Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Hrvateki su zbunjeni li

Published

on

Slika 1. Česnica- božićni kruh (snimka zaslona)

Hrvateki su opet zbunjeni, komu vjerovati: Predsjedniku RH, ministru obrane ili neovisnim vojnim stručnjacima. Predsjednik RH Zoran Milanović na Pantovčaku je održao konferenciju za novinare na temu modernizacije i opremanja Hrvatske kopnene vojske.

“Moj jedini cilj je osigurati Hrvatskoj kopnenoj vojsci potrebnu opremu. Mogućnost nabave američkih borbenih vozila Bradley počela se razmatrati još 2017. godine. To je bila inicijativa ministra Krstičevića. Ovo što radim radim zato da ne bi propala ova dobra inicijativa. Mi smo ti koji smo pristupili Amerikancima. Vidim da ministar Krstičević i dalje zastupa tu poziciju. Mi smo još prije pet godina tražili konkretnu ponudu od SAD-a – rekao je Milanović.”

“U programu Vlade od 2020. do 2024. koji je premijer predstavio Saboru jasno i kratko piše da će se do kraja 2021. dovršiti opremanje vojske borbenim vozilima Bradley”

“Nabava Bradleyja bila je najpovoljnija ponuda. Prije svega radi se o donaciji. Ukupna cijena ponude iznosi oko 150 milijuna dolara plus PDV. To je ono što se nije govorilo za francuske avione” – rekao je Milanović.

Opremanje Hrvatske kopnene vojske jedno je od strateških pitanja za Republiku Hrvatsku ali nije pitanje koje se rješava na ulici, u emisiji Otvoreno niti na konferencijama za medije.

Drug Predsjednik nastavlja polemizirati, vrijeđati i javno rješavati ono što se rješava u vojnim kabinetima i u strukturana Vlade. Ulica se može svrstati na jednu ili drugu stranu, može ostati neutralna ali ne može rješavati strateška i vojna pitanja hrvatske vojske i države!

Amerikanci nam „poklanjaju“ stara vozila (Bradly) pa je nastala frka između dva hrvatska brda tko bolje zastupa hrvatske interese. Umjesto razgovora u Vladi ili Uredu predsjednika imamo javno lupetanje i vrijeđanje predsjednika. Treba kazati da SAD  jest naš prijatelj i saveznik ali oni gledaju isključivo svoj interes i živo im je j.be za Hrvate i Hrvatsku što su dokazali više puta (osuda nekih oslobodilačkih operacija, ponašanje njihovih veleposlanika u RH, nametnuti nepravedni Daytonski sporazum, podupiranje rada Haškog suda koji je bio politički sud, onemogućavanje oslobađanja bosanske Posavine i povratka Hrvata na svoja ognjišta itd.). Ima još primjera koji to prijateljstvo čine upitnim (npr. nabavka i opremanje Baraka, položaj Hrvata u BiH). Zašto SAD nisu dopustili opremanje Baraka njihovom opremom? Da je Hrvatska imala novca kupila bi novije Phantome ali Hrvatska je mala i siromašna zemlja (tko ne vjeruje neka pogleda koliki je BDP).

Zašto su naši veliki prijatelji, administracija SAD-a, dopustili da se izigra Daytonski sporazum na koji su nas prisilili. Ne zaboravimo da je Vlada SAD-a kriva što Hrvati nisu oslobodili bosansku Posavinu i što se Hrvati nisu vratili u svoje domove. Oni su krivi što je zločinačka RS priznata i dobila 49% teritorija BiH.

Hrvateki i covid ludilo

Hrvateki su zbunjeni jer se covid ludilo nastavlja, a oni su mislili da je s pandemijom gotovo pa su zanemarili epidemiološke mjere. Novu godinu dočekao sam u Zagrebu na prepunom trgu bez maski, bez potvrda i bez razmaka. Nakon kratkog boravka, poruke Gobca da će sve biti u redu i vatrometa progurah se kroz svjetinu i otiđoh u Bogovićevu. U Bogovićevoj, Margaretskoj i na Preradovićevu trgu bio je pravi doček: pjesma s viškom decibela, ples, zagrljaji i pjenušac ili neko drugo alkoholno piće. Plesalo se i pjevalo s čašom u ruci. Bila je gužva u Bogovićevoj, Margaretskoj i na Preradovićevom trgu, nikakav razmak, bez maski i bez potvrda kao u doba prije pandemije. Za dobro raspoloženje treba zahvaliti glazbi i alkoholnim pićima koja su se točila i konzumirala. Tako su Hrvateki zahvaljujći pjenušcu, žestici, radosno ušli u Novu neizvjesnu godinu. Kad je bal nek je bal. Prvi rezultati veselih dočeka pristižu, svaki drugi testirani je pozitivan! Brojke zaraženih rastu, rastu brojevi priključenih na stroj za ventilaciju. Zbunjeni Hrvateki ne vjeruju svojim očima i ušima da je virus opasan po život, da zdravstveni sustav nema negraničene mogućnosti.

