Connect with us

Vijesti

NOVA BOMBA IZ HT-a: Austrijska Srbija ili kako su svi Srbi bili podređeni Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi

Published

on

U studenome 2017. predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković na sastanku EPP o vjerskim slobodama u Zagreb govorio kako je SPC u Hrvatskoj već stotinama godinama, ponajviše u Dalmaciji. Članak je objavljen i u Hrvatskom tjedniku.

Po tom krivotvorenom natpisu na kamenoj ploči iznad ulaza u Manastir Krka temelji se tvrdnja da je  Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj prisutna već 600 godina.

Dokaz krivotvorenja je sam natpis pisan staroslavenskim slovima, dok je godina pisana arapskim brojkama, što nije moguće ni logično u tom povijesnom vremenu. Ta je 1402 godina uklesana na podlozi koja je različita od ostalog dijela ploče, dakle vidljivo je naknadno umetnuta.   

Još je jača činjenica što je cijeli natpis pisan staroslavenskim slovima, pa bi u tom povijesnom razdoblju umjesto 1402 trebalo pisatišto znači 6910 godina, brojena od postanka svijeta.  Tako bi trebalo biti u slučaju da su ploča i natpis vjerodostojni  vremenu nastanka.

>> ORGINALNI ZAPIS EPISKOPA “Hrvatske Grčko-iztočne crkve” iz 1874.g “Srbske narodnosti političke ovdje u Hrvatskoj nema…

U stara vremena pravoslavne Crkve su bili nazivane po sjedištima crkvenih poglavara – Preslavska arhiepiskopija, Turnovska patrijarhija, Kijevska mitropolija … Po prvi puta neka crkva dobija nacionalni predznak pred imenom kad je 1933. u već samostalnoj Grčkoj objavljeno stvaranje Grčke (Heladske) pravoslavne crkve. Sljede Bugarska egzarhija, Rumunjska pravoslavna crkva…    Prvi se puta naziv Srpska pravoslavna crkva pojavljuje 1926. u Zakonu o Srpskoj pravoslavnoj crkvi koji donosi Kraljevina Jugoslavija (puno ime: Autokefalna ujedinjena SPC Kraljevine SHS) kad se je država pobrinula da svi pravoslavci postanu Srbi, što prije nisu bili. Prvi crkveni dokument koji sadrži samo naziv Srpska pravoslavna crkva je Ustav SPC iz 1947., nastao dakle u SFRJ, vrlo vjerojatno u dogovoru s komunistima.

U srednjem vijeku nije postojala priznata srpska crkva

Srpsko-jugoslavenska povijest navodi kako je SPC osnovao Rastko-Sava 1219., koja 1346. postaje srpska patrijarhija, a u Osmanskom carstvu obnovljena je kao srpska Pećka patrijarhija, kojoj su podređeni svi pravoslavci u Osmanskom carstvu (europski dio). Sve navedeno uči se i u hrvatskoj povijesti ali ne postoje dokumenti koji to dokazuju.

Ruski povjesničar akad. Pavlov pronašao je i objavio poslanicu četvoricu istočnih patrijarha iz 1531. upućenu bugarskom Ohridskom arhiepiskopu Prohoru u kojoj oni objavljuju da nikad nije postojala priznata srpska crkva. Svi svjetski povjesničari znaju za taj dokument, njega je prije stotinjak godina Ilarion Ruvarac objavio u Glasniku SPC. Tekst tog dokumenta objavili smo i mi u našoj knjizi „Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će“, Zagreb, 2017., str. 46.

Činjenicu da u stvari srpska Ipekska arhiepiskopija nije bila nikad priznata dokazuje odluka (“сѹжденїе”), iz rujna 1530. četvorice iztočnih patrijarha – Aleksandrijski Joakim, Antiohijski Mihail, Jeruzalemski Josip i Carigradski Jeremija. Ovu odluku (ἀπόφασις) potpisao je Carigradski patrijarh Jeremija i poslao ju Ohridskom arhiepiskopu Prohoru.

“…A budući da od stara vremena postoje i carski dekreti (hrisovuli) koji potvrđuju da cijela Ipekska dijaceza (τὴν ἐνορίαν) kao i  suštinska Srbija pripadaju Ohridskoj arhiepiskupiji, prema sadržaju navedenih potvrda, Sinod odlučuje i proglašava (ἀποφαίνεται),  da Ipek i cjela pokrajina (ἐνορία) Srbija da budu pod ruku (pod vlašću) svete Ohridske arhiepiskopije, kao što je od početka i do sada tako bilo. I tko od sada pokuša napraviti neku pomutnju zbog njih tko god on bio, da bude izopćen od Svemogućeg Boga i ne će mu biti oprošteno niti u sadašnjem niti u budućem vijeku i njegova će sudbina biti skupa s izdajnikom Judom. Rujan 7039. (1531.)”

Pećka patrijarhija nije bila srpska crkva

O Pečkoj patrijarhiji nitko ne govori na temelju kojeg je crkvenog dokumenta ona dobila dozvolu od bugarske Ohridske arhiepiskopije kao Crkve-majke za odvajanje od nje. Sad se o Pečkoj patrijarhiji u RH prihvaća mišljenje da je to bila neka srpska crkva – nitko ne pokušava objasniti zašto osmanski dokumenti govore o njoj kao „Pečkoj patrijaršiji Ugarskih zemalja”. Hrvatska enciklopedija (1) govori kako je srpska Pečka patrijaršija obnovljena 1920. godine u Kraljevini SHS što nije istina. Pečka patrijaršija bankrotira 1766. i Carigradska patrijarhija podmirujući njena dugovanja preuzima i njenu dijacezu. Pečka patrijarhija nikad nije obnovljena. U Kraljevini SHS 1920. stvorena je nova crkva Autokefalna ujedinena srpska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca – niti Pečka patrijarhija, niti samo SPC.

Apsolutno nemoguće je bilo gdje u povjesnim knjigama ili enciklopedijama pisanim u „regiji” pronaći potpuni naziv Crkve koji skraćenicom nazivaju Pečkom patrijarhijom i koja je navodno srpska.

Godine 1741. po narudžbi Pečkog patrijarha Arsenija IV. u Beču je objavljena knjiga pod naslovom „Stematografija“ čiji je autor Bugar Hristofor Žefarović (Христофoръ Жефаровичъ) a njen jezik je crkveno-slavenski. Nije srpski jer tada srpski jezik još ne postoji. Žefarović navodi kakva je službena titula Pečkog patrijarha Arsenija IV. – „Arhiepiskop i patrijarh svih Srba, (dio) Bugara, Zapadnog Pomorija (dio Slavonije), Dalmacije, Bosne, obje strane Dunava i cijelog Ilirika”. Dakle pored ostalih spominju se i Srbi ali ništa od SPC ili „Srpske” Pećke patrijarhije.

Bez obzira na to da su u ono vrijeme dio Bugara (Turnovska arhiepiskopija) podređeni Carigradskoj patrijarhiji i (Ohridskoj) Arhiepiskopiji Prve Justinijane i cjele Bugarske ipak onaj dio koji ostaje podređen Pečkoj patrijarhiji čini znatnu većinu u usporedbi sa „SVIH Srba“, kojih je godine 1718. po procjeni austrijske vlade bilo svega 40 000!

Pečka patrijarhija nije bila nadređena svim pravoslavcima u Osmanskom carstvu

U isto to vrijeme u Srijemskim Karlovcima već 50 godina postoji autokefalna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva – Karlovačka arhiepiskopija. U slučaju da su Pečkome patrijarhu podređeni svi Srbi kao što to govori njegova titula, to je dokaz da u Hrvatskoj u to vrijeme Srba nema (jer onda ne bi bio patrijarh SVIH Srba) niti je Karlovačka arhiepiskopija srpska crkva, nego pravoslavna Crkva Hrvatskog kraljevstva, mjerodavna za njegove pravoslavne podanike – tad  pravoslavne Hrvate! Nije mogla ta crkva biti srpska po nazivu države jer tada Srbija ne postoji. Nije mogla biti srpska niti po nazivu naroda jer tada u Hrvatskoj Srba nema – u Hrvatskoj su svi Hrvati!

Istodobno južno od Pečke patrijarhije postoji i bugarska Ohridska arhiepiskopija (autokefalna od 1018.), ista ona od kojoj je 1219. Rastko-Sava pokušao odvojiti dio.

Vrjedi napomenuti da je Pečka patrijarhija postojala samo na teritoriju Osmanskog carstva.

Srbija – hrvatski vazal

Za cijelo vrjeme svog postojanja (na naki način) od svega 172 g. u srednjem vijeku Srbija je skoro pa neprekidno hrvatski vazal. Napominjemo da vazal nije samostalni vladar nego mora ispunjavati ono što njemu po vazalnom ugovoru nalaže sizeren. Navodni osnivač Srbije Stefan II. Nemanja Prvovjenčani dok je bizantski vazal postaje i vazal mađarsko-hrvatskom kralju Beli III. (IV.). Svi su sljedeći srpski poglavari bili hrvatski vazali kao i zadnji – Stefan Lazarević, koji dok je vazal Osmanskog carstva godine 1402. postaje i vazal mađarsko-hrvatskom kraljevstvu. Nije se previše proslavio i tzv. car Stefan IV. Uroš, koji ne samo da se nikad nije osudio napasti Mađarsko-hrvatsko kraljevstvo nego je izgubio svih pet ratova (1334-35, 1338-39, 1342, 1346, 1350.), koji su Hrvati protiv njega podigli pa čak u zadnja dva rata nije se osudio niti podignuti vojsku kako bi pokušao pružiti otpor.(2)

Kad je Srbija bila hrvatski vazal zapravo ništo u njoj nije bilo srpsko nego hrvatsko pa tako i neka pravoslavna crkva nije mogla biti srpska i nije bila. To što neki sad tvrde kako je u Hrvatskoj (tadašnji sizeren) postojalo nešto srpsko pa još više srpska Crkva ogromna je glupost.

Dolazak pravoslavnih Grka iz Peloponeza u Rijeku

Osmanlije su bile pretežno uspješne u Tursko-mletačkom ratu 1714-1718, poznatom i kao Drugi Morejski rat i oteli su Mlecima Moreju (tj. Peloponez), kao i preostala uporišta na Kritu, ali nisu uspeli zauzeti Krf. (3) Nakon što Osmanlije preuzimaju Peloponez godine 1717., u Rijeku se brodovima doseljavaju pravoslavni Grci s Peloponeza. Tim povodom Austrijski car Karlo VI. koji je istodobno i hrvatski kralj Karlo III., objavljuje svoju povelju u kojoj govori da ti doseljenici ne smiju biti podređeni metropolitima, koji su u Osmanskom carstvu nego moraju biti podložni CARSKOM METROPOLITU. Rječ je o Karlovačkom arhiepiskopu, čije je sjedište u Srijemskim Karlovcima i koji nosi titulu Patrijarh Hrvatski (4). Karlovačka arhiepiskopija proglašava autokefalnost godine 1707.(5) što i nešto kasnije potvrđuje Carigradska patrijarhija.

Habsburška Srbija (Königreich Serbien)

Ulaskom u rat Austrijskog carstva mjenja se situacija i Osmanlije gube taj rat. Požarevačkim mirom 1718. „Turska je učinila Austriji ogromne ustupke. Dala joj ne samo cijeli Banat, jugoistočni Srijem i Malu Vlašku, nego i svu Srbiju do zapadne Morave i reke Kamenice i bosansku Posavinu”(6).

„Prema izvješću grofa Najperta Dvorskom ratnom vijeću, u Srbiji je 1717-18. bilo više opustelih nego nastanjenih mjesta, u kragujevačkoj nahiji svega 38 naseljenih mjesta prema 164 pusta (među kojima čak i Kragujevac). Beograd je imao 494 “podanika” (tj. poreznih obaveznika odn. njihovih domaćinstava), zatim Bogatić u Mačvi 144 podanika, ali mjesta obično nisu imala više od 10 poreznih obveznika. Ukupan broj stanovnika Srbije okupirane od Austrije se procjenjuje na 40.000.“(7)

Vladimir Čorović potvrđuje da su Austrijanci preuzeli „svu Srbiju”, dakle to su svi Srbi – samo 40 000!

(8)

Već znamo kako je austrijanski car Karlo VI. u svojoj povelji koju je podpisao 1717. odlučio da pravoslavni doseljenici ne smiju biti podređeni metropolitima, koji su u Turskom carstvu nego moraju biti podložni Karlovačkom arhiepiskopu, koji je Carski metropolit. Samo godinu dana kasnije 1718 potpisan je Požarevački mir i cjela Srbija, kao dio hrvatskih zemalja postaje austrijski teritorij. Naravno i Beogradska episkopija koja je do tada dio Pečke patrijarhije sad postaje podređena hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskpiji, dakle nesamostalna srpska episkopija postaje dio hrvatske crkve i u skladu s poveljom Karla VI. u bogoslužju koristi Gregorijanski kalendar. Sve to potvrđuje srpski povjesničar Vladimir Čorović (6).

Austrijsko carstvo gubi sljedeći rat protiv Turaka pa Beogradskim mirom, potpisanim 18. rujna 1739 „Kraljevstvo” Srbija postaje Beogradski pašaluk (već nije Smederevski sandžak) a Beogradska episkopija vraća se  Pečkoj patrijarhiji.

Otkud Srbi u Hrvatskoj

Dok stanovnika Srbije ima 40 000 što uključuje dio Hrvata u istočnoj Slavoniji i Mačve kao i Turke kojih je tada bilo, pitanje je koliko je Hrvata u tom vremenu. Odgovor daje hrvatski historijski demograf Petar Korunić(9) – po popisima stanovništva 1785 i 1802 u svim hrvatskim pokrajinama u Austrijanskom carstvu (Civilna Hrvatska, Vojna Hrvatska, Civilna Slavonija, Vojna Slavonija, Ugarsko Primorje, Dalmacija, Istra) žive 1 678 063 Hrvata. Jedinu manjinu čine neki Židovi. Na tom popisu Hrvati – pravoslavci čine 25 %, njih čak 410 000. Dakle samo Hrvata – pravoslavaca je 10 puta više od svih stanovnika Srbije. Kad Hrvatima u Austrijskom carstvu dodamo i otprilike 1 000 000 Hrvata koji žive na teritoriju današnje BiH (tada u Osmanskom carstvu) ispada da je Hrvata tad dva i pol  milijuna što je 60 puta više od svih Srba.

Prije par godina je dopredsjednik HAZU akad. Josip Pečarić u svom članku postavio vrlo ozbiljno  pitanje: Jesu li „hrvatski” povjesničari glupi?(10)

Mi možemo dodati još jedno pitanje – jesu li pismeni?

Srbija ostaje hrvatski vazal čak do 1903!

Svi hrvatski povjesničari nekritički prihvaćaju kao činjenica srbijansku izmišljotinu da je oduvijek u Hrvatskoj postojala SPC. Nitko niti ne pokušava objasniti kako je moguće da kod sizerena (Hrvatska) postoji nešto od vazala (Srbija) kad po definiciji vazal nije vlasnik, nego je u vlasti sizerena. Nitko niti ne spominje onjih pola miliona pravoslavnih Hrvata, kojih je bilo na početku 19 st. a još manje što se je s njima dogodilo kad znamo da su sada svi pravoslavci Srbi.

Hrvatska je jedina država u svjetu kojа sama sebe nameće kao vladajući suludi obrazac po kojem su svi pravoslavci Srbi. Tako ekstremni obrazac ne postoji čak ni u Srbiji, gdje osim Srba žive i drugi pravoslavci – Vlasi, Rumunji, Bugari, Makedonci, Crnogorci, Torlaci, Cincari … sveukupno više od jedan i pol milijun!

Ponižavajuća za Hrvatsku je i srbijanska izmišljotina, koja se od svih predstavnika državnog vrha i svih povjesničara prihvaća kao istina da je SPC postojala u Hrvatskoj punih 500 godina prije nastanka crkve pod tim imenom.

Svi znaju da je srpsko-jugoslavenska povijest izmišljena ali prihvaćaju ju kao istinu i na ovaj način Srbiji daruju dio onog najvrjednijeg što su Hrvati stekli zadnje dvije tisuće godina – dio hrvatske povijesti.

Usprkos svim tim ludostima, Hrvati pravoslavci pokazuju iznimnu žilavost: na popisu stanovništva iz 2011. oko 10 % svih pravoslavaca su upravo etnički Hrvati (cca 17 000), a tri četvrtine svih hrvatskih pravoslavaca (cca 135 000) HRVATSKI JEZIK još uvijek je zadržalo za materinji jezik.

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar

Izvori:

  1. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=47269
  2. Ж. Войников. Войни на Стефан Душан c Унгария

http://www.bulgari-istoria-2010.com/booksBG/BG_HU_Granica_v_Srednite_vekove.pdf )

  1. https://sh.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Srbija_(1718%E2%80%931739)
  2. Grujić, Radoslav (1931a). „Pećki patrijarsi i karlovački mitropoliti u 18 veku”. Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. 4: 13—34, 224—240.
  3. https://sh.wikipedia.org/wiki/Velika_seoba_Srba
  4. http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_11_l.html
  5. Socijalistička Republika Srbija, I tom, str. 150 (NIRO “Književne novine”, Beograd, 1982.) COBISS.SR-ID 22537228
  6. https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/ca/Serbia1718_1739.png/375px-Serbia1718_1739.png
  7. Petar Korunić, Stanovništvo Hrvatske 1802. godine, Historijski zbornik, Vol. 66 No. 1, 2013. https://hrcak.srce.hr/134019
  8. https://kamenjar.com/jesu-li-hrvatski-povijesnicari-glupi/

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved