NA DANAŠNJI DAN Lepantska bitka odigrala se 7. listopada 1571. u vodama oko grada Lepanta u današnjem Korintskom zaljevu.

Zanimljivo je to što se za ishod bitke saznalo tek dvadesetak dana poslije, ali je tadašnji papa Pio V, imao viđenje taj isti dan nakon pobjede i dao da se sa svih crkvenih zvona slavi pobjeda…

Nakon toga 7. listopada se slavi kao blagdan Gospe od Svete Krunice ili Ružarja, što se nekad zvalo Kraljica Pobjede…

Ta bitka je najveći sukob galija pokretanih veslima ali i njihovo zadnje pojavljivanje u velikim pomorskim sukobima. Ova bitka je najkrvavija pomorska bitka u povijesti – 28.000 poginulih sa obje sukobljene strane. Koliko je žrtava bilo pokazuje i ime koje je dobila u turskoj historiografiji – BITKA UNIŠTENE MORNARICE.

Ova bitka je bila najveca do tog doba pa broju brodova koju su u njoj sudjelovali. Taj rekord ce držati 17 godina kada ce je nadmašiti bitka španjolske Armade i engleske mornarice. Ono što je za nas bitno je da je to najvjerojatnije pomorska bitka u kojoj je sudjelovalo najviše Hrvata nego ikad prije (a i poslije).

>> Zapadnjačka ‘zaostalost’ protiv istočnjačke ‘kulture’

Ne postoje službeni podaci ali se nagada da je u njoj sudjelovalo oko 15.000 Hrvata (uglavnom galijota) a velik broj njih je svoje kosti ostavio na dnu mora.

No, krenimo od pocetka tj. od izbijanja Ciparskog rata.
Osmanlijsko carstvo je sve do izbijanja na Marmarno more imalo iskljucivo kopnenu vojsku. Tada su uvidjeli važnost mornarice pa je i pocinju ubrzano razvijati gradnjom velikih brodogradilišta u Galipolju i na Suezu. Turska mornarica je odigrala važnu ulogu u osvajanju Carigrada 1453. Od tada Osmanska mornarica stalno raste i napreduje i dobija sve vecu prevlast u Istocnom Mediteranu. Njena najveca boljka je nedostatak iskusnog casnickog kadra kao i nedovoljna tehnicka opremljenost.

Venecija je iskoristila slabost turske mornarice i 1489. osvajaju Cipar koji je do tada pripadao Egiptu. Do tog vremena, mletacka mornarica je superiorna nad turskom ali dolaskom sultana Sulejmana I. Velicanstvenog, stvari se pocinju mijenjati. Turci pocinju sve više ulagati u mornaricu za što se osobno brine veliki vezir Mehmed paša Sokolovic. Iskusni casnici se pribavljaju na zanimljiv nacin – otmicom i preobracenjem. Jedan od važnijih turskih admirala Mehmed paša Piali bio je hrvatskog podrijetla a iz nepoznatih razloga je smijenjen s admiralske dužnosti neposredno pred Lepantsku bitku. Turci su imali srecu što su preobratili iskusnog admirala Hajredina koji je odgojio cijelu generaciju mornarickih casnika te je sudjelovao u osvajanju sjeverne africke obale. Njegova najveca zasluga je pobjeda nad flotom 1. Svete Lige 1538. kod Santa Maure kada je pobijedio unatoc brojcanoj nadmoci kršcanske flote.

>> EXSURGE CHRISTIANITATIS – DIŽITE SE KRŠĆANI – POZIV NA TRAJNU MOLITVU

Sultan Selim II. traži 1569. od Venecije Cipar što Venecija odbija. Pocinje Ciparski rat.

Turci odmah pokrecu invazijsku flotu od 300 galija i osvajaju cijeli otok osim grada Famaguste. Svjesni da ne mogu sami poraziti tursku mornaricu, Mlecani traže pomoc i nalaze je u papi Piu V. koji organizira 2. svetu ligu. Toj ligi se prikljucuju (osim Venecije i Papinske države) Španjolska, Malta, Savoja, Parma, Genova i Toskana. U ligu su pozvani i francuski, portugalski, ruski i poljski kralj te austrijski car no oni se nisu prikljucili Svetoj Ligi. Za vrhovnog admirala Svete Lige izabran je Don Juan d’ Austria, polubrat španjolskog kralja Filipa II.

NAŠE GALIJE U BITCI:

U bitci su sudjelovale galije iz 8 gradova sa istocne obale Jadrana:
sv. Nikola iz Cresa,
Uskrsli Krist iz Krka,
Lav iz Kopra,
sv. Jerolim iz Hvara,
sv. Ivan iz Raba,
Žena iz Trogira,
sv. Trifun iz Kotora i
sv. Juraj iz Šibenika.
Grad Zadar je poslao svoju galiju ali je ona zarobljena u vodama Krfa prije nego što se uspjela prikljuciti glavnini flote.

Dubrovacki brodovi (koji su za tadašnje pojmove bili generaciju ispred svih) su sudjelovali u sukobu ali nisi se borili u samoj bitci. Tu je na vidjelo opet došla poznata dubrovacka diplomacija. Službeno su ti brodovi zaplijenjeni u Španjolskoj a kapetanima je dana nadoknada za propale poslove. Cak su uspjeli uvrstiti clanak u ugovor o sv. Ligi po kojem su Dubrovcani neutralni cak i ako sudjeluju u sukobima.

>> Roberto De Mattei: BOŽJI SUD U POVIJESTI

Dubrovacke nave i galijuni su bile jedne od najsuvremenijih brodova na Mediteranu. To su bili jedrenjaci sa izdignutim prednjim i stražnjim dijelom broda. Tijekom bitke ti izdignuti dijelovi služili su kao kule – utvrde. Na vrhu jarbola nalazili su se koševi iz kojih su strijelci pucali po napadacima. Na ovim brodovima se prvi put javljaju vratašca za topove na bokovima tako da su topovi bili smješteni na donjim palubama.

Dubrovcani u samoj bitci nisu sudjelovali (oko 30 brodova je došlo do Lepanta) jer se navodno zbog bonace nisu mogli prikljuciti borbi. Na kraju su dubrovacki brodovi poslužili samo za logistiku i prijevoz trupa i namirnica na bojno polje u blizini Lepanta.

ARMADU SVETE LIGE sacinjavale su 209 galija, 6 galeaca i 28 transportnih brodova iz Dubrovnika). Imali su 80.000 ljudi posade od kojih 30.000 vojnika.

TURSKA MORNARICA se sastojala od 221 galije, 38 galeaca i 18 fusta. Imali su 41.000 veslaca, 13.000 mornara i 34.000 odabranih vojnika (uglavnom janjicara). Turci su više išli na kvantitetu nego na kvalitetu. Kao što se vidi iz brojki, imali su više brodova i ljudstva ali su bili slabije opremljeni od kršcanskog brodovlja. Cak je i formacija bila više namijenjena zastrašivanju protivnika. Kršcanske galije bile su bolje opremljene topovima a i vojska na njima je imala rucno vatreno naoružanje. Ovo se pokazalo kao velika prednost jer se bitka nakon sudara brodova svela na iskrcavanje na protivnicke brodove i na palubne borbe. Janjicari su bili superiorniji u kopnenoj borbi ali nenavikli na borbu po palubama, kršcanska flota je uspjela potopiti veci broj galija prije samog sudara cemu su osobito pridonijele španjolske galeace – ogromni brodovi tvrdave koji su obasuli tursku mornaricu topovskim salvama na samom pocetku bitke.

TIJEK BITKE:
Turci su namamili flotu sv. Lige u Korintski zaljev jer su željeli voditi bitku na ”domacem” terenu. Turci su poceli bitku u srpastoj formaciji s izbocenim krilima a kršcani su krenuli podijeljeni u tri krila sa 6 galeaca (plovece tvrdave) razmještenim ispred kršcanske flote.

Pocetak bitke je o tadašnjem nepisanom pravilu oznacen plotunom sa admiralskih brodova. Sukob je zapoceo pucnjevima s galeaca koje su odmah potopile nekoliko turskih brodova. Turci su krenuli u bitku s povoljnim vjetrom u krmu i sa suncem u ocima. No, prije nego što su se sudarili s protivnickom flotom, vjetar mijenja smjer te im puše u prsa.

Lijevo kršcansko krilo pod vodstvom Augustina Barbarige se sukobljava s turskim lijevim kojim zapovijeda obracenik Muhamed Široko. Turci isprva imaju prednost jer se borba odvija uz obalu ali kršcanska artiljerija uspijeva potopiti Širokov brod što potpuno demoralizira Turke pa kršcani u potpunosti uništavaju ovo krilo turske flote. U borbi je poginuo i Augustin Barbariga, mletacki admiral. Na ovom krilu su se borile galije iz Cresa i Krka. Crešani su se istaknuli u bitci. Imali su jednu od najbržih galija u floti pa su cesto išli u izvidanja. Prije same bitke, doteglili su jednu galeacu na njen položaj a tijekom borbe su zarobili jednu tursku galiju. Kapetan broda je 3 puta ranjen u bitci ali je ipak uspio preživiti.

>> BEDEM PROTIV KRIVIVJERJA I ZABLUDA: GILBERT KEITH CHESTERTON

U centru su se dogodile odlucujuci sukobi. Dolazi do dvoboja reala (admiralskih brodova) u kojem isprva Turci bolje prolaze. Tada na Don Juanovu realu dolazi pojacanje koje uspijeva ne samo odbiti napad nego i prenijeti sukob na Ali pašinu realu kojeg na kraju i ubijaju. Na Don Juanovoj reali nalazilo se 12 Peraštana (mjesto iz Boke Kotorske) koji su bili cuvari glavne zastave na admiralskom brodu, koliko su borbe bile silovite govori podatak da ih je osmero poginulo a ostala cetvorica su bili ranjeni.
Na ovom krilu borile su se Koparska i Hvarska galija. Obje galije su zarobile po jedan turski brod, ukras sa pramca tog turskog broda (zvir) se i danas cuva u hvarskom kazalištu. U Kopru je dugo vremena stajala usidrena turska galija kao ratni trofej koja je dosta kasnije potonula zbog neodržavanja.
Na desnom kršcanskom krilu zapovijedao je Ivan Andria Doria ciji djed je bio admiral 1. svete lige koju je turska mornarica porazila 1538. kod Santa Maure. Njemu suprotstavljenom krilu turske mornarice zapovijedao je tuniski gusar Uluc-Ali. On se uspio uvuci izmedu desnog krila i centra te je napao centar kršcanske flote. Tom prilikom su potopljene trogirska i kotorska galija. Desnom krilu u pomoc priskace rezerva na celu sa Santa Cruzom u kojoj se nalazila i šibenska galija. Vidjevši da je bitka izgubljena, Uluc-Ali pravi vješti manevar (nigdje nisam našao što je tocno napravio ali se svi slažu da je to bilo vrlo vješto i uspješno) kojim se uspijeva probiti te sa 15 galija uspijeva pobjeci prema Carigradu.

GUBITCI:

Turska mornarica je izgubila sve brodove osim onih 15 koji su uspjeli pobjeci sa Uluc-Alijem. Od toga broja, 175 ih je potopljeno a 12 ih je zarobljeno i sacuvano. Velik broj ih je potopljen nakon bitke. Kršcani su izgubili 15 brodova i to uglavnom na desnom krilu. Turci su imali (grubi i neprovjereni podaci) 20.000 poginulih i 5.000 zarobljenih. Tom prilikom je oslobodeno 10.000 kršcanskih robova-veslaca. Kršcani su imali 7.656 poginulih i 7.784 ranjenih. Više od 60% poginulih kršcana dolazili su iz Venecije (ovdje se ubrajaju i Hrvati).

POSLJEDICE BITKE:

Iako je turska mornarica bila potpuno uništena (kršcani su prakticki imali otvoren put do Carigrada) zapovjednici flote sv. Lige nisu se mogli dogovoriti oko buducih ciljeva pa se flota ubrzo raspala i vratila u maticne luke. Nije osvojen niti grad Lepant koji skoro pa da više nije imao nikakvu obranu. Famagusta na Cipru je pala mjesec dana prije bitke. Turci su nadljudskim naporima uspjeli obnoviti svoju flotu za godinu dana što im je dobro došlo u pregovorima koje su vodili s Mlecanima godinu dana kasnije kada je sklopljen separatni mir izmedu Osmanskog carstva i Mletacke republike. Mlecani su bili prisiljeni na mir zbog enormnih gubitaka u Lepantskoj bitci, demografsko stanje u Dalmaciji je bilo katastroficno a galije su zahtijevale velike posade.
Velik vezir Mehmed paša Sokolovic je jednom izjavio kršcanskom poslaniku: ”Osvajanjem Cipra mi smo vama odsjekli ruku a uništenjem flote kod Lepanta vi ste nam samo podsjekli bradu.”
Dominik Bacinic | hu-benedikt.hr