Connect with us

Vijesti

RUŽARIJ: BITKA KOD LEPANTA A.D. 1571. ili KRALJICA POBJEDE

Published

on

NA DANAŠNJI DAN Lepantska bitka odigrala se 7. listopada 1571. u vodama oko grada Lepanta u današnjem Korintskom zaljevu.

Zanimljivo je to što se za ishod bitke saznalo tek dvadesetak dana poslije, ali je tadašnji papa Pio V, imao viđenje taj isti dan nakon pobjede i dao da se sa svih crkvenih zvona slavi pobjeda…

Nakon toga 7. listopada se slavi kao blagdan Gospe od Svete Krunice ili Ružarja, što se nekad zvalo Kraljica Pobjede…

Ta bitka je najveći sukob galija pokretanih veslima ali i njihovo zadnje pojavljivanje u velikim pomorskim sukobima. Ova bitka je najkrvavija pomorska bitka u povijesti – 28.000 poginulih sa obje sukobljene strane. Koliko je žrtava bilo pokazuje i ime koje je dobila u turskoj historiografiji – BITKA UNIŠTENE MORNARICE.

Ova bitka je bila najveca do tog doba pa broju brodova koju su u njoj sudjelovali. Taj rekord ce držati 17 godina kada ce je nadmašiti bitka španjolske Armade i engleske mornarice. Ono što je za nas bitno je da je to najvjerojatnije pomorska bitka u kojoj je sudjelovalo najviše Hrvata nego ikad prije (a i poslije).

>> Zapadnjačka ‘zaostalost’ protiv istočnjačke ‘kulture’

Ne postoje službeni podaci ali se nagada da je u njoj sudjelovalo oko 15.000 Hrvata (uglavnom galijota) a velik broj njih je svoje kosti ostavio na dnu mora.

No, krenimo od pocetka tj. od izbijanja Ciparskog rata.
Osmanlijsko carstvo je sve do izbijanja na Marmarno more imalo iskljucivo kopnenu vojsku. Tada su uvidjeli važnost mornarice pa je i pocinju ubrzano razvijati gradnjom velikih brodogradilišta u Galipolju i na Suezu. Turska mornarica je odigrala važnu ulogu u osvajanju Carigrada 1453. Od tada Osmanska mornarica stalno raste i napreduje i dobija sve vecu prevlast u Istocnom Mediteranu. Njena najveca boljka je nedostatak iskusnog casnickog kadra kao i nedovoljna tehnicka opremljenost.

Venecija je iskoristila slabost turske mornarice i 1489. osvajaju Cipar koji je do tada pripadao Egiptu. Do tog vremena, mletacka mornarica je superiorna nad turskom ali dolaskom sultana Sulejmana I. Velicanstvenog, stvari se pocinju mijenjati. Turci pocinju sve više ulagati u mornaricu za što se osobno brine veliki vezir Mehmed paša Sokolovic. Iskusni casnici se pribavljaju na zanimljiv nacin – otmicom i preobracenjem. Jedan od važnijih turskih admirala Mehmed paša Piali bio je hrvatskog podrijetla a iz nepoznatih razloga je smijenjen s admiralske dužnosti neposredno pred Lepantsku bitku. Turci su imali srecu što su preobratili iskusnog admirala Hajredina koji je odgojio cijelu generaciju mornarickih casnika te je sudjelovao u osvajanju sjeverne africke obale. Njegova najveca zasluga je pobjeda nad flotom 1. Svete Lige 1538. kod Santa Maure kada je pobijedio unatoc brojcanoj nadmoci kršcanske flote.

>> EXSURGE CHRISTIANITATIS – DIŽITE SE KRŠĆANI – POZIV NA TRAJNU MOLITVU

Sultan Selim II. traži 1569. od Venecije Cipar što Venecija odbija. Pocinje Ciparski rat.

Turci odmah pokrecu invazijsku flotu od 300 galija i osvajaju cijeli otok osim grada Famaguste. Svjesni da ne mogu sami poraziti tursku mornaricu, Mlecani traže pomoc i nalaze je u papi Piu V. koji organizira 2. svetu ligu. Toj ligi se prikljucuju (osim Venecije i Papinske države) Španjolska, Malta, Savoja, Parma, Genova i Toskana. U ligu su pozvani i francuski, portugalski, ruski i poljski kralj te austrijski car no oni se nisu prikljucili Svetoj Ligi. Za vrhovnog admirala Svete Lige izabran je Don Juan d’ Austria, polubrat španjolskog kralja Filipa II.

NAŠE GALIJE U BITCI:

U bitci su sudjelovale galije iz 8 gradova sa istocne obale Jadrana:
sv. Nikola iz Cresa,
Uskrsli Krist iz Krka,
Lav iz Kopra,
sv. Jerolim iz Hvara,
sv. Ivan iz Raba,
Žena iz Trogira,
sv. Trifun iz Kotora i
sv. Juraj iz Šibenika.

Grad Zadar je poslao svoju galiju ali je ona zarobljena u vodama Krfa prije nego što se uspjela prikljuciti glavnini flote.

Dubrovacki brodovi (koji su za tadašnje pojmove bili generaciju ispred svih) su sudjelovali u sukobu ali nisi se borili u samoj bitci. Tu je na vidjelo opet došla poznata dubrovacka diplomacija. Službeno su ti brodovi zaplijenjeni u Španjolskoj a kapetanima je dana nadoknada za propale poslove. Cak su uspjeli uvrstiti clanak u ugovor o sv. Ligi po kojem su Dubrovcani neutralni cak i ako sudjeluju u sukobima.

>> Roberto De Mattei: BOŽJI SUD U POVIJESTI

Dubrovacke nave i galijuni su bile jedne od najsuvremenijih brodova na Mediteranu. To su bili jedrenjaci sa izdignutim prednjim i stražnjim dijelom broda. Tijekom bitke ti izdignuti dijelovi služili su kao kule – utvrde. Na vrhu jarbola nalazili su se koševi iz kojih su strijelci pucali po napadacima. Na ovim brodovima se prvi put javljaju vratašca za topove na bokovima tako da su topovi bili smješteni na donjim palubama.

Dubrovcani u samoj bitci nisu sudjelovali (oko 30 brodova je došlo do Lepanta) jer se navodno zbog bonace nisu mogli prikljuciti borbi. Na kraju su dubrovacki brodovi poslužili samo za logistiku i prijevoz trupa i namirnica na bojno polje u blizini Lepanta.

ARMADU SVETE LIGE sacinjavale su 209 galija, 6 galeaca i 28 transportnih brodova iz Dubrovnika). Imali su 80.000 ljudi posade od kojih 30.000 vojnika.

TURSKA MORNARICA se sastojala od 221 galije, 38 galeaca i 18 fusta. Imali su 41.000 veslaca, 13.000 mornara i 34.000 odabranih vojnika (uglavnom janjicara). Turci su više išli na kvantitetu nego na kvalitetu. Kao što se vidi iz brojki, imali su više brodova i ljudstva ali su bili slabije opremljeni od kršcanskog brodovlja. Cak je i formacija bila više namijenjena zastrašivanju protivnika. Kršcanske galije bile su bolje opremljene topovima a i vojska na njima je imala rucno vatreno naoružanje. Ovo se pokazalo kao velika prednost jer se bitka nakon sudara brodova svela na iskrcavanje na protivnicke brodove i na palubne borbe. Janjicari su bili superiorniji u kopnenoj borbi ali nenavikli na borbu po palubama, kršcanska flota je uspjela potopiti veci broj galija prije samog sudara cemu su osobito pridonijele španjolske galeace – ogromni brodovi tvrdave koji su obasuli tursku mornaricu topovskim salvama na samom pocetku bitke.

TIJEK BITKE:
Turci su namamili flotu sv. Lige u Korintski zaljev jer su željeli voditi bitku na ”domacem” terenu. Turci su poceli bitku u srpastoj formaciji s izbocenim krilima a kršcani su krenuli podijeljeni u tri krila sa 6 galeaca (plovece tvrdave) razmještenim ispred kršcanske flote.

Pocetak bitke je o tadašnjem nepisanom pravilu oznacen plotunom sa admiralskih brodova. Sukob je zapoceo pucnjevima s galeaca koje su odmah potopile nekoliko turskih brodova. Turci su krenuli u bitku s povoljnim vjetrom u krmu i sa suncem u ocima. No, prije nego što su se sudarili s protivnickom flotom, vjetar mijenja smjer te im puše u prsa.

Lijevo kršcansko krilo pod vodstvom Augustina Barbarige se sukobljava s turskim lijevim kojim zapovijeda obracenik Muhamed Široko. Turci isprva imaju prednost jer se borba odvija uz obalu ali kršcanska artiljerija uspijeva potopiti Širokov brod što potpuno demoralizira Turke pa kršcani u potpunosti uništavaju ovo krilo turske flote. U borbi je poginuo i Augustin Barbariga, mletacki admiral. Na ovom krilu su se borile galije iz Cresa i Krka. Crešani su se istaknuli u bitci. Imali su jednu od najbržih galija u floti pa su cesto išli u izvidanja. Prije same bitke, doteglili su jednu galeacu na njen položaj a tijekom borbe su zarobili jednu tursku galiju. Kapetan broda je 3 puta ranjen u bitci ali je ipak uspio preživiti.

>> BEDEM PROTIV KRIVIVJERJA I ZABLUDA: GILBERT KEITH CHESTERTON

U centru su se dogodile odlucujuci sukobi. Dolazi do dvoboja reala (admiralskih brodova) u kojem isprva Turci bolje prolaze. Tada na Don Juanovu realu dolazi pojacanje koje uspijeva ne samo odbiti napad nego i prenijeti sukob na Ali pašinu realu kojeg na kraju i ubijaju. Na Don Juanovoj reali nalazilo se 12 Peraštana (mjesto iz Boke Kotorske) koji su bili cuvari glavne zastave na admiralskom brodu, koliko su borbe bile silovite govori podatak da ih je osmero poginulo a ostala cetvorica su bili ranjeni.
Na ovom krilu borile su se Koparska i Hvarska galija. Obje galije su zarobile po jedan turski brod, ukras sa pramca tog turskog broda (zvir) se i danas cuva u hvarskom kazalištu. U Kopru je dugo vremena stajala usidrena turska galija kao ratni trofej koja je dosta kasnije potonula zbog neodržavanja.
Na desnom kršcanskom krilu zapovijedao je Ivan Andria Doria ciji djed je bio admiral 1. svete lige koju je turska mornarica porazila 1538. kod Santa Maure. Njemu suprotstavljenom krilu turske mornarice zapovijedao je tuniski gusar Uluc-Ali. On se uspio uvuci izmedu desnog krila i centra te je napao centar kršcanske flote. Tom prilikom su potopljene trogirska i kotorska galija. Desnom krilu u pomoc priskace rezerva na celu sa Santa Cruzom u kojoj se nalazila i šibenska galija. Vidjevši da je bitka izgubljena, Uluc-Ali pravi vješti manevar (nigdje nisam našao što je tocno napravio ali se svi slažu da je to bilo vrlo vješto i uspješno) kojim se uspijeva probiti te sa 15 galija uspijeva pobjeci prema Carigradu.

GUBITCI:

Turska mornarica je izgubila sve brodove osim onih 15 koji su uspjeli pobjeci sa Uluc-Alijem. Od toga broja, 175 ih je potopljeno a 12 ih je zarobljeno i sacuvano. Velik broj ih je potopljen nakon bitke. Kršcani su izgubili 15 brodova i to uglavnom na desnom krilu. Turci su imali (grubi i neprovjereni podaci) 20.000 poginulih i 5.000 zarobljenih. Tom prilikom je oslobodeno 10.000 kršcanskih robova-veslaca. Kršcani su imali 7.656 poginulih i 7.784 ranjenih. Više od 60% poginulih kršcana dolazili su iz Venecije (ovdje se ubrajaju i Hrvati).

POSLJEDICE BITKE:

Iako je turska mornarica bila potpuno uništena (kršcani su prakticki imali otvoren put do Carigrada) zapovjednici flote sv. Lige nisu se mogli dogovoriti oko buducih ciljeva pa se flota ubrzo raspala i vratila u maticne luke. Nije osvojen niti grad Lepant koji skoro pa da više nije imao nikakvu obranu. Famagusta na Cipru je pala mjesec dana prije bitke. Turci su nadljudskim naporima uspjeli obnoviti svoju flotu za godinu dana što im je dobro došlo u pregovorima koje su vodili s Mlecanima godinu dana kasnije kada je sklopljen separatni mir izmedu Osmanskog carstva i Mletacke republike. Mlecani su bili prisiljeni na mir zbog enormnih gubitaka u Lepantskoj bitci, demografsko stanje u Dalmaciji je bilo katastroficno a galije su zahtijevale velike posade.
Velik vezir Mehmed paša Sokolovic je jednom izjavio kršcanskom poslaniku: ”Osvajanjem Cipra mi smo vama odsjekli ruku a uništenjem flote kod Lepanta vi ste nam samo podsjekli bradu.”
Dominik Bacinic | hu-benedikt.hr

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved