Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – BiH – Izborna krađa odobrena od EU-a

Published

on

Završili su izbori u BiH, sve je ostalo po starom, Bošnjaci su po četvrti put Hrvatima izabrali predstavnika. Plenkovićeva potrčkala govore i pišu o uspjehu Plenkovićeve politike jer je Schmidt doni neku problematičnu odluku koja Hrvatima ne garantira ništa. Taj isti Schmidt nije napravio ono što je morao, morao je poništiti odluke prijašnjih predstavnika po pitanju izbornoga zakona i tada bi mogli govoriti da ima nekog pozitivnog pomaka.

Prema izvješću CIP-a od 6. 10. 2022. u 14,53 sati kandidat Demokratske fronte Željko Komšić i dalje vodi u borbi za hrvatskog člana Predsjedništva BiH sa 201.408 ili 54,57 posto glasova, dok je njegov protivkandidat iz HDZ-a Borjana Krišto dobila podršku 167.656 birača ili 45,43 posto.

Prema izvješću CIP-a u Cazinu je za Komšića glasalo 4263 glasača (23,12%), a za Krišto 25 glasača (0,14%). Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Cazinu živi 320  (0,5%) Hrvata pa je jasno da su Bošnjaci birali hrvatskog predstavnika. U Kalesiji je za Komšića glasalo 2785 glasača (21,28%), a za Krišto 23 glasača (0,18%). Hrvata u Kalesiji ima 20 (0,06%) pa je jasno da su Bošnjaci birali hrvatskog predstavnika. Navedeni primjeri pokazuju kako su Hrvati pokradeni na izborima.

Da je Christian Schmidt pošten i pravedan on bi kao visoki predstavnik suspendirao (ima faraonske Bonske ovlasti)  Željka Komšića kao hrvatskog predstavnika jer su ga izabrali Bošnjaci, a ne Hrvati. Radi se o krađi!  Drug Christian Schmidt ne će iskoristiti svoje ovlasti i suspendirati Željka Komšića iako bi to trebao napraviti jer se radi o očitoj krađi. Jasno je da je Christian Schmidt potrčko koji provodi politiku onih koji favoriziraju Bošnjake, koji negira Daytonski sporazum i Washingtonski sporazum.

Galamdžija s Pantovčaka optužuje Plenkovića i ministra vanjskih poslova da nisu napravili ništa zaboravljajući da on kao premijer i njegova ministarka spoljnih poslova Vesna Pusić nisu napravili ništa po pitanju položaja Hrvata u BiH, nisu tražili da se ponište sramotne odluke visokog predstavnika Petritscha već su radili protiv Hrvata u BiH.  

Milanović o izborima u BiH: „Fijasko i sramota za Hrvatsku, spomenik hrvatske pasivnosti, traljavosti, kukavičluka.“ Drug Milanović je djelomično u pravu, zaboravio je kazati da su on i njegova ministarka spoljnih poslova također sudjelovali u podizanju spomenika hrvatske pasivnosti, traljavosti i kukavičluka, a moglo bi se kazati i izdaje. Krivi su kao i Plenković i njegov ministar Grlić Radman jer nisu srčano branili prava Hrvata temeljem Daytonskog sporazuma čiji je potpisnik Republika Hrvatska. Dopustili su da visoki predstavnik diskriminira Hrvate u BiH tijekom 8 godina (za drugih 8 godina krivi su drugi iz HDZ-a i SDP-a) ukupno 16 godina i da Bošnjaci 4 puta nameću Hrvatima predstavnika koji mrzi Hrvate i koji osporava konstitutivnost Hrvata u BiH!  

”Parlamentarna skupština BiH uporno odbija pretočiti u propis presudu Ustavnog suda kojom bi se onemogućila krađa, međutim kako ovi imaju većinu, unitaristi neće. Što može visoki predstavnik – upravo to. Ja sam ga pozivao da to napravi, na vrijeme, prvi, nisam pobjegao dva tjedna prije izbora u New York kao Plenković i pred praznom dvoranom rekao da bi ovaj trebao iskoristiti svoje ovlasti. Rekao sam kako bi ih trebao iskoristiti. Naravno Plenković nema nikakvog utjecaja i nitko ga ništa ne pita” kazao je Zoran Milanović zaboravljajući navesti koliki je njegov utjecaj i tko je njega nešto pitao.

Mora se priznati poraz Plenkovića jer tijekom 6 godina nije uspio saveznicima, partnerima objasniti kakav je položaj Hrvata u BiH, nije im uspio objasniti da je Hrvatska potpisnica Daytona, da je Dayton izigran odlukama visokih predstavnika i da sve treba vratiti na početak. Također, nije imao čvrst stav u obrani Hrvata u BiH i strateških interesa Republike Hrvatske. Republika Hrvatska potpisnica je Daytonskog sporazuma, zahvaljujući Hrvatskoj zaustavljen rat u BiH pa Hrvatska ima pravo i dužnost tražiti da se Daytonski sporazum poštuje. Hrvatska država (Vlada, Predsjednik, Sabor) nije odlučno branila interese Hrvata u BiH i zbog toga treba prozvati Plenkovića i njegova ministra vanjskih poslova te Milanovića i njegove suradnike. Da se hrvatska Vlada (država) odlučno postavila moguće da bi rezultat bio isti ali tada bi Vlada mogla kazati da je napravila sve što je mogla, ovako moramo primjetiti da Vlada nije napravila ono što je trebala i mogla.  

Za situaciju u BiH, ponašanje visokih predstavnika, odgovorna je međunarodna zajednica  koja je dopustila rušenje Daytona i diskriminaciju Hrvata. Njemačka, Velika Britanija, Nizozemska (i drugi) su odgovorne za postojeće stanje u BiH, oni su omogućili faraonske Bonske ovlasti kojima je omogućeno diskriminiranje Hrvata. Njemačka politika otvoreno je podržala Bošnjački koncept i bila protiv ravnopravnosti Hrvata u BiH pa Plenković nije mogao puno napraviti. Plenković nije napravio dovoljno, da se borio srčano i pao nitko mu ne bi prigovorio ali on se nije srčano borio za Hrvate u BiH. On je s Čovićem u Mostaru rješavao položaj Hrvata u BiH umjesto da je to radio u Londonu, Parizu i posebno u Washingtonu.  Mediji javljaju kako je Plenković komentirao odluku visokog predstavnika: „Hrvatski premijer Andrej Plenković istaknuo je u ponedjeljak kako je odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta o promjeni izbornog zakona BiH “mudra” i u interesu bosanskohercegovačkih Hrvata, napomenuvši da u ovom trenutku Schmidt više od toga nije mogao napraviti.

Premijer brani Christiana Schmita i kaže da nije mogao napraviti više što je upitno. Visoki predstavnik Schmidt (upitnog legaliteta) nije obavio ono što je morao. Budući da je Bošnjačka strana opstruirala sve razgovore o izbornom zakonu potrčko Schmidt morao je dva mjeseca prije izbora promijeniti izborni zakon, ukinuti odluke bivših visokih predstavnika i spriječiti novu krađu, spriječiti da Bošnjaci po četvrti put (tijekom 16 godina) izaberu Hrvatima predstavnika. Schmidt je potrčko, ne radi on ništa na svoju ruku već radi ono što mu narede. BiH je pokazatelj dugogodišnje loše politike EU-a, pokazatelj pokvarenosti, nedosljednosti i nepoštivanja demokratskih načela i ugovora od strane vodećih država EU-a. Da je Njemačka htjela da se izborni zakon donese ili vrati na stanje prije 2006. onda bi drug Schmidt to napravio, ali Njemačka dugogodišnja politika je protiv Hrvata u BiH. Visoki predstavnici su provodili politiku Njemačke, Velike Britanije, Nizozemske, Turske i drugih.

Nažalost, Milanović vodi neku svoju politiku, koja slabi položaj RH, umjesto da zajedno s Vladom brani hrvatske nacionalne interese on kritizira svaki (dobar ili loš) potez Vlade. Turski predsjednik je prije izbora došao dati podršku Bošnjacima, došao podržati diskriminaciju Hrvata u BiH. Slijedećeg dana ga je ugostio predsjednik Milanović umjesto da je naprasno otkazan dogovoreni posjet kao znak odlučnog stava RH da ne pristaju na takvo ponašanje Turske i drugih koji diskriminiraju Hrvate u BiH. S kojim pravom se Turska mješa u izborni proces u BiH, a Hrvatska kao potpisnica Daytona to ne bi smjela?

Pred izbore ove godine peta kolona u Hrvatskoj (Vesna Pusić, Ivica Puljak, Ranko Ostojić i drugi) javno je podržala bošnjačke stranke u BiH koje žele ukinuti konstitutivnost Hrvata u BiH.

Vrijeme će pokazati što znače Schmidtove izmjene ali ne treba očekivati ništa dobroga za Hrvate.

Željana Zovko: “Tek sad predstoji velika borba – konačan dogovor za izmjenu izbornog zakona”

Ivo Lučić:“Iluzorno je očekivati da će se domaći političari nešto dogovoriti, zato je značajno vraćanje međunarodne zajednice na scenu”

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/regija/raspudic-o-izborima-u-bih-za-komsica-su-glasali-bosnjacki-sovinisti-becirovic-dovoljno-je-pogledati-sto-je-radio-na-prosvjedima-1229254

Cirkus u Saboru

U Lijepoj Našoj sve po starome, umjesto strukturnih reformi građani Hrvatske su svjedoci prepucavanju visokih dužnosnika, svjedoci opstrukcije funkcioniranja državnih službi, svjedoci igrokaza cirkusanata u Saboru, svjedoci podvala, laži, cenzure u mainstream medijima itd.

Cirkusanti su u Saboru organizirali saslušanje druga Dragana, osumnjičenog i optuženog za korupciju, po pitanju korupcije u INA-i. O korupciji nismo čuli ništa niti smo dobili neke dokaze. Drug Dragan se prikazao kao „veliki borac“ za Hrvatsku koji je sa zakašnjenjem od nekoliko godina otkrio što su strateški interesi Hrvatske. Dok je bio direktor JANAF-a to nije znao pa tada nije javno kazao da Vlada i drug Plenković rade protiv strateških interesa RH. Drug Dragan je govorio o zatvaranju Sisačke rafinerije ali nije pokazao nikakve dokaze za svoje tvrdnje. Saborski cirkusanti su oduševljeni svjedočenjem Uskokovog optuženika, druga Dragana, pa su izjavili da je HDZ potučen do nogu. Nije smješno već je tragično da narod plaća te cirkusante. Uzrok zatvaranja Sisačke rafinerije treba tražiti u prodaji INA-e MOL-u, gospodarskoj politici MOL-a, a to nema nikakve veze sa Draganom, „velikim  borcem“ protiv  korupcije.  

Budalama nije jasno da MOL kao većinski vlasnik ima potpunu kontrolu nad upravljanjem u INA-i i da će štiti svoje poslovne interese. MOL kao većinski vlasnik procijenio je da je neisplativo Sisačku rafineriju modernizirati i pokrivati njene gubitke. MOL nije vodio niti danas vodi računa o strateškim interesima Hrvatske već gleda samo svoj poslovni interes. Da je Račanova vlada vodila računa o strateškom interesu RH ne bi prodavala INA-u, isto tako da je Sanaderova vlada vodila računa o strateškim interesima MOL ne bi ima većinski paket dionica. Da je skojevka Kosor vodila računa o strateškim interesima ne bi pozvala branitelje da MOL-u prodaju svoje dionice i tako omoguće MOL-u da postane većinski vlasnik. Antikorupcijsko vijeće je skup diletanata koji ne razumiju kako funkcioniraju velike kompanije, kako se u složenim vlasničkim odnosima donose odluke itd.  MOL je kao većinski vlasnik, gledao svoj poslovni interes, odlučio zbog gubitaka zatvoriti Sisačku rafineriju pa je na saslušanju spomenuti Memorandum nebitan. MOL i INA su postigli sporazum, a Vlada je dala formalnu suglasnost.  

Istraživački novinar Gordan Malić  okarakterizirao je MOST kao skupina beskrupuloznih amatera nesposobnih da prepoznaju kriminal, a kamoli da se protiv njega suvislo bore.“

Malić još naglašava činjenice: „Aferu s plinom u INA-i otkrili su Porezna uprava i Ured za sprječavanje pranja novca, a ne banke koje po defaultu šalju podatke s računa svojih klijenata (jer tom se logikom zasluge za otkrivanje lopovluka mogu pripisati i onima na čiji je račun položen novac). Kriminal su otkrili službenici Ministarstva financija. Ne ‘neovisna istražna’, nego upravo ‘ovisna’ vladina tijela. U korupcijskim radnjama uhvaćen je član vladajuće stranke….“

Kada cirkusaniti (Antikorupcijsko vijeće) završe sa saslušanjima što će onda: uhititi, osuditi, oduzeti imovinu, zabraniti daljni rad „optuženima“ u državnim službama…? Ništa od navedenoga, mogu podnijeti kaznenu prijavu Policiji, DORH i sličnim službama. Ne mogu cirkusanti zamijeniti Policiju, Tužilaštvo i Pravosuđe pa su njihova saslušanja beskorisni igrokazi samoljublja, igrokazi klevetanja i laganja. To je to i ništa više!

Za loš upitnik DZS-a „krivi“ građani  

Čelni ljudi Državnog zavoda za statistiku (DZS) su na konferenciji za novinare optužili građane da su se loše popisali zaboravljajući da nije problem u građanima već u lošem upitniku DZS-a. Pitanja o vjerskoj pripadnosti bila su nejasna i nedorečena pa se radi o propustu, nestručnosti DZS-a. Ravnateljica DZS-a je na konferenciji za novinare bila bahata zaboravljajući da je plaćaju građani RH. Ima plaću od 20.500 kuna neto (Jutarnji list).

“Prema vjerskoj pripadnosti, katolika je 78,97%, pravoslavaca 3,32%, muslimana 1,32%, osoba koje nisu vjernici i ateista ima 4,71%, dok se 1,72% osoba nije željelo izjasniti na pitanje o vjeri.”

No, brojku od 78,97 % katolika u Hrvatskoj demantira tablica objavljena u detaljnoj prezentaciji o rezultatima popisa, koja je također objavljena na stranicama Državnog zavoda za statistiku. Evo tablice:

Ona, naime, također navodi podatke: katolici – 78,97 %, no poslije navodi i kategoriju “ostali kršćani” – 4,83 % uz koju stoji napomena: “U ostale kršćane uključeno je 96,47% osoba koje su se na pitanje o vjeri izjasnili kao kršćani, a od čega se na pitanje o vjerskoj zajednici 87,26% izjasnilo da pripada Katoličkoj crkvi (…)”. Dakle, jedan dio onih koji su se izjasnili kao katolici, tj. jasno izrazili svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi, uopće nije svrstan u kategoriju “katolici”, nego u kategoriju “ostali kršćani”.

Kada se ovi “izbačeni” katolici pribroje službenoj kategoriji koja bi trebala prikazivati broj katolika, dobiva se brojka od preko 83 % katolika ali ravnateljica DZS-a to negira! Zbog nedorečenog i nejasnog upitnika (kojega ravnateljica brani) te arogancije trebalo bi smijeniti ravnateljicu DZS-a!

narod.hr/hrvatska/dzs-za-svoju-losu-analizu-podataka-o-broju-katolika-na-popisu-optuzio-gradane-da-su-se-sami-lose-popisivali

narod.hr/hrvatska/kontradiktorni-podaci-dzs-a-o-broju-katolika-losa-priprema-metodologije-ili-nesto-drugo

narod.hr/hrvatska/cak-83-gradana-izjasnilo-se-kao-katolici-zasto-dzs-ovo-izvjesce-to-ne-pokazuje

Foto: Internet, 24 sata, narod.hr, inavukic.com

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved