Rođena u Splitu, gdje se školovala, završila Klasičnu gimnaziju, te diplomirala, magistrirala i doktorirala na Fakultetu za defektologiju, odnosno Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Većinu radnog vijeka,od 1991. do 2001. godine, provela u Centru „Juraj Bonači“ u Splitu i bila  prva „ratna ravnateljica“. Ratno razdoblje doživljavala je kao izazov za stvaralaštvo, kako voli istaknuti. Organizirala je prve znastveno-stručne međunarodne skupove u Splitu kojima je bio cilj transformacija institucija za osobe s mentalnim poremećajima u korist korisnika. Radni vijek završila je radom u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa kao ravnateljica Uprave za nacionalni kurikul. Dobitnica  je nagrade Ivan Filipović za unapređenje sustava odgoja i obrazovanja kao i  Plakete Grada Vukovara. Živi u Splitu.

Da ste kreativni, aktivni , uporni i rijetko odustajete dokazuje i  vaš vrlo dinamičan i bogat  životopis. Iste  vrline vodile su vas od ideje do stvarnosti koju i danas s poštovanjem svjedočimo i pijetetom sudjelujemo. Spomenički memento Vukovaru, heroju  na Vuki  nosi  sve patnje, stradanja u Domovinskome ratu, uništene i otuđene stoljetne kulturne  baštine, razorene gradove i sela. Nosi  patnje ubijenih,  pogubljenih  i nestalih branitelja, civila, a posebno brojne  nevino stradale djece. Kako je sve počelo i što je bio kremen za iskru u jesen 1999.godine?

Postoje događaji koji obilježe narod i pojedinca.U novijoj hrvatskoj povijesti jedan od takvih je i tromjesečna opsada Vukovara i njegovo tragično stradalništvo kojemu se poklonimo svake godine 18. studenoga, Danom sjećanja na žrtvu Vukovara.Po rođenju sam Splićanka, a 18.studenoga 1991. Vukovar sam izabrala kao svoj drugi rodni grad. Erdut, Aljmaš, Dalj, još brojna druga  mala mjesta, meni dotada nepoznata, zauvijek su upisana u emotivne zemljopisne karte  koje samo srce zna. U znaku Vukovara utkani su i svi drugi Vinkovci, Osijek, Zagreb, Karlovac, Sisak, Petrinja, Gospić, Zadar, Škabrnja, Šibenik, Split, Dubrovnik i Konavle. Tu su i Ledererova Banijska praskozorja, i Obadva su pala i brojne uspomene koje su nas oblikovale tijekom godina agresije na Hrvatsku. Živeći s takvim osjećajima u meni je sazrijevala potreba izraziti ljubav prema Vukovaru i svemu što sintetizira u odnosu na herojski Domovinski rat. I tako mi se se rodila ideja za pokretanjem spomen čina I u mom gradu Vukovar svijetli. Željela sam da taj projekt bude besplatan, da košta tek koliko svijeća koju pojedinac donese zapaliti.Znala sam da čin sjećanja na Vukovar treba biti takav da u njemu mogu sudjelovati svi: od najmlađih do najstarijih, da bude vidljiv, dostojanstven, tih i nježan, da otvori trajan prostor svakom pojedincu iskazati odanost Vukovaru i značenju njegove simbolike. Uvijek to nadahnuće smatram Božjom milosti.

>> (FOTO/VIDEO) JOŠ JEDNA SPLITSKA tradicionalna Kolona sjećanja za Vukovar

Što vam je značila podrška i je li bilo moguće ne dobiti je u tom trenutku? Kako su reagirali ravnatelji škola u Splitu na poziv tadašnje ministrice Nansi Ivanišević?  Pamtite li odaziv Splićana prve godine?

Od ideje do realizacije, put je bio jednostavan.Zamolila sam pokroviteljstvo Ministarstva odgoja i obrazovanja, tada u mandatu ministrice, naše sugrađanke, gospođe Nansi Ivanišević, koja ga je odmah prihvatila.Odaziv škola, učenika i mladih bio je ogroman. Tisuće svijeća plamtilo je žarom ljubavi cijelom dužinom Vukovarske, najduže splitske ulice. I to je bio početak. Držim dragocjenim uključivanje učenika u ovaj spomen čin, jer škola nije samo prenositeljica znanja, već i mjesto emocionalnog i društvenog oblikovanja mladih. A razvijanje ljubavi prema Domovini za mene je prirodno, kao i ljubav prema obitelji. Na takvim zasadama čovjek razvija svoje najpozitivnije potencijale. Svi smo dužni svjedočiti istinu o svom identitetu. Onu obiteljsku, pa i kada nije besprijekorna, do one nacionalne, identitetske i humanističke. Kako inače mjeriti napredak vlastitog postojanja? Jer ako ne znaš što si i tko si, ako nisi zahvalan obiteljskom domu i domovini kao najširoj obitelji, ako ih ne trebaš, što je danas moderno, čak i ne voliš, gdje ćeš tražiti svoj smisao i mir?Prečesto vidimo neprihvatljiva ponašanja i kod djece i kod odraslih. Premalo se slave uzori, a glorificiraju trivijalna ponašanja.Zato se svake godine obratim resornom ministarstvu sa zamolbom da pozove škole u Hrvatskoj na priključenje spomen činu I u mom gradu Vukovar svijetli. Želim također istaknuti i podršku gospodina Josipa Botterija Dinija tesplitski Ogranak Matice Hrvatske, koji su se organizacijskom podrškom priključili od ranih početaka održavanja spomen čina. Od inicijalnog održavanja 1999. godine, pa do danas, spomen čin I u mom gradu Vukovar svijetli proširio se diljem Hrvatske, te postao, ako mogu reći, već jedna mala 22-godišnja tradicija kojom u tišini svjedočimo zahvalnost i nezaborav. Čuva se hrvatska istina kao temelj i zalog budućim naraštajima. 

Plamen ljubavi herojstvu i patnji  Vukovara zahvatio je sve gradove i mjesta diljem Hrvatske.   Pretpostavljam,  dovoljan poticaj za korak dalje prema novom, trajnom  rješenju…

Dostojanstven u svom izričaju spomen čin je prepoznat i od samog grada Vukovara te je posebno i preporučen, a posljednjih godina uvršten je i u Program sjećanja na žrtvu Vukovara samoga Grada heroja, na što sam zaista ponosna. Opće prihvaćanje paljenje svijeća u tišini u vukovarskim ulicama diljem Domovine, potvrdilo je  potrebu ljudi da tom jednostavnom gestom vlastitoga izbora iskažu suosjećanje i zahvalnost prema braniteljima i žrtvama Domovinskog rata. Osmišljavajući spomen čin ‘I u mom gradu Vukovar svijetli’ kojeg čine kolone ljudi svih uzrasta  dolazeći zapaliti svoju svijeću pretvarajući ga u živi spomenik i domoljubno hodočašće, javila se želja i za postavljanjem pravog, skulptorskog spomenika Vukovaru. Ta  me želja za postavljanjem spomenika okupirala narednih godina i potakla na nova djelovanja.

Je li bilo izazovno surađivati s uspješnom akademskom kiparicom Dijanom Ivom Sesartić ? Što je bila  inspiracija za ovakvo idejno rješenje spomenika?

