni  menadžer u Uljanik Standardu. 

Armando Banković od 2016. je direktor Uljanik Proizvodnja opreme Vodnjan. Većina od ovih direktora još je na nekim pozicijama u nadzornim odborima. Jedini iz kruga glavnih menadžera kojeg  nema u Arsenal konceptu je aktualni direktor riječkog 3. maja Maksimilijan Percan. Međutim, u NO-u zajedničke tvrtke sjedi njegov otac Delio Percan. I od Percana je zatražena ostavka, i to od riječkih škverana koji su tijekom prosvjeda banuli u ured zatražili njegovu smjenu, a on ih je, kako su sami radnici snimili mobitelima, uvjeravao kako brani riječki škver od Uljanika, te im obećao izdvajanje iz pulske grupacije. Percan je inače u 3. maj stigao iz Uljanika, a lojalnost vlasnicima iz Pule pokazao je i tijekom 2017. godine dajući Uljaniku pozajmicu u iznosu od 523 milijuna kuna. Iako je imao instrument osiguranja, nije ga aktivirao po isteku ugovorenih rokova, a iz internih izvora čuje se i da je Percan tako vrijednu pozajmicu dao bez potrebnog odobrenja Nadzornog odbora. Unatoč svemu dobio je razrješnicu glavne skupštine za poslovanje 3. maja u prošloj godini.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/top-news/jedan-detalj-otkriva-tko-je-kriv-za-propast-uljanika-20717

Umjesto zaključka

Ne naslađujem se sa ovim uhićenjima, neki od ovih uhićenih bili su mi nadređeni, direktori i imala sam u njih povjerenja, mislila sam da rade na dobrobit Uljanika. Veliko je razočarenje, vidjeti ih u ovakvoj nečasnoj poziciji,  a bili su autoritet!

Neće  se oni izgubiti, već su uzeli poznate odvjetnike, samo se nadam da se neće shodno hrvatskom pravosuđu sudski procesi voditi godinama kao sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom i bivšim predsjednikom HGK Nadanom Vidoševićem

Još me nešto zaboljelo  kada sam vidjela prizore sa uhićenja. Prisjetila sam se odnosa prema pokojnom Đuri  Brodarcu,  koji je kao hrvatski političar, general HV-a u pričuvi, saborski zastupnik, župan i načelnik PU sisačko-moslavačke bio priveden sa lisičinama na rukama, a ovi bivaju privedeni nasmijani slobodnih ruku.

Jesmo li po hrvatskom Ustavu svi jednaki? Očito nismo ni u postupanju prilikom uhićenja. Pravna država gdje si ?