Connect with us

Vijesti

PODSJETIMO SE: DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ koje nitko ne istražuje, a mediji o njima šute

Published

on

INTERNETOM je ponovno počeo kružiti tekst:  ‘DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ: Premijer postao kralj nepotizma, no mediji o tome šute!’ objavljen prije nekog vremena. Još jedan članak iz Milanovićeve ere o dvostrukim kriterijima medija prema različitim političkim opcijama, donosimo.

Mnogi priču i danas dijele jer je aktualna i upozorava da represivni aparat, državne institucije i glavni mediji pripadnicima jedne političke opcije opraštaju gotovo sve, pa i najveće afere, kriminal i veleizdaju, dok se prema pripadnicima druge političke opcije odnose suprotno. Zašto kriteriji nisu jednaki za jedne i druge?

Povjerenstva za sprečavanje sukobu interesa odlučilo je da je Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa zbog iznošenja osobnih stavova i prijedloga za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, velik dio medija je pozdravio kao ispravnu i dobrodošlu.

Ta odluka otvorila je brojna pitanja na temu zašto Povjerenstvo nije na jednak način i uz iste kriterije odlučivalo i o potencijalnom sukobu interesa Zorana Milanovića i drugih političara i dužnosnika Kukuriku koalicije?

Tek prošli tjedan, nakon više od godinu dana, otvorena je istraga povjerenstva protiv devet ministara Milanovićeve Vlade i još dvadesetak pomoćnika i čelnika tijela državne uprave.

”Protiv bivšeg premijera Zorana Milanovića stigla je prijava Povjerenstvu zato što je moguće pogodovao svome bratu. Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović zasjeo na čelo Vlade, tvrtka supruge Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone dobila je 250 tisuća eura kredita od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak za gradnju samposlužne autopraonice u Sesvetama. Tvrtka je od HBOR-a dobila novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike preko Centar banke s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima.

Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa odlučilo je u siječnju ove godine da neće pokrenuti postupak protiv premijera Zorana Milanovića. U slučaju Autopraonica Povjerenstvo nije našlo elemente koji bi upućivali da je Zoran Milanović iskoristio svoj položaj za osobni probitak, stavio privatni ispred javnog interesa ili prekršio neki od članka Zakona o sprječavanju sukoba interesa”, podsjeća portal direktno.hr na nedavnu odluku Povjerenstva o Milanovićevoj aferi.

S tim u vezi, ovih je dana društvenim mrežama ponovno počeo kružiti tekst:  DESET velikih afera OBITELJI MILANOVIĆ: Premijer postao kralj nepotizma, no podobni mediji o tome šute! objavljen 17. Lipnja 2015. na jednom portalu. Mnogi priču i danas dijele na Facebooku jer je ostala aktualna.

Postaje zabrinjavajuće, naime, ustaljivanje prakse da represivni aparat, državne institucije i glavni mediji pripadnicima jedne političke opcije gotovo sve opraštaju, pa i najveće afere, kriminal i veleizdaju države, dok se prema pripadnicima druge političke opcije odnose dijametralno suprotno (umjesto da se kriminal i korupcija ne tolerira ni desnima, ali ni lijevima).

Budući da se radi o tekstu gore potpisanog autora (napisao ga frustriran dvostrukim kriterijima glavnih hrvatskih medija – velike afere dužnosnika jedne političke opcije nisu se pretresale ni analizirale, a slične ili čak i manje afere dužnosnika druge političke opcije mjesecima nisu silazle s naslovnica glavnih novina i iz udarnih termina informativnih emisija – tako je bilo prije godinu dana, tako je i danas?!), valja podsjetiti na afere koje su Povjerensto i glavni hrvatski mediji odlučili ignorirati.

Evo priče

”Vijest da je poslovni partner premijerova brata-+ dogovorio unosan posao s državom u vrijednosti od milijun kuna – u projektu koji vodi premijerova supruga Sanja Musić Milanović, prošla je (u lipnju 2015.) gotovo nezapaženo.

Taj novi nepotistički skandal u kojeg je, po svemu sudeći, upetljana obitelj premijera Milanović, a o kojem je pisao Tportal i dnevno.hr, ostao je zastrt drugim temama koje su okupirale medije, primjerice Manolićevim bombastičnim intervjuom u kojem najavljuje da će udbaški raskrinkati brojne neprijatelje, ‘svastikom’ na Poljudu i prepucavanjima između ministra Ostojića i HNS-a te sličnim temama. Valja podsjetiti da je vrlo brzo zaboravljen te u stranu gurnut i veliki skandal s nezakonitom i po svemu sudeći koruptivnom prodajom strateški važnog Croatia osiguranja.

Afere neugodne za premijera Milanovića i njegovu koaliciju, potisnule su, dakle, teme koje više odgovaraju (tada) vladajućima, a u kojima se proziva oporba. Lako je, stoga, pretpostaviti da su PR plaćenici vladajuće koalicije planski u javni prostor i glavne medije pustili informacije, ili smislili događaje, koje će odvući pažnju sa spomenutih Milanovićevih skandala.

Budući da je to pomalo neprirodna situacija, jer bi pod lupom javnosti trebali biti prije svega potezi vladajućih, a ne onih koji su u oporbi, podsjetit ćemo na niz nikada procesuiranih nepotističkih skandala premijera Milanovića i članova njegove obitelji koji su prethodili informaciji da je partner premijerova brata dobio posao s državom u projektu kojeg vodi premijerova supruga (Tibor Skala, dobio je posao opremanja škola didaktičkom opremom u projektu Sanje Musić Milanović). Radi se o čak deset afera vjerojatnog pogodovanja članovima obitelji Milanović!

Deset afera obitelji Milanović

Tonči Restović – svojedobno ravnatelj Nacionalnog parka Krka – postao je pomoćnik ministra Zmajlovića i to nakon što je premijerovog bratića Boška Poljaka, bivšeg oficira JNA koji je duge 23 godine bio u mirovini, zaposlio na rukovodećoj poziciji u NP Krka! I tada su mediji pisali o mogućem nepotizmu i klijentelizmu vezanom uz premijera Milanovića.

MILANOVICCI[1]

Neki su potom primijetili da se Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pretvorilo u glavno ‘uhljebničko mjesto’, što pojašnjava zbog čega Milanović šutke trpi tolike afere ministra Zmajlovića (nebrojeni skandali s preseljenjem Ministarsva i agencije u preskupi prostor, bacanje novca poreznih obveznika na papreno skup parking, smjena ravnatelja Agencija koji nije htio bez valjanog obrazloženja iseliti iz jeftinog postora u skuplji…).

> Opremu za 120 škola po modelu premijerove supruge nabavlja partner premijerova brata

Samo dva mjeseca nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik Vlade, tvrtka supruge njegova brata Krešimira Milanovića – Miglu Autopraone – dobila je 250 000 eura kredita (oko 1,9 milijuna kuna) od državne Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) i to za gradnju samoposlužne autopraonice u Sesvetama, dakle za djelatnost koja ne zapošljava radnike, koja ne izvozi i za koju HBOR ne bi smio davati kredite!

Miglu je od HBOR-a dobio novac iz Programa za mikro, male i srednje poduzetnike i to preko Centar banke, s kojom je državna banka sklopila ugovor za plasman kredita poduzetnicima. Uvjeti kredita bili su vrlo povoljni. Ugovor o kreditu između Miglu i Centar banke sklopljen je 28. veljače 2012., a mnogi nagađaju da je kredit odobren zbog utjecaja premijera Milanovića. Valja ovdje podsjetiti da je zbog slične stvari (kredita HBOR-a po sumnjivim kriterijma) morao otići pomoćnik ministra financija, Branko Šegon.

No, tu priči nije kraj. Jer u pomoć premijerovu bratu i njegovoj tadašnjoj supruzi tada je, prema tvrdnjama dobro obaviještenog izvora, ali i prema svim ostalim dostupnim podatcima, uskočio i SDP-ovac Zvonimir Mršićpredsjednik Uprave Podravke. On je, po svemu sudeći, ‘sredio’ da se u autopraonici postavi veliki plakat Podravke, na osnovu kojeg je Podravka kasnije plaćala iznos kojim su vlasnici Miglu Autopraone plaćali kredit HBOR-u?!

Tako je tvrtka u većinski državnom vlasništvu otplaćivala kredit obitelji brata premijera Milanovića (tu informaciju su nam i službeno potvrdili u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak – no to nije sukob interesa?!).

Ni tu, međutim, nije kraj aferama koje upućuju na zaključak da, unatoč ‘visoko podignutoj letvici’, bivši premijer nije bio imun na trgovanje utjecajem i nepotizam.

Hrvatska je javnost prije tri godine doznala, naime, da se LHB banka izložila neubičajeno velikom riziku kada je dodijelila višemilijunski kredit premijerovu bratu. Banka kćer Nove ljubljanske banke (LHB Internationale Handelsbank Aktiengesellschaft) je u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, dodijelila privilegirani kredit tvrtki Krešimira Milanovića i to u iznosu od čak 3,25 milijuna eura!

Nekoliko novinara je, istražujući podatke u registru Trgovačkog suda, došlo do zaključka da je banka, nakon što je Zoran Milanović postao predsjednik SDP-a, odobrila kredit uz vrlo klimavo osiguranje, odnosno uz hipoteku na kuću roditelja premijera Milanovića i još neke nekretnine koje su već bile opterećene s više kredita i koje ne vrijede ni približno kao iznos kredita.

Budući da se premijer u jeku hrvatsko-slovenskih natezanja oko duga Ljubljanske banke, odnosno u vrijeme kada su mnogi slovenski mediji pisali o ovoj aferi, nije očitovao o sumnjivo dodijeljenom kreditu tvrtki svoga brata, ostala je sumnja da je kredit 2007. dodijeljen upravo zbog Zoranova utjecaja, odnosno zbog činjenice da su u to vrijeme mnogi predviđali da bi Zoran Milanović mogao postati novi hrvatski premijer. Kasnije su se pojavile sumnje da je Milanović bio popustljiv u pregovorima sa Slovenijom, upravo zbog ovog kredita.

