Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Dvostruka mjerila

Published

on

Riječka tri majmuna aktualizirali su pitanje diskriminacije, govora mržnje i antihrvatske politike u hrvatskom društvu. Najveći krivac za postojeće stanje jest Vlada koja zbog svojih dvostrukih mjerila nije ništa napravila već je dopustila diskriminaciju i govor mržnje prema domoljubnim Hrvatima, braniteljima, katolicima i onima koji se ne uklapaju u njihov svjetonazor, njihovu političku opciju. Rezultat politika vladajućih (HDZ-a, SDP-a) je da su Hrvati diskriminirani u vlastitoj državi. Najbolji primjer za navedeno je izborni zakon RH.

Superman Andrej našao se pogođenim majmunskom objavom na društvenim mrežama da su članovi HDZ-a i njihovi simpatizeri nepoželjni u jednom majmunjaku.

Vlasnik bara ‘Three Monkeys’ u Rijeci poručio je HDZ-ovcima i njihovim sipatizerima: “Povodom nagrade koju nam je uručio naš premijer jer smo bili vrlo disciplinirani i dobri – a ta nagrada je da caffe barovi od ponedjeljka mogu prodavati kavu za van (do sada su mogle pumpe, frizerski saloni, kiosci, itd.) – imamo zamolbu za sve članove, glasače i simpatizere HDZ-a. Kao krajnji čin poniženja što smo doživjeli od vas, naše vlade i vašeg premijera molimo vas da ne dolazite u naš bar jer ovdje niste dobrodošli

Radi se o diskrininaciji iako nas dežurne profesorice prava uvjeravaju da se ne radi o diskriminaciji. Budući da su profesorice prava učile socijalističko (komunističko) pravo njihovo mišljenje je očekivano ali nije opravdano.

Nakon kritike vlasnik majmunjaka je otišao dalje (citat): 

Na upit bi li, kao profesionalac, ipak skuhao kavu premijeru Plenkoviću i, recimo, ministru Berošu da navrate u “Three Monkeys”, rezolutan je:

– Ne bih. Ne smijem ih potjerati, ali bi ih odbio uslužiti – kazao je vlasnik riječkog bara, koji je – usput rečeno – objavu na FB-u zaključio riječima “No pasaran”.

U levim medijima (a drugih ni nema) novinari i SDP-ovi političari ovu izjavu izvrću, ublažavaju i mijenjaju joj smisao pokušavajući na razne načine opravdati vlasnika kafića. Da je zamolba da ne dolaze u kafić bila upućena njima (SDP-u i sličnima) umjesto HDZ-u povela bi se javna haranga i sva bagra bi tražila osudu, uhićenje, kaznenu prijavu i slično (slučaj zadarskog iznamljivača, slučaj karnevala u Kaštelima i u Imotskom).

Nakon ovih sramotnih izjava vlasnik kafića se nije ispričao i zaključio slučaj. Drug dragovoljac je kazao da je apolitičan što nije točno jer se dao u politiku. Njegove naknadne izjave i spominjanje niza ljudi iz HDZ-a pokazuju da je u službu politike (Izjavio je: da je krađa temeljni cilj većine članova i simpatizera HDZ-a.). “A ne volim ih jer 30 godina uništavaju ovu državu”.

Riječki dragovoljac je konačno “progledao” pa prozvao Plenkovića i HDZ ali je slijep na ponašanje gradonačelnika Rijeke i njegovo dugogodišnje upravljanje Rijekom.

U jednoj tiskovini (Hrvatski tjednik) piše (citat): “…Tri majmuna o krađi govore u gradu Rijeci u kojem je gradonačelnik Vojko Obersnel prihvatio zahtjev Danka Borovine, koji godinama nije plaćao zakup u restoranu Municipium pa mu je otpisao 51.686 kuna kamata koje su nastale kao rezultat duga za zakupninu od oko 300.000 kuna, dok su proteklih godina milijuni kuna otpisani raznim korisnicima gradskih, poslovnih prostora. Inače, Tri majmuna nisu čuli kako je stanje dospjelih nenaplaćenih potraživanja Grada Rijeke na dan 30. rujna 2020. godine s osnove zakupnine poslovnih prostora iznosilo 17,3 milijuna kuna pa nisu mogli napisati Facebook objavu u kojoj prozivaju većinu članova i simpatizera SDP-a jer su to, upravo, oni sami.

            Tri majmuna su 12. lipnja 2020. dobili nalog Grada Rijeke za uklanjanje terase i pri tome im nije palo na pamet spominjati SDP ili njihove članove i simpatizere. Tri majmuna uglavnom su šutjela i pokrila se po glavi. U današnjoj Facebook objavi Tri majmuna niti jednom riječju ne spominju Vojka Obersnela niti SDP koji im je uklonio terasu. Nema ni riječi o srbočetnicima ni komunistima. Nema usklika “No pasaran”, nema spominjanja lopovluka i krađe…..”

Drug dragovoljac očito podržava SDP-ovo vođenje Grada Rijeke, odobrava crveni (lijevi) fašizam, diskrinimaciju, izrugivanje nacionalnim simbolima, veličanje zločinca Tita i obnovu broda Galeb.

Drug dragovoljac, vlasnik kafića, piše da je ogorčen! I ja sam ogorčen ali ne zato što ne rade kafići već zato što nema nužnih reformi, što pravosuđe ne funkcionira, što se govor mržnje nekažnjeno širi i zbog diskriminacije domoljubnih Hrvata.

Vojko Obersnel se pohvalio da je kaznena prijava vezana uz postupak javne nabave opreme za svečano otvorenje godine Europske prijestolnice kulture u potpunosti odbačena. Ta vijest je očekivana s obzirom na stanje hrvatskoga pravosuđa koje također ima dvostruka (višestruka) mjerila. O gradonačelniku Rijeka nije potrebno trošiti riječi, poznati su njegovi antihrvatski stavovi, njegovo veličanje zločinca Tita i zaboravljivost koliko je hrvatska država uložila u Grad Rijeku (riječka obilaznica, sveučilišni kampus, bolnica, luka itd. Za projekt Rijeka grad kulture HDZ-ova je vlada dala 10 milijuna eura). Svečano otvaranje godine Europske prijestolnice kulture bio je sramotni antihrvatski igrokaz financiran sredstvima poreznih obveznika. Ruganje s hrvatskom himnom, postavljanjem crvene velike zvijezde petokratke, simbola zla, na neboder u središtu Rijeke su dokaz gradonačelnikove “širokogrudnosti” i “demokratičnosti”. Drug gradonačelnik ima dvostruka mjerila i po pitanju oslobađanja Rijeke (zaboravio drug na bespotrebne žrtve oslobodioca kao i na ratni zločin kojeg su partizani napravili na sv. Ani kada su strijeljali zarobljene Nijemce).

Očito je da u društvu imamo dvostruka mjerila, jedan kriterij za HDZ, a drugi za SDP i bratiju!?

Nisam član nijedne stranke, ne branim HDZ niti bilo koju drugu stranku (mogu se same braniti) već branim načelan stav da pred zakonom moramo imati jednak tretman što danas nije slučaj. Domoljubni Hrvati su u današnjoj Republici Hrvatskoj građani drugog reda. To možemo zahvaliti političarima HDZ-a, SDP-a, HNS-a, IDS-a i drugih.

Nastavlja se Indexov govor mržnje. Index je pitao čitatelje jesu li oni ljudi ili su članovi HDZ-a. Index godinama nekažnjeno širi govor mržnje, pljuje po braniteljima, domoljubima, Katoličkoj crkvi, obiteljima i pojedincima, a državne institucije ništa ne poduzimaju. Vlast i levi mediji imaju dvostruka mjerila i po pitanju govora mržnje. Pa se tako očiti govor mržnje prema domoljubnim Hrvatima, braniteljima, katolicima opravdava kao kritika vlasti, umjetnički izričaj, satira i slično. Profesori komunističkog prava i razne pravobraniteljice ne vide problem kada je govor mržnje upućen domoljubnim Hrvatima, braniteljima i katolicima, oni vide govor mržnje samo onda ako se radi o manjincima, neprirodnoj spolnoj orjentaciji i pojedincima koji veličaju komunističke zločine i zločince…

Svakodnevno smo svjedoci dvostrukih mjerila u medijima pa svakodnevno imamo reportaže o stračarama koje su se urušile zbog potresa ali nema reportaža o arsenalima oružja koji su pronađeni na Banovini, niti o rušenju spomenika braniteljima u Hrvatskoj Kostrajnici. To se usputno spomene i nakon toga je muk. Mediji provode diskriminaciju pa uvijek na televiziji gledamo dežurne komentatore koji ne mogu napraviti otklon od komunističke ideologije, slušamo profesorice prava koje nam tumače komunističko pravo, jer one drugo i ne znaju.

Vrijeđanje nacionalnih simbola, vrijeđanje domoljubnih Hrvata, branitelja i katolika za crvene (lijeve) fašiste je normalna stvar. Opravdavaju je slobodom govora, navode da se radi o satiri, umjetničkom izričaju. Tako je poziv na paljenje Hrvatskog narodnog kazališta za njih umjetnost!?  Ne, drugovi ne radi se o umjetnosti već o mržnji prema jednom narodu. Crveni fašisti nekažnjeno lijepe etikete, pričaju o crnim košuljama, o fašizmu, o ustaštvu, i. revizionizmu itd. Pokazati dokument iz Državnog arhiva koji negira laži o Nezavisnoj državi Hrvatskoj je fašizam i revizionizam. Na takvo ponašanje crvenih (levih) fašista Vlada i druge institucije države šute, što znači da odobravaju govor mržnje prema onima koji teže istini, onima koji dokumentirano razotkrivaju komunističkočetničke laži o Drugom svjetskom ratu. Radi se o dvostrukim mjerilima koje vladajuća garniture dopušta! Kada se na karnevalima napravi karikatura crvenih fašista (npr. karneval u Kaštelima, karneval u Imotskom) tada se digne silna halabuka, podnose se kaznene prijave, traže se uhićenja, zatvaranja na višegodišnji zatvor itd. Drugarice i drugovi uvijek imaju dvostruka mjerila, oni znaju samo za diktaturu proleterijata, a pojma nemaju o demokraciji, toleranciji i o satiri.

Hrvatska država troši novac poreznih obveznika na Ured pučke bravobraniteljice koji loše radi, koji je poznat po svojim dvostrukim mjerilima. Mišljenje koje Ured pučke pravobraniteljice napiše i objavi nikoga ne obvezuje pa je besmisleno postojanje Ureda kao takvoga. Praktično taj Ured služi samo za uhljebljenje pojedinih osoba.

Treba podsjetiti na dvostruka mjerila pri radu pravobraniteljica u RH. Prema pravobraniteljici za djecu vjerski sadržaj u školskim predstavama je nedopustiv! Zar to nije diskriminacija djece vjernika?

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova također zloupotrebljava svoj položaj, za pojašnjenje je najbolje citirati Udruge U ime obitelji koja je analizirala izvješće pravobraniteljice:

“Jedan od glavnih uzroka diskriminacije žena u RH je nepoštivanje radnih prava trudnica i mladih majki – od otežanog zapošljavanja žena koje planiraju imati djecu do nemogućnosti korištenja bolovanja za malu djecu ili vraćanja na manje odgovorno i niže plaćeno radno mjesto nakon rodiljnog dopusta. No, pravobraniteljica se odabrala baviti i nametati ideološke teme poput redefinicije braka, udomljavanja i posvajanja djece za homoseksualne parove, promocijom pobačaja i progonom neistomišljenika.”

“Pravobraniteljica Ljubičić, koju je Plenkovićeva saborska većina (HDZ-SDSS-HNS) izabrala na novih osam godina mandata (2019-2027), zajedno sa svojih 11 zaposlenika i proračun od oko milijun eura više predstavlja lijevo-liberalnu udrugu koja se bavi nametanjem vlastite ideologije nego državnu instituciju od koje svi mogu očekivati pomoć, nepristranu inicijativu i rješavanje problema, o čemu svjedoči i njezino najnovije Izvješće o radu u 2019.”

“Njezin je pristup više činovnički, a premalo proaktivan. Izvješće o radu svjedoči da je učinila minimum koji od nje traži Zakon o ravnopravnosti spolova – izdavanjem preporuka, upozorenja i prijedloga, što je sve nedovoljno da se suzbije diskriminacija i pronađu trajna i učinkovita rješenja koja će štititi žene kao trudnice i majke od diskriminacije”.

Profesorica prava koja je Plenkovićeva kandidatkinja za Sud Europske unije je bila protiv donošenja ustavne odredbe o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene. Također je ismijala i stavila u negativan kontekst misu zahvalnicu na kraju akademske 2018. godine!

Gornji primjeri pokazuju da Superman i njegovi podanici biraju kadrove koji aktivno vrše diskriminaciju neistomišljenika. Promicati kadrove koji zastupaju antinarodne stavove, koji nameću svoje osobne stavove iznad stavova onih koje bi trebali predstavljati je nedopustivo i sramotno.

Glavni krivci za nekažnjeni govor mržnje u Hrvatskoj, koji se događa godinama, su hrvatske institucije (Vlada i državne institucije). Ministarka kulture i medija te Vlada su glavni krivci za diskriminaciju i govor mržnje jer ta pitanja nisu pravno (zakonski) regulirala. Naprotiv Ministarstvo kulture i Vlada financiraju (Novosti, medije) diskrinimaciju i govor mržnje prema domoljubnim Hrvatima, braniteljima, katolicima te pojedincima (intelektualcima, pjevačima, sportašima itd.). Hrvatska Vlada i njena ministarka kulture su imali 4 godine da donesu zakon o elektroničkim medijima kao i druge pravne akte koje će definirati govor mržnje i diskrinimaciju ali to nisu uradili. Za HDZ postoje dvostruka mjerila pa je blaćenje domoljuba, branitelja, nacionano svjesnih građana dopušteno, a pod zaštitom su SDSS, Novosti, srpski i jugoslavenski političari.

Do kada će Vlada imati dvostruka mjerila, podržavati govor mržnje prema domoljubnim Hrvatima te njihovu diskriminaciju u društvu?

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved