Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – 2022. – godina izazova, nade i strepnje

Published

on

U boj, u boj za narod svoj!

Prema mišljenju političkih i drugih analitičara ne piše nam se dobro u 2022. godini. Najavljuje se godina puna izazova, mogućih ratova, covid ludila i daljnjeg kršenja ljudskih prava. Analitičari pišu o zapadnom liberalno-anarhističkom progresivizmu, ruskom neo.feudalizmu i kineskom socijalizma (komunizma). Pored njih remetilački čimbenik u svijetu je i radikalni islamizam. Godina 2022. bit će godina natezanja i pokazivanja mišića između SAD-a, Kine i Rusije. Čovječanstvo može birati kojom će se od navedenih opcija uništiti, a može napraviti i „čobanac“ od ponuđenoga.

Zapadni progresivizam negacija je vjerske i kulturne tradicije, negacija dosadašnjih vrijednosti, agresivno uklanjanja svega što se ne uklapa u liberalno-anarhistički pogled na život. Liberalno-progresivistička ideologija SAD-a i sličnosti s boljševizmom, poznata je kao “wokeizam”. “Wokeizam” se u konačnici ultimativno odnosi na uništavanje društvenih hijerarhija u ime pravde – i nauštrb reda. Nova zapadna ideološka borba za jednakost i ravnopravnost vodi univerzalnoj homogenizaciji, neizbježno uništavajući raznolikost društvenih, pa čak i fizičkih identiteta. (narod.hr)

O današnjem trenutku Davor Dijanović piše: „Na djelu je Veliki reset, a za njegovu provedbu koristi se korona-kriza, genderizacija društva, abortizam, zelene politike, migracije, ali kiborgizacija društva koja malo po malo dovodi do društva potpunog nadzora na tragu Orwellove 1984. …“

>> (VIDEO) Ernst Wolff: OTVORENO Evo što znači Veliki reset!

Uz granicu Ukrajine su brojne vojne postrojbe sa svojim naoružanjem spremne napasti Ukrajinu ako dobiju zapovijed. Kome treba rat, kome trebaju nove žrtve i napetosti, razaranja, patnje i neprijateljstva na dugu stazu. Nadajmo se da će razum prevladati, da ne će biti rata, i da će se naći kompromisno rješenje. Nadamo se, nada umire posljednja!

U našem susjedstvu Bošnjaci prijete pa čak i ratom ako ne bude po njihovu. Jadna EU birokracija šuti na prijetnje koje dolaze iz njenog protektorata kao da se to njih ne tiče. O nužnosti mijenjanja izbornog zakona priča se više od 11 godina, a ništa se ne mijenja. Situacija se pogoršava zahvaljujući neučinkovitosti i nakaradnom shvaćanju demokracije od strane EU birokracije. Plenković i njegov recitator (ministar vanjskih poslova i europskih integracija) misle da će frazama zaštititi Hrvate u BiH. Tijekom vlasti Andreja Plenkovića, koji voli kazati kako smo ravnopravna članica EU, položaj Hrvata u BiH znatno se pogoršao zahvaljujući nesposobnosti i nečinjenju hrvatske Vlade, a posebno Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Na kraju mračnog tunela ne vidi se svjetlo, najave EU birokrata o takozvanoj građanskoj državi vode nestanku Hrvata u BiH.  Dosadašnja politika EU u BiH bila je sramotna zbog nepoštivanja demokratskih načela koja je sama promovirala (kršenje ljudskih prava i preglasavanje Hrvata). Visoki predstavnici su se pokazali kao potkupljivi drumski razbojnici koji su situaciju zakomplicirali do maksimuma. Za Božić je SDA plakatima (općina Bužim i drugdje) pokazala kako ona zamišljaju „modernu i građansku“ državu BiH (vrijeđanja neistomišljenika, vrijeđanje katolike). Sramotna je šutnja EU birokracije.  

Godina 2022. bit će godini velikih izazova u EU: predsjednički izbori u Francuskoj, a parlamentarni u Mađarskoj. Rezultati tih izbora odredit će smjer kojim će EU krenuti u budućnosti. Politiku EU određivat će Francuska i Njemačka kao i do sada ali je pitanje koja će od njih biti vodeća država EU. Predstoji preslagivanje snaga pa nametanje EU politike članicama kao i do sada. Nažalost EU birokracija je ozbiljno zastranila svojim liberalizmom, antikršćanskom politikom i zelenim politikama koje će opteretiti sva gospodarstva EU, odnosno sve stanovnike EU. Nejasno je što Hrvatska može očekivati od EU, a posebno od Njemačke s obzirom na novu garnituru vlasti. Nažalost, jedno je sigurno: Plenki se ne će buniti već će vezati konja gdje mu gazda kaže.

Obećali su da će konačno krenuti obnova područja pogođenih potresom (Banovina, Zagreb, Zaprešić i drugdje), navodno su prilagodili zakone i obnova samo što nije krenula. Bilo bi lijepo da umjesto priča stvarno krene obnova ali poznajući naši nedodirljivu birokraciju ljudi su nepovjerljivi i ogorčeni. Zar nije žalosno da je birokraciji trebalo  godinu dana da donese zakonske okvire za obnovu, a kakvi su tek ćemo vidjeti. Strukturne reforme pravosudnoga, zdravstvenoga i drugih sustava su na čekanju pa se pitamo zašto i do kada? Premijer se hvali nekim uspjesima koje raja ne vidi pa je očito da bi trebao ispitati “vid” i promjeniti naočale.

>> “Cjepivo da ili ne?” Prof.dr.sc. Borislav Dadić: Nelogično nije istinito!

Covid ludilo se nastavlja, na redu je cjepljenje djece!? Pitamo se: Ima li kraja?

Mnoga mišljenja i prognoze znanstvenika i „znanstvenika“ po pitanju pandemije covid 19 pokazale su se netočnima ili djelomično točnima. Glumi se briga za čovjeka, za njegovo zdravlje, a s druge strane se na tom čovjeku vrše eksperimenti, indirektno (negdje direktno) se čovjeka prisiljava na cijepljenje, ograničava mu se rad i kretanje. Na svjetskoj razini vrši se cenzura, blokiraju se izjave znanstvenika koji imaju drugačije mišljenje, stručnjake i laike se etiketira i javno proziva te optužuje za širenje pandemije.

Nedavno gledam informativnu emisiju u udarnom terminu (19-20 sati), slušam kako dijete od nekoliko godina javno poziva na cijepljenje i priča zašto se cjepilo. Sretna mama stoji sa strane i ponosno gleda svoje pametno dijete. Čakam hoće li netko reagirati (pravobraniteljica za djecu, etičko povjerenstvo Liječničke komore, udruge…), ali nitko nije reagirao na sramotnu činjenicu da se dijete (oko 7 god.) koristi za propagandu cjepljenja. Ova slika jasno pokazuje da živimo u svijetu u kojem nema načela i da je nekima sve dopušteno. Zar nije sramotno koristiti djecu u kampanji cjepljenja? Još nismo dobili  stručni odgovor je li i koliko je cijepljenje zdrave djece protiv covida 19 štetno.

Dr. Gordan Lauc kaže kako je “prisiljavanje mladih i zdravih na cijepljenje je pogrešno, iznimno neodgovorno i suprotno najnovijim znanstvenim spoznajama”. Drugi naš autoritet iz oblasti genetike, dr. Tomislav Domazet Lošo, objavio je i video u kojem je pokušao detaljno pojasniti sve moguće rizike od dugoročnih posljedica i malignih oboljenja koje može prouzročiti mRNA cjepivo. A pritom naročito djeluje šokantno njegovo upozorenje kako “mRNA cjepiva nisu testirana na geno-toksičnost i kancerogenost”.

Kada se pročitaju dostupni argumenti za i argumenti protiv cijepljenja običnom čovjeku, takozvanom malom čovjeku, nije moguće biti pametan pa reagira emotivno. Vjerojatno ćemo u 2022. znati više i postati pametniji ako preživimo.

Fizičari su dokazali da bozon (Higssova čestica) postoji ali svijet nije postao ništa bolji, naprotiv zlo se dodatno proširilo svijetom. Nude nam svijet bez Boga, bez poniznosti, zahvalnosti za život bez obzira koliko je težak. Znamo da je patnja sastavni dio svakoga života. Nečija patnja javna je, a nečija skrivena od svjetala reflektora pa za nju ne znamo. Nečija patnja je opisana i opjevana, a nečija nije nigdje i nikada spomenuta. Tako je to u svijetu u kojem živimo.

Klinički psiholog Jordan Peterson u svojim djelima poručuje: „Ovaj život koji živiš ima smisla“. Dakle, proživi ga sa smislom, daj sve od sebe i zahvali Bogu za život unatoč patnji. Priroda nam stalno pokazuje (elementarne nepogode i katastrofe) svoju nepredvidivost i moć pred kojom smo nemoćni…

Na kraju pitamo se: Ima li nade?

Treba nam hrabrost i nada u borbi za opstanak, u borbi za svijet u kojem ima Boga. Svijet bez Boga je izgubljen svijet. Ne zaboravimo, Bog nam samo pomaže da ostvarimo napredak, da prebrodimo poteškoće, da budemo bolji, a ne ispunjava naše obveze ni želje.  Bog nam je dao razum, moć, da mijenjamo svijet na bolje, a ne da ga uništavamo. Možemo i moramo biti odgovorni te djelovati, urediti svoj život i društvo u kojem živimo po prirodnom zakonu. Budimo djeca Božja u pravom smislu riječi!

S nadom da će biti bolje želimo vam dobro zdravlje i mnogo sreće u Novoj godini.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved