Hrvatska pobjednička vojska

Hrvatska vojska, odnosno hrvatski branitelji  su  pod političkim vodstvom dr.Franje Tuđmana izvojevali sjajnom vojno-redarstvenom akcijom Oluja blistavi čistu pobjedu nad velikosrpskom i jugoslavenskom ideologijom!

Tako zvana Republika Srpska Krajina pometena je iz političkog života Hrvatske, a stanovništvo unatoč pozivu Predsjednika Republike i vrhovnog  zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana da ostane i prihvati svjetski priznatu članicu UN (Hrvatska primljena u Ujedinjene narode  22. svibnja 1992.godine ) Republiku Hrvatsku,  kao svoju domovinu, povuklo se i pobjeglo u  Srbiju i BIH, po nalogu njihovih vlasti!

Čak je i Slobodan Milošević, kada su mu se obratili za pomoć rekao;

“Utekli su ko zečevi, a sada traže da ih Jugoslavija brani” obrušio se Slobodan Milošević na Milana Martića i krajinsko vodstvo na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja.

“Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije!”, rugao im se Milošević.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/milosevic-krajinskim-srbima-6000-hrvata-branilo-je-vukovar-pola-godine-a-vi-knin-ni-12-sati-2048361

Nakon završetka  vojnih operacija Maestral i Južni potezi sjajne operacije Oluja  američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju Balkanska bojišta (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:

“Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”

Američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca James Mattis je izjavio prigodom proslave Oluje 2017.godine

“Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”

https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Oluja

Bili su to dani kada smo na krilima tako sjajne i čiste pobjede mislili da smo odrezali glavu velikosrpskoj i jugoslavenskoj aždaji, ali smo se teško prevarili.

Dr.Franjo Tuđman je na bazi tako sjajne pobjede imao sve preduvjete provesti lustraciju upravo tih poraženih velikosrpskih i jugoslavenskih snaga, i dobio bi snažnu potporu hrvatskih branitelja  i velikog dijela  hrvarskog naroda.

Međutim upravo te poražene velikosrpske i jugoslavenske snage izmilile su iz mišjih rupa u koje su se sakrile dok se trebalo boriti, i spriječile ga u provedbi lustracije.

Nakon smrti dr.Franje Tuđmana ta velikosrpska i jugoslavenska aždaja našla je svoje saveznike ni manje ni više u političkoj eliti koja se stvarala u pozadini, dok su hrvatski branitelji krvavo se borili na ratištima diljem Hrvatske!

Političke elite predvođene Stjepanom Mesićem i Ivicom Račanom rastaču mladu hrvatsku državnost

Predstavnici te politička elite, odnosno koalicija stranaka  koje nisu htjele samostalnu Hrvatsku,  sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), potpomognute američkim angažmanom, su   pobjedom na izborima 3.siječnja 2000.godine sasvim promjenili  državnotvornu politiku Hrvatske.

HDZ tada još kao državotvorna stranka dobila je pojedinačno više mjesta, ali nedovoljno za formiranje Vlade!

Nelustrirani mediji slavili su pobjedu tih velikosrpskih i yugo snaga, pa je tako Davor Butković euforično pisao u Jutarnjem listu;

“Treći siječnja 2000. svojom se pozitivnom energijom mogao usporediti jedino s 30. svibnjem 1990.godine, kada je konstituiran prvi nekomunistički Sabor modernog doba.

Početkom siječnja 2000. političari su mogli biti ponosni na svoj posao, neovisni mediji mogli su biti ponosni što su itekako aktivno sudjelovali u rušenju jedne autokratske i posve nesnošljive vlasti, a građani su bili ponosni što su glasovali.

Nedjeljno izborno jutro bilo je relativno hladno, a ispred mog starog glasačkog mjesta, u školi Vladimir Nazor na zagrebačkom Jordanovcu, stvorio se red od pedesetak metara: nitko se nije žalio na hladnoću. Naprotiv, skoro svi birači bili su veseli što mijenjaju svoju zemlju.

Usporedimo li danas fotografije s birališta 2000. i 2009. godine, vidjet ćemo koliko je Hrvatska u međuvremenu potonula u depresiju.”

https://www.jutarnji.hr/vijesti/3.-sijecnja-2000-dani-apsolutne-euforije-2210073

Ni sam nije bio svijestan svoje vizionarske izjave! Mora narod , moraju hrvatski branitelji potonuti u depresiju, kada vide da se ruše sve vrijednosti za koje su se borili.

Jasan pokazatelj je veliki broj hrvatskih branitelja koji je izvršio suicid. Suicid je izvršilo i preko 3000 hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Točan broj ne zna nitko.

Pod Predsjednikom Vlade Ivicom Račanom i Predsjednikom Stipom Mesićem uz izdašnu pomoć američke administracije Račanovoj Vladi,  pod parolom demokratizacije, počela se provoditi detuđmanizacija!

Stjepan Mesić kao  Predsjednik RH i kao Vrhovni vojni zapovjednik  HV, nije konzultirao niti Ministarstvo obrane niti tadašnji vojni vrh da bi samovoljno umirovio 12 hrvatskih generala koji su jedini digli glas protiv izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.

OTVORENO PISMO HRVATSKIH GENERALA HRVATSKOJ JAVNOSTI

“S obzirom na to da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskoga rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi se to očekivalo, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi hrvatski generali i ratni zapovjednici smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stajalištima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća, koju nam je hrvatski narod dao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo obavili, ne samo uspješno, nego i časno.

1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost.

Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskoga rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to netko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije.

Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastita života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili povlastica, nego iz najviših ideala jer na bojišnici su jedine povlastice bile smrt i neizvjesnost!?

2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo, da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi.

Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama, negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi generali i ratni zapovjednici borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizam, ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikog razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu!

Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da je dovodi u pitanje ili da se igra s njenom sudbinom! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

5. U tom sklopu – a zbog špekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u svezi preustroja Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji s to omogućili, a što je kapital kojeg nitko, kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode, ne bi smio olako zanemariti.

6. Na kraju, pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskoga rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.

Janko Bobetko, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, Mirko Norac, Davor Domazet, Ivan Korade, Damir Krstičević, Ivan Čermak, Ivan Kapular, Nojko Marinović, Ivan Basarac, Milenko Filipović”

Njihovim umirovljenjem počeo je proces rastakanja Hrvatske koji traje i danas.Proces koji dovodi opet velikosrpsku i yugo dominaciju nad hrvatskim narodom zahvaljujući upravo Stjepanu Mesiću kao začetniku  kriminalizacije  Domovinskog rata, prvo kao zaštićeni haaški svjedok, a nakon smrti dr.Franje Tuđmana,  kao Predsjednik Republike.

Dvanaest hrvatskih generala provogorilo je o kriminalizaciji Domovinskog rata  koju su predbacivali Račanovoj vladi, a Mesić je to  jedva dočekao, i bez ikakve rasprave, potjerao Gotovinu, Krstičevića, Norca i ostale generale.

Saznalo se  u međuvremenu i da je Stjepan Mesić još 1997. godine bio zaštićeni svjedok Haaškog suda, koji je zaštitne mjere na njegovo svjedočenje stavio 16. ožujka 1998. godine procjenjujući da postoje opravdani razlozi za zaštitu svjedoka i njegova iskaza.

Saznalo se da je  Stjepan Mesić svjedočio, ne samo protiv generala Tihomira Blaškića, nego i protiv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Slobodana Praljka, Darija Kordića, Mate Bobana i protiv Republike Hrvatske zbog njezine, po Mesiću, sporne uloge u ratu u Bosni i Hercegovini.

Na sve to hrvatski branitelji nisu reagirali! Nije bilo demonstracija, nije bilo pobune u Hrvatskoj vojsci ni otkazivanja poslušnosti veleizdajničkoj Vladi i Predsjedniku Republike.

Hrvatski branitelji i hrvatski narod kao hipnotiziran dva puta je svojim glasovima dao mandat toj  veleizdajničkoj kreaturi  u neljudskom obliku, a hrvatski generali koji su se jedini javno pobunili neutralizirani su!

Ivo Sanader nastavlja sa  detuđmanizacijom

Na 5. Općem saboru HDZ-a 2000. izabran je za predsjednika stranke nasljedivši na tom mjestu dr.Franju Tuđmana.

Na prosvjedu na splitskoj rivi, 2001.godine, održanom u znak podrške Mirku Norcu, hrvatskom generalu optuženom za ratne zločine, Ivo Sanader se istaknuo kao vođa pokreta podrške generalima. Predstavio se kao  branitelj  hrvatskih interesa, međutim  njegovi potezi po pitanju ratnih zločina i suradnje sa Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije demaskirali su tu sliku koju je stvorio u javnosti.

Na izborima 2003.godine HDZ je osvojio 66 mandata, na račun antihrvatske politike Račanove Vlade. Međutim povukao je političke poteze kojima posljedice osjećamo i danas.

Poznata je njegova posjeta SNV-u i čestitka “Hristos se rodi”, kada je politički uskrisio Milorada Pupovca i u Vladu uzeo prof dr. sc. Slobodana Uzelca na mjesto potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak. Nakon hrvatskog priznanja neovisnosti Kosova, 19. ožujka 2008., dao je mandat na raspolaganje, ali predsjednik vlade to nije prihvatio.

Slobodan Uzelac je bio;

• Zadnji sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) u Zagrebu
• Dugogodišnji predsjednik srpskog kulturnog društva «Prosvjeta

Sam Sanader o tome piše u svojoj knjizi; “Da s takvom manjinskom politikom mislimo ozbiljno, vidjelo se već koji dan poslije prisege moje Vlade u Saboru. S nekoliko prijatelja iz vodstva stranke, i s našim suprugama, otputovao sam u Istru na susret s talijanskom manjinom te u Umagu i ostao na dočeku nove 2004. godine. Na sastanku s tridesetak dužnosnika Talijanske unije i njihovim zastupnikom u Saboru Furijem Radinom obratio sam im se i razgovarao na talijanskom, što je izazvalo nemalo oduševljenje nazočnih. Mnogima među mojim kritičarima to je bilo previše. Razumio sam njihovu bojazan.” Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/ekskluzivno-iz-knjige-ive-sanadera-cestitka-hristos-se-rodi-bila-je-kao-atomska-bomba-1180878 – http://www.vecernji.hr Nije je razumio, jer nije i ne osjeća posljedice tog oduševljenja nazočnih talijanaša, koje nažalost mi u Istri osjećamo. Nakon toga IDS je dobio potporu i vjetar u leđa za talijanizaciju Istre, tako da mi danas imamo na primjer u Puli na 70,41 % Hrvata, a 4.33% Talijana uvedenu dvojezičnost na svim razinama. Ivo Sanader se još time hvali, a postigao je ono što nije ni Mussolliniju uspjelo, talijanizirao je Istru!

Niti jedna braniteljska udruga iz Istre i šire, nije se javno usprotivila nepravednoj talijanizaciji, nisu digli glas ni protiv izdajničke politike IDS-a, već naprotiv IDS ih financira, pa licemjerno proglašava brigom za branitelje.

HDZ i  Andrej Plenković provode Memorandum SANU 2

HDZ više nije državotvorna stranka Hrvata! HDZ i Andrej Plenković nakon što su osvojili 66 mandata kao i u vrijeme Ive Sanadera mogao je potaknuti promjene izbornog Zakona, Ustavne promjene u svezi mandata manjina i demokratizirati Hrvatsku, međutim Andrej Plenković izborom  pripadnika nacionalnih manjina, priklonio se velikosrpskoj politici definiranoj u Memorandumu SANU 2.

I ne samo to, nego potpuno slijedi Sanaderovu politiku HDZ-a, a ne Tuđmanovu kako sam sebi laska.

Time je HDZ postao izdajnička stranka koja Hrvatsku vodi upravo tamo od kuda je 90-tih godina uz krvave muke i žrtve izašla, vodi je u velikosrpski “region” ili tzv.Zapadni Balkan.

I to je potpuno jasno izborom Borisa Miloševića, mladog jastreba SDSS-a na mjesto potpredsjednika Vlade za društvena pitanja i ljudska prava, kao što je bio Slobodan Uzelac u Vladi Ive Sanadera.

“Potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta .Zato što vodi koordinaciju na kojoj moraju biti i ministri. Bez njegovog odobrenja zakon npr. ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.”pojasnila je bivša Premijerka Jadranka Kosor na Twitteru

Kako je Milorad Pupovac izjavio da je Beograd glavni grad svih Srba iz Hrvatske, jasno je da je SDSS, exponent velikosrpske politike u Hrvatskoj.

Iako Srbija ne ispunjava brojne uvjete za otvaranje pregovora s Europskom unijom briselski birokrati vrše pritisak na Hrvatsku da Hrvatska ne inzistira  na odgovornosti Srbije za  agresiju na Hrvatsku. Pa tako Andrej Plenković ide tako daleko da odustaje od glavnog hrvatskog zahtjeva rješavanja sudbine nestalih. Zato je Andrej Plenković kao briselski sluga za  prvi korak prihvatio kao najvažnijeg koalicijskog partnera Pupovčev SDSS koji sustavno u Hrvatskoj provodi politiku zacrtanu u Memorandumu 2 SANU.

Memoranduma SANU 2  sadržan je  u politici Pupovčevog SDSS-a u Hrvatskoj. Prije svega to se odnosi na umanjivanje odgovornosti Srbije za počinjene zločine i razaranja. To se ostvaruje potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BIH, Hrvatske i Kosova. Prijetimo sa samo slučajeva Marić i Purda, a bila je najavljena čak i optužnica protiv hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića.

U vrijeme Vlade Ive Sanadera srbijansko pravosuđe dobilo mogućnost progona hrvatskih branitelja Sporazumom što su ga za vrijeme vladavine HDZ-a pod Ivom Sanaderom 2006. godine u Zagrebu sklopili tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević i glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. To je bio klasičan primjer odricanja od pravosudnog suvereniteta. Montiranim sudskim procesima protiv hrvatskih branitelja, a da istodobno hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo procese protiv srpskih generala JNA stvoren je u javnosti dojam o ravnopravnoj odgovornosti Srbije s Hrvatskom kad su u pitanju ratni zločini.

Sporazum nije potvrđen u Hrvatskom Saboru, ali se niti jedna Vlada nakon Sanaderove nije sjetila otkazati ga. Na snazi je i Zakon o univerzalnoj jurisdikciji u Srbiji kojim Srbija izigrava regionalnog policajca i suca.

Svrha srpskog Zakona o nadležnosti jest zataškati zločinačku ulogu Srbije u sukobima na području bivše Jugoslavije i u brutalnoj agresiji na vlastite susjede što ravnomjernijom raspodjelom odgovornosti među sudionicima tog sukoba, točno po Memorandumu SANU 2.

Andrej Plenković je u Miloradu Pupovcu pronašao čovjeka sličnog svjetonazora i to je potvrdio u izbornoj noći izjavom da će se zalagati za veća prava manjina! Kud veća prava od ovih koja imaju sada, a kakva nemaju u niti jednoj zemlji na kugli zemaljskoj?

Milorad Pupovac je sa SDSS-om, kojega je utemeljio ratni zločinac Goran Hadžić, predvodnik pete kolone u Hrvatskoj, i to izgleda nikome ne smeta, čak ni novom potpredsjedniku Vlade i bivšem ministru branitelja Tomi Medvedu, umirovljenom  brigadnom  generalu  Hrvatske vojske! Tužno da tužnije ne može biti!

Tomo Medved u Dnevniku Nove TV odgovara na prozivke Domovinskog pokreta da su koalirali sa strankom koju je osnovao ratni zločinac Hadžić, Medved odgovara da su u kampanji komunicirali koji su uvjeti za suradnju, za koalicijske sporazume, svjetoazorsko pitanje, rezultat na izborima i program., ali ustvari nije odgovorio na pitanje!

Na pitanje je li mu ijedan branitelj prigovorio zbog toga što je opet koalirao sa SDSS-om Medved kaže da hrvatski branitelji poštuju manjine i znaju za njihovu ulogu u Domovinskom ratu te je sve na tragu Tuđmana.

Žalosno doista žalosno za jednog brigadnog generala Hrvatske vojske odgovarati da hrvatski branitelji poštuju SDSS kao stranku koju je osnovao ratni zločinac koji je sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i da je to na tragu dr. Franje Tuđmana!

Za mrvicu vlasti odustati od Hrvatske za koju se borio? Nemam riječi!

I još  očekuje Milorada Pupovca i Borisa Miloševića u Kninu i na Ovčari!!!

Načekati će se! Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne!

Nije uzalud Milorad Pupovac ostao u Hrvatskoj da bi se sada pretvorio u janje i svo svoje 30 godišnje potkopavanje hrvatske državnosti poništio!

Kako se može vjerovati Miloradu Pupovcu kada je više puta javno iznosio laži?

Tri otrovne i vremenski namjerno tempirane laži dovoljne su da nikada, ali baš nikada Milorad Pupovac ne bi smio sudjelovati u nijednoj razini vlasti u Hrvatskoj.

1.Tada mladi sveučilišni profesor Milorad Pupovac, koji je u Zagrebu ubačen u međunarodni mirovni proces kao urbani srpski mirotvorac,  u veljači 1992. godine optužio je Katoličku crkvu u Hrvatskoj za pokrštavanje 11.000 srpske djece. bila je to potpuna laž iz velikosrpske propagandističke kuhinje.I unatoč pozivu dr. Franje Tuđmana nikada se nije ispričao da je izrekao laž i to laž koja je snažno odjeknula.

2.Drugu otrovnu laž Milorad Pupovac je ponavljao u kontinuitetu nakon uhićenja generala Gotovine, kad se počelo pripremati haaško suđenje za “Oluju”. A to je ona o likvidaciji 400 nevinih srpskih civila, razorenih 3000 objekata i 200.000 protjeranih Srba, pripremljena u kuhinjama srpskih obavještajnih službi i servirana haaškom tužiteljstvu kao temelj za optužnicu oslobodilačke operacije “Oluja” kao udruženog zločinačkog pothvata hrvatskog državnog i vojnog vrha. Milorad Pupovac dotad je za sebe već osigurao politički monopol na predstavljanje srpske manjine u Hrvatskoj.

3. I došao je na red   posljednji otrovni udarac, o Hrvatskoj kao izvoru regionalne nestabilnosti i suvremenoj inačici NDH.

»Kao patriot ne bih htio da ova zemlja doživi iskustvo jednog pokušaja stvaranja hrvatske države u XX. vijeku. Taj pokušaj kolabirao je u sramoti jer je bio utemeljen na mržnji prema Srbima. S današnjom opsesivnom mržnjom prema Srbima Hrvatska je na istom putu«, rekao je Milorad Pupovac na konferenciji za medije njegova velikosrpskog SDSS-a, a prenio beogradski Blic

No nije Milorad Pupovac Hrvatima krivac, on zastupa interese, po osobnoj izjavi, svoje matične države Srbije!  Odnarođeni Hrvati i odnarođeni političari krivi su što ne brane interese hrvatskog naroda koji ih je izabrao da upravo to čine, da ga brane od nasrtaja velikosrpske politike i domaćih juda. Ovo što je napravio Andrej Plenković neoprostiva je izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, neoprostiva je izdaja hrvatskih birača koji su mu dali povjerenje i koje je izložio ponižavanju i progonu po svim osnovama njegova identiteta; jeziku, pismu, vjeri , rodnoj ideologiji i raznim blokadama samo radi vlastohleplja!

Lili Benčik/hrvatskepravice