POKUŠAJMO UTVRDITI TRENUTAČNO STANJE

Kriza u kojoj sada živimo uključuje mnoštvo slojeva: financijski, gospodarski, zdravstveni, društveni, kulturni, psihološki, moralni, vjerski, i konačno lingvistički: reci mi koje riječi upotrebljavaš i reći ću ti što misliš.  Ako se želi pojasniti  ono što se događa potrebno je prepoznati kako se radi o različitim očitovanjima jedne te iste stvari koja, ako i nije izvorna,  središnja je jezgra,  strategija koja napada  narode.

Radi o strategiji: pustimo  neka neke dobronamjerne budale s prezirom odbace ovaj ključ čitanja da se ne bi spustile na nivo vulgarnih komplotista. Stoga da bismo našli nit u zamršenom klupku moramo se vratiti unazad. Koliko unazad? Stoljeća; možda još dalje koje tisućljeće unazad. Zar ne postoji izreka: da sile koje izrabljuju postoje otkad postoji čovjek. Kain je ubio brata Abela, zar to nije praslika, ili ako se radije uzme  klasičnu kulturu primjer su Eteoklo  i Polinik ili  Romul ubija Rema. Sile zla mogu toliko toga učiniti s novcem i moći. U određenoj točki novac i moć su postali dva lica iste medalje  od onog trentka otkad su se sile zla strukturirale i razgranale i postale sve lukavije nakon što su shvatile da ulog u igri može biti ogroman, planetaran.

Primjer je ono što se dogodilo pri kraju srednjovjekovne kršćanske civilizacije, kad lihvarstvo koje je uvijek postojalo, počinje hvatati ogromni nenormalni zamah u ekonomiiji, isprepliće se s kapitalizmom ali  se ne poistovjećuje  s njim.

Na pragu novoga doba španjolski kralj Karlo V uspijeva se izboriti da bude izabran za cara Svetog rimskog carstva potkupljujući njemačke knezove izbornike jekom  zlatnog novca koji je posudio, svakako ne zabadava, od velikih bankara Fugger-a,  postavši tako (naizgled) najmoćniji suveren svijeta.

Od tog trenutka financije su počele raditi za svoj vlastiti probitak, odvajajući se sve više od realnog gospodarstva sve do sadašnjeg nenormalnog stanja u kojem su financije stotine puta bogatije od gospodarstva i još nastavljaju s tiskanjem novca, izdavanjem obveznica i zadužnica do stupnja da za njih ne postoji protuvrijednost ni u stvarnosti ni u realnim uslugama. Tokom stoljeća spekulativne financije su ušle u vitalne čvorove moći i priskrbile su si rastezljive i istovremeno otporne strukture, masoneriju, koja je sa svoje strane organizirana,  raširena i razgranata u svim dijelovima svijeta.

Tako se prema ovom vidljivom /društvu/ stvorilo paralelno društvo koje čine malobrojni pojedinci neobično bogati i beskrupulozni, čiji je cilj bez sumnje, boreći se i međusobno, da umreže ne ovu ili onu državu, nego cijelo čovječanstvo i da stvore jedan svijet u kojem će narodi, vlade, poduzetnici, trgovci raditi isključivo za njih, izrabljujući bez ikakvog uzvrata, bez stvaranja novih radnih mjesta, bez ikakve brige za okoliš, bez ikakvih investicija svojih kolosalnih profita u potreba i institucije (od važnosti za život zajednice). Njihov cilj je parazitizam radi parazitizma.

S razvojem ovog paklenog stroja koji je postizao moć i širio se posvuda nestajali su glasovi onih koji su ih morali držati pod paskom a prekrivač najteže vrste komformizma se spustio na čitavo društvo  počev od tzv. sredstava informiranja.

Danas je krajnje ironično da nam ove plaćene sluge sistematskog dezinformiranja pune uši s pjesmicama da se moramo pouzdati u njih i da su oni, i samo oni ti koji nam mogu dati prave obavijesti, da su utjelovljenje profesionalnosti, dok su istovremeno sva velika sredstva priopćavanja u rukama njihovih gospodara i marioneta koje neumorno ponavljaju iste mantre dok ne postignu potpuno ispiranje mozga stanovništva.

I  sve velike međunarodne institucije UN, Svjetska Zdravstvena Organizacija, FAO, UNESCO su na njihovom platnom spisku: doslovce su bomba masonske moći i podanički odsjev njihovih interesa. Oni ih financiraju i to ne čine zbog plemenitih ideala nego da iz njih iscjede što je više moguće.

Isto se može reći za znanstvena istraživanja. Samo najveće svjetske banke i najveće multinacionalne kompanije imaju nužni kapital da provode istraživanja koja ne može vršiti nijedan neovisni privatnik, nijedna vlada koja bi im mogla biti konkurencija.

Djelujući po režimu monopola, patentirajući svaki novi pronalazak,  oni čine što hoće. Primjer su novi lijekovi i uvijek nove vakcine, prave ili fantazijske, korisne ili štetne, s konačnim ciljem da ih se nametne stanovništvu, svakako uz vlade spremne na suradnju. I eto čuda ministri  zdravstva koji su doživjeli prosvjetljenje na putu za Damask (usporedba sa sv. Pavlom) i nakon jednog puta u raj multinacionalki,  beskorisno ih je imenovati jer to svi znaju, vraćaju se u svoju domovinu i od jutra do večeri odlučuju o pet, deset pa i dvadeset vakcina, kako se dogodio slučaj u Argentini, za koje se tvrdi da su apsolutno neizostavne za „sigurnost“ stanovništva.

Ono što je upravo čudno, da se među vakciniranim utvrđuje najveći broj žrtava kad se dogodi neki virus gripe. Ali možda i nije čudno ako zamisli nad tim da vakcine djeluju na uništenje antitijela, dakle oslabljuju organizam u slučaju napada patogenih agensa, a da ne nabrajamo mnogobrojna kolateralna štetna djelovanja, koji put izuzetno štetna i konačno smrtonosna.

Sad imamo osnovu za bolje shvaćanje onog što se događa iza zavjese modene i suvremene povijesti. Ne može biti slučajnost da su  etape koje vode ka koncentraciji velike financijske moće istovremene s afirmacijom masonerije i da su se prve moderne revolucije, engleska, s ogromnim prijenosom bogatstva s plemstva na građansku klasu,  dogodile u europskoj državi u kojoj je nastala i razvila se masonerija, a onda se nastavila u Sjedinjenim Državama i Francuskoj kao druga i treća građanska revolucija, nazvane „atlanskim revolucijama“. U svim tim nacijama je financijska masonerija  došla tajno na vlast i određivala je unutarnju i vanjsku politiku, ratove,  ekonomske krize i depresije.

Ovdje dolazimo do svjetskih ratova za koje se može iščitati da su konačni sudar između dijelova svijeta kojim već vlada masonerija i onog u kojem još ne vlada i koje se odupiru smrtonosnim zamamnostima „slobodnog tržišta“ tj. služenja lihvarskoj moći velikih banaka.  /Prisjetimo se da je Mussolini stavio masoneriju van zakona/.

Znamo da nije na ovaj način studentima ispričana priča dvadesetog stoljeća; ipak ako se pokuša primijeniti ovaj način promatranja /događaja/ primijetit će se da će se veliki broj dijelova /povijesti/ koji bi inače bili neobjašnjivi  prirodno doći na svoje mjesto i pojaviti  se kao potpuna slika, koherentna i svrsishodna.

Nakon 1945 s pobjedama demokracija i komunizma  ulazi se u konačno (iako ne i potpuno) razdoblje tajnog carstva lihvarenja kako država pobjednica u ratu tako i onih poraženih koje su stavljene pod skrbništvo velikih financijskih sila i koje su ucjenjivane putem javnog duga i pritiskom  ratinga i spread-a /spread = razlika između prosjeka troškova kapitala za kompanije u odnosu na povrat investiranog kapitala/. Ti instrumenti su pretvoreni u agencije njihovih interesa u svim strateškim oblastima, zdravstvenom, vojnom, komunikacijskom, a da ne govorimo o hrani i proizvodima dnevne uporabe (vidi genetski modificirane proizvode), kloniranje u poljoprivredi i tehnike kloniranja životinja itd. Bioinženjerstvo je u planu kao „novi model obitelji“ kako bi se moglo imati djecu izvan granica koje je postavila priroda  s obzirom na starosnu dob, a iznad svega tu je  pitanje  seksualnosti, što otvara uvijek nova i profitabiln tržišta.

Znanstveni razvoj je blokiran jer multinacionalke koje imaju patente i svoje proizvode nemaju nikakvog interesa da umanjuju profite, a znanstveni laboratoriji koje financiraju velike banke zasigurno nemaju u planu oštetiti vlastite interese i onih koji ih plaćaju, nego nasuprot tomu složni su u dogovoru vrhunske dobiti.

I politika je blokirana. I desnica i ljevica su na platnom spisku dubokog lihvarstva kojemu je demokracija samo zaostala fasada s malo dima za oči javnosti i za prikrivanje istine. Gotovo sve, ali doista sve biva odlučeno  prema direktivama koje dolaze ne iz  parlamenata nego od međunarodne masonerije.

Isto se događa s informacijama, školstvom, sveučilištima, izdavaštvom, kulturom. Okultna moć vlada svime jer su se gotovo svi skloni staviti na raspolaganje, na prodaju. Slučaj novinara Uda Ulfkotte je očevidan. Prije nego je umro na misteriozan način imao je vremena da objavi činjenicu da je gotovo sve njegove kolege s kojim je radio desetljećima plaćala američka tajna služba. Iza tih tajnih službi su druge tajne moći, još mračnije, upravo one masonske, koje se čak služe i sa Sjedinjenim Američkim Državama kao s ostalim državama za ostvarenje svojih ciljeva.

Međunarodna scena se promijenila izborom Donalda Trumpa koji nije bio planiran /outsider/ za Bijelu kuću i koji je bacio rukavicu dubokoj državi koju čine okultne moći velikih financija i multinacionalnih /kompanija/. To je internacionalna moć bez države nevezana za bilo koji teritorij koja se kreće kao gigantski parazit i pljačka jednu po jednu tržišnu zonu, nakon što ju oglođe prelazi na novu gozbu.

Sve ono što se u svijetu događa tokom minulih godina uključujući i ono što se događa u katoličkoj Crkvi ili što možemo reći u bivšoj katoličkoj Crkvi je odraz ovog ogromnog sraza koji je na djelu u Sjedinjenim Državama. S jedne strane lihvarska masonerija odlučila je da se posluži bilo kakvim sredstvom, čak i bakteriološkim (provjereno je da je Covid-19 laboratorijski izmjenjen) da bi postigli svoje ciljeve: Koriste se izazvanim beskrajnim terorom  atentatom od 11 rujna 2001. Podržavaju otvoreno društvo koje stvara neprekidne  masovne migracijske tokove koje 90% kontrolira /masonerija/ koji su sve kaotičniji i koji se potiču  preko sredstava masovnih komunikacija kako bi se stvorili načini još kaotičnijeg, neprirodnijeg, hedonističkog i destruktivnog načina života. Da bi se shvatilo /taj kaos/ samo u jednom danu za vrijeme Crne Srijede 1992 godine lira i funta sterlinga su bile prisiljene izaći iz Europskog Monetarnog Sustava /Sorosove burzovne spekulacije/. Isto tako je proteklog ožujka otišlo u dim 70 milijardi eura na Milanskoj Burzi koja je prevarantski  u ponedeljak bila namjerno ostavljena otvorenom /u eri covid-19 krize kad su sve institucije bile zatvorene/. Šteta koja se tad dogodila  bila je najveća u čitavoj  talijanskoj financijskoj povijesti.

Na drugoj strani postoje ostaci suverenističkih  i populističkih snaga koje bi  htjele osvojiti izgubljenu slobodu i prostor u djelu zdravog gospodarstva koje vjeruje u oporavak  i koje mrze bankarsko lihvarstvo i burzovne spekulacije. To je onaj dio zdravog društva koje vjeruje u obitelj koju čine muškarac i žena, obitelj koja je otvorena rađanju, oživljena osjećajima koji su ukorjenjeni u tradiciji svakog naroda.

Italija je bojno polje koje je na poseban način izloženo jer u njoj od 1945 ne postoji istinski neovisna  vladajuća klasa koja bi bila neovisna od inozemnih sila i ucjena ( od „oslobođenja“ 25 travnja /1945/!)  Italija je obilježena čitavim nizom povjesnih anomalija). Na glasu je u tom pogledu: Da je Italija jedina država u Europi, možda i u svijetu, osim Sjeverne Koreje, Kube i Bjelorusije u kojoj Hladni rat još uvijek nije završen, a ljevica koja je tradicionalno bila  utvrda, bar na riječima, potlačenih klasa  postala je gorljivi pristaša visokih masonskih financijskih sila, globalizma, turbo kapitalizma počev od Big Pharma pa sve do prljavih manevara Bill Gates-a koji hoće nametnuti masovnu vakcinaciju kao odgovor na predpostavljenu pandemiju Covid-19.

I tako današnje prilike su ovakve: Vodi se posljednja bitka, ako je izgubimo postat ćemo post – humana bića, buduća radnička stoka i laboratorijski miševi koju će politička moć kojom je zavladala međunarodna masonerija koristiti za svoju korist i odbaciti kao smeće kada joj više ne bude bila potrebna.

Stavit će nam „naljepnicu – flaster“ – ispravu Bill Gates-a, elektronsku narukvicu, naš mobilni telefon će koristiti da nas drže pod neprekidnom kontrolom kako bi znali sve što radimo, govorimo, kako mislimo, sve do toga da znaju koliko puta idemo u toalet. Svi ti podatci će biti korišteni protiv nas, ako ništa drugo da nas nagovore, prisile da moramo nabaviti određene proizvode, koji su svakako dobri za nas, koji su nam potrebni za zdravlje, za našu sigurnost i našu sreću. Da budemo veoma, veoma sretni. Bit će tu uvijek sila puna ljubavi, banke, država, sudska vlast, koja će na nas misliti i brinuti se o našim potrebama i kaznit će nas svako malo ako se budemo usudili dignuti glavu i postaviti kakvo pitanje koje nije dopušteno.

Neće više biti Europe, neće više postojati lokalne zajednice i kulture, neće više biti kršćanstva, neće biti tate ni mame nego roditelj 1. I 2., neće se više čitati Dante jer je homofob, islamofob i antisemita. I ako budemo protestirali prvo će nam oduzeti našu djecu. Vidite kako će biti lijepo: Svi ćemo ući u Sorosov i Bergogliov raj.

Autor: Francesco Lamendola /Unavox (L’Ultima Battaglia dei Popoli)

S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović