Danas slavimo Svetog Josipa radnika, zaručnika Blažene Djevice Marije i zaštitnika hrvatskog naroda!

Molimo ga za slogu, mir i ljubav u našoj obitelji i našem narodu!

Josipu iz Nazareta pripadaju u katoličkome kalendaru dva nadnevka: 19. ožujka, kada slavimo glavni blagdan ovoga svetca, i 1. svibnja, kada je spomendan svetoga Josipa Radnika.

Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan svetog Josipa Radnika 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada, to zato što je ovaj nadnevak, kako reče Papa Pio XII., ″svijet rada izabrao kao svoj praznik″. Podsjetimo  da je 1889. na Prvome kongresu takozvane Druge internacionale odlučeno da će 1. svibnja biti svjetskim praznikom svekolikoga rada i radništva.

Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine kao zaštitnika bolesnih i umirućih te uzoru obiteljskog života. U sjevernu Hrvatsku ovaj običaj donijeli su isusovci u 17. stoljeću.

9. i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. 6. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst:

“Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”

Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije.

Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.

Kao trajan spomen na  saborsku odluku iz 1687. godine , 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.

Nacionalno svetište svetoga Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Udruga KRIŽ organizirala je posjet Nacionalnom svetištu Svetog Josipa u Karlovcu u sklopu hodočašća 10.veljače na Stepinčevo u Krašić.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Licemjerje, dvostruki kriteriji i diskriminacija žrtava, karakteristika su komemoracije u Jasenovcu. Žrtve se multiplicira i diskriminira ideološki bez imalo suosjećanja i pravednosti.

Fašistički, nacistički i slični zločini se komemoriraju, dok su komunistički zločini još uvijek obavijeni velom šutnje i ignorancije, a zločin je zločin , bez obzira na ideologiju i bez obzira tko ga je počinio.

Uostalom to su potvrdile i EU Rezolucije;

• 1481/2006, na osnovu koje je Hrvatski Sabor izglasao Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/2006, po članku 11. „Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.“
• Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))koja u članku 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi; https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Na komemoraciji 21.travnja 2024. u Jasenovcu nastavila se ista retorika selektivnog sjećanja i diskriminacije žrtava, koju podržava državni vrh,  predsjednik Vlade Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i izaslanik predsjednika Republike Orsat Miljenić s izaslanstvima.

Na komemoraciji su bili i čelni ljudi Saveza Roma Kali Sara, Saveza antifašističkih boraca i antifašista te Srpskog narodnog vijeća, predstavnici obitelji stradalih, kao i preživjeli zatočenici. Nazočili su i drugi uzvanici, diplomatski predstavnici, kao i predstavnici političkih stranaka, institucija, udruga i gradova.

Predstavnici Koordinacije Židovske zajednice i ove godine nisu sudjelovali u službenom protokolu, već su vijenac položili uoči početka programa, kao i čelni ljudi dviju političkih stranaka, SDP i Možemo.

Taj isti sastav nikada nije bio na komemoraciji u Bleiburgu, žrtvama Križnog puta i zločinima  počinjenih u poraću 1945. godine, koji su  bili jedna od najčuvanijih tajni komunističkih vlastodržaca ,Kočevskom rogu, Jazovki, Husine jame iz koje su se danima čuli krici nevinih žrtava, Macelju koji  je stratište tisuća žrtava, sa 130 grobnih jama, od kojih u najvećima ima i po 1250 ekshumiranih žrtava, među kojima su i 21 svećenik, franjevac i bogoslov, Daksi, jami Cerovica i drugim fojbama u Istri i Primorju i da ne nabrajam dalje o  940 skrivenih grobišta  u Hrvatskoj i oko 600 u Sloveniji!

Tih zločina i te politike sjećanja nema u obrazovnom sustavu, nema u medijima, u stvari nema  uopće u javnom prostoru.  Zato i imamo ovo licemjerje, selektivno sjećanje, kontinuitet titoizma i podijeljeno hrvatsko društvo.

Krvavim raspadom Jugoslavije,  komunisti su se veoma lukavo prestrojili, vojnički rečeno i evo njih preobučene u antifašiste. Iskoristili su istinsku borbu protiv talijanskog fašizma, istarskih narodnjaka, seljaka, rudara i radnika da bio sebe prikazali kao borce protiv fašizma! Kojeg fašizma? Onog koji su oni provodili?

Komunisti su svoju antifašističku borbu žestoko usmjerili protiv Katoličke crkve i svećenstva, koja je po njima bila najveći neprijatelj njihovoj komunističkoj ideologiji! Jer kako mogu postojati dva Boga, pravi istinski Bog i njihovo  božanstvo- Partija?

Valjda je njihovo božanstvo-partija starije i jedino moguće poimanje života na svijetu, pa  nitko ne smije imati drugog Boga i drugog vjerovanja osim njihovog božanstva- Partije.

I tako su vojnici božanstva-Partije nazvavši se partizanima, krenuli u beskompromisnu borbu za čistoću svoje revolucije upotrebljavajući sve moguće metode, bez razlike, jer za Partiju i rođenu majku možeš bez milosti ubiti, kada Partija to od tebe zatraži.

 A ubijali su bez milosti, bez grižnje savjesti, bez ikakvog moralnog i etičkog ograničenja.

I najgore je to što su mislili, a i dan danas njihovi nasljednici misle da su na to imali potpuno pravo, da nisu zgriješili prema čovjeku i ljudskom rodu.

Zato ih je  sa zakašnjenjem od 74 godine na to podsjetio EU Parlament proglasivši ih zločincima, što njihovo sljednici ne žele nikako prihvatiti.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

Samo nekoliko od pola milijuna primjera, koliko su pobili ljudi u Hrvatskoj,  kao podsjećanje zbog čega ih je EU parlament proglasio zločincima, kada sami ni nakon 74 godine od završetka 2,svj.rata to ne uviđaju u ne shvaćaju;

Ovaj  primjer ujedno je  i odgovor Sandri Benčić na njenu izjavu u Jasenovcu:

„Jasenovac nije slučajnost, nije anomalija koja je nastala. Ona je smišljena planska politika ustaške vlasti koja je u Hrvatskoj svoj najgori oblik dobila upravo na ovom mjestu“

Neka  Sandra Benčić i ostali mali titići  vide, da ni komunizam i NOB nisu bili anomalija, nego smišljena politika Titove komunističke vladavine koji su počinili masovne zločine za koje nitko nikada nije osuđen, ni kažnjen!

Prije čak  80  godina, u listopadu 1944. godine partizani, ti vojnici božanstva Partije ” herojski ” su vodili ljuti boj protiv nenaoružanih civila i svećenika.

DON IVU JELINOVIĆA GOLOG ŠIBALI NA SMJENE DOK NIJE IZDAHNUO (Umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren)

Uhitili su don Ivu Jelinovića župnika iz Gruda u Konavlima i  sa još sedmero župljana odveli na  Korčulu i okrutno ubili  u studenom 1944. godine,  na cesti od grada Korčule prema Račišću.

Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Iva Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik, maestro dr. Miho Demović: „Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao pod stare dane i bolesti, don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda bi se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“

Don Ivo Jelinović rođen je 6. travnja 1919. godine na Grudi od oca Ante i majke Jele. Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je župnik u rodnoj župi nepune dvije godine.

Nakon što su partizanske postrojbe umarširale u pitome Konavle nastavile su svoja zlodjela i teror na nevinim civilima Hrvatima ovog prekrasnog hrvatskog juga koji je poznat  po plemenitim i miroljubivim seljacima koji su se isticali  po svom domoljublju i poštenju. Zbog toga su u Konavlima ubili 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su Hrvati. Strašni zločini partizana kulminirali pokoljem na otočiću Daksi  gdje je 1944. ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.

Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 79 Dubrovčana od ukupno njih više od 190 ubijenih nakon partizanskog ulaska u grad. Među ubijenima je jedanaest svećenika, ali mjesto na kojem se nalazi spomen obilježje nije jedino stratište na Daksi. Ubijanja su se protegla duboko u studeni 1944., i kako su žrtve bacane u more i pokapane na više mjesta.

Dana 19. lipnja 2010. godine žrtve s otočića Dakse napokon su dostojno pokopane. Među mučki ubijenima bio je poznati svećenik Petar Perica (“padre Perica”, zvali su ga Dubrovčani), autor pjesama Zdravo Djevo Kraljice Hrvata i Do nebesa nek’ se ori.

Riječ je o manjem dijelu od danas poimence poznatih 697 žrtava (369 civila i 327 ratnih zarobljenika) s dubrovačkog područja koje su jugo-komunisti pobili nakon “oslobođenja” 1944. godine; međutim  kao pojedinačno najveće stratište i grobište Daksa je postala simbol komunističkog terora nad stanovništvom dubrovačkog kraja.

https://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_Baja.html

Obratite pozornost godine 1944, znači još nije kraj rata, još nije završio rat protiv Hitlerove nacističke okupacije,  još je po njima bila antifašistička borbe za oslobođenje!

Zaključak se sam nameće. Nije to bila antifašistička borba za oslobođenje, to je bila borba za vlast Partije, za vladavinu totalitarnog komunističkog društvenog uređenja, koja je pod parolom borbe za oslobođenje od Hitlerove okupacije, čistila i eliminirala  sve koji bi joj mogli biti eventualna smetnja kada preuzme vlast.

Slične  zločine, pod istim komunističkim znakovljem, ponovili  su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

I ne samo Dubrovnik, isto se ponovilo i u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Erdutu, Dalju, Lovasu, Tovarniku. Gospiću, Perinji, Nadinu,  Voćinu,  Joševici itd, itd koje su popalili, razorili i stanovnike pobili.

To su zločini tzv. antifašista, preodjenutih komunista koji su bez pretjerivanja bili zločinci, monstrumi kada su mogli počiniti ovako gnusne zločine.

Što im je don Ivo Jelinović učinio da su ga tako krvnički bičevali?

Kako su mogli kao čovjek, čovjeka bičevati i iživljavati se,  kao ljudsko biće nad drugim ljudskim bićem?

Što ih je pokretalo na tako ogromnu mržnju prema drugom ljudskom biću da mu prouzroče ljudski  nepojmljivu patnju?

Očito su ljudska bića samo po vanjskom izgledu, a u mentalnom sklopu su monstrumi, zločinci, koji su dopustili da njima ovlada zločinačka komunistička ideologija, njihovo božanstvo Partija.

Ali i Partiju čine ljudi koji su umislili da su božanstva i koji u ime komunističke ideologije izigravaju Boga i odlučuju o ljudskim sudbinama. A njihovi sljedbenici zaslijepljeni božanstvom Titom, u njegovo ime  čine masovne zločine  i eliminiraju sve koji ne slijede njihovo njegovo božanstvo Tita!

Nema opravdanja, nikakvo opravdanje ne postoji za takve zločinačke umove  pred čovječnosti i čovječanstvom!

Zato i jesu proglašeni najvećim zločinačkim umovima čovječanstva!

Antifašisti iz Hrvatske očito se drže one ” Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrećemo”, pa mu se i dalje klanjaju  kao svom božanstvu i ne priznaju da je bio zločinac i da slijede zločinačku ideologiju!

Samo je mržnja potaknula ubojice, mržnja zbog vjere, zbog zla koje je donio komunizam, koji nije dopuštao nikakvu vjeru, nikakvo samostalno i osobno razmišljanje, jer je Partija bila njihova majka, otac, djeca i vjera.

Partija je bila gospodar duha i tijela čovjeka u komunizmu, čovjek je bio rob Partije!

Što je bio pojedinac u odnosu na snagu komunističke partije? Partija ga je smjela ubiti duhovno i tjelesno, ako je skrenuo sa njenog puta. Sljednici Komunističke partije stalno ponavljaju istu mantru, da su donijeli slobodu i humanizam, a ne vide da su zapravo donijeli ropstvo, gore nego u robovlasničkom društvenom uređenju, ropstvo gdje je gospodar-Partija odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca u Državi. Robovlasnik je oslobađao svoje robove, postali bi slobodnjaci i nitko ih više nije smio potjerati u roblje, ali komunistička Partija nije nikada oslobodila nikoga svoje ideologije, nikoga pustila iz svojih kandži. Dan danas su njeni sljedbenici duhovni zarobljenici njene ideologije, pa ne priznaju ni  zločine koje su počinili u njeno ime!

U Jugoslaviji se nažalost dogodilo da je fašizam i nacizam, zamijenjen komunizmom!

Jedno zlo, zamijenjeno je drugim zlom. Umjesto slobode i demokracije dobili smo diktaturu i kult ličnosti.

Fašisti i nacisti odgovarali su za svoje zločine, od komunista nitko? A zašto? Jer su zločine  perfidno, podmuklo i pokvareno skrivali, pa i svjedoke zastrašivali i ubijali, i licemjerno pisali svoju povijest humanog društva.

Ali samo Jasenovac je zločin, zločine komunizma ne priznaju, a oni su mnogo brojniji od zločina fašizma i nacizma zajedno.

Po  Crnoj knjizi komunizam je prouzročio oko 100 milijuna žrtava

https://hrcak.srce.hr/file/78658

Brojčana usporedba je morbidna kad se radi o ljudskim životima, ali ipak treba iznositi činjenice zbog razmjera zločina.

Rat, koji je započela nacistička Njemačka odnio 15 milijuna civilnih žrtava u okupiranim zemljama, u holokaustu 5,1 milijuna Židova, 3,3 sovjetskih ratnih zarobljenika, 1,1 milijun deportiraca ubijenih u konclogorima, nekoliko stotina tisuća ubijenih  Roma…Ukupno oko 25 milijuna,  s time da su komunistički zločini i sustav nadživjeli fašizam i nacizam,  iako su po vladavini stariji od njih!

Nitko ne dovodi u pitanje zločinački karakter nacističko-fašističkih režima, dok komunistički sustav i danas uživa određeni međunarodni legitimitet: komunisti su, s diktaturom i terorom još uvijek na vlasti u dvije afričke, jednoj američkoj, dvije europske i četiri azijske zemlje.

Priznanje  komunističkih zločina preduvjet je za demokratizaciju Hrvatske. Bez priznanja i preuzimanja tereta odgovornosti nema napretka, nema suživota, hrvatsko društvo neće biti slobodno, ostati će podijeljeno i zarobljeno u prošlosti stalnim optuživanjem i nametanjem krivice!

Lili Benčik/hrvatskepravice

„Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku“

Rekao je Valter Glavičić, potpredsjednik IDS-a i gradonačelnik Labina  26. travnja na Vinežu prigodom obilježavanja 79. obljetnice oslobođenja Labinštine.

https://istarski.hr/node/100714-istra-mora-dignuti-glas-protiv-fasizma-koji-puzi-kroz-ucku

„Drug“ Glavičić ovim je riječima upravo on opalio pljusku demokraciji, toleranciji, multietničnosti i multikulturalnosti, čime se IDS busa u prsa, jer sve „priko Učke“ proglasio fašistima.

Ma zamislite “kroz Učku puza fašizam“ !?

A što je njegov govor nego čisti fašizam uperen prema neistomišljenicima, višestranačju, ljudskim pravima,  slobodi izbora i slobodi mišljenja.

Glavičić nastavlja dalje svoju šovinističko-huškačku tiradu :

„”Općenarodni ustanak 1943. godine podignut je upravo protiv fašizma i upravo zbog toga je cijela Istra pripojena matici domovini Hrvatskoj, da bi danas, na mala vrata, puzajući kroz Učku, kod nas opet dolazio i osvajao nas. I što je najgore od svega, svi šutimo o tome. To je naša najveća tragedija.”

Tragedija je upravo govor Valtera Glavičića, jer iz njega proizlazi temeljno nepoznavanje povijesti i ideološka zadojenost u kojoj je pomiješao pojmove i povijesne činjenice.

Ustanak protiv fašizma nastupio je u Istri nakon kapitulacije Italije 8.rujna 1943.godine, nakon koje je Ljubo Drndić samoinicijativno u zgradi pazinske “questure”.napisao Proglas o pripajanju Istre Hrvatskoj.

https://www.glasistre.hr/istra/u-rujnu-prije-77-godina-u-gradu-nad-ponorom-pazincice-bilo-je-zivo-ljubo-drndic-proglas-istarski-narode-napisao-je-u-zgradi-questure-a-ne-danasnjeg-vrtica-665686

Nakon općeg ustanka u Istri, koji nije bio pod nadzorom KPJ i  prihvaćanja odluka od 13. rujna 1943. godine, Ljubo Drndić  s proglasom  od 13. rujna i izvještajem Štaba hrvatsko-slovenskog odreda od 15. rujna 1943. krenuo je  preko Kastva u Hrvatsko primorje da bi te večeri stigao u oslobođenu Crikvenicu. Odmah je izvijestio vodeće ljude KPH o događajima i Istri.

Novi proglas narodu Istre bio je gotov 16. rujna! Tiskan je u obliku manjeg plakata u nakladi od 4000 primjeraka. Odmah je polijepljen po Crikvenici i drugim mjestima Hrvatskog primorja. Specijalnim kuririma je nekoliko stotina primjeraka odmah upućeno i u Otočac.

Glavni štab NOV i PO Hrvatske donosi  odluku o osnivanju Operativnog štaba NOV Hrvatske za Istru. Za zapovjednika je imenovan Savo Vukelić, a za komesara Joža Skočilić.  20. rujna 1943.godine sazvano je zasjedanje Predsjedništva i Izvršnog odbora ZAVNOH-a koji potvrđuje Proglas istarskih rodoljuba od 13.rujna, pa je Operativni štab 23.rujna stigao u Istru.

Kao prvi predstavnik ZAVNOH-a i CK KP Hrvatske Jakov Blažević je 25. i 26. rujna 1943.godine prisustvovao narodnom zboru u Pazinu, a sudjelovao je i u radu Istarskog sabora.25.rujna 1943. IDS je 25 rujna proglasio Danom Istarske županije.

Istom retorikom Glavičić nastavlja sa svojim nebulozama:

„Otvoreno prozivam sve one koje razgovaraju, pregovaraju, dijele fotelje, dijele svoj i naš ponos: ovo je krivi put i put koji vodi u neke buduće marševe iz Rima, buduće Kristalne noći u Berlinu i slične gluposti. Upravo na ovom prostoru desila su se dva režima specifična po puno stvari to treba reći na glas i možda mi to vidimo malo bolje od drugih”, poručio je Glavičić.

Valter Glavičić ne zna i ne vidi ništa, jer proglašava sve „priko Učke“ fašistima  koji puzajući kroz Učku dolaze osvajati Istru. Uspoređuje Hrvatsku sa fašističkom Italijom ( maršem na Rim ) i nacističkom Njemačkom(  Kristalnu noć u Berlinu). Fašizam u Istru nije došao kroz Učku, nego preko Trsta iz Italije.

I to govori  potpredsjednik IDS-a? Nepojmljiva retorika u 21.stoljeću, 35 godina od pada Berlinskog zida i komunističke ideologije. Što je u glavi tom čovjeku?

„Nevezano za to tko će se s kim dogovoriti, jasno je da će ultranacionalisti bio dio vlasti u RH, što je najveća pljuska svim glasačima u Republici Hrvatskoj, a pogotovo nama u Istri”,

Valter Glavičić ne shvaća da živimo u demokratskom društvu i demokratskoj državi, sa svim svojim nedostacima nezrele demokracije koje je on očiti primjer. Njegovo poimanje je čisto jednoumlje u kojem je samo njegova politička opcija jedino moguća i jedino ispravna. On time odriče pravo izbora neistomišljenicima na politički život i pravo postojanja drugim političkim opcijama.

Glavičić  kao potpredsjednik predstavlja IDS i njihovu politiku „priko Učke“, pa se na njega ugledaju i mladi IDS-a . Sa istom retorikom je izletila  istaknuta IDS-ovka Nicoletta Balija iz Fažane, dva dana prije parlamentarnih izbora kada je  na svom „fb. profilu“ napisala između ostalog;

„I ki ne kapi, kako bi dela tu s nami i našim čovikom? Ti isti neka zostanu zgor Učke“

I podigla tenzije, tako da su ljudi velikom većinom osudili takav šovinistički istup!

Sada je Valter Glavičić  otišao dalje pa mu kroz tunel Učku dolaze puzajući ne samo fašisti i nacisti, nego i ULTRANACIONALISTI, što je kako on kaže „pljuska svim glasačima u Republici Hrvatskoj, a pogotovo nama u Istri“

Ima li Glavičić imalo „soli“ u glavi da shvati i prihvati rezultate izbora!?  Izgleda da nema, jer je ljutit  što je IDS osvojio sam 2 mandata u Saboru, a IDS-ovci bi tako rado nametali svoje nakaradne vrijednosti  cijeloj Hrvatskoj.

Da ga podsjetim,  najprije na rezultate u Istri gdje je njegov IDS sa koalicijskim partnerima osvojio samo 15,92% ili samo 2 saborska mandata. Da je HDZ osvojio 21,28 % , dakle više od njih. Da je SDP osvojio  33,36 % glasova. Da je desna opcija stranaka osvojila 13,34 % skoro kao IDS ! Gdje su mu to svi  antifašisti u Istri? Je li on to sebe i IDS predstavlja kao cjelokupno  stanovništvo Istre ? Sa 15,92 % IDS sebe izjednačuje sa cijelom Istrom? Da nije jadno bilo bi čak i smiješno!

Na nivou cijele Hrvatske  HDZ je osvojio 40,40% ili 61 mjesto u Saboru, SDP 27,81 % ili 42 mjesta u Saboru, DP je osvojio 9,27 % ili 14 mjesta u Saboru, MOST 7,28 % ili 11 mjesta u Saboru, Možemo je osvojio 6,62 % ili 10 mjesta u Saboru, NPS 1,32% ili 2 mjesta u Saboru, IDS je osvojio 1,32 % ili 2 mjesta u Saboru, Fokus i Republika su osvojili 0,66 % ili 1 mjesto u Saboru i manjine 5,30 % ili 8 mjesta u Saboru.

To je volja birača koju Glavičić naziva pljuskom svim glasačima u Hrvatskoj? Zar su glasači onda sami sebi opalili pljusku? Ili njegova 2 mandata predstavljaju cijelu Istru, pa i Hrvatsku!? Nevjerojatne nebuloze za jednog političara!

Statut Istarske županije  na koji se Valter ( koji neuspješno brani Sarajevo, ops Istru) poziva je povijesna, etnička i politička krivotvorina IDS-a kojim manipulira stanovništvom Istre. A naročito sa lažnim antifašizmom, kojeg nema u Ustavu RH.

Je li antifašizam zaklati svećenika, kao što su mladi „antifašisti“ zaklali također mladog svećenika Miroslava Bulešića?

Je li antifašizam bacanje ljudi i svećenika stvarnih antifašista koji su preživjeli fašističke torture, mučenja i logore mussolinijevog fašizma, u jame i fojbe?

Zna veoma dobro Glavičić kao gradonačelnik Labina za Okno Tupljak, Jamu Golji, Golubinicu, Bršljanovicu, Mišetovu Jamu, Šumu Brščina u koje su partizani-antifašisti bacali ljude bez suda i presude.

„Prema izvoru iz “Crne knjige„ i knjige “Istarska crkva u ratnom vihoru„ spominje se osim zabetoniranog okna Tupljak,  u kojeg je ubačeno preko 100 žrtava, i jama Golji, a tragično su skončale mnoge  žrtve  u jami Golubinici, Bršljanovici, Mišetovoj jami, u šumama Brščine na potezu od Gologorice do Tupljaka, ljudi koji su stradali,  jer su vjerovali u čovjekoljublje i domoljublje.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo iz Zagreba i podružnica  za obilježavanje grobišta Varaždin su  u kolovozu 202o. povodom  Europskog  dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima (23. kolovoz ) organizirali u suradnji sa Ministarstvom branitelja  komemoracije po jamama i stratištima Istre . Hodočasnike je o stradanjima u Drugom svjetskom ratu i poraću na tom dijelu Istre i o žrtvama koje su život skončale u šahtu-jami, rudarskog okna Tupljak, upoznao  Anton Celić, povjerenik Društva za Istru, predsjednik podružnice.

U završnom dijelu komemoracije nad rudarskim oknom Tupljak, molitvu je, u prisutnosti vlč. Antuna Kolarevića, predvodio biskup u miru, mons. Ivan Milovan.    

Zna Glavičić i za fojbu Vinež , za koju su svjedoci tog vremena pričali da su partizani, jedan s „mitraljom“, a drugi kao šofer, noću obilazili  domaćinstva i autom odvozili  muškarce koji su navodno surađivali s fašistima.

https://istarski.hr/node/277-tomislav-ravnic-ne-govori-istinu-demantira-ga-fojba-vinez

Svjedok Nando Golja na čijem se imanju nalazi jama  sjeća se da je oko jame pronalazio ljudske zube i druge dijelove tijela. Fojba Vinež i danas izgleda zastrašujuće, jer se s njezinog ruba od dubine od 135 metara dno ni ne vidi, a zbog sigurnosti ograđena je žicom.

Nažalost, o žrtvama fojbe Vinež već desetljećima nitko ne govori javno. Ne održavaju se komemoracije, političari tamo ne polažu vijence, niti se grade spomen obilježja. A potomci ubijenih u Vinežu žive među nama, plaćaju porez i glasuju na izborima.

Valter Glavičić  to je i dokazao, održao  je komemoracijski govor  u Vinežu i lupetao o puzajućem fašizmu, desnici i ultranacionalizmu,  a bio je tako blizu  jame Golji ili fojbe Vinež u koju su njegovi  partizani antifašisti bezdušno ubijali i bacali  nenaoružane ljude bez suda i presude i nije ih ni spomenuo! Te žrtve za njega ne postoje!

Lili Benčik/ hrvatskepravice