Connect with us

Društvo

‘Rat protiv gotovine’ Billa Gatesa, je prijetnja našoj slobodi, upozorava ekonomist

Published

on

Konzorcij snažnih interesa koji uključuje Visa i MasterCard, Međunarodni monetarni fond, milijardera Bill Gatesa i američku blagajnu polako je lobirao da se gotovina ukine širom svijeta i zamijeni samo digitalnim valutama.

Norbert Haring je doktorirao ekonomiju i suosnivač je i ko-direktor Svjetske asocijacije za ekonomiju, druge najveće asocijacije ekonomista širom svijeta. Dr Haring je financijski novinar, bloger i autor popularnih knjiga o ekonomiji.

Njegove dvije najnovije knjige pokrivale su kampanju za ukidanje gotovine. Posljednja „Schones neues Geld“ (Hrabri novi novac) objavljena na njemačkom jeziku 2018. upravo je izašla i na kineskom.

Dr Haring je pokrenuo parnicu 2015. godine za pravo da plati naknadu javnim emiterima u gotovini, koja je od tada stigla do Europskog suda pravde (CJEU). Datum usmenog saslušanja u CJEU je 15. lipanj 2020. godine.

Sputnik: Molim vas objasnite – za one koji o temi ništa ne znaju – o čemu se zapravo radi u kampanji za ukidanje gotovine i tko su glavni akteri.

Norbert Haring: Počevši od 2005. godine, “rat za gotovinu”, kako su ga nazivali, bila je samo deklarirana poslovna strategija Visa i MasterCard da se povuku upotrebe gotovine, jer je vide kao glavnog konkurenta za svoj novac kreditne kartice. Otprilike 2011. godine su ovakvi razgovori potpuno prestali.

Umjesto toga, stupili su u koaliciju sa američkom vladom, Fondacijom Bill and Melinda Gates i Citibank i formirali Savez bolje od keša da bi se borio za eliminaciju gotovine. Ali sada to rade pod pretpostavljenim ciljem da pomognu siromašnim njihovim financijskim uključivanjem.

Postoji jako puno akademskih instituta, institucija koje postavljaju standarde i vlada koje su uključeni u ovu borbu protiv gotovine, bilo novcem Gatesa i ostalih članica Saveza bolje od keša ili diplomatskim snagama vlade SAD, ili oboje.

Sputnik: Zašto to rade?

Norbert Haring: Interes financijskog sektora za prodaju vlastitih proizvoda umjesto gotovine je očigledan. IT kompanije žele podatke koji idu s digitalizacijom gotovine, a američka vlada želi nadzor i sankcioniranje moći digitalizacije plaćanja. Druge zemlje koje sarađuju takođe vole aspekt sticanja veće moći nadzora nad svojim stanovništvom.

Sputnik: Pisali ste o tome kako se Indija koristila kao velikog zamorca u uklanjanju gotovine. Možete li ukratko opisati šta se tamo dogodilo i tko je iza toga stao?

Norbert Haring: U studenom 2016. premijer Narendra Modi je na televiziji objavio sve novčanice osim najmanjeg apoena „demonetiziranim“ sa samo 4 sata prethodne najave. To je značilo da više ne možete plaćati njima. Morali ste ih donijeti u banku. To je dovelo do dana kaosa i mjeseci ekstremne nestašice gotovine u zemlji u kojoj polovina stanovništva nema bankovni račun, a 90 procenata plaćanja se vrši u gotovini.

Pretpostavljeni cilj bio je povrijediti one koji su sakupili novac sa crnog tržišta. To nije uspjelo u potpunosti. Za nekoliko nedelja vlada se prebacila na deklarirani cilj „financijske inkluzije“ i modernizacije finansijskog sistema. Podmetali su priče u medijima kako bi naznačili da je mala grupa Indijaca oko Modija razmišljala o ovome.

Međutim, na svom blogu i u svojoj knjizi ukazao sam na niz veoma bliskih „financijskih inkluzija“ saradnje indijske centralne banke sa Fondacijom Gates, vladom SAD i drugim američkim institucijama protiv gotovine.

Sputnik: Fondacija Bill and Melinda Gates čini se da je jedan od ključnih aktera u ovom pokretu za svijet bez novca. Da li znamo zašto oni izgledaju tako posvećeni ovom projektu?

Norbert Haring: Ako mislite na Gatesa kao na Microsoftovu osobu, postoji interes Microsofta i drugih američkih-IT kompanija koje su uključene u digitalizaciju svega da bi se više radilo i dobilo više podataka. Finansijski podaci su među najvrednijim podacima.

Bill Gates je takođe istaknuti učesnik mnogih nacionalnih sigurnosnih grupa i okupljanja. Očigledno je rodoljub koji drži interese američke nacionalne sigurnosti vrlo blizu svog srca. A pod tim se podrazumijeva da podstiče više podataka i veću kontrolu o tome šta radi ostatak svijeta.

Sputnik: Da li se COVID-19 i “Veliko zaključavanje” koriste za dalje forsiranje “rata sa gotovinom”?

Norbert Haring: Da, naravno, u vezi s tim se mnogo koristi. Banke vode poštanske i internetske kampanje, govoreći svojim klijentima da je gotovina prljava, a kartice ili mobilno plaćanje nisu. To rade i pored nedostatka ikakvih dokaza da se virus može prenijeti gotovinom. Većina zdravstvenih stručnjaka kaže da gotovina nije relevantan kanal za virus.

Sputnik: Koja je vaša briga oko odbijanja svijeta od gotovine. Nije li zgodnije ako svi možemo da držimo i koristimo našu valutu digitalno?

Norbert Haring: Naravno, zgodno je. Nitko nikoga ne sprječava da koristi digitalni novac. I ja ga koristim. Samo neka preduzeća koja smatraju da su naknade finansijskih institucija visoke, neće prihvatiti digitalni novac. To je jedan od razloga zašto ovi financijski posrednici žele da izbace gotovinu. Tako da mogu podići cijene, što nije u našem interesu.

Još važnije: sve što digitalno plaćamo evidentiraju, vide i skladište razni pružaoci usluga i završava u podacima o našem bankovnom računu. Ako više ne postoji mogućnost korištenja gotovine, podaci o našem bankovnom računu bit će gotovo potpuni dnevnik našeg života. Svako tko ima želju pogledati, tko u nekom trenutku razvije interes za nas, može vidjeti gdje smo bili i šta smo radili svakog dana i sata, desetljećima u prošlost.

Mnogi ljudi točno misle da nitko tko bi mogao učiniti to nikada neće razviti dovoljno interes za njih. Međutim, oni moraju shvatiti da i njima nešto znači, što moraju da žive u društvu u kojem je svaka osoba bilo koje važnosti potpuno transparentna za moćne i na taj način ih se može ucjenjivati ili uništiti po volji. To nije u skladu sa demokracijom i slobodnim društvom.

Sputnik: Direktno ste upleteni u pravni izazov zbog mogućnosti da se obavezna naknada javnim emiterima u Njemačkoj plati gotovinom. Slučaj će uskoro saslušati Veliko vijeće Vijeća Evropskog suda pravde. Možete li ukratko objasniti značaj ovog slučaja i zašto ste ga predložili najvišem sudu u EU?

Norbert Haring: Nisam ga baš ja odnio u CJEU. Slučaj je prešao na najviši upravni sud u Njemačkoj, Bundesvervaltungsgericht. Suglasili su se sa mnom u pogledu njemačkog zakona, ali nisu bili sigurni u to kako je njemački zakon usklađen sa europskim pravom, pa su slučaj stavili pred najviši sud EU.

To radim zato što želim obraniti pravo na korištenje gotovine i otkrio sam da mnoge mjere koje se preduzimaju kako bi se gotovina učinila nezgodnom i teškom za upotrebu krše status euro novčanica i kovanica kao legalnog sredstva plaćanja.

Ako pobijedim, borbe protiv gotovine će im biti teže. Vladine agencije i kancelarije – uključujući poreznu upravu – više neće dozvoliti da odbiju uzimanje gotovine ili da naplaćuju dodatnu naknadu za nju, kao što to rade sve češće. Mjere poput gornjih granica plaćanja u gotovini postat će prilično upitne, ako pobijedim, zakonski. U ovom slučaju možda neće biti moguće uvesti nove.

Sputnik: Koliko je dosad bio uspješan pokret protiv gotovine, postoji li otpor i ako da, odakle dolazi?

Norbert Haring: Uspješan je, ali spor proces u većini bogatih zemalja sa funkcionalnim demokracijama, jer ljude mnogo brine njihovo pravo na korištenje gotovine. Zbog ovog otpora stanovništva, oni mogu koristiti samo indirektne mjere, poput propisa za banke koji gotovinu čine nezgodnijom i skupljom, što je trošak koji prenose na klijente. Čak je postojao dokument MMF-a u kome se preporučuju takve indirektne mjere za prevazilaženje otpora stanovništva.

Budući da neprijatelji gotovine gaze pažljivo, a političari uvijek protestiraju da nam nitko ne želi oduzeti novac, organizirani politički otpor još nije veliki faktor.

Sa desne strane, gdje su ljudi više sumnjičavi prema vlasti, postoji neki otpor, jer vide prijetnju građanskim slobodama. Ljevica je, nažalost, potpuno naivna po tom pitanju.

Foto-ilustracija: Logicno.com

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved