Connect with us

Vijesti

POKUŠAJ KUPNJE GRENLANDA NE ĆE STATI ili kako su se SAD širile zadnjih 150 godina

Published

on

Oni od nas koji su učili povijest Sjedinjenih Država iz tekstova napisanih 40-ih i 50-ih godina, iznenadna ideja predsjednika Donalda Trumpa o kupovini Grenlanda uklapa se u časnu tradiciju američkog ekspanzionizma.

Priča započinje s maršom kolonijalnog časnika Georgea Washingtona prema Fort Duquesneu 1754. godine, teškim porazom te bliskim susretom sa smrti kod Fort Necessityja, gdje je, prema mitu, ispalio prvi hitac u onome što će postati Francusko-indijanski rat – prenosi Konzerva.hr.

S britanskom pobjedom, Washington se vratio kući u Virginiju, da bi ga 1775. godine pozvali natrag kako bi vodio Kontinentalnu vojsku u američkom Ratu za neovisnost, koji je trajao šest godina, sve do pobjede kod Yorktowna.

S Pariškim sporazumom 1783. godine, Amerikanci su osvojili pravo na svu zemlju između Atlantika i Mississippija, od Kanade do Floride.

Dvadeset godina kasnije, 1803. godine, predsjednik Thomas Jefferson i državni tajnik James Madison prihvatili su Napoleonovu ponudu i za 15 milijuna dolara kupili prostrani teritorij Louisiane koji se protezao od New Orleansa do Kanade i toliko daleko na zapad da je gotovo udvostručio veličinu Sjedinjenih Država.

Godine 1818., Andrew Jackson, heroj bitke kod New Orleansa u Ratu 1812. godine, primio je naredbu od predsjednika Jamesa Monroea da maršira na jug kako bi odbacio ubilačke prepade Seminola iz Floride u Georgiju.

Prekoračivši njegove zapovijedi, Jackson se obrušio na Floridu, uništio Seminole, objesio dva britanska “špijuna” koja je tamo našao, stavio španjolskog guvernera na brod za Kubu te se vratio kući, ponovno kao nacionalni heroj, nakon što je gotovo prouzročio još jedan rat s Britancima.

Državni tajnik John Quincy Adams hladnokrvno se suočio sa Španjolcima. Ako ne mogu kontrolirati Indijance, rekao je Adams španjolskom veleposlaniku, mi ćemo to učiniti. Kako bi spriječio ponovne posjete generala Jacksona, najbolja solucija za Madrid bila je ustupiti ovu napuštenu provinciju Sjedinjenim Državama.

Španjolska je kapitulirala. Florida je bila naša.

Godine 1835., američki naseljenici u meksičkoj provinciji Teksas su se pod vodstvom starog Jacksonovog poručnika i kolege borca protiv Indijanaca Sama Houstona odcijepili. Kod San Jacinta, prisilili su generala Santa Annu da prihvati neovisnost nove Republike Usamljene zvijezde.

U svojim posljednjim danima u uredu, predsjednik John Tyler je 1845. godine uveo Teksas u Uniju, a njegov nasljednik James Polk poslao je vojsku u Teksas kako bi osigurao granicu Sjedinjenih Država na Rio Grandeu, što je bilo mnogo južnije nego su to Meksikanci tvrdili.

U ratu koji je uslijedio 1846.-48., američka je vojska upala u Meksiko i marširala do glavnog grada, gdje je Nicholas Trist iz State Departmenta pregovarao o miru kojim je Meksiko ustupio polovicu svoje zemlje — ono što je postao američki jugozapad, plus Kaliforniju.

Predsjednik Ulysses S. Grant, veteran toga rata, nazvao ga je “najnepravednijim ratom ikad vođenim”. Ipak, Meksiko će u Gadsdenovoj kupnji 1853. godine prodati područje dvostruko veće od Massachusettsa, Connecticuta i Rhode Islanda zajedno. Ono će postati dio država Novi Meksiko i Arizone.

Meksikanci su čak ponudili na prodaju Baja Californiju za 10 milijuna dolara. Međutim, Kongres je odbio ponudu, rekavši kako imamo sasvim dovoljno zemlje.

Nakon završetka Građanskog rata, državni tajnik William Seward — koji je zamalo preživio pokušaj atetnata u noći kad je John Wilkes Booth ubio Lincolna — želio je kupiti otoke Grenland, Island, St. Thomas i Dominikansku Republiku. Nije mu uspjelo, ali je od Rusa kupio Aljasku, uvrstivši se tako u povijesne knjige.

I tako je, od dana kad je predsjednik John Adams napustio ured, u samo 67 godina, Amerika narasla do veličine druge ili treće najveće nacije na svijetu.

Nakon Španjolsko-američkog rata 1898. godine, William McKinley nas je učinio imperijalnom silom aneksirajući Puerto Rico, Havaje, Guam i Filipine, ove posljednje u brutalnom ratu koji je koštao 200.000 filipinskih života.

McKinleyjev nasljednik, Theodore Roosevelt, isplanirao je odcjepljenje Paname od Kolumbije i američko stjecanje Kanalske zone.

“Preuzeo sam Panamu!”, hvalio se T.R.

Protivljenje Ronalda Reagana Carterovom transferu Kanalske zone Panami pokazalo se presudnim za Reaganovu nominaciju i premoćnu pobjedu nad Carterom u 44 države.

Harry Truman je također želio kupiti Grenland i 1946. godine Danskoj ponudio 100 milijuna dolara u zlatu. Danci su odbili ponudu, iako su prodali Djevičanske otoke Woodrowu Wilsonu 1917. godine.

Kako je, dakle, Amerika stekla svoj prostrani teritorij?

Revolucijom, kupovinom, invazijom, aneksijom, ratom, krađom i protjerivanjima — Francuza, Britanaca, Meksikanaca i Indijanaca. Impresivan dosje.

Dok se Trumpova administracija u vezi Grenlanda nije pokazala toliko spretnom kao Seward u svom stjecanju Aljaske, izneseni stav ne bi trebao biti nepoznanica mnogim velikanima u našoj povijesti.

Stavljajući otkazivanje Trumpovog posjeta Kopenhagenu na stranu, ovo pitanje budućnosti Grenlanda je predstavljeno. Ono neće otići nikuda.

Uostalom, Kina, ambiciozna supersila 21. stoljeća, pokazala je interes za najveći otok na Zemlji, strateški lociran između Europe i Amerike, usred Arktičkog i Atlantskog oceana.

Čini mi se kako Dance čekaju zanimljiva vremena.

Patrick J. Buchanan

Patrick “Pat” Buchanan je američki paleokonzervativni politički komentator, autor, sindikalni kolumnist, političar i voditelj. Bio je viši savjetnik predsjednicima Nixonu, Fordu i Reaganu kao i kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju 1992. i 1996. godine.

Advertisement

Vijesti

U Brodosplitu dovršen obalni ophodni brod za HRM

Published

on

U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.

U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.

Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.

Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.

Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.

foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH

Continue Reading

Vijesti

Sveti Toma Akvinski o tome kako izbjeći zavist na društvenim mrežama

Published

on

Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.

Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!

Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?

Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.

Što je zavist i zašto je destruktivna?

Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.

Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.

Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:

1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE

Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.

2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST

Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.

3. SLAVI USPJEH DRUGIH

Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.

4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”

Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.

5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT

Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.

Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.

Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside

Continue Reading

Vijesti

Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’

Published

on

Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!

Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo

slika: Gospa od La Salette.

Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…

Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).

To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.

No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.

Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…

Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.

Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.

Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.

Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…

Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati ​​kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.

A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:

Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.

Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.

Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!

Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.

Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.

Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved