Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Antihrvatski cirkus

Published

on

Propovijed domenikanca patera Domenika uzbudila je komunjare i četnike u Hrvatskoj i Srbiji. Pater Domenik je kazao istinu o današnjem trenutku Hrvatske, rekao je istinu o licemjerju političara i Hrvateka koji se predstavljaju kao vjernici katolici a podržavaju Istambulsku konvenciju, rekao je istinu o bradatim sveštenicima opasnih namjera koji djeluju kao politička stranka, koji blate hrvatski narod, hrvatsku državu i blaženika Alojzija Stepinca.

Pater je kazao o prividu vjere i o pojmu biopolitika (organiziranoj moći političkih struktura koje represijom uređuju naše živote):

“…Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani. Pa vrijeme je, hrvatski narode, da se probudiš! …”

“…Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici, nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. A što se događa? Svako naše ‘da’ i za HDZ, i SDP, i Možemo i svim lijevima, je ‘ne’ za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći iz privida vjere i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom. Oko nekoga se moramo okupiti. A tko bi to bio? Isusova moć traje i danas i ona je uprisutnjena u osobi kardinala Bozanića. Oko njega se trebamo okupiti i duhovno i molitveno, kazao je Gerbic.”

Neokomunistički HRT našao je za potrebu upozoriti da stavovi patera Domenika nisu stavovi HRT-a. Naravno da nisu, njihovi stavovi su antihrvatski (bratstvo i jedinstvo), antikatolički i protudemokratski. HRT kao javna televizija, koju obvezno plaćaju građani, radi protivno zakonu jer ne izvještava javnost o svemu što je važno za narod i državu (izvještava selektivno), prešućuje niz događaja koji se ne uklapaju u njihov neokomunistički svjetonazor, promoviraju tezu o genocidnosti hrvatskoga naroda (npr. njihov stalni gost je Ivo Goldstein).

Prema Zakonu o HRT-u:

čl. 5: “HRT u svojim programima mora zadovoljiti interese javnosti na državnoj (…) razini.”
čl. 6, (1): “U ostvarivanju programa, HRT je dužan: – promicati nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, domoljublju”
čl. 7, (1): “HRT je dužan: – trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa”

HRT se ogradio od stavova patera Domenika, a nije se ogradio od stavova poglavara SPC-a patrijarha Porfirija koji zagovara veliku Srbiju (“kao u šali je priopćio da želi biti patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca”)! HRT je ignorirao peticiju hrvatskih generala i uglednika! Zašto? Koju politiku vodi HRT? Čije stavovi zastupa i promovira HRT koju mi plaćamo?

“Diplomatska” polemika (bikijada) na visokoj razini!?

– Što je Plenković u induciranoj komi? Ne očekujem ništa, ima ministra, to je moglo biti deset puta biti riješeno. Nemojte svoditi ovo na to, tko će koga nazvati. Pokušavam svojim ograničenim mogućnostima spriječiti da HDZ zgrabi i odere sve. Sve ide u tom pravcu, to je želja za totalnom dominacijom i ja tome stojim na putu – poručio je Milanović.

– Plenković je nakon moje pobjede najavio tvrdu kohabitaciju, odnosno najavio je nered. Nered, nered, to je Plenkušenkova zasluga. Postoji ta Plenkovićeva strast za uništavanjem i rađenjem štete. Ova zemlja je postojala prije Plenkovića, a on voli govoriti što je bilo prije njega. Prije njega je bilo sve i nakon njega će biti svašta. Plenković je predugo vremena proveo na drugorazrednim poslovima u Ministarstvu vanjskih poslova, ali ja sam mislio da je on to prerastao. Jel’, hrvatski Kissinger. …

– Ja nisam radio u nabavci čumura, on je bio odgovoran za to, papire i toalet papir. On je bio blizak rođak ili prijatelj ministra – rekao je Milanović za ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana.

Drug Supermen odgovara:

“On se dodvorava krajnjoj desnici.”

“Imamo nekoga tko je izabran za predsjednika, a tko je u biti jedan licemjer. Koji kad govori o drugima, u biti stalno priča o sebi. To je vrlo bitno. I u toj cijeloj tiradi uvreda raznih istovremeno hini o nekom zajedništvu, o nekoj suradnji. Najbitnije je da je izašao iz cipela svih građana, ponaša se kao predsjednik koji se bori protiv HDZ-a. To je sam priznao, sam sebe razotkriva. Trudi se igrati čelnika opozicije, biti protiv vlade koja je dobila izbore, protiv stranke koja će sad opet na lokalnim izborima dobiti uvjerljivu potporu. Ja razumijem da on želi njima pomoći, ali to se ne radi tako.

Što se tiče diplomacije, Milanovića kao diplomata se nitko ne sjeća, nije ostavio nikakav trag. Ono po čemu ga se u Bruxellesu sjećaju je kupnja rabljenih automobila. To je njegov rezime”, kazao je premijer o Milanoviću.

Žalosno, sramotno, ispod svake diplomatske razine. Njima važne obljetnice iz Domovinskog rata i šire služe za prepucavanje, samoisticanje i obezvrjeđivanje hrvatskih branitelja i domoljuba. Nija važna obljetnica, nisu važni poginuli i živi branitelji, važni su oni (dezerteri) koji nisu branili ovu zemlju!?

Drug Superego i drug Superman polemiziraju preko medija, vrijeđaju jedan drugoga umjesto da se bave državničkim poslovima (19 veleposlanika i 6 konzula čekaju imenovanje). Ono što im je zajedničko to je prvenstveno isticanje sebe, zajedničko im je rušenje nacionalnog hrvatskog identiteta, zajedničko im je obezvređivanje domoljuba, branitelja i neovisnih stručnjaka. Drug Superego za sebe kaže da je Kennedy (“Plenković je Hruščov, ja Kennedy. Ovo je dječja verzija kubanske krize”)!? Nije jasno što drug ima s herojem Kennedijem koji je bio dragovoljac (javio se u mornaricu i otišao u rat na Pacifiku), a ne dezerter. Cirkus!

Vuk obješen na tablu u Gračacu

Vuk je strogo zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode, pa je njegovo namjerno ubijanje zabranjeno, a naknada za ubijanje jednog vuka iznosi 40.000 kuna uz kaznenu odgovornost. Zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine za onoga tko usmrti jedinku strogo zaštićene vrste.

U noći sa 17. na 18. travnja, na OPG-u Đekić u selu Štikada kod Gračaca vukovi su u štali zaklali 87 ovaca.

Ministarstvo kaže da oštećenicima osigurava isplatu šteta od napada vuka, koje se na godišnjoj razini kreću oko 1.75 milijuna kuna. Ministarstvo apelira na stočare da poduzmu dodatne mjere čuvanja domaćih životinja od velikih zvijeri, odnosno ako nemaju adekvatne ograde na štali i oboru da ih povise, ojačaju te ukopaju.

Birokrati iz Ministarstva poljoprivrede sporo i nedovoljno plaćaju štete:

Suvlasnik OPG-a iz Udbine Stipo Gučanin kaže da je prije nekoliko godina od vukova stradala njegova 291 ovca, a država je priznala samo 77 grla koja su neposredno usmrćena.

Za ostalih 214 ovaca ocijenjeno je da su se pogušile u bjesomučnoj jurnjavi po staji pred vukovima.

Gučaninu su ovce plaćene po 800 kuna, a Čeoviću po 300 kuna, koliko se daje za staru ovcu. Obojica su na isplatu čekali dvije ili više godina.

“Oni nama čak mudruju da slabo čuvamo stoku, a ljudi to rade cijeli život i čuvaju je kako najbolje znaju i mogu”.

Gučaninove ovce stradale su u prostoru ograđenom željeznom mrežom visokom 220 centimetara, a Čeovićeve na otvorenom krškom prostoru obraslom šumom na padinama planine Snježnice.

Zakon je propisao izgradnju nastambe, kvalitetnu ogradu oko štale, postavljanje električnog pastira s osam žica i slične mjere, a to su kriteriji koje stočari ne mogu ispuniti!

“Kad mi vuk zakolje junicu, nisam izgubio samo meso nego i dvije godine posla na uzgoju i deset godina za koje sam računao da ću biti miran”, kaže jedan od stočara. To birokrati iz Ministarstva ne mogu shvatiti kao što ne mogu odgovoriti na pitanje imamo li danas previse vukova! Bilo bi normalno da Ministarstvo pomogne pri izgradnji zakonski propisanih nastambi umjesto da plaća nastalu štetu. Cirkus!

Antihrvatska koalicija u Kninu

SDSS izlazi s SDP-om na lokalne izbore u Kninu i Drnišu! Zajednička kandidatkinja za kninsku gradonačelnicu biti će Anja Šimpraga. U Kninu će im se pridružiti i Radnička fronta. Hrvatekima na znanje!

Antihrvatski cirkus vlada, a Hrvateki šute i razmišljaju kojem antihrvatskom cirkusantu će dati svoj glas. Poruka patera Dominika Hrvatekima: “Pa vrijeme je, hrvatski narode, da se probudiš! …”

Dr. Marko Jukić 

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved