Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Demokracija na njihov način

Published

on

EU birokracija započela je silnu hajku na Poljsku zbog odluke Ustavnog suda Poljske da su pojedine dijelove europskog prava neustavni jer europski zakon ne može biti iznad poljskoga.

Mediji piše o Polexitu, izlasku Poljske iz EU, s ciljem da izazovu podjele u poljskom društvu. Mediji ne pišu o meritumu stvari, nametanju jednoumlja članicama Europske unije. Braniti svoj identitet, svoju kulturu, svoj jezik unutar EU ne znači izlazak iz EU već zahtjev za poštivanjem svake članice unutar EU. To bi trebao (morao) biti minimum slobode i demokracije unutar EU. Nametanje bolesnih, protuprirodnih, stavova je u suprotnosti s demokracijom i slobodom izbora.

EU birokrati traže da svi mislimo isto bez obzira je li to u suprotnosti s našom poviješću, kulturom i identitetom. Traži se da poštujemo protuprirodne i protunarodne zakone koje je donijela EU birokracija. Stavovi EU birokracije u nizu pitanja su upitni, štetni i protunarodni (npr. zelene politike EU).

EU birokracija prijeti Poljskoj teškim sankcijama zbog odluke Ustavog suda Poljske. EU birokracija zna samo za jednoumlje, svi moramo isticati rodnu ideologiju, svi moramo misliti isto i svi se moramo podrediti EU zakonodavstvu bez obzira je li normalno ili stupidno. Nametanje bolesnog svjetonazora EU birokrati zovu demokracijom, slobodom izbora. Ne radi se o demokraciji, slobodi izbora i poštivanju suvereniteta i specifičnosti članica EU već o diktaturi ili (moglo bi se kazati) liberalnom fašizmu 21 stoljeća. Svi zajedno moramo misliti, govoriti i raditi isto kako je propisala EU birokracija!

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naložila je službama Komisije da temeljito analiziraju odluku poljskg Ustavnog suda koji je doveo u pitanje nadređenost europskog prava nad nacionalnim

“Naši ugovori su vrlo jasni. Sve odluke Suda EU-a obvezujuće su za vlasti država članica, uključujući i nacionalne sudove. Europsko pravo je nadređeno nacionalnom, uključujući i ustavne odredbe. To su potpisale sve države kao članice Europske unije”, tvrdi von der Leyen, dodajući da će Komisija koristiti sva sredstva koja prema Ugovorima ima na raspolaganju kako bi osigurala poštivanje europskog prava.

“To što je Varšava potpisala europske ugovore ne znači da je predala svoj pravni suverenitet u ruke EU-a”, tvrdi poljski Ustavni sud. Uniju čine suverene države, Članak 1. Dogovora o EU navodi da Uniju čine suverene države. Suverenitet znači da imaju posljednju riječ o svemu osim o onome što su prenijeli na drugo mjesto. To shvaćanje ima i njemački Ustavni sud kao i više zemalja EU: Njemačka, Francuska , Španjolska, Italija i Litva koje stavljaju svoj zakon iznad zakona Unije. Ono što mogu navedene zemlje ne može Poljska! Tako EU birokrati shvaćaju demokraciju i slobodu izbora.

Tko prijeti Poljskoj? Poljskoj prijeti predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen koja je kao ministrica obrane Njemačke bila umješana u optužbe za korupciju. Također je poznata po tome što je uspjela falsificirati čak 43,5% doktorske disertacije (o tome je pisao Hrvatski tjednik temeljem provjerenih činjenica)!

Birokrati koji vode EU su pokazali svoju nesposobnost mnogo puta, kao primjer može se navesti situacija loše koordinacije i komunikacije tijekom pandemije Covid 19. Birokrati prijete Poljskoj: Komisija „neće oklijevati upotrijebiti opcije iz europskih ugovora”, najavio je nadležni povjerenik Didier Reynders. To bi moglo značiti da će konačno biti ubrzan postupak na temelju članka 7. Ugovora EU-a, koji se protiv Poljske razvlači godinama. Ukoliko se utvrdi teška povreda pravne države, taj postupak može rezultirati i oduzimanjem glasa Varšavi u okviru Unije. To je njihovo shvaćanje slobode, ljudskih prava i demokracije.

Europski parlamentarni zastupnik Lenaers je još poručio da Europska komisija mora upotrijebiti sve instrumente kako ne bi podržavala „autokrate u Varšavi“. Time aludira na mogućnost da se Poljskoj uskrati novac iz zajedničke blagajne. Bruxelles je već na led stavio posebna sredstva iz pozamašnog fonda za obnovu gospodarstva nakon pandemije.

Predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli: “Primat prava EU mora biti nepobitan. Svatko tko prekrši ovo načelo ugrožava jedno od temeljnih načela EU. Pozivamo Europsku komisiju na poduzmanje potrebnih mjera. ”

 “Članstvo u EU ide sa potpunom i neograničenom odanošću zajedničkim vrijednostima i pravilima”, rekao je francuski ministar Jean-Yves Le Drian. On je dodao da poštovanje i pridržavanje mjera moraju vrijediti za svaku članicu. U praksi to nije tako jer ono što vrijedi za Francusku ne vrijedi za Poljsku, Mađarsku, Hrvatsku..!

“To nije samo moralna obaveza, već i pravna”, rekli su ministri Francuske i Njemačke zaboravljajući da njihov Ustavni sud ima isti stav kao i poljski.

Mađarska je podržala odluku Poljske o jurisdikciji državnog iznad EU zakonodavstva! U rezoluciji, mađarska vlada poziva institucije EU-a da poštuju suverenitet članica EU.

Svaka država koja drži do sebe podržala bi stav Orbana jer interesi Francuske i Njemačke nisu isti kao interesi Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke, Hrvatske…

EU birokrati su svojom zelenom politikom ugrozili stanovništvo više zemalja Unije jer su doveli do povećanja cijena energenata. Orban je kazao: da se “birokrati u Bruxellesu” bore protiv klimatskih promjena kontinuiranim povećanjem cijena energije proizvedene pomoću ugljena i plina što je dovelo do povećanja računa za kućanstva diljem Europe. “Poljaci, Česi i mi Mađari zahtijevamo da se pravila povuku.”

Cilj EU-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. godine je nerealan i ugrožava stanovništvo većine članica EU. Zelene politike ugrožavaju siromašne zemlje, nameću im pravila koja uništavaju gospodarstvo i ugrožava njihovu egzistenciju.

Neka nam stručnjaci kažu, brojem i slovom, koliki je udio Hrvatske na svjetskoj razini u proizvodnji stakleničkih plinova i ugrožavanja zelenih politika.

EU birokracija svojim zakonima nameće rodnu ideologiju, zelene politike, vrši ucjene članica, ne poštuje slobodu izbora, ne poštuje načela demokracije. Ako EU birokrati podržavaju četničku Srbiju na putu ulaska u EU onda je očito da nema govora o vladavini prava niti demokraciji. Umjesto da se jasno kaže da politika Srbije nije prihvatljiva EU zajednici priča se o nekom napretku lupeta se o iskoracima itd. Slovenija je željela da EU birokrati odrede da prijam novih članica bude do 2030. godine ali to se nije dogodilo. Kada  Albanija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora ispune propisane uvjete može se govoriti o prijamu u EU. Za Hrvatsku su vrijedila najstroža pravila pa zašto isto ne bi vrijedilo i za navedene zemlje?

Žalosno je da drug Plenković na samitu u Sloveniji nije naveo što Srbija treba uraditi po pitanju Hrvatske (vraćanje dokumentacije, vraćanje ukradenog kulturnog blaga, davanje podataka o nestalima, plaćanje ratne odštete itd.) da bi ušla u EU. Takvo ponašanje se može svrstati u kategoriju izdaje nacionalnih interesa.

Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja je uoči samita bila na turneji na zapadnom Balkanu, rekla je da “zapadni Balkan pripada Europskoj uniji”.

Po čemu to Srbija pripada EU?

Zar je destabilizacija regije, prijetnja susjednim državama, svojatanje tuđih teritorija, negiranje zločina i agresije na susjedne zemlje, negiranje nacionalnog identiteta drugih naroda i negiranje hrvatskoga jezika europska vrijednost?

“Veliki” Hrvateki se pitaju tko je veći domoljub pa drug Plenković kaže: “Desnije stranke od HDZ-a misle da su bolji domoljubi”.

“Dakle ovdje se razvijaju političke stranke desnije od nas koje ili su protiv suradnje s manjinama jer misle da su bolji Hrvati, katolici, bolji domoljubi nego što smo mi. Mi ne mislimo da je to tako, a to očito ne misli ni velika većina hrvatskih birača”.

Upitno je jesu li bolji domoljubi jer da jesu ujedinili bi se i djelovali kao jedna stranka protiv protunarodne politike HDZ-a. Oni koji su bili i jesu protiv Istanbulske konvencije su bolji katolici nego drug Plenković i njegovi podupiratelji.  Za razliku od današnjeg HDZ-a nisu veleizdajnici i to je bitna razlika između takozvanih desnih stranaka i današnjeg HDZ-a. Još treba kazati da ne znamo kako bi te takozvane desne stranke radile da su na vlasti jer “Vlast kvari ljude”.

Igrokaz oko izbora predsjednik Vrhovnog suda je okončan, drug premijer je naložio svojim pijunima da glasaju za predsjednikova kandidata (“Parlamentarna većina će ga podržati, tu nema promjena…”). Točka! Tko je pobjednik, a tko poraženi zaključite sami.

Povodom izbora Ivana Penave na čelo Domovinskog pokreta oglasila se i Zajednice utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman” pa napala Domovinski pokret uz hvalospjeve drugu Plenkoviću. Predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a živi van vremena i prostora pa ne shvaća da se današnja politika ne može nazvati nastavkom Tuđmanove politike. Tuđman je stvarao državu, vojsku i borio se hrvatsku suverenost u vrijeme kada nitko nije htio Hrvatsku kao samostalnu državu. Danas to nije slučaj jer je RH članica Europske unije, članica NATO-a i niza međunarodnih institucija pa je bezpredmetno praviti usporedbu. Jedno je sigurno da je politika dr. Franje Tuđmana bila domoljubna dok je politika druga Plenkovića izdajnička. Tuđman je morao pristajati na niz ucjena što drug Plenković ne bi trebao jer ako smo ravnopravna članica EU (što često tvrdi) onda trebamo imati status ravnopravne članice. Zar gospoda (ili drugovi) iz Zajednice utemitelja HDZ-a misle da bi hrvatska dijaspora bila zastupljena samo s 3 člana (4 milijuna Hrvata izvan Domovine), a manjine s 8 članova da je Tuđman vodi! Pričati da Plenković provodi Tuđmanovu politiku je obično lupetanje. Današnji HDZ provodi projekt “srpskog sveta” što Tuđman ne bi radio, a poštivao bi prava nacionalnih manjina. Tuđman sigurno ne bi govorio o napretku Srbije prema EU dok se ne rješi pitanje nestalih, povrata otuđenih kulturnih dobara iz Srbije, pitanje istočne hrvatske granice (hrvatskog teritorija s druge strane Dunava) i drugo.

Domovinski pokret jest upitan jer su mu se priključili i oni koji tamo ne bi trebali biti zbog svoje antihrvatske aktivnosti iz prošlosti. Međutim, Domovinski pokret nije onakav kakvim ga prikazuju “veliki” Hrvateki Plenković i Zajednica utemitelja HDZ-a. Kada se osnivao Domovinskom pokretu HDZ nije pružio ruku već ga je u startu napao, vrijeđao i omalovažavao. Rezultat nam je poznat. S druge strane čelnici Domovinskog pokreta su postupali diletantski i prihvatili HDZ-ovu igru umjesto da rade bez odgovaranja na vrijeđanje i provokacije. Za “velikog” Hrvata i katolika Plenkovića je koalicija sa strankama koje nisu željele hrvatsku državu, sa strankom koja je sljednice terorističke stranke, prihvatljiva dok koalicija s domoljubnim strankama nije prihvatljiva.

Nažalost, Zajednica utemeljitelja HDZ-a ne vidi koliko je štetna politika druga Plenkovića, kao što je bila i politika Ive Sanadera koji je sada pravomoćno osuđen. Zahvaljujući Ivi Sanaderui njihov HDZ mora vratiti milijune u državni proračun. Nije Ivo Sanader sve radio sam već su mu pomogli ljudi iz vrha stranke i šire. Oni koji su mu pomagali, a sada su na položajima bi trebali odstupiti. Neprijatelji hrvatske države slave osudu HDZ-a zaboravljajući da su radili isto (pljačkali Hrvatsku).

Demokracija po Pupovcu

Na saborskom Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina došlo je do sukoba predsjednika Odbora Milorada Pupovca i podpredsjednika Zlatka Hasanbegovića. Milorad Pupovac je kao predsjednik Odbora više puta prekidao izlaganje Zlatka Hasanbegovića, nije mu dozvolio da završi svoje izlaganje, zaprijetio je izbacivanjem sa sjednice pa trajno oduzeo riječ potpredsjedniku Odbora. Na takav nasilni, sramotni i nedemokratski postupak Milorada Pupovca nitko od članova odbora nije reagirao! Nisu reagirali ni saborski zastupnici koji se predstavljaju kao veliki demokrati i pobornici pravne države. Pupovčev postupak im je bio sasvim opravdan pa se može kazati da nisu niti demokrati niti su za pravnu državu, da je njihovo predstavljanje kao boraca za pravnu i demokratsku Hrvatsku laž i prijevara birača.

Zanimljivo je da nitko od vladajućih niti opozicije (osim DP-a) nije osudio ponašanje Plenkovićeva glavnog mentora Milorada Pupovca. To pokazuje da hrvatski političari (tzv. lijevi, desni, nezavisni) imaju dvostruka mjerila i da ih nije briga za vladavinu prava i za demokraciju. Ovo su članovi saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina: Milorad Pupovac (predsjednik Odbora), Zlatko Hasanbegović (podpredsjednik Odbora),članovi: Barbara Antolić Vupora, Boška Ban Vlahek, Krešo Beljak, Vladimir Bilek, Domagoj Hajduković, Robert Jankovics, Dragana Jeckov, Veljko Kajtazi, Ljubomir Kolarek, Ermina Lekaj Prljaskaj, Marin Miletić, Katarina Nemet, Furio Radin, imenovani članovi: dr. sc. Gordan Črpić, dr. sc. Aleksandar Maršavelski, Nura Ismailovski i Sara Lalić.

Milorad Pupovac sazvao je sjednicu na čijem je dnevnom redu bila točka “nezakonito zaprečivanje državne granice” koja je imala za cilj optužiti Hrvatsku policiju koja čuva državnu granicu. Tome se suprostavio Zlatko Hasanbegović i objasnio razloge ali mu “demokrat” Pupovac nije dopustio da završi izlaganje već mu je protupravno oduzeo riječ do kraja sjednice.

Nakon sramotnog ponašanja Milorada Pupovca MOST-ovci se nisu oglasili, drug Jandroković, kao predsjednik Hrvatskog sabora, se nije oglasio. Nisu se oglasili čelnici stranaka (ni lijevi, ni desni, osim smušene izjave DP-a) pa je jasno da su svi zajedno lažni pobornici pravne i demokratske države. Za njih uvijek vrijede dvostruka mjerila..

Oporba je opravdano napravila igrokaz u Saboru povodom izbora ravnatelja HRT-a (hrvatskog yutela) ali kao domoljub nikako ne mogu vidjeti poveznicu između onih koji su okupirali saborsku govornicu: Miletić, Glavašević, Raspudići, Benčić, Mrak Taritaš, Puljak, Raukar, Grmoja, Hajduković, Orešković, Hajdar Dončić i drugi…Cirkusanti su opravdani igrokaz oporbe protiv nasilja SKH-HDZ-a nazvali ujedinjenom oporbom. Ne radi se o ujedinjenoj oporbi već o cirkusu egomana.

Egomani se nisu oglasili (a trebali su) na nedemokratsko, protupravno ponašanje Milorada Pupovca na saborskom Odboru za ljudska prava i prava manjina pa je jasno da njih ne zanima Hrvatska kao pravna i demokratska država. Njihovo shvaćanje ljudskih prava i demokracije je nakaradno.

Nakon presude Ivi Sanaderu javila se i glavna suradnica Ive koja je ponosno izjavila: “KUD IVO TUD I JA” , a sada kaže: “Bilo je to mučno razdoblje”. Nije joj bilo mučno kada je bez izbora stala na čelo HDZ-a i postala premijerka!

“Ljudi koji nas uče demokraciji ne žele da je sami nauče”, (Vladimir Putin).

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved