Vijesti
Novak i Draža, srpski sin i otac sveti!
U emisiji U svome filmu gostovala je književnica Ivana Bodrožić. Kći nestaloga branitelja iz Vukovara i potpisnica Deklaracije za zajednički jezik. Uhvatila sam baš trenutak kada ona, ili stvarno bješe U svome filmu ili ju je poglavnik nacionalističke tvorbe RH, Milanović prije emisije pozvao na razgovor kao onomad ’67. Tito Krležu u SFRJ, te se ona ili pritisnuta povukla iz Deklaracije o zajedničkome, ili se samo javno outala da se izražava jezikom Hrvata.
Vidim da je njena potpora velikosrpskoj hegemoniji, potpis za zajednički jezik i dalje tu. Bar na internetu. I nadalje njena retorika svjedoči da zajedničko srce tuče, ali se više bar glede jezika, odlučila je odrješito ispred Tončice Čeljuske, neće javno blamirati. Kao Krleža ispred Tita. S bitnom razlikom. Krleža je Krleža i što god o njemu razmišljali, on je hrvatski pisac te je burnih godina dajući time i vjetra u leđa hrvatskome proljeću podupro borbu PROTIV velikosrpske hegemonije, a ne ovu ZA, kao naša Ivana. Krleža se povukao iz CK SKH, ali je ostavio potpis davši do znanja da se kao književni i intelektualni autoritet za hrvatski jezik vrijedi boriti i u tadašnjoj SRH, republici okupiranoj jednoumljem i velikosrpskom hegemonijom. Po tome pitanju tadašnja SRH ne razlikuje se mnogo od današnje RH. Mnogi potpisnici; jezikoslovci i književnici iz ’67. bili su na razne načine sankcionirani, ali odjek njihova djelovanja ostavio je bitan pečat u jačanju nacionalne svijesti kod hrvatskoga naroda koji je trpio desetljetnu sustavnu indoktrinaciju od koje se do današnjih dana nismo rekuperirali.
2017. našla se gomila kukavelji s hrvatske strane, među kojima i borkinja Ivana, željna stare dobre indoktrinacije i velikosrpske batine da pljune po junacima iz 67, da pljune po stoljetnim versima harvatskim, drevnom i lijepom jeziku Hrvata, da kako si vole laskati, ukradu zemlju Hrvata ustašama i nacionalistima (čitaj Hrvatima), te da je bez ispaljenoga metka predaju svojim gospodarima u Beogradu. Da, kako to Bodrožićka veli, isprave krive vrijednosti (čitaj stare, tradicionalne, drevne, kulturno identitetske) i postave nove koje imaju za cilj brisanje hrvatskoga imena, jer veli ona, klima je ta za koju će se i Srbi i Hrvati i svi živi u budućnosti zajednički poput zajedničara za zajednički jezik, boriti. Veli nadalje da što djecu opterećivati prošlošću. Brate pored tolikih ozonskih rupa i sličnosti sa srpskim jezikom.
Zanimljivi su ti klimatski nacisti, piše roman o svojoj osobnoj prošlosti, referira se na patrijarhalno, žensku snagu i bla bla…, daje značaj obiteljskom povijesnom stablu; baka, majka, kći, politički je zajedničar, bori se za zajednički jezik, a kad je hrvatstvo u pitanju, izbrisala bi mu povijest, utopila u bratstvo i zajednički jezik, a potom i u klimu.
Kod ekspresije tih novovalnih vrijednosti od rodne, multikulturne do klimatske ideologije, ne vidim da bi svi ideološki Ivanini burazeri njegovali to na način da budu sretni ako im je sin gay, kći zamotana od glave do pete, vlastiti stan pun migranata i da umjesto korištenja naftnih derivata putuju na svoje skupove konjima, umjesto mobitelom s litijem, komuniciraju dimnim signalima. Samo će zamjerati tuđim reakcijama i ponašanjima koje u manjoj ili većoj mjeri sami izražavaju. Licemjerje je to gore od političara na državničkim skupovima o brizi za planet Zemlju gdje se aktivistica Greta pojavljuje kao kakva maskota. S Gretom se fotkaju svi ozbiljni eko ministri kako bi pokazali koliko ozbiljno planiraju zaštititi Zemlju od ekološke katastrofe. Samo bacite pogled na fotografiju našeg Ćorića s tim djetetom, poraste vam povjerenje u zelenu budućnost.
Greta djeluje histerično, ali ne vidim da njen osobni aktivistički poriv ima nekakvu skrivenu rabotu kao što je to slučaj u nas.
Borkinja Ivana koja ne ulazi direkt u fenomen aktivizma, ali u jednu ruku ti isprazna misica govori o miru, feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i na koncu konca klimi, stavljaju je u širi kontekst pojma. Ono u čemu bitnije odudara od Gretine iskrenosti je što uz licemjernu priču o klimatskim promjenama s jedne strane ide konkretna borba za zajednički jezik s druge strane. Drugim riječima miss retorika borba za mir i za planet Zemlju, a s druge strane davanje štofa ratnoj politici Beograda da teritorijalne i svake druge aspiracije imaju plodnoga tla. Tako Srbi iz dana u dan gledaju multipliciranje podobnih aktivista za svoju stvar s hrvatske strane, Jakovinu, Dežulovića, Markovinu, Tomića, Jutarnji, Index, Slobodanku i sve potpisnike zajedničkoga jezika, većinom predstavnike društvenih silnica i kulturno-povijesne baštine, odnosno osobne taštine. Beogradu preostaje zaključiti: kultura je naša, ostalo je formalnost. Činjenično, hrvatska povijest i kultura nikad neće biti njihova, ali popriličan broj današnjih predstavnika kulture i kulturne politike, hoće. Posljedice su primjerice između ostaloga svojatanje stare dubrovačke i bokeljske književnosti.
Argument: napisane su na zajedničkome jeziku. Zar ne?
Isti ti aktivisti za srpsku stvar, bez sumnje, uočili su bratsku volju i želju komšija da se pronađe jedan nesretni mladi Splićanin u Beogradu dok nikakve humanosti ne pokazuju spram 1853 nestale osobe iz rata koje čekaju jednu jedinu informaciju srpskih vlasti i bilo koga sa srpske strane da samo prstom ili anonimnom porukom, ne moraju kopati, roniti, samo pokažu gdje su ta grobišta. Pitam se, s kojom vrstom komšijske ljubavi, zajedničari povezuju taj muk?
U svome filmu, Ivana Bodrožić je naperena na hrvatski nacionalizam kao uzrok rata, rame uz rame s osvajačkim, srpskim. I jedan i drugi jednako su bratski rajcali na rat. Vjerojatno po načelu bratstva i jedinstva i zajedničkoga jezika. Po tome djelovanju prepoznajemo i Bojana Glavaševića kojemu je kao i Ivani otac nakon pada Vukovara stradao od takva srpskog nacionalizma jednakoga hrvatskome.
U stvarnosti, u ratu smo, posebno u Vukovaru, svi za Srbe bili ustaše. Riječ Siniše Glavaševića iz etera, puška u ruci Bodrožićkina oca branitelja i dječji plač jednako su provocirali komšije na rat kao i mitske utvare ustaše kojima su se u doba Jugoslavije strašila dječica. Iz rezultata vidimo da se i usred oslobođene i samostalne Hrvatske nastavilo babarogama ustaškim strašiti malu Ivanu i maloga Bojana. Da su bar tako četnici senzibilni u gradaciji Hrvatstva. Da razlikuju Hrvatstvo koje ih motivira na rat i ubijanje od onoga koje ih po tumačenju maloga Bojana i male Ivane ne bi trebalo motivirati. Izuzeli bi možda od ubijanja 402 djece, i ova dva oca među toliko drugih očeva. Provokatora rata.
Sve gluparije o zajedničkoj provokaciji i krivnji za rat, građanskome ratu, povijest počinje od 45., prespavati devedesete, zajednički jezik, imaju politički background. Milanović je jednom prilikom, da ono o građanskome ratu nije samo lapsus, pokazao u govoru gdje veli da smo zbog ugroze prava manjina išli u rat. I onda se čudiš malome Bojanu i maloj Ivani. I ovaj, tada premijer, a danas predsjednik je odgajan na ustaškim babarogama. Ali više nije mali, nego veliki. Evo link u kojemu se, ako do sada niste, možete zapitati je li njegova lucidnost precijenjena: https://youtu.be/ClmvUyMwERo.
O priči o ugroženosti i zajedničarstvu uklapa se savršeno savršeni Novak Đoković. Novak je postao heroj na mrežama kod nas, a u Srbiji Isus. Nije mi jasno da neki naši krkani, a koji se smatraju nacionalistima, ne vide to srpsko pozorište, tu provokaciju javnosti na tobožnju srpsku ugroženost od vas celoga sveta. Nema to veze s necjepišama. Kad pogledate spiku njegovih roditelja o Novaku Isusu, jasna je špranca za svaki njihov mit, pa tako i onaj o Jasenovcu. Novak na jednoj fotografiji drži rakiju sa slikom Draže Mihailovića. Rekli bi Srbi: sin i otac sveti! Novak kao i svaka srpska propaganda, laže kako god okreneš. Treće nema.
Tu bih istakla još jednog širitelja hegemonije, Aleksandra Stankovića. Njegov mit se o Novaku Isusu srušio, ne nakon Dražine rakije, nego, saznajemo iz njegove patetične objave na faceu, nakon Australije. Aco piše pismo samome sebi gdje se vidi toliki navijački žar i ljubav spram srpskoga tenisača gdje sebi, nakon bolnoga razočaranja u svoju ljubav, zamjera sve ono što je godinama zamjerao najviše navijačima reprezentacije ističući tom prilikom kako je takva vrsta navijanja za Vatrene, nazadna. U toj objavi vidimo da bi do Australian Opena, Stanković spavao k’o sretna beba zarivši nos u Noletov netom rabljeni dres, na mjestu pazuha ili međunožja. Iako je gadljivo, bilo bi donekle ljudski i razumljivo da jednostavno nije bio bitan kotač i propagandist medijske harange na reprezentaciju uoči Svjetskoga prvenstva 2018. Sav bi se bjesomučno od mržnje zapjenio kad bi pričao o Vatrenima. Čak bih i to razumjela da čovjek ne radi na HTV-u i tu platformu nije koristio da i drugima nametne mržnju prema Vatrenima i svim drugim hrvatskim vrijednostima. Svoje je mrziteljsko nenavijanje licemjerno htio zakrabuljati u moralni i civilizacijski doseg ne bi li se tko od naših idiota zakačio, dok je cijelo vrijeme, kad je ljubitelj Draže, Đoković u pitanju, bio Planet majmuna.
Iako, začudo kao ni spomenuti Bojan Glavašević, nije potpisnik Deklaracije o zajedničkoj debilani, Aco i Bojan, svaki na svoj način imaju ulogu i raspoređenost u sustavu služenja beogradskoj politici kao uostalom i svi potpisnici.
Deklaracija o zajedničkom jeziku vijest je iz 2017., ali nas friško neprestano u medijima bombardiraju s izmišljenim sjajem bratstva i jedinstva koje je krepalo 1991., stoga ne smatram suvišnim nabrojati poneke potpisnike jer je Hrvatski tjednik jedan od rijetkih medija koji stavljaju to u pravi kontekst. Kontekst jada i sramote. Evo pojedinih sramotnika: Sandra Benčić, Boris Dežulović, Heni Erceg, Dejan Jović, Viktor Ivančić, Željko Komšić, Dragan Markovina, Vladimir Matijanić, Jurica Pavičić, Drago Pilsel, Vedrana Rudan, Sanja Sarnavka, Rade Šerbeđija, Vesna Teršelić, Lenka Udovički, Dubravka Ugrešić, Jasmila Žbanić, Petar Skansi, Ella Dvornik, Vilim Matula, Nadežda Čačinović, Leon Lučev, Ognjen Sviličić, Nikola Visković, Rajko Grlić, Ivana Bodrožić, Ante Tomić, Petar Panjkota, Snježana Banović…
Neka mi oproste oni koje sam slučajno izostavila.
Pomogli su ovim potpisnicima i razne kolege iz svih srpskih zemalja. Bošnjakinja Jasmila Žbanić primjerice. Lijevom rukom poništava hrvatski jezik dok desnom svakim svojim filmom jača bošnjačku nacionalnu svijest. Rade je opet benigni hegemonist, pa ne će na silu upirat samo na srpski, ali i on kao i svi ostali Srbi potpisnici, znaju da je to skala ka tome. Jasno, to naši ne kuže ni malo.
U svome filmu saznajem da je Jasmila pisala scenarij za Bodrožićkinu filmsku adaptaciju knjige Hotel Zagorje. To je propalo. Vele zbog nedovoljno Havcove love. Možda je i to, a možda je lukava i poprilično angažirana Bošnjakinja Jasmila zaključila: „Ne mo’š od ovih krvožednih ustaša napravit žrtve, da se hebeš. A to mi je specijalnost.“
A i teško je napravit moralne pobjednike i uopće išta dobro od Hrvata pored cenzora: iskrenih jugonostalgičara, Slobodankinih dalmatinera, Balaševićevih fanova i fanova srpske batine uopće. A baš nam to treba. A Jasmila je odradila za Bošnjake odličan pos’o. Odličan! Baš sam govorila, ako mi ne znamo snimiti film o sebi, a ne znamo baš iz spomenutih razloga i trošenja love od kretenizma do gretenizma, pa da kao i Hajduk, uzmemo stranca. Ali i to glede Ivanina Hotela neslavno propade. Ima još jedna nada. Amerikanci su joj otkupili pravo na film, pa jednom možda. Ako se od Smojinih jugoslavenskih besida i još u doba totalitarne SFRJ, mogla izvući i po koja hrvatska, u Malome mistu, pa možda i od Hotela Zagorje u formalno slobodnoj RH, uz pomoć Amera, može proći ispod radara, ako ne ništa posebno nacionalno, ono bar da nas liše smrada nostalgije za bivšom državom. Gledajući Matanovićevo Područje bez signala, uguše me tim smradom.
Nataša Božinović
Hrvatski tjednik
Vijesti
Elon Musk razotkrio Metu: “Djeca se treniraju društvenim mrežama, a AI se koristi za ‘maksimiziranje dopamina’
Elon Musk upozorava da se djeca treniraju društvenim mrežama, razotkriva užas u kojem se AI koristi za ‘maksimiziranje dopamina’ (usmjeravanje ponašanja prema nagradi , pa i mogućoj ovisnosti) – piše Katabella Roberts u The Epoch Times.
Američki biznismen Elon Musk obraća se sudionicima putem videokonferencije tijekom 8. izdanja sajma tehnoloških startupa i inovacija Vivatech, u izložbenom centru Porte de Versailles u Parizu, 23. svibnja 2024. (slika: sreenshot/X)
Biznismen Elon Musk upozorio je roditelje na rizike koje njihova djeca provode previše vremena na društvenim mrežama, navodeći da se umjetna inteligencija (AI) učinkovito koristi kako bi se osigurala maksimizacija dopamina.
G. Musk, koji je vlasnik platforme društvenih medija X, izdao je upozorenje dok je govorio na tehnološkoj konferenciji VivaTech 2024 u Parizu u četvrtak, gdje se pojavio na daljinu putem web kamere.
Izvršni direktor Tesle pozvao je roditelje da ograniče količinu vremena koje svojoj djeci dopuštaju na društvenim mrežama, ističući sve veće rizike povezane s naprednom tehnologijom, osobito kada je riječ o algoritmima koji izazivaju ovisnost i koji djecu tjeraju da skrolaju na internetu.
“Brinem se da se današnja djeca obučavaju na društvenim mrežama”, rekao je g. Musk, dodajući da su algoritmi umjetne inteligencije “u osnovi maksimizatori dopamina”.
“Dakle, pokušavaju maksimizirati količinu dopamina koju dobivate gledajući ekran”, nastavio je. “Dakle, rekao bih, potaknuo bih roditelje da ograniče količinu društvenih medija koje djeca mogu vidjeti jer ih je programirala umjetna inteligencija koja maksimizira dopamin.”
G. Musk je kasnije podijelio video svog pojavljivanja na tehnološkoj konferenciji na svom X računu, napisavši uz njega: “Mnogi društveni mediji su loši za djecu, jer postoji ekstremno natjecanje između AI-ova društvenih medija za povećanje dopamina!”
A lot of social media is bad for kids, as there is extreme competition between social media AIs to maximize dopamine! https://t.co/bzB8m5qL9z
— Elon Musk (@elonmusk) May 23, 2024
Njegovi komentari dolaze dok se nastavljaju tužbe protiv Facebookove matične tvrtke Meta, koja također posjeduje Instagram.
U jednoj od tih tužbi, koju su podnijeli državni odvjetnici 33 savezne države, navodi se da je div društvenih medija osmislio i implementirao štetne značajke — uključujući umjetnu inteligenciju — kako bi iskoristio mlade korisnike i njihovu osjetljivost na ovisnost, čime je pomogao potaknuti krizu mentalnog zdravlja mladih.
Od Meta-e izmijenjena ‘društvena stvarnost’ mladih Amerikanaca’
“Meta je iskoristila snažne tehnologije bez presedana kako bi privukla, angažirala i naposljetku uhvatila u zamku mlade i tinejdžere”, stoji u pritužbi. “Njegov motiv je profit.”
Algoritmi Metine platforme, dodaje se u tužbi, dovode do toga da se korisnici spuštaju u “zečje rupe”, gdje obično ostaju dulje vrijeme, dok je tvrtka “duboko promijenila psihološku i društvenu stvarnost generacije mladih Amerikanaca” kroz tehnologije koje potiču angažman.
U tužbi se također navodi da je div društvenih medija aktivno radio na prikrivanju bilo kakvih dokaza u vezi s psihičkom štetom koju tvrtka uzrokuje.
Meta je oštro negirala tvrdnje iznesene u tužbi.
Međutim, tvrtka se također suočava s nizom drugih tužbi koje navode slične tvrdnje, uključujući da njezine aplikacije promiču tjelesnu dismorfiju i izlažu maloljetne korisnike potencijalno štetnom sadržaju.
Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, također ispituje medijskog diva zbog zabrinutosti da ne štiti djecu na internetu i da možda krši zakone EU-a.
Umjetna inteligencija “učitelj s iznimnim znanjem”
Na drugom mjestu tijekom svog pojavljivanja na daljinu na VivaTechu 2024. g. Musk je raspravljao o tome kako vjeruje da će umjetna inteligencija “dramatično utjecati” na obrazovni krajolik u budućnosti, premošćujući praznine u područjima s ograničenim pristupom obrazovanju i pružajući djeci vlastite osobno prilagođene tutore.
“AI je izuzetno obrazovan učitelj, vrlo strpljiv, gotovo uvijek će biti u pravu i može prilagoditi lekcije posebno djetetu”, rekao je. “To bi bilo kao da svako dijete ima Einsteina za učitelja, pa bi to bilo prilično duboko.”
Poslovni čovjek također je upozorio publiku da će AI vjerojatno preuzeti većinu poslova u budućnosti.
Vjerojatno nitko od nas neće imati posao, rekao je Musk.
Prema takvom scenariju, postojao bi univerzalni visoki dohodak, koncept prema kojem svaki član društva prima visok dohodak i ne postoji “nestašica dobara ili usluga”, prema g. Musku.
Međutim, takav bi scenarij vjerojatno ostavio ljude da preispituju svoj smisao života, rekao je biznismen.
“Svaki posao koji netko radi bit će neobavezan, kao ako želite raditi posao koji je poput hobija, možete raditi posao”, rekao je. “Ali inače će umjetna inteligencija i roboti pružiti bilo koju robu i usluge koje želite.”
Izvor: Epoch Times
Vijesti
Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku
Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.
Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.
Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci
Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma
Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.
Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?
Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.
Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?
Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.
Procjena potrebnih kalorija
Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.
Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Vijesti
Legenda o nastanku hrvatskoga grba
Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.
Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…
Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.
Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.
Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.
Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.
Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti7 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti5 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!