Nestala jahta

Prije tri mjeseca iz marine u Betini nestala je „blokirana“ jahta ruskog oligarha. Jahta (Irina VU) od 35 metara bila je na suhom vezu u Betini.

Pokazalo se da je jahta Irina VU otišla iz Betine 6. listopada 2022. godine.  Prije više od sto dana! Novinarima je rečeno da je jahta najnormalnije otišla iz Betine, “isplovila sasvim regularno, s urednim nalogom, kapetanom i posadom”!

Prema internetskom servisu koji satelitski vrlo precizno prate kretanje brodova…  ‘Irina VU‘, jahta za odmor iz 2012. godine (Sunseeker Predator 115), isplovila je iz betinske marine 6. listopada 2022. godine u 10.14, a 9. listopada oko podneva bila u turskoj egejskoj luci Didim. Od 11. listopada u 8.35 – ‘Irina VU‘ je izvan dometa!

Jahta “Irina VU” plovi pod hrvatskom zastavom, luka upisa je Split. Upisan vlasnik broda je tvrtka “Leraux Yachts (Cayman) Limited, poduzeće registrirano na karipskim Kajmanskim Otocima, na adresi Windward 3, Regata office park, P.O. Box 1350, Ky1-1108, 1350 Grand Cayman, identifikacijski broj tvrtke ID 44295955709.

Rupe su goleme, odgovora još nema, ali pitanja su jasna: kako je moguće da jahta od 35 metara, koju je država članica NATO-a, EU-a i schengenskog protokola – jedna od “top 15” elitnih svjetskih zemalja – zapečatila, plombirala, zaustavila, izolirala, oblijepila, zapriječila… odlukom državnog tijela u kojem sjede dužnosnici svih mogućih službi nadzora, progona, obavještajnih agencija i slično, kako je moguće da ta hrvatska jahta “Irina VU” samo ode?!

Kako je moguće da je zapečaćeni brod neopaženo prošao – slikovito rečeno – tri razine: područje betinske marine, područje šibenske Lučke uprave i državnu granicu, prolaz kod granične pomorske policije u Dubrovniku?      

Pa se u javnosti sada sve glasnije govori da brod možda uopće nije ni bio pod sankcijama, odnosno da one nisu zavedene ni u kakav sustav i da je jahta zapravo najnormalnije otplovila iz svoje zemlje Hrvatske još jesenas, prije najmanje sto dana. Odnosno, da pomorska granična policija u Dubrovniku nije ni imala razloga zadržavati brod koji nije bio u “crvenom” režimu.

OGLAS

Ministar Butković je priznao da je napravljen propust i za sada je podijelio tri otkaza. Lijep primjer kako rade državne institucije i dužnosnici RH.

Nešto je trulo u Plenkovićevoj „europskoj“ Hrvatskoj, zar ne?!

Posvajanje ili „posvajanje“ djece

Četvoro djece iz DR Kongo dobilo hrvatske dokumenta na neviđeno! Kako i zašto na neviđeno i bez zdravstvenog pregleda. Osmoro hrvatskih građana je u Zambiji uhićeno i optuženo pod sumnjom da  trguju djecom. Optuženi su da su pokušali prodati  (iskorištavati) djecu: Beatrice Magić, Mariellu Kalinde Immović Subošić, Jonu Asnate i Jeana Val Kraljevića. Djeca su protuzakonito postala hrvatski državljani!?

> Afera Zambija: Osmero Hrvata optuženo za pokušaj trgovanja djecom

Mainstream mediji i raznorazni aktivisti kao i ministarstva (vanjskih i unutarnjih poslova) pokušavaju opravdati postupak optuženih zanemarujući pri tome niz činjenica: da DR Kongo nije potpisnica Haške konvencije o usvajanju djece, da su „posvojitelji“ upitni (transrodne osobe), da su ishodili dokumente u Zlataru, a ne u mjestu prebivališta pa su na taj način do tih dokumenata došli protuzakonito, nije poznato zdravstveno stanje djece (zaraženi, nasljedne bolesti).

Sa slučajem u Zambiji pokazalo se da medijima sada nije važno mjesto prebivališta. Nakon nekoliko tjedana pokušaja dolaska do podataka jesu li i na koji način optuženi u Hrvatskoj dobili dozvolu za posvajanje djece iz Konga, objavljeno je kako je odluku posvojenju djece iz Konga za tri od četiri para donio Sud u Zlataru (Krapinsko-zagorska županija). No, prema dostupnim informacijama, nitko od ta tri para nema prebivalište na tom području, a za četvrti par odluku je donio Sud u Varaždinu. No, medijima u Hrvatskoj u ovom slučaju prebivalište nije važno.

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, istaknula je kako Sud u Zlataru nije smio odlučivati o ovim slučajevima ukoliko te osobe nemaju prebivalište na tom području.

“U odnosu na nadležnost hrvatskih sudova, Zakon o međunarodnom privatnom pravu je jasan. Postupak priznanja strane sudske odluke izvanparnični je postupak te se, prema čl. 72. st. 1., mjesna nadležnost (sud u Zlataru ili bilo kojem drugom gradu u RH) određuje prema prebivalištu stranke. Daljnje odredbe primjenjuju se ako stranke nemaju prebivalište u Hrvatskoj, no čini se da to nije slučaj kod ovih “kongoanskih posvojenja”. Činjenica je da se prebivalište i uobičajeno boravište relativno lako mijenja. Jesu li ti posvojitelji doista i promijenili svoje prebivalište kako bi stekli nadležnost zlatarskog odnosno varaždinskog suda, ne znam‘”, objašnjava prof. Hrabar za  Večernji list i time ukazuje na neznanje sutkinje Općinskog suda u Zlataru.

Saborska zastupnica Vesna Vučemilović ističe kako je interesantno što je u proteklih pet godina 68 rješenja iz DR Konga priznato na hrvatskim sudovima, od čega trećina na Općinskom sudu u Zlataru!

Zašto su ta tri para, koja su, navodi se u medijima, zapravo iz Zagreba, išla upravo u Zlatar na sud? Zašto mainstream medijima ta činjenica nije važna?

Vesna Vučemilović pita kada će DORH istražiti slučaj „posvojenja“ djece iz DR Kongo budući da je “afrikanista” iz HRT-ove emisije Otvoreno javno priznao sudjelovanje u trgovini djecom iz DR Konga. On je u svojoj izjavi potvrdio da se u jednom slučaju predaje kongoanskog djeteta hrvatskom državljaninu obratio sudioniku mafije koji je po potrebi osigurao djetetu kongoansku putovnicu u roku dva dana.

>Afera Zambija: MUP izdaje putovnice za djecu iz DR Konga, a Ministarstvo obitelji ne zna da su ta djeca posvojena

>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije

Prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet, Osijek: Postoji fenomen tzv. pranja djece

„Meni logika govori da su građani koji su se uputili već utabanim stazama posvojiti djecu iz DR Konga zapravo vjerovali u svoju državu Republiku Hrvatsku koja je u prethodnih 10 godina donijela 130 odluka kojima je priznala odluke kojima se posvajaju djeca iz Konga. Djeca su posvojena, dovedena u Hrvatsku, tu žive već desetak godina ili nešto manje. Prema tome, meni logika govori da su oni vjerovali u institucije i sve ono što se događalo prethodnih deset godina i zapravo su išli istim putem po djecu u Kongo“, rekla je prof. dr. sc. Branka Rešetar, Pravni fakultet, Osijek.

Pitanje novinara: „Na koje načine najčešće dolaze djeca u sirotišta u Demokratskoj Republici Kongo, tko ih u njih dovodi? U kojoj su mjeri njihovi biološki roditelji zbog siromaštva izloženi manipulacijama ljudi koji na njima žele zaraditi?“

Odgovor prof. Rašetar: „ Kad su u pitanju sirotišta u Kongu i tim nerazvijenim zemljama, posebno onima koje nisu potpisnice Haške konvencije, moramo razumjeti fenomen tzv. pranja djece koje se događalo od 2006. naovamo. Vjerojatno se događalo i ranije ali se na globalnoj razini problematiziralo od tada u Gvatemali, nekim afričkim državama, u Kini, u Južnoj Koreji, odnosno problematiziralo se posvajanje iz tih zemalja. Sirotište je samo jedan korak u svim onim fazama koje treba proći u tzv. fenomenu pranja djece. Dakle prvi korak u toj jako ružnoj, kriminalnoj priči je da se djeca ili kupe od roditelja ili da se roditelji prevare, prisilno daju pristanak da djeca idu u nekakve institucije gdje će imati prehranu, školovanje ili da će biti odvedeni u zapadne bogatije zemlje gdje će također biti školovani, gdje će živjeti, pa čak do te mjere da će roditelji kasnije za njima doći u Europu ili SAD. To je prvi korak. Drugi korak je falsificiranje dokumenata djece. Treći korak je brisanje svih podataka o njihovom porijeklu. Zadnji korak je smještanje djece u sirotišta. Kada je dijete u sirotištu pretpostavlja se da nema roditelje. Tada zapravo nastupa posvojenje u čijoj pozadini je kriminal i prodaja djece, eksploatacija djece čega, to moram naglasiti, niti su svjesna djeca, a vrlo često niti ljudi koje dolaze iz zapadnih zemalja posvojiti tu djecu, objasnila je prof. Rešetar.

Profesorica Gordana Buljan Flander pita: „Kako je netko tko je tek u postupku može biti podoban za posvojenje?; A gdje je period adaptacije? Što ako djeca ne odgovaraju očekivanjima i željama posvojitelja?“ Od ministarstava i institucija nema odgovora na postavljena pitanja. 

Mainstream mediji, ministarstva RH i druge Plenkovićeve institucije ne komentiraju činjenicu da je Noah promjenom spola zaobišao zakon (transseksualnim i homoseksualnim parovima zabranjeno posvajanje djece prema zakonima DR Kongo)?

“Naime, s obzirom da ‘transrodne’ osobe ne mogu posvojiti dijete ni u Hrvatskoj ni u DR Kongo, a Noah Kraljević je prema hrvatskim zakonima kao osoba ženskog spola dobila zakonite dokumente s oznakom muškog spola, nalaze li se Noah Kraljević (45) i njezina partnerica Ivona (36) u Matici vjenčanih osoba ili u registru životnog partnerstva?”, pisali smo Ministarstvu, na što smo dobili očekivani birokratski odgovor koji podrazumijeva zaštitu osobnih podataka. (Posted on 16 siječnja, 2023 by hrvatskepraviceblog)

Naknadno je otkriveno da je zakon „zaobiđen“ jer je Noah promijenio spol te ozakonio svoju vezu u Evangeličkoj (luteranskoj) crkvi u Zagrebu krajem 2019. godine. Noah Pintarić, koji je promijenio spol u djelomičnoj tjelesnoj tranziciji, sklopio je vjerski brak u navedenoj crkvi, prema dokumentima dostupnim redakciji portala Narod.hr. Nakon vjenčanja Pintarić je prezime promijenio u Kraljević po svojoj supruzi.

Protestantske crkve ogradile se od vjerskog ‘vjenčanja’ dvije biološke žene – Noah i Ivone Kraljević (narod.hr 20. siječnja 2023.)

>Prof. Hlača: Zakon DR Kongo homoseksualcima i transseksualcima zabranjuje posvajanje

>Profesorica obiteljskog prava o nedovoljnoj suradnji RH s Haškom konferencijom glede posvojenja

Jedan komentar na aferu Zambija:

Nekako uzalud očekujem kolumnu j* vas Afrika

Vlatka Magdalena: „Zamoljena sam ovaj komentar na portalu jutarnjeg objaviti javno. Iz više nego opravdanog razloga. Stoga to i činim.

Nije Istina da je rubno nezakonita nego je totalno nezakonita. Za nas pravnike makar nas bila šačica profesionalaca i legalista stvar je potpuno jasna. Koliko god se trudili umotati celofana i namiriti mašnica postupak je nezakonit a dokumenti krivotvoreni. Ovo je pravna situacija koja ne trpi kojekakva kvazi tumačenja po narudžbi. Ovdje je grubo prekršen sve i jedan uvjet a kamoli kumulativno ispunjenje uvjeta propisanih Međunarodnim privatnim pravom.

 Ovdje je zgažen Obiteljski Zakon i Zakon o općem upravnom postupku. Ovdje je priznat valjanim akt izravno nezakonit u zemlji donositeljici koliko god se trudili dokazat da ih sadržaj akta ne obvezuje, ako je tako onda mogu priznat i neki akt koji sadržajem daje dopuštenje da se nekog liši života. Ovdje nema govora o dobroj vjeri, ovdje je izigran svaki spomen empatije i dobrobiti djeteta.

Možete vi mediji slobodno uzet perušku pa milkiti ovaj kriminal on neće zbog vas u stručnom smislu manje smrditi. I još dramatičnije copy -paste komentara na telegramove valcer varijacije na temu da ne umaram prste. Mozak ne umaram. Stav mi nije umoran. Načelo zakonitosti nije ničija privatna prćija. Dužnik sam svojoj struci i svim časnim profesorima i kolegama pravnicima i zato ne mogu od šutjeti i neću.

Pazi ti to Zambijske vlasti osporavaju zakonitost Kongoanskog posvojenja dakle druge države, a evo vidi čuda samo nama ništa nije sporno, još ona neka nadobudna koza, biva sutkinja, sinoć veli da gdje bi oni stigli da znaju tuđe zakone. I to lupi mrtva hladna i ostade živa s par kila farbanog cementa na obrazima, bez obraza, i to u udarnom terminu emitiranja. Ne znaju ni svoje zakone.

Dragi moji New age kvazi pravnici i nadri suci, kao pravnik i sudac bivšeg omraženog kova, mislim da vi možda i ne morate znati ništa, osim raditi štetu, nemate pojma o domaćem pravu gdje bi znali tuđe, ne bi da ste kod šustera natukli diplome, a gle čuda, čitajte i plačite i divite se pametnjakovići uobraženi bez zrna soli i srama, Zambijski pravnici tamo negdje Bogu iza nogu, ljuljajući  se na lijanama, ne da moraju znati pravo strane zemlje, već ga znaju i na vašu sramotu vrlo djelotvorno štite pravni poredak.

Dalje..

Kaže famozni telegram koji se diči istraživačkim novinarstvom,  a ovdje ne zna jel bi piškili ili bi kakili , očito su turbo nabrijani na istinu samo kad su u pitanju HDZ-ovci. Ostale milke, samo što ne plaču nad sudbinom ove 8-morke koja je za ovu avanturu života izdvojila na tisuće eurića. Eto lijekovi, slomovi živčića i tako to. Ko nije znao. Sve su znali i pristali na krijumčarenje jer su bili sigurni da opasnosti nema i da bude brzo. Od kataloga do stola. Jedan sudac,  jedan odvjetnik, jedan liječnik.

Ajde molim te maglu prodavat mami doma. Pred zakonom svi smo isti i Amen. Nema lijevih i desnih samo lopovi, na lijevo i na desno i u centar.

Djeca Hrvatski  državljani kažeš malo morgen. Krivotvoreni dokumenti, nezakonito posvojenje, kaže Zambija što se iz aviona vidi ma s Marsa, ali u ovoj kora od banane državi, kontra svega i zeru zdravog razuma, dokumenti valjani, posvojenje zakonito na kuku lele spasimo siromahe, dobra vjera, interes djece, jel morete još kaj slagat licemjeri smrdljivi, pohlepni, sram vas bilo, koja li je to vrsta pravne valjanosti, neka nova, New age valjanost.

Posjet djeci nije moguć s obzirom na to da zambijske vlasti osporavaju zakonitost postupka posvojenja, a samim time i hrvatsko državljanstvo djece.

Zambijo moj naklon, hvala ti pokazali ste svu bijedu, sav očaj, i potpuni debakl pravne države nazovi Europske Hrvatske. Srami se pred cijelom EU. Niti jedna država se ovako nije osramotila. Niti jedna. Hrvatska Država bezakonja otvorenih granica. Svakog slavlja dostojni.

Vlatka Magdalena hvala!

Lili Benčik/ hrvatskepravice

Sve je rečeno i nije potrebno ništa dodati. Treba ponoviti:

„Zambijo moj naklon, hvala ti pokazali ste svu bijedu, sav očaj, i potpuni debakl pravne države nazovi Europske Hrvatske. Srami se pred cijelom EU. Niti jedna država se ovako nije osramotila. Niti jedna. Hrvatska Država bezakonja otvorenih granica. Svakog slavlja dostojni.“

Drug Plenković se ne hvali gore navedenim, a trebao bi jer slučaj pokazuje rezultate njegova sedmogodišnjeg rada kao premijera.

Ministarstvo: Javne isprave izdane u Kongu nisu prošle punu legalizaciju

Kako nam je potvrdilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, ”DR Kongo nije zemlja ugovornica Konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava (Haag, 5. listopada 1961.) te je za korištenje javnih isprava DR Konga u pravnom prometu u RH prethodno potrebno provesti postupak njihove pune legalizacije”.

A taj postupak, kako nam je potvrđeno, nije odrađen u niti jednom od ova četiri postupka posvajanja.

Ispada dakle, da je prvi papir, onaj o posvajanju sa suda u Kongu, zapravo nelegalan u RH, tj. nije prošao ”postupak pune legalizacije”.

Pitanje je kako je onda, unatoč tome,  hrvatski sud potvrdio dokument o posvajanju iz Konga temeljem kojeg su djeca kasnije i upisana kao hrvatski državljani i dobila su sve valjane dokumente?

Dosadašnja saznanja pokazuju da su državne institucije Republike Hrvatske aktivno uključene u protuzakonska „posvajanja“ djece iz Konga. Plenković se nije pohvalio, a trebao je, sudjelovanjem Hrvatske u „posvajanju“ djece (trgovini djecom iz DR Kongo).

Mediji javljaju da je u Plenkovićevoj „europskoj“ Hrvatskoj pod istragom 13 agenata VSOA-e! (Jutarnji list 19. 01. 2023.)

 Ljudi moji je li to moguće?

Objava Jutarnjeg lista: „Ured vijeća za nacionalnu sigurnost i USKOK već više od šest mjeseci provode istragu o financijskim malverzacijama unutaVSOA-e, a rezultat skandala je iznuđena ostavka ravnatelja agencije, generala Kindera, nakon što je predsjednik Zoran Milanović pokrenuo proces njegove smjene.

VSOA je praktički obezglavljena nakon što je njen ravnatelj prije tri mjeseca podnio ostavku. Sve to događa se u trenutku kada bijesni rat u Ukrajini, kada je sve više dokaza da Rusija novo krizno žarište želi otvoriti u Bosni i Hercegovini, a na Kosovu, gdje je više od 100 hrvatskih vojnika, stanje se konstantno komplicira, navodi dnevnik.

U takvoj situaciji vojni obavještajni sustav je u velikim problemima, a nacionalna sigurnost je zbog toga direktno ugrožena. A rješenje cijelog slučaja se ne nazire.

Prema informacijama Jutarnjeg lista, istraživanjem UVNS-a i USKOK-a obuhvaćeno je 13 djelatnika VSOA-e za koje se sumnja da su pronevjerili oko dva milijuna kuna službenih sredstava namijenjenih za rad u misijama u Poljskoj, Litvi i Libanonu. Među osobama koje su pod istragom najvjerojatnije je i sam ravnatelj VSOA-e, general Kinder.

Također postoje sumnje da je dio vojnih agenata službena sredstva trošio za prikupljanje bezvrijednih informacija, a novac koji su pravdali plaćanjem informatora stavljali su sebi u džep.

Kako doznaje dnevnik, nitko od agenata koji su pod istragom nije suspendiran. Dapače, neki od njih su u međuvremenu čak i napredovali, pa je primjerice jedna od osoba pod istragom upućena u našu misiju pri NATO-u.

Cijeli slučaj je otkriven tijekom unutarnjeg nadzora koji je proveo Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost, da bi potom bio proveden još jedan, detaljniji nadzor, a nakon utvrđenih nepravilnosti izdan je nepovoljan nalaz o radu VSOA-e. O utvrđenim pronevjerama UVNS je obavijestio državno odvjetništvo, a u istragu se prije dva mjeseca uključio i USKOK.

Prema dostupnim informacijama, predistražni postupak i dalje traje, a za to vrijeme, prema tvrdnjama sugovornika Jutarnjeg lista, unutar Agencije vlada priličan kaos.

Plenki i Zoki su oduševljeni postojećim sigurnosnim stanjem države!

Slučaj poduzetnika iz Koprivnice

I ovo se događa u Hrvatskoj: Porezna obrtniku krivo obračunala PDV, 20 mjeseci ga bez veze držali u blokadi. Poduzetnik je na sudu uspio dokazati pogrešku Porezne uprave; dosuđeno je da mu država isplati odštetu.  Ana Raić Knežević, 02. 09. 2021.

Poduzetnik iz Koprivnice dokazao je na sudu da mu je Porezna uprava 20 mjeseci nezakonito blokirala račun. Teretili su ga za nešto više od 200 tisuća poreznog duga, iako su zapravo pri obračunu ozbiljno pogriješili. Završio je i na poreznoj listi srama.

“Dvadeset mjeseci brojni ljudi su na listi poreznih dužnika čitali moje ime iako sam govorio poreznicima da su napravili grešku kod obračuna PDV-a”, navodi poduzetnik koji je ovih dana dobio nepravomoćnu presudu u svoju korist na Općinskom sudu u Koprivnici. Zbog greške Porezne uprave u pitanje je bila dovedena i egzistencija njegove obitelji. Naime, tih 20 mjeseci pod blokadom nije mogao raditi, nije mogao konkurirati na natječajima, nervirao se, na kraju mu se i zdravlje ozbiljno narušilo.

Plenković se zaboravio pohvaliti, a trebao je, slučajem poduzetnika iz Koprivnice.

Mnogo je truleži u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj. Strukturne reforme su izostale, demografska situacija je katastrofalna, zdravstveni sustav se raspada, pravosuđe je rak rana hrvatske države, državne institucije loše rade svoj posao, nacionalna sigurnost je ugrožena, zbrinjavanje otpada ne funkcionira, inflacija je previsoka, nitko nema podatke tko je i što je kupio u Hrvatskoj, nitko nema podatke koliko stranaca „dela“ turističku djelatnost u kupljenim kućama itd.

Drug Plenković se ne hvali gore navedenim “europskim“ stanjem nacije već se hvali upokojenjem kune. Ima mnogo primjera nefunkcioniranja (lošeg funkcioniranja) državnih institucija čime se drug Plenković ne hvali, a trebao bi zbog istine i pravne države.

Dr. Marko Jukić