Kako bi moralne snage ostale žive i u sadašnjosti, povijesne nas istine trebaju prožimati kroz različite sadržajne forme, a sve u cilju ispravnoga razlikovanja dobra od zla. Nema nacija bez  svetišta i spomenika.Spomenici funkcioniraju kao prenositelji pamćenja i povijesti, postaju svjedočanstva nacionalnog identiteta.. Bruseći ideju o mogućnostima postavljanja spomenika na križanju punom simbolike, Vukovarske ulice s ulicom Domovinskog rata, s g. Botterijem posjetila smo atelje akademske kiparice Dijane Ive Sesartić,  koja je brzo i nadahnuto odgovorila skulpturom dječaka s luminom u ruci, čije svjetlo će se paliti zajedno s gradskom rasvjetom. Tako da Vukovar u Splitu bude s nama svako veče, a ne prigodničarski. Da bude naš moralni lučonoša! Slijedile su izložbe predstavljanja spomen čina i skulpture Lumina u Zagrebu, Splitu i Vukovaru. Nakon višegodišnih nastojanja prema Gradu i Županiji, prigodom 25-te obljetnice stradanja Vukovara,a za mandata gradonačelnika Splita g.Baldazara i župana g. Ževrnje spomenik je otkriven. Uvjerena sam kako je Split s poštovanjem i privrženošću prihvatio ga , baš onako kako je u ratnom razdoblju prigrlio desetke tisuća prognanika i izbjeglica.

Uoči obilježavanja 25. obljetnice sloma obrane Vukovara i  spomen obilježje „I u mom gradu Vukovar svijetli“ postaje stvarnost, a  lumin na rukama dječaka upalio je svjetlo nade za budućnost. Grad Split postaje prvi grad u Hrvatskoj koji je  ispunio  obećanja i poklonio se na ovakav način žrtvi Vukovara. Kakva sjećanja čuvate u srcu?

 Kada je spomen čin održan prvi put u Splitu s tako velikim odazivom, bila sam ponosna na svoj rodni grad.Usprkos skepticima, koji mu nisu davali šanse, spomen čin je ušao u hrvatske gradove i naselja jednostavno zato jer Vukovar i sve ono što predstavlja u Domovinskom ratu je u našim srcima. Zato traje 22 godine. Čak i ove godine, uz ograničenost okupljanja na javnim mjestima zbog pandemije koronom, ljudi su spontano palili svijeće u vukovarskim ulicama.Mislim važnim istaći kako spomen čin I u mom gradu Vukovar svijetli zrači iskrenošću i toplinom. Točno kako Vukovar zaslužuje. Ne trebaju nikakva sredstva za njegovo održavanje, nema političkih govora, nema važnije svijeće niti poželjnijeg mjesta na ulici, nema obveze dolaska. Sve je na tebi, tvom izboru, tvom vrijednosnom sustavu. Svijetli tada 18.studenoga splitska Vukovarska kao put svjetlosti, kao svijetla staza, kao zavjetna istina. I promet ulicom zastane na pola sata. Dostojanstvenom se tišinom pozdravlja Vukovar, hrvatska biser suza. U neposrednoj blizini Vukovarske, u konkatedrali sv. Petra prikaže se misa za vukovarske i žrtve Domovinskog rata.Volim proći splitskom Vukovarskom kasno uveče, ukrašenoj cijelom dužinom plamičcima svijeća i osjetiti tu ljubav koju moji sugrađani iskazuju svojim svijećama.To je Split kojeg volim. A kad taj datum prođe i komemoracije utihnu, nama u Splitu svijetli svako veče spomenik Lumina, trajno svjedočeći splitsko -vukovarsku  i svehrvatsku stazu odanosti. 

Članica ste Hrvatske udruge Benedikt.  Podsjetite nas na početak vaše suradnje.

Dobar glas daleko se čuje, pa sam o Hrvatskoj udruzi Benedikt čula vrlo brzo, nakon njihova osnivanja, u Zagrebu, gdje sam radila. Kako su mi bliski ciljevi Udruge rado sam joj se pridružila. Između niza vrijednih aktivnosti, već godinama Udruga organizira i Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju s bogatim kulturnim aktivnostima, pa nam je i to bliska dodirna točka. Prepoznavajući značaj domoljubnog odgoja za budućnost jednoga naroda, vrijedno je podsjetiti  da su tijekom 2019.godine upravo na portalu Hrvatske udruge Benedikt objavljivani tekstovi učenika osnovnih i srednjih škola pod zajedničkim nazivom I u mom gradu Vukovar svijetli. Vukovar je škola domoljublja u kojoj se zorno uči idealima, hrabrosti, nadi i vjeri u dobro, oprostu, ali ponajviše ljubavi koja je jača od patnje.Čitajući ih, dirljivo je s koliko obzirne ljubavi prema žrtvi ističu potrebu kako i u zlu ostati dobar! Držim da ova okrenutost mladima,otvaranjem prostora za njihovo stvaralaštvo predstavlja važnu aktivnost Udruge.

Uvjerena sam  da se  energija u Hrvatskoj udruzi Benedikt  prenijela i na mlade u županiji  i traje već nekoliko godina. Mislim na sudjelovanje učenika osnovnih  i srednjih škola u programu Tjedna sjećanja kada pred publikom čitaju svoje literarne uratke, izlažu tematski prigodne likovne radove, izvode  glazbene teme, pojedinačno  ili u zboru. Među njima  su i  plesači  KUD-a  Jedinstvo i polaznici Glazbene škole u Splitu…. Ovogodišnje okolnosti globalne epidemije Covida-19  su značajno skratile program ove tradicionalne manifestacije, ali nisu zaustavile  vrijedna učenička pera čiji su brojni literarni radovi stigli na adresu udruge u Tjednu sjećanja, a naša mrežna stranica postaje vrlo živa. Slažete li se da je dobro sjeme posijano?

Naravno.Rad u Udruzi je timski, suradnički, zajednički i svatko pridonosi prema svojim mogućnostima i afinitetima. Iznimnim marom vodstva i članstva Hrvatska udruga Benedikt tijekom svoga desetogodišnjeg djelovanja postigla je pozitivnu prepoznatljivost u Splitu, diljem Hrvatske i inozemstva.  Udruga je ostvarila stotine tribina i događanja,osvrta i analiza, uvijek  s ciljem doprinosa rasvjetljavanju i rješavanju aktualnih problema i nedoumica na lokalnoj i državnoj razini. Ugostila je vodeće hrvatske intelektualce.Tematski uvijek aktualna i trajno usmjerena na hrvatski boljitak i čuvanja istine o Domovinskom ratu. Počivajući na vjeri i svemu dobrome u ljudima Udruga promiče optimizam i uvjerenje da se uvijek može bolje!

I na kraju, usprkos snažnoj zauzetosti u borbi s epidemijom koronavirusa kod nas i u svijetu,  planirate li  nove aktivnosti  u udruzi? Možete li otkriti, samo neke…

Okrenutost mladima daje Udruzi svježinu i poseban zamah u djelovanju, pa bih istaknula  planiranje tiskanja zbornika spomenutih učeničkih  tekstova s portala Udruge pod zajedničkim nazivom  I u mom gradu Vukovar svijetli. To bi bilo učenicima  i njihovim mentorima priznanje i poticaj. Često čujemo kako na mladima svijet ostaje, pa osvijestimo da će i naša starost ovisiti o kakvoći odgoja mladih.Zato držim dragocjenim upravo njima  pružiti prilike iskazivati svoja mišljenja, stavove, ideje.

I da ne duljim i postanem sudionik onih koji otimaju tuđe vrijeme pričajući, dok karavane prolaze, u vrijeme nadolazećih blagdana Hrvatskoj udruzi Benedikt poželjela bih trajnost, a njezinim osnivačima, vodstvu, članovima i podupirateljima izobilje blaga koje se ne može kupiti.

A Vukovaru i mojoj Hrvatskoj da raste, buja i cvijeta!

Uvijek priželjkujem da se svi okupimo pod vukovarskim nebom, da slogom i ljubavlju obavijemo Domovinu, da hrvatski križni putevi dobiju pravi smisao, da nam Hrvatska postane najšira obitelj.

Uz benediktinski pozdrav, Ora et labora.

Razgovor vodila Margita Vučetić

Hrvatska udruga Benedikt