Zanimljivo je da je Agencija za zaštitu osobnih podataka ‘naložila korigiranje nepravilnosti i uklanjanje nezakonitosti u objavi imovinskih kartica te je utvrdila da je prekomjerna objava podataka o kreditima privatnih osoba, dakle onih kredita koji su ostvareni u vremenu kad dužnosnik nije bio niti javna osoba, niti dužnosnik,  jer bi prekomjerno otkrivanje bi moglo predstavljati kršenje bankovne tajne. Nakon toga Povjerenstvo za odlučivanje o sukoba interesa je uklonilo imovinske kartice dužnosnika s internetaa, baš nekako u vrijeme kada je otkriveno da je i premijer Milanović, osobno, dobio povlašteni kredit od jedne strane banke!

O tom slučaju, kao i o svim ostalim pogodovanjima obitelji premijera Milanovića, razgovorali smo s političkim analitičarom Davorom Gjenerom.

”Ne možemo tvrditi da je premijer korumpiran, ali vidimo da postoji veliki rizik od korupcije. Zoran Milanović je, prije više godina, kao šef najjače oporbene stranke i pretendent na premijersko mjesto dobio kredit u jednoj austrijskoj banci po povlaštenim uvjetima, odnosno s povlaštenim kamatama i s povlaštenim rokom otplate. On je, dakle, ostvario financijsku dobit koju ostali građani ne mogu ostvariti.

Drugi pokazatelj velikog rizika od korupcije u Milanovićevom slučaju jest činjenica da su banke u državnom vlasništvu (HBOR i HPB) nakon izbora promijenile članove uprava tako što su u nove uprave, po diskrecionoj odluci premijera Milanovića, došli upravo menageri iz banke u kojoj premijer ima povlašteni kredit! Moguće je, dakle, zatvoriti krug indicija iz kojeg je jasno da postoji mogućnost da je premijer korumpiran. Zato bi bilo nužno da neovisno tijelo istraži je li taj rizik osnovan”, ističe politolog i politički analitičar Davor Gjenero.

”Mislim da je to učinjeno na zahtjev premijera Milanovića. To potvrđuju i kasnije reakcije. Da bi se zaustavilo javno nezadovoljstvo oko povlačenja imovinskih kartica s interneta najavljena je smjena lidera Agencije, ali ne i promjena odluke o uskraćivanju bitnih informacija. To puno govori. No, valja svemu ovome pridodati i informacije o kreditima članova obitelji premijera Milanovića, jer su ti podatcijoš skandalozniji.

U vrijeme dok je država Hrvatska bila u sporu s Ljubljanskom bankom, brat Zorana Milanovića digao je kredit (od čak 3,25 milijuna eura!) kod Ljubljanske banke i založio roditeljski stan. On taj kredit nije otplatio, no hipoteka je skinuta! Činjenica je da je banka – koja je u sporu s državom Hrvatskom – premijerove roditelje mogla izbaciti na ulicu. Ljubljanska je banka, dakle, mogla ucijeniti hrvatskog premijera prijetnjom da će mu majku i oca izbaciti na cestu. Tu je izlaganje premijera Milanovića riziku korupcije bilo ogromno.

Poznato je, uz to, da premijerov brat Krešimir Milanović, nema previše novca jer mu poslovi baš i ne cvjetaju. Kojim novcem je on pokrio hipoteku na stan njegovih roditelja, je li na taj novac plaćen porez, je li to legalno zarađen novac, ili novac nije ni uplaćen, a hipoteka je skinuta zbog neke protuusluge? Na ta pitanja trebala bi odgovoriti neovisna istraga”, dodaje Gjenero te podsjeća da je Ljubljanska banka i ranije bila sklona koruptivnom ponašanju.

A da je bivši premijer (koji se stalno kune u poštenje) odavno shvatio kakve mu mogućnosti za pogodovanje donosi politčka moć, potvrđuje i slična lokalna afera.

”Dok su Milanović i Milan Bandić bili u dobrim odnosima, premijerov tast je od Grada Zagreba dobivaoposlove bez javnog natječaja. Bio je, dakle, povlašteni partner Grada Zagreba. Kada svemu ovome dodamo i činjenicu da je za mandata premijera Milanovića reduciran Zakon o sprečavanju sukoba interesa, koji je donesen za mandata premijerke Jadranke Kosor, onda doista postoje mnogi razlozi za sumnju u korupciju. Zato bi premijer trebao dokazati da to nije tako. To se može učiniti samo davanjem na uvid cjelokupne imovine i svih financijskih transakcija premijera Milanovića i s njim povezanih osoba”, zaključuio je prije godinu dana poznati politički analitičar Davor Gjenero.

U međuvremenu, došlo je do promjene vlasti, no ništa se, u praksi, nije promijenilo! Zato se valja zapitati: tko to istinski vlada Hrvatskom?

AUTOR: Damir Kramarić /promise.hr

Advertisement

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved