Vijesti
Po čijem su “nalogu “hrvatski branitelji ušutjeli? Jesu li i pobjednici odustali od svoje Hrvatske?
Hrvatska pobjednička vojska
Hrvatska vojska, odnosno hrvatski branitelji su pod političkim vodstvom dr.Franje Tuđmana izvojevali sjajnom vojno-redarstvenom akcijom Oluja blistavi čistu pobjedu nad velikosrpskom i jugoslavenskom ideologijom!
Tako zvana Republika Srpska Krajina pometena je iz političkog života Hrvatske, a stanovništvo unatoč pozivu Predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana da ostane i prihvati svjetski priznatu članicu UN (Hrvatska primljena u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.godine ) Republiku Hrvatsku, kao svoju domovinu, povuklo se i pobjeglo u Srbiju i BIH, po nalogu njihovih vlasti!
Čak je i Slobodan Milošević, kada su mu se obratili za pomoć rekao;
“Utekli su ko zečevi, a sada traže da ih Jugoslavija brani” obrušio se Slobodan Milošević na Milana Martića i krajinsko vodstvo na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije Oluja.
“Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom, nego što bi izginuli držeći linije!”, rugao im se Milošević.
Nakon završetka vojnih operacija Maestral i Južni potezi sjajne operacije Oluja američka obavještajna služba CIA je u službenom izvještaju Balkanska bojišta (eng. Balkan Battlegrounds) dala svoju ocjenu Hrvatske vojske:
“Hrvatska vojska se još jednom dokazala kao najbolja vojna organizacija na Balkanu. Snage HV-a su: odlično planiranje na razini stožera, djelovanje profesionalnih udarnih brigada te sposobnost davanja potpore elitnim pješačkim postrojbama jakom topničkom vatrom i zračnom podrškom. HV je razvio istinsko združeno djelovanje u kojem su odabrane pješačke postrojbe poduprte oklopom i topništvom mogle probiti jaku obranu te brzo iskoristiti svoj proboj do konačnog cilja. Te osobine su učinile da je HV gotovo nemoguće zaustaviti.”
Američki ministar obrane i bivši general američkih marinaca James Mattis je izjavio prigodom proslave Oluje 2017.godine
“Oluja je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, što dobro opremljena i dobro istrenirana snaga, politički dobro predvođena, može napraviti i preokrenuti tijek povijesti. Iznimno poštujemo vas, našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije”
https://hr.wikipedia.org/wiki/Operacija_Oluja
Bili su to dani kada smo na krilima tako sjajne i čiste pobjede mislili da smo odrezali glavu velikosrpskoj i jugoslavenskoj aždaji, ali smo se teško prevarili.
Dr.Franjo Tuđman je na bazi tako sjajne pobjede imao sve preduvjete provesti lustraciju upravo tih poraženih velikosrpskih i jugoslavenskih snaga, i dobio bi snažnu potporu hrvatskih branitelja i velikog dijela hrvarskog naroda.
Međutim upravo te poražene velikosrpske i jugoslavenske snage izmilile su iz mišjih rupa u koje su se sakrile dok se trebalo boriti, i spriječile ga u provedbi lustracije.
Nakon smrti dr.Franje Tuđmana ta velikosrpska i jugoslavenska aždaja našla je svoje saveznike ni manje ni više u političkoj eliti koja se stvarala u pozadini, dok su hrvatski branitelji krvavo se borili na ratištima diljem Hrvatske!
Političke elite predvođene Stjepanom Mesićem i Ivicom Račanom rastaču mladu hrvatsku državnost
Predstavnici te politička elite, odnosno koalicija stranaka koje nisu htjele samostalnu Hrvatsku, sastavljena od šest stranaka – HSS-a, IDS-a, LS-a, HNS-a, HSLS-a i SDP-a (tzv. šestorka), potpomognute američkim angažmanom, su pobjedom na izborima 3.siječnja 2000.godine sasvim promjenili državnotvornu politiku Hrvatske.
HDZ tada još kao državotvorna stranka dobila je pojedinačno više mjesta, ali nedovoljno za formiranje Vlade!
Nelustrirani mediji slavili su pobjedu tih velikosrpskih i yugo snaga, pa je tako Davor Butković euforično pisao u Jutarnjem listu;
“Treći siječnja 2000. svojom se pozitivnom energijom mogao usporediti jedino s 30. svibnjem 1990.godine, kada je konstituiran prvi nekomunistički Sabor modernog doba.
Početkom siječnja 2000. političari su mogli biti ponosni na svoj posao, neovisni mediji mogli su biti ponosni što su itekako aktivno sudjelovali u rušenju jedne autokratske i posve nesnošljive vlasti, a građani su bili ponosni što su glasovali.
Nedjeljno izborno jutro bilo je relativno hladno, a ispred mog starog glasačkog mjesta, u školi Vladimir Nazor na zagrebačkom Jordanovcu, stvorio se red od pedesetak metara: nitko se nije žalio na hladnoću. Naprotiv, skoro svi birači bili su veseli što mijenjaju svoju zemlju.
Usporedimo li danas fotografije s birališta 2000. i 2009. godine, vidjet ćemo koliko je Hrvatska u međuvremenu potonula u depresiju.”
https://www.jutarnji.hr/vijesti/3.-sijecnja-2000-dani-apsolutne-euforije-2210073
Ni sam nije bio svijestan svoje vizionarske izjave! Mora narod , moraju hrvatski branitelji potonuti u depresiju, kada vide da se ruše sve vrijednosti za koje su se borili.
Jasan pokazatelj je veliki broj hrvatskih branitelja koji je izvršio suicid. Suicid je izvršilo i preko 3000 hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Točan broj ne zna nitko.
Pod Predsjednikom Vlade Ivicom Račanom i Predsjednikom Stipom Mesićem uz izdašnu pomoć američke administracije Račanovoj Vladi, pod parolom demokratizacije, počela se provoditi detuđmanizacija!
Stjepan Mesić kao Predsjednik RH i kao Vrhovni vojni zapovjednik HV, nije konzultirao niti Ministarstvo obrane niti tadašnji vojni vrh da bi samovoljno umirovio 12 hrvatskih generala koji su jedini digli glas protiv izdaje hrvatskih nacionalnih interesa.
OTVORENO PISMO HRVATSKIH GENERALA HRVATSKOJ JAVNOSTI
“S obzirom na to da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskoga rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi se to očekivalo, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi hrvatski generali i ratni zapovjednici smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stajalištima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća, koju nam je hrvatski narod dao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo obavili, ne samo uspješno, nego i časno.
1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost.
Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskoga rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to netko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije.
Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastita života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili povlastica, nego iz najviših ideala jer na bojišnici su jedine povlastice bile smrt i neizvjesnost!?
2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo, da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi.
Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama, negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.
3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi generali i ratni zapovjednici borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.
4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizam, ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikog razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu!
Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da je dovodi u pitanje ili da se igra s njenom sudbinom! To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.
5. U tom sklopu – a zbog špekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u svezi preustroja Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji s to omogućili, a što je kapital kojeg nitko, kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode, ne bi smio olako zanemariti.
6. Na kraju, pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskoga rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.
Janko Bobetko, Ante Gotovina, Krešimir Ćosić, Mirko Norac, Davor Domazet, Ivan Korade, Damir Krstičević, Ivan Čermak, Ivan Kapular, Nojko Marinović, Ivan Basarac, Milenko Filipović”
Njihovim umirovljenjem počeo je proces rastakanja Hrvatske koji traje i danas.Proces koji dovodi opet velikosrpsku i yugo dominaciju nad hrvatskim narodom zahvaljujući upravo Stjepanu Mesiću kao začetniku kriminalizacije Domovinskog rata, prvo kao zaštićeni haaški svjedok, a nakon smrti dr.Franje Tuđmana, kao Predsjednik Republike.
Dvanaest hrvatskih generala provogorilo je o kriminalizaciji Domovinskog rata koju su predbacivali Račanovoj vladi, a Mesić je to jedva dočekao, i bez ikakve rasprave, potjerao Gotovinu, Krstičevića, Norca i ostale generale.
Saznalo se u međuvremenu i da je Stjepan Mesić još 1997. godine bio zaštićeni svjedok Haaškog suda, koji je zaštitne mjere na njegovo svjedočenje stavio 16. ožujka 1998. godine procjenjujući da postoje opravdani razlozi za zaštitu svjedoka i njegova iskaza.
Saznalo se da je Stjepan Mesić svjedočio, ne samo protiv generala Tihomira Blaškića, nego i protiv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Slobodana Praljka, Darija Kordića, Mate Bobana i protiv Republike Hrvatske zbog njezine, po Mesiću, sporne uloge u ratu u Bosni i Hercegovini.
Na sve to hrvatski branitelji nisu reagirali! Nije bilo demonstracija, nije bilo pobune u Hrvatskoj vojsci ni otkazivanja poslušnosti veleizdajničkoj Vladi i Predsjedniku Republike.
Hrvatski branitelji i hrvatski narod kao hipnotiziran dva puta je svojim glasovima dao mandat toj veleizdajničkoj kreaturi u neljudskom obliku, a hrvatski generali koji su se jedini javno pobunili neutralizirani su!
Ivo Sanader nastavlja sa detuđmanizacijom
Na 5. Općem saboru HDZ-a 2000. izabran je za predsjednika stranke nasljedivši na tom mjestu dr.Franju Tuđmana.
Na prosvjedu na splitskoj rivi, 2001.godine, održanom u znak podrške Mirku Norcu, hrvatskom generalu optuženom za ratne zločine, Ivo Sanader se istaknuo kao vođa pokreta podrške generalima. Predstavio se kao branitelj hrvatskih interesa, međutim njegovi potezi po pitanju ratnih zločina i suradnje sa Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije demaskirali su tu sliku koju je stvorio u javnosti.
Na izborima 2003.godine HDZ je osvojio 66 mandata, na račun antihrvatske politike Račanove Vlade. Međutim povukao je političke poteze kojima posljedice osjećamo i danas.
Poznata je njegova posjeta SNV-u i čestitka “Hristos se rodi”, kada je politički uskrisio Milorada Pupovca i u Vladu uzeo prof dr. sc. Slobodana Uzelca na mjesto potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak. Nakon hrvatskog priznanja neovisnosti Kosova, 19. ožujka 2008., dao je mandat na raspolaganje, ali predsjednik vlade to nije prihvatio.
Slobodan Uzelac je bio;
- Zadnji sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) u Zagrebu
- Dugogodišnji predsjednik srpskog kulturnog društva «Prosvjeta
Sam Sanader o tome piše u svojoj knjizi; “Da s takvom manjinskom politikom mislimo ozbiljno, vidjelo se već koji dan poslije prisege moje Vlade u Saboru. S nekoliko prijatelja iz vodstva stranke, i s našim suprugama, otputovao sam u Istru na susret s talijanskom manjinom te u Umagu i ostao na dočeku nove 2004. godine. Na sastanku s tridesetak dužnosnika Talijanske unije i njihovim zastupnikom u Saboru Furijem Radinom obratio sam im se i razgovarao na talijanskom, što je izazvalo nemalo oduševljenje nazočnih. Mnogima među mojim kritičarima to je bilo previše. Razumio sam njihovu bojazan.” Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/ekskluzivno-iz-knjige-ive-sanadera-cestitka-hristos-se-rodi-bila-je-kao-atomska-bomba-1180878 – http://www.vecernji.hr Nije je razumio, jer nije i ne osjeća posljedice tog oduševljenja nazočnih talijanaša, koje nažalost mi u Istri osjećamo. Nakon toga IDS je dobio potporu i vjetar u leđa za talijanizaciju Istre, tako da mi danas imamo na primjer u Puli na 70,41 % Hrvata, a 4.33% Talijana uvedenu dvojezičnost na svim razinama. Ivo Sanader se još time hvali, a postigao je ono što nije ni Mussolliniju uspjelo, talijanizirao je Istru!
Niti jedna braniteljska udruga iz Istre i šire, nije se javno usprotivila nepravednoj talijanizaciji, nisu digli glas ni protiv izdajničke politike IDS-a, već naprotiv IDS ih financira, pa licemjerno proglašava brigom za branitelje.
HDZ i Andrej Plenković provode Memorandum SANU 2
HDZ više nije državotvorna stranka Hrvata! HDZ i Andrej Plenković nakon što su osvojili 66 mandata kao i u vrijeme Ive Sanadera mogao je potaknuti promjene izbornog Zakona, Ustavne promjene u svezi mandata manjina i demokratizirati Hrvatsku, međutim Andrej Plenković izborom pripadnika nacionalnih manjina, priklonio se velikosrpskoj politici definiranoj u Memorandumu SANU 2.
I ne samo to, nego potpuno slijedi Sanaderovu politiku HDZ-a, a ne Tuđmanovu kako sam sebi laska.
Time je HDZ postao izdajnička stranka koja Hrvatsku vodi upravo tamo od kuda je 90-tih godina uz krvave muke i žrtve izašla, vodi je u velikosrpski “region” ili tzv.Zapadni Balkan.
I to je potpuno jasno izborom Borisa Miloševića, mladog jastreba SDSS-a na mjesto potpredsjednika Vlade za društvena pitanja i ljudska prava, kao što je bio Slobodan Uzelac u Vladi Ive Sanadera.
“Potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta .Zato što vodi koordinaciju na kojoj moraju biti i ministri. Bez njegovog odobrenja zakon npr. ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.”pojasnila je bivša Premijerka Jadranka Kosor na Twitteru
Kako je Milorad Pupovac izjavio da je Beograd glavni grad svih Srba iz Hrvatske, jasno je da je SDSS, exponent velikosrpske politike u Hrvatskoj.
Iako Srbija ne ispunjava brojne uvjete za otvaranje pregovora s Europskom unijom briselski birokrati vrše pritisak na Hrvatsku da Hrvatska ne inzistira na odgovornosti Srbije za agresiju na Hrvatsku. Pa tako Andrej Plenković ide tako daleko da odustaje od glavnog hrvatskog zahtjeva rješavanja sudbine nestalih. Zato je Andrej Plenković kao briselski sluga za prvi korak prihvatio kao najvažnijeg koalicijskog partnera Pupovčev SDSS koji sustavno u Hrvatskoj provodi politiku zacrtanu u Memorandumu 2 SANU.
Memoranduma SANU 2 sadržan je u politici Pupovčevog SDSS-a u Hrvatskoj. Prije svega to se odnosi na umanjivanje odgovornosti Srbije za počinjene zločine i razaranja. To se ostvaruje potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BIH, Hrvatske i Kosova. Prijetimo sa samo slučajeva Marić i Purda, a bila je najavljena čak i optužnica protiv hrvatskog ministra obrane Damira Krstičevića.
U vrijeme Vlade Ive Sanadera srbijansko pravosuđe dobilo mogućnost progona hrvatskih branitelja Sporazumom što su ga za vrijeme vladavine HDZ-a pod Ivom Sanaderom 2006. godine u Zagrebu sklopili tužilac za ratne zločine Republike Srbije Vladimir Vukčević i glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. To je bio klasičan primjer odricanja od pravosudnog suvereniteta. Montiranim sudskim procesima protiv hrvatskih branitelja, a da istodobno hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo procese protiv srpskih generala JNA stvoren je u javnosti dojam o ravnopravnoj odgovornosti Srbije s Hrvatskom kad su u pitanju ratni zločini.
Sporazum nije potvrđen u Hrvatskom Saboru, ali se niti jedna Vlada nakon Sanaderove nije sjetila otkazati ga. Na snazi je i Zakon o univerzalnoj jurisdikciji u Srbiji kojim Srbija izigrava regionalnog policajca i suca.
Svrha srpskog Zakona o nadležnosti jest zataškati zločinačku ulogu Srbije u sukobima na području bivše Jugoslavije i u brutalnoj agresiji na vlastite susjede što ravnomjernijom raspodjelom odgovornosti među sudionicima tog sukoba, točno po Memorandumu SANU 2.
Andrej Plenković je u Miloradu Pupovcu pronašao čovjeka sličnog svjetonazora i to je potvrdio u izbornoj noći izjavom da će se zalagati za veća prava manjina! Kud veća prava od ovih koja imaju sada, a kakva nemaju u niti jednoj zemlji na kugli zemaljskoj?
Milorad Pupovac je sa SDSS-om, kojega je utemeljio ratni zločinac Goran Hadžić, predvodnik pete kolone u Hrvatskoj, i to izgleda nikome ne smeta, čak ni novom potpredsjedniku Vlade i bivšem ministru branitelja Tomi Medvedu, umirovljenom brigadnom generalu Hrvatske vojske! Tužno da tužnije ne može biti!
Tomo Medved u Dnevniku Nove TV odgovara na prozivke Domovinskog pokreta da su koalirali sa strankom koju je osnovao ratni zločinac Hadžić, Medved odgovara da su u kampanji komunicirali koji su uvjeti za suradnju, za koalicijske sporazume, svjetoazorsko pitanje, rezultat na izborima i program., ali ustvari nije odgovorio na pitanje!
Na pitanje je li mu ijedan branitelj prigovorio zbog toga što je opet koalirao sa SDSS-om Medved kaže da hrvatski branitelji poštuju manjine i znaju za njihovu ulogu u Domovinskom ratu te je sve na tragu Tuđmana.
Žalosno doista žalosno za jednog brigadnog generala Hrvatske vojske odgovarati da hrvatski branitelji poštuju SDSS kao stranku koju je osnovao ratni zločinac koji je sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i da je to na tragu dr. Franje Tuđmana!
Za mrvicu vlasti odustati od Hrvatske za koju se borio? Nemam riječi!
I još očekuje Milorada Pupovca i Borisa Miloševića u Kninu i na Ovčari!!!
Načekati će se! Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne!
Nije uzalud Milorad Pupovac ostao u Hrvatskoj da bi se sada pretvorio u janje i svo svoje 30 godišnje potkopavanje hrvatske državnosti poništio!
Kako se može vjerovati Miloradu Pupovcu kada je više puta javno iznosio laži?
Tri otrovne i vremenski namjerno tempirane laži dovoljne su da nikada, ali baš nikada Milorad Pupovac ne bi smio sudjelovati u nijednoj razini vlasti u Hrvatskoj.
1.Tada mladi sveučilišni profesor Milorad Pupovac, koji je u Zagrebu ubačen u međunarodni mirovni proces kao urbani srpski mirotvorac, u veljači 1992. godine optužio je Katoličku crkvu u Hrvatskoj za pokrštavanje 11.000 srpske djece. bila je to potpuna laž iz velikosrpske propagandističke kuhinje.I unatoč pozivu dr. Franje Tuđmana nikada se nije ispričao da je izrekao laž i to laž koja je snažno odjeknula.
2.Drugu otrovnu laž Milorad Pupovac je ponavljao u kontinuitetu nakon uhićenja generala Gotovine, kad se počelo pripremati haaško suđenje za “Oluju”. A to je ona o likvidaciji 400 nevinih srpskih civila, razorenih 3000 objekata i 200.000 protjeranih Srba, pripremljena u kuhinjama srpskih obavještajnih službi i servirana haaškom tužiteljstvu kao temelj za optužnicu oslobodilačke operacije “Oluja” kao udruženog zločinačkog pothvata hrvatskog državnog i vojnog vrha. Milorad Pupovac dotad je za sebe već osigurao politički monopol na predstavljanje srpske manjine u Hrvatskoj.
3. I došao je na red posljednji otrovni udarac, o Hrvatskoj kao izvoru regionalne nestabilnosti i suvremenoj inačici NDH.
»Kao patriot ne bih htio da ova zemlja doživi iskustvo jednog pokušaja stvaranja hrvatske države u XX. vijeku. Taj pokušaj kolabirao je u sramoti jer je bio utemeljen na mržnji prema Srbima. S današnjom opsesivnom mržnjom prema Srbima Hrvatska je na istom putu«, rekao je Milorad Pupovac na konferenciji za medije njegova velikosrpskog SDSS-a, a prenio beogradski Blic
No nije Milorad Pupovac Hrvatima krivac, on zastupa interese, po osobnoj izjavi, svoje matične države Srbije! Odnarođeni Hrvati i odnarođeni političari krivi su što ne brane interese hrvatskog naroda koji ih je izabrao da upravo to čine, da ga brane od nasrtaja velikosrpske politike i domaćih juda. Ovo što je napravio Andrej Plenković neoprostiva je izdaja hrvatskih nacionalnih interesa, neoprostiva je izdaja hrvatskih birača koji su mu dali povjerenje i koje je izložio ponižavanju i progonu po svim osnovama njegova identiteta; jeziku, pismu, vjeri , rodnoj ideologiji i raznim blokadama samo radi vlastohleplja!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Na ovogodišnjoj Dori, pobjednik je postao Marko Bošnjak sa svojom pjesmom Poison Cake koja je izazvala brojne reakcije i podijelila javnost. Jedan od privih svećenika koji je za ovu pjesme rekao: ”Posion cake – pjesma je puna otrova. Izbjegavajte!”, je fra Ante Vučković.
Upravo je on upozorio da trebamo paziti što slušamo. Donosimo vam još jedan duhovni osvrt na ovu pjesmu, a to je od teologa i psihologa patera Mije Nikića, koji je za Glas Koncila komentirao pobjedničku pjesmu Dore – Marija Berić u Vjera.hr.
Pater Nikić je izrazio zabrinutost zbog duhovne poruke koju pjesma nosi. Prema njegovom mišljenju, tekst pjesme, koji sadrži stihove poput “Zagrizi moj otrovni kolač” i “Sutra ćeš biti pokopan”, odražava pesimistički i destruktivni duh današnjeg društva. Nikić ističe da su ove riječi izraz frustriranog duha koji ne može pronaći smisao u životu i koji se okreće otrovnoj osveti kao rješenju.
Otrovne i negativne poruke i utjecaj glazbe
Prof. Nikić također postavlja pitanje jesmo li postali “bolesno osjetljivi” na ovakve sadržaje, kao i jesmo li postali “bolesno neosjetljivi”. On smatra da smo postali previše neosjetljivi na otrovne i negativne poruke koje dolaze kroz moderne komunikacijske platforme, što može imati ozbiljan duhovni utjecaj.
Nikić naglašava da pravi izlaz iz ove situacije nije u osveti i otrovnim reakcijama, već u iskrenom oprostu, koji je jedini put do iscjeljenja na osobnoj i društvenoj razini.
O utjecaju glazbe na čovjeka govorio je Matija Šafran na otvorenom susretu zajednice ”Nanovo rođeni” koji je tom prilikom istaknuo kako je tema glazbe jako bitna za čovjeka.
”U ovom vremenu kada smo prisiljeni na slušanje bilo kakve glazbe, nameće nam se glazba, većina potrošača glazbe danas, glazbu shvaća kroz materijalne oči i većina ju smatra kao zabavu ili jednu robu, a glazba je nešto puno dublje”, objasnio je.
”Kad govorimo o utjecaju glazbe na čovjeka, važno je sagledati tri razine na kojima se taj susret događa.
Čovjek je biće sastavljeno od tri dimenzije: tijela, duše i duha. Tijelo reagira na ritam, duša obuhvaća naše emocije, osobine i karakter, dok duh teži nečem neograničenom – možemo ga zamisliti kao dah koji nam je udahnut od Boga.
Glazba djeluje kroz tri ključna elementa: ritam, harmoniju i melodiju. Ona može oplemeniti društvo, ali ga također može i narušiti – ovisno o tome kako je koristimo”, istaknuo je Matija Šafran.
Ovih sati izlazi ogromna količina dokumenata vezanih uz atentat na američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – piše Cesare Sacchetti… Neki su još uvijek užasnuti, a nije teško razumjeti njihove razloge…
Foto: J.F. Kennedy s Ben Gurionom, izraelskim premijerom, s kojim je imao dosta loše odnose…
Još uvijek smo tek na prvim otkrićima i potvrdama onoga što se može definirati kao pravi državni udar, a među tim otkrićima i potvrdama je da CIA nije htjela objaviti dokument koji je praktički potvrdio kako je američkim obavještajcima upravljala izraelska obavještajna služba kroz kontrolu ljudi lojalnijih Izraelu nego Sjedinjenim Američkim Državama, poput bivšeg šefa CIA-ine kontraobavještajne službe, Jamesa Angletona.
Angleton je bio jedan od onih ljudi koje su Izraelci upućivali što treba, a što ne smije govoriti, a nije teško zamisliti da je CIA proizvodila dezinformacije koje su osmislili i napisali ljudi iz Mossada u Tel Avivu.
Stoga se još jednom čini nemogućim razumjeti dinamiku koja je dovela do JFK-ove smrti bez ispitivanja svakog pojedinog elementa ove priče koja vodi natrag, točno, do židovske države.
Niti cionističke zavjere protiv JFK-a i priča o Kennedyju
A da bismo to učinili, možemo započeti rekonstruiranjem niti zavjere protiv predsjednika iz nedavno procurjelog audio zapisa između američke poduzetnice Billie Sol Estes, već osuđene za prijevaru, i Cliftona Cartera, desne ruke bivšeg potpredsjednika i predsjednika Lyndona Johnsona.
Carter ne škrtari riječi u ovom razgovoru. On jasno kaže da je nalog za ubojstvo predsjednika Sjedinjenih Država, JFK-a, dao njegov potpredsjednik, Lyndon Johnson, koji je imao dubok prezir i odbojnost prema Kennedyju i njegovoj obitelji, smatrajući ih previše neprijateljskim prema određenim interesima moćnih lobija u Washingtonu.
Audio je držao u ladici nećak Billie Sol Estes, kao da čuva policu osiguranja preko koje može sačuvati vlastiti život ili da može ucjenjivati vrlo isplativog Lyndona Johnsona.
Kennedyjevi su se sukobili s previše moćnih osoba u Washingtonu, a iznad svega usudili su se izazvati bijes stvarne cionističke sile koja je kontrolirala Sjedinjene Države tijekom 20. stoljeća i ranih godina sadašnjeg stoljeća.
Cionistički i židovski svijet jako je mrzio obitelj Kennedy ne samo zato što su bili pripadnici katoličke vjere, prava bauk u talmudskom svemiru, već i zato što su namjeravali stati na kraj moći koju je ovaj iznimno moćni lobi imao nad Amerikom.
Rat između Kennedysa i Židova već je započeo godinama prije, za vrijeme zabrane zabrane, kada su ulice američkih gradova i Chicaga krvale bande ne samo Al Caponea, već su prije svega pripadnici židovske mafije, poput Meyer Lanksyja i Mickyja, kad je itacija, koja je bila pamtila, u skladu s holillyjem, kojim se ne pamti, a to je, što je samo pamćeno, u skladu s Hollywoodom.
Joe Kennedy začetnik je ove obitelji irskih emigranata koja se probila u svijet američkog kriminalnog podzemlja zahvaljujući svojim vezama s tim likovima s kojima je surađivao i s kojima je počeo ilegalno uvoziti alkoholna pića iz Kanade i Europe.
Čini se da je veza plodna sve dok Joe konačno ne prekine s gangsterima poput Cohena i dvije strane započnu žestoki rat.
Tridesetih godina prošlog stoljeća Joe Kennedy postaje respektabilan poslovni čovjek te čak započinje svoju karijeru u svijetu diplomacije, te dobiva prestižno mjesto američkog veleposlanika u Londonu, jednu od najvažnijih pozicija u ovoj sredini.
Tih godina Kennedy je razvio bliske veze s tadašnjim premijerom i visokorangiranim masonom Winstonom Churchillom, no to ga nije spriječilo da shvati da su financijski krugovi koji su računali pokrenuli moćnu mašineriju koja je pod svaku cijenu htjela uvući Sjedinjene Države u Drugi svjetski rat.
Shvatio je to i slavni i legendarni avijatičar švedskog podrijetla Charles Lindbergh, koji je izričito doveo u pitanje spletke cionističkog lobija i Velike Britanije da uključe Sjedinjene Države u rat koji bi koristio samo onima koji su htjeli izgraditi određeni red iz kaosa, da upotrijebim izraz vrlo popularan u ložama.
Naredba je bila izgraditi američki imperij koji bi kao svoju primarnu svrhu imao zaštitu i osiguranje interesa onih, poput Churchilla, koji su htjeli izgraditi svjetsku vladu i onih koji su željeli izgraditi židovsku državu koja će postati najutjecajnija nacija 20. stoljeća.
Američki predsjednici bili su samo instrumenti te moći.
Oni su bili izvršitelji oporuka koje su već bile napisane negdje drugdje znatno unaprijed, a Joe je, unatoč svojoj nejasnoj prošlosti, savršeno razumio tko je zapravo glavni u Americi i želio je da to znanje prenese svojoj djeci kako bi imali oružje koje on nije mogao imati da se suprotstavi takvoj moći.
John Kennedy i cionističko pitanje
Joeov se san ostvaruje kada u Bijelu kuću stiže njegov sin John Fitzgerald, koji je već bio senator od poslijeratnog razdoblja i koji je već shvatio korijen cionističkog problema u Sjedinjenim Državama.
Osoba koja mu je to dala do znanja bio je čovjek poput Benjamina Freedmana, poduzetnika židovskog podrijetla, čija se priča nikad dovoljno ne proučava jer je previše “iritantna” za neke koji žele prešutjeti ono što neki Židovi koji su prešli na katoličanstvo imaju za reći.
Freedman je bio cionist od samog početka, onaj koji je savršeno dobro znao koji su pravi ciljevi ovog moćnog svijeta, koji bi pretvorio Sjedinjene Države u svoju dugu gospodarsku i vojnu ruku da se ništa nije učinilo da se to spriječi.
Tako je počela popularizacija poduzetnika koji je postao katolički aktivist i uspio se obratiti Kennedyju kako bi ga obavijestio o prijetnji koju cionizam predstavlja za Sjedinjene Američke Države i za cijeli svijet.
Mladi senator sluša, uči čak i više nego što je već naučio od svog oca, i stiže u Bijelu kuću s vrlo jasnim idejama o tome što je stvarna sila koja kontrolira njegovu zemlju.
Odmah počinje rat s cionizmom. U to je vrijeme u Tel Avivu postojao čovjek poput premijera Ben Guriona, koji se smatra jednim od utemeljitelja Izraela, s prošlošću terorista Hagane, koji je sudjelovao u nekoliko masakra nad civilima.
Izrael je želio postati nuklearna sila. On nije težio izradi atomske bombe da bi se zaštitio od napada, već da bi imao to razorno oružje koje može staviti pod kontrolu cijeli arapski svijet i one koji se nisu htjeli pokoriti ekspanzionističkim željama židovske države.
Počinje vrlo težak sukob između Kennedyja i Ben Guriona (s naslovne slike).
Izraelski premijer Kennedyja naziva nekom vrstom novaka koji nije u stanju razgovarati s njim, dok je američki predsjednik savršeno svjestan da mu Izraelci lažu o nuklearnom programu pokrenutom u Dimoni, u izraelskoj pustinji.
U mjesecima prije smrti, američki je predsjednik bio uporan u stavu da će se AIPAC, iznimno moćni izraelski lobi, smatrati stranim agentom te da će se pod svaku cijenu spriječiti da Izrael postane nuklearna sila.
Kennedy je ušao u zabranjenu zonu. Ušao je u sanctum sanctorum, da tako kažemo, stvarne moći koja vlada Amerikom i morao je biti eliminiran pod svaku cijenu.
Zavjera u Dallasu
Predsjednika je u studenom 1963. u Dallas pozvao predsjednik lokalne židovske zajednice Julius Schepps koji ga je odveo u grad u kojem se dogodila spletka.
Oswald, žrtveni jarac kojeg su već označili njegovi stari lutkari u CIA-i, nije čak ni bio tamo gdje će ga Warrenova komisija kasnije smjestiti, to jest na peti kat spremišta knjiga.
Bio je vani, na ulici, što je pokazala i snimka Associated Pressa.
Na oružju kojim je pucano nisu bili čak ni njegovi otisci prstiju, koji su se pojavili tek više od tjedan dana nakon što su znanstveni testovi već utvrdili da Lee Harvey Oswald nije uzeo tu pušku Carcano.
Pucnjevi nisu došli s leđa kako tvrdi Warrenova komisija. Krenuli su sprijeda, što se jasno vidi iz Zapruderovog filma.
Kennedyja je ustrijelio netko ispred predsjednika, a ne iza njega, a Bill Cooper, bivši vojnik američke mornarice, već je u kasnim 1980-ima otkrio da je vidio povjerljive dokumente u kojima se navodi da je Kennedyja ustrijelio njegov vozač William Greer.
Na restauriranoj snimci tih dramatičnih trenutaka, Greer se može vidjeti kako u lijevoj ruci drži predmet koji je uperen u Kennedyja, a ne treba ga brkati s odrazom sunca na glavi guvernera Connallyja pored vozača Tajne službe.
Kennedyjeva glava eksplodira, a Jacqueline, njegova žena, pokušava pobjeći jer je vidjela jasnu scenu.
Povijest mijenja tok. Predsjednik koji se htio suprotstaviti židovskoj državi eliminiran je samo zahvaljujući masovnoj suradnji snaga sigurnosti koje su umjesto da ga zaštite sudjelovale u njegovom ubojstvu.
Lyndon Johnson: Suučesnik pučista u ubojstvu predsjednika
Lyndon Johnson je u rekordnom roku odmah postao predsjednik SAD-a, kada bi u svakoj sudskoj istrazi na popisu osumnjičenika trebao završiti sam američki potpredsjednik, kao prvi dobitnik te smrti.
Johnson je već dan prije priznao svojoj ljubavnici Madeleine Brown da je sve spremno da ubije predsjednika Kennedyja.
Potpredsjednik je bio sve što Kennedy nije. Namjeravao je staviti Sjedinjene Države u službu Izraela, a pod njegovom administracijom ne samo da bi AIPAC povećao svoju moć, već bi Izrael izgradio vlastito nuklearno oružje, koje i danas tajno i ilegalno drži.
Izrael i danas pamti Johnsona kao jednog od predsjednika koji su najbliži židovskoj državi u američkoj povijesti i ne čudi što on tako govori.
Johnson je predsjednik koji je dopustio Izraelcima da napadnu američki brod USS Liberty, što je dovelo do smrti 34 američka mornara, u pokušaju da Sjedinjene Države uđu u rat protiv Egipta.
Izrael ubija američke vojnike i umjesto da bude kažnjen, nagrađuju ga predsjednici poput Johnsona.
Predsjednik koji je zamijenio Kennedyja u golemoj organiziranoj zavjeri, prema nekoliko izraelskih izvora, također je bio židovskog podrijetla i to bi pomoglo da se još bolje razumije njegova privrženost izraelskoj stvari.
U ubojstvu Kennedyja, cionistička prisutnost je posvuda. To je u Jacku Rubyju, mafijašu židovskog podrijetla, pravim imenom Jacob Rubenstein, poslan da ubije Oswalda kako bi izbjegao pretjerano neugodno suđenje.
Ruby je otvoreno rekao da je to učinio kako bi spasio Židove od mogućeg pogroma ako se sazna istina.
Tako je i u Warrenovoj komisiji, gdje je i sam Earl Warren bio židovskog podrijetla kao i 10 od 22 člana tog tijela koje je htjelo učiniti sve da optuži Oswalda i izostavi sve dokaze koji su pobijali teoriju o usamljenom ubojici i jednom metku koji napravi sedam okreta u zraku prije nego što pogodi Kennedyja u glavu.
Teorija koja bi možda bila u redu za fliper, ali koja je nevjerojatno prijevara koju je ova komisija podnijela Amerikancima.
Stroj koji je doveo do JFK-ove smrti je onaj koji kontrolira duboku državu u Washingtonu, onaj koji kontrolira CIA-u i onaj koji je pisao vanjsku politiku svakog američkog predsjednika od poslijeratnog razdoblja do dolaska Trumpa.
Kennedyjeva palica prešla je Trumpu
Predsjednik koji je prekinuo taj kontinuitet nedvojbeno je Donald Trump, koji je, za razliku od svog prethodnika, odabrao mnogo suptilniju i vještiju strategiju.
Nije izabrao put frontalnog i otvorenog sukoba protiv židovske države, već se uvijek deklarirao kao njezin “prijatelj”, a zatim se upustio u geopolitiku jasno suprotnu onoj koju je želio Tel Aviv, koja je započela povlačenjem trupa na Bliskom istoku i nastavila se završetkom posredničkih ratova koje je Washington pokrenuo u ime cionističkog lobija.
Ovo je tema o kojoj se mnogo raspravlja i jedan je od glavnih bojnih konja lažnih protuinformacija koje, u svom bjesomučnom pokušaju da Trumpa povežu s Izraelom, ne kažu da je Trump bio prvi predsjednik koji je okončao beskrajne ratove na Bliskom istoku i čak ne kažu da je Trump bio predmet niza beskonačnih pokušaja njegova života, a sve su organizirale iste cionističke sile koje su ubile Kennedyja 62 godine ranije.
Ne riskirate da budete višestruko ubijeni ako niste izazvali bijes krugova poput AIPAC-a, raznih neokonzervativaca i svih onih židovskih financijskih fondova koji su se dan prije napada u Butleru u Pennsylvaniji kladili na njegovu smrt jer su jasno znali, baš kao što su znali razni fondovi koji su prije 11. rujna stavljali svoje kratke oklade protiv zrakoplovnih kompanija uključenih u 11. rujna.
Trump je od ovih sila bio predodređen da dobije metak u glavu, baš kao i predsjednik Kennedy, ali Providnost je na dan trećeg ukazanja Fatime htjela da mu se život poštedi jer je iza puta ovog čovjeka očito stajao i postoji puno veći plan, a to je stati na kraj despotizmu ovih sila koje su htjele podići globalnu tiraniju, kakvu smo vidjeli u vrijeme pandemijske farse.
Trump je uspio doći do točke u kojoj JFK nažalost nije uspio, a to je neovisnost Sjedinjenih Država o stranim lobijima i uklanjanje FED-a iz njegove financijske moći.
Kennedy nije samo razgnjevio cionizam, već i njegov financijski ogranak, Federalne rezerve, koje su osnovale obitelji poput Warburga, Vanderbilta, Rockefellera i Morgana, raznih povjerenika obitelji Rothschild u Sjedinjenim Državama.
Predsjednik Kennedy je zapravo potpisao Izvršnu naredbu 11110 kako bi se Ministarstvu financija omogućilo tiskanje vlastitog novca bez da ga proslijedi iz FED-a u ruke privatnih bankara.
Čini se da je Trump također otvorio put kraju moći FED-a mjerama posljednjih godina, zahvaljujući kojima je učinkovito prisilio američku središnju banku da tiska novac kako bi pomogla malim i srednjim poduzećima, za razliku od onoga što su činili njegovi prethodnici, koji su računalima koja su tiskala novčanice puštali da rade samo za bankarske institucije kao što su Goldman Sachs i JP Morgan.
Promjena paradigme bila je jasna i oštra, toliko da se razni visoki financijski bankari sada boje da bi više od stoljeća moći FED-a nad Sjedinjenim Državama moglo doći do kraja.
Povijesna nit koja povezuje dvojicu američkih predsjednika, Kennedyja i Trumpa, čini se očiglednijom i čvršćom nego ikad.
Trump je u potpunosti preuzeo naslijeđe svog nasljednika i uspio ga je provesti do kraja.
Amerika konačno ulazi u eru u kojoj više nije podložna dominaciji aškenaskih financija i globalnog cionističkog pokreta.
Kennedyjev san sada postaje stvarnost, a Donald J. Trump to je omogućio.
Cesare Sacchetti/LaCrunadellAgo
Napomena: Mišljenja navedena u tekstu ne moraju odgovarati stavovima Redakcije Croativ.net-a
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
Poznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
Hrvati, Hrvatska i Trump
OVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
Dr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
ETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti1 tjedan agoPoznati televizijski voditelj doživio šok u Međugorju: ‘Demon ga je nazvao imenom’
-
Vijesti1 tjedan agoHrvati, Hrvatska i Trump
-
Vijesti4 dana agoOVI LIKOVI SU U STANJU POTPUNOG LUDILA – EU uvodi ono čega smo se svi bojali… je’l to znači zbogom gotovini?
-
Vijesti2 dana agoDr. Jure Burić: Tragična povijest hrvatske politike iza 90-ih
-
Vijesti4 dana agoETO ŠTO ŽENA MOŽE UČINIT ČOVIKU David, Bat-Sheba, Grijeh i Hallelujah
-
Vijesti2 tjedna agoAmerička odvjetnica C. Ybarra otkriva bombastični nalaz – vojni zrakoplovi raspršuju kemikalije po stambenim područjima
-
Vijesti6 dana agoKeir Starmer, pedofil Jimmy Savile i Downing Street u rukama Rothschilda
-
Vijesti1 tjedan agoSrbija koristila grozno sonično oružje protiv prosvjednika?