Vijesti

O svetkovini Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Published

3 godine ago

2 lipnja, 2021

Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja (Mk 14,12-16.22-26).

Sutrašnja nam liturgija za svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove daje za razmišljanje prvo čitanje iz Knjige Izlaska koje se odnosi na uspostavljanje staroga saveza. Drugo je čitanje odlomak iz Poslanice Hebrejima koji prikazuje Kristovu službu kao službu posredovanja i saveza. Treće je čitanje evanđelje koje govori o utemeljenju euharistije kao otajstvu saveza. Dakle, cijela nas Služba riječi potiče na razmišljanje o važnoj temi saveza.

Bog od početka Staroga zavjeta želi uspostaviti savez. Gospodin je svoj narod oslobodio iz Egipta, kako bi s njim uspostavio savez. Knjiga Izlaska nam pokazuje kako je uspostavljen savez na Sinaju.

To čitanje osobito podsjeća na Gospodinove zapovijedi. Mojsije narodu prenosi sve zapovijedi koje mu je dao Gospodin i narod se obvezuje da će ih poštovati, odgovarajući: „Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo“.

Savez je sklopljen na temelju uzajamne obveze. Bog se obvezao da će brinuti o narodu, voditi ga, štititi i spasiti ga u nevoljama. Narod je Bogu obećao vršiti njegov zakon. Knjiga Izlaska kaže: „Mojsije uze Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita“. Narod uzvrati: „Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo“.

No, da bi se savez uspostavio, nije dovoljan zakon, potreban je također obred utemeljenja koji se sastoji u žrtvi saveza u kojem se prolijeva krv. Stoga pisac Knjige Izlaska kaže: „Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice“.

Savez se potvrđuje žrtvama zajedništva. Mojsije mladićima naređuje da žrtvuju junce i potom njihovu krv dijeli na dva dijela. Jedan je dio prolio po oltaru koji označava Božju prisutnost, a drugi je koristio za liturgijsko škropljenje. Pisac kaže: Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: „Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi“.

Krv u Bibliji predstavlja život. Stoga je na Sinaju uspostavljeno životno jedinstvo između Boga i njegovog naroda. To je, u određenom smislu, isti život koji međusobno dijele Bog i narod. No da bi ostali u tom životnom jedinstvu, trebaju biti vjerni obvezi vršenja Božje volje koju su prihvatili.

Božja volja jest volja ljubavi, no ponekad je suprotna našim spontanim željama, stoga smo u napasti da je ne izvršavamo. To se često događalo židovskom narodu u Starom zavjetu. Već prvi slučaj koji se dogodio odmah nakon uspostave saveza na Sinaju, to jest izgradnja zlatnog teleta, pokazuje kako je narod bio nevjeran Bogu. Zbog toga je sinajski savez odmah postao nedjelotvoran, narod se nije čuvao od grijeha. Stari zavjet u cjelini neprestano pokazuje nevjernost izabranoga naroda Bogu, nevjernost koju su proroci uvijek osuđivali.

Zašto je sinajski savez u biti nedjelotvoran? To nam tumači Novi savez, pokazujući da je to izvanjski savez koji nije uspostavljen u čovjekovom srcu. Obred koji je izvršio Mojsije jest izvanjski obred; radi se o prolijevanju krvi životinja kako bi se uspostavio savez. No sve to ne mijenja srce ljudi. Krv životinja nipošto ne djeluje na srce ljudi, niti može postići jedinstvo s Bogom. Dakle, taj je savez simboličan i nedjelotvoran obred koji na vrlo nesavršen način prethodi osnivanju pravoga saveza koji se ostvaruje Isusovom krvlju.

Evanđelje nam pokazuje na koji je način Isus uspostavio novi savez. Taj je evanđeoski događaj vrlo važan u Isusovom životu, stoga evanđelisti do u sitnice izvještavaju o njegovoj pripremi. Tako ne čine ni za jedan drugi događaj Isusova života.

Učenici pitaju Isusa: „Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?“ Isus daje jasne upute: „Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim i on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite“.

Isus je tijekom Pashalne večere učinio gestu koja iznenađuje: „Uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: ‘Uzmite, ovo je tijelo moje’. I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: ‘Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva’“. To nam pokazuje kako je Isus svojom žrtvom uspostavio novi savez. Isus nije uzeo neku životinju i žrtvovao je, nego je dao vlastitu žrtvu i smrt, te ih je preobrazio u žrtvu saveza.

Isus tim najvelikodušnijim pothvatom i gestom mijenja sav tijek događaja. Naime, dolazi do strašnog preokreta, potpuno negativnoga; Isusa će uhititi, optužiti, nepravedno osuditi i pogubiti. To će biti tijek tužnih i skandaloznih događaja. No Isus na Posljednjoj večeri sve te negativne događaje unaprijed proživljava, dajući im pozitivan smisao dara, saveza i pobjedničke ljubavi. Na Posljednjoj večeri veliki je pobjednik, jer sav tijek događaja usmjerava u pozitivnom smjeru.

Isusova gesta na Posljednjoj večeri osvjetljava cijelu njegovu muku. Bez te bismo geste ostali u tami. Naime, Kalvarija je događaj tame u kojem se očituje ljudska zloća koja želi pobijediti svjetlo i u tome prividno uspijeva.

Kada bismo poznavali samo ono što se dogodilo na Kalvariji, ne bismo znali značenje tog događaja. Međutim, zahvaljujući Posljednjoj večeri znamo da je Isus svojim srcem promijenio Kalvariju u pozitivan događaj u kojem ljubav pobjeđuje zlo i smrt. Zbog toga je Posljednja večera, kao i euharistija u kojoj sudjelujemo, najvažnija. Moramo biti svjesni te promjene koju je Isus učinio na Posljednjoj večeri i koju i dalje čini u svim našim euharistijskim slavljima.

Poslanica Hebrejima u događaju križa prepoznaje značenje uspostavljanja novoga saveza. Pisac ističe kako je Isus postao „posrednik novoga saveza“. To je postao zahvaljujući svojoj krvi ili još točnije, zahvaljujući svojoj dobrovoljnoj žrtvi koja daje svu vrijednost njegovoj krvi.

Isus je ušao u nebesko svetište, u intimni odnos s Bogom, sa svojim ljudskim uskrslim tijelom, i po svojoj krvi, to jest po žrtvi svojega života. Poslanica Hebrejima kaže: „Krist, ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj, uđe jednom zauvijek u svetinju“. Isusova krv ima najveću vrijednost, jer je znak njegove velikodušne žrtve: „Krist po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu“.

Isus je u svojoj žrtvi, istovremeno, žrtva i svećenik. Žrtva je dostojna Boga, jer je bez grijeha. Sposoban je svećenik, jer samoga sebe prinosi pod utjecajem vječnoga Duha, to jest Duha Svetoga. Stoga je njegova žrtva potpuno učinkovita; ima dvostruku učinkovitost čišćenja i posvećenja. Našu savjest čisti od „djela smrti“, to jest od grijeha. Isus nam je svojom smrću za naše grijehe pribavio nutarnje čišćenje koje nam je potrebno. S druge strane, njegova nam žrtva daje potrebno posvećenje kako bismo služili Bogu živomu.

Zbog ta dva razloga koji objavljuju učinkovitost njegove krvi, Isus je posrednik novoga saveza. Pisac Poslanice Hebrejima to kaže pobjedničkim tonom. Naime, zaista je čudesna pobjeda uspjeti uspostaviti novi savez koji nije izvanjski savez, kao onaj sinajski, nego unutarnji koji proizlazi iz Isusova srca i dolazi do našega srca.

Novi savez koji je Isus uspostavio, zapravo ne treba biti ponovo uspostavljen; uspostavljen je jednom zauvijek, jer je već zauvijek djelotvoran u čišćenju grijeha i posvećenju. Radi se o potpunoj i konačnoj pobjedi koju je postigao Isus.

Taj je novi savez osobito dar ljubavi. Pribavila nam ga je Isusova ljubav. Na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove moramo biti puni radosti zbog njegove pobjede i puni zahvalnosti zbog neizmjerne ljubavi kojom se žrtvovao, kako bi uspostavio vječni savez između Boga i ljudi. Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o svetkovini Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Ovdje poslušajte prilog: Razmišljanje o svetkovini Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Ivica Hadaš – Vatikan

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

17 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

18 sati ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

1 dan ago

31 svibnja, 2024

Uredništvo

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

Objave s kraja vremena: KROMOSOM 47

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Louis d’Alencourt: OBJAVE S KRAJA VREMENA – Virus kaosa

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

VELIKO BUĐENJE – U čast Louisu d’Alencourtu – Proročanstvo temeljeno na broju 47

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.