Slika 2. Covid u Hrvatskoj 7. siječnja 2022. (snimka zaslona)

Šef Rebra priča svoje iskustvo iz Splita: „Neki dan sam bio u Splitu, na Staru godinu, moja majka živi tamo, pa sam onda malo obišao grad i kad sam vidio ponašanje ljudi, pobjegao sam isti tren natrag. Nije normalno da na štekatu, terasi, 10 ljudi zagrljenih pije iz iste boce, ali to je to – mi smo takav narod”  Od zbunjenih Hrvateka svašta možeš očekivati!

Slika 3. Covid pandemija u svijetu, 7. siječnja 2022., (snimka zaslona)

Priča od procjepljenom „krdu“, više od 80%, nije pomogla jer zemlje koje imaju procjepljenost „krda“ iznad 80% imaju jako veliki broj novozaraženih (SAD više od milijun dnevno, Francuska oko 300.000 dnevno, Italija više od 200.000, Švedska, Velika Britanija, Njemačka također veliki broj novozaraženih). Iako su imali visoku procjepljenost nisu izbjegli novi val pandemije. Ludo, zar ne? Nije čudo da su Hrvateki zbunjeni i da ne vjeruju nikome.

Na kraju poruka dragim Hrvatekima: Cjepite se! Mislim da se radi o međunarodnoj zavjeri koja je izmakla kontroli, znam i vidim da se krše ljudska prava, znam i vidim da nitko ne zna kada će ovo ludilo završiti, znam i vidim da se eksperementira na ljudima širom globusa… Nažalost, mi ne možemo na globalnoj razini promijeniti ništa. Možemo od dva zla izabrati manje zlo i cjepiti se. OK, ne želite se cjepiti pa ostanite kod kuće i ne mičite se.

U Hrvatskoj stanje je uobičajeno

Tomaševićev advent bio je jadan u usporedbi s Milanovim. Kartonske silulete klizača na Tomislavcu, „instalacije“ na Gornjem Gradu bile su promašena ali naplaćene!

Hrvatski hohštapleri i veleizdanici su pravomoćno osuđeni za pljačku koju su provodili pod parolom detuđmanizacije ali raja od toga nema ništa.

Intervjue daje odlikovani veleizdajnik, ološ piše pisma protiv neoborivih činjenica da je Jasenovac srpski mit. Ološ sa Sveučilišta napao je istraživače koji su matematičkim modelom pokazali da je Jasenovački popis žrtava apsurdan i da se radi o lažima. Zokijev kandidat za veleposlanika predvodio je skupinu profesora koji podržavaju srpski mit o Jasenovcu. Zokijev veleposlanik-kandidat, štovatelj zločinca Tita, zastupa jugočetničke laži i uporno šire svoje laži bez dokaza. Komunistička iskapanja i istraživanja nisu pružile dokaze o masovniom zločinima o kojima govori Zokijev kandidat za veleposlanika. Hrvateki su zbunjeni, zašto Zoki podržava lažova koja blati hrvatski narod i državu? Zbunjena desnica (nema desnice u Hrvatskoj) navodno podržava Zokijeve igrokaze koji od deset izjava da dvije dobre i 8 loših. Zbunjeni Hrvateki izgubljeni su u vremenu i prostoru pa od njih možeš svašta očekivati.

Porfirije došao u posjet drugoj otadžbini

Hrvatska je imala “čast” da je posjete patrijarh Porfirije Perić i izaslanik Veran Matić. Srpsko narodno vijeće (SNV) je povodom proslave pravoslavnog Božića održalo prijam za visoke predstavnike vlasti i druge. Prijam je organiziran u suradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom pa je u Zagreb došao iz četničke Srbije Poglavar SPC-a i Veran Matić posebni izaslanik predsjednika Vučića (Vučić, to je onaj koji je govorio 1995. da Glina nikada ne će biti Hrvatska).

Porfirije Perić i dalje smatra da je Hrvatska otuđena srpska kolonija pa je za pravoslavni Božić prihajo u Zagreb sa specijalin izaslanikom predsjednika Vučića. Porfirije je ove godine bio umjereniji te nije govorio o srpskim krajevima (Slavoniji, Dalmaciji i drugima) ali nije ni jednom spomenuo Republiku Hrvatsku, svoju drugu otadžbinu.

Patrijarha i izaslanika oduševljeno su dočekali Pupi, Boris, Plenki, Njonjo, Gordan, Tomica, Arsenije, Radimir, Ninočka i drugi. Zoki im se nije pridružio niti je poslao izaslanika. Da se tradicija ne prekine novčić je našao Tomica gradonačelnik Zagreba, loša kopija pokojnog gradonačelnika Bandića.

Specijalni izaslanik Predsjednika Republike Srbije Veran Matić govoreći o potrazi za nestalima u ratu istaknuo je kako je nemoguće napraviti ozbiljniji korak bez zajedništva u potrazi. „Zajedničko suočavanje s prošlošću i zajedničko žalovanje otvaraju puteve za normalizaciju međusobnih odnosa”, kazao je Matić. O kojem zajedništvu u potrazi četnik priča? Zašto četnik nije donio protokole Vojnomedicinske akademije, zašto nije donio popise nestalih (ubijenih) u Srbiji, zašto nije donio otuđenu dokumentaciju Vukovarske bolnice? Možda drug Matić traži i one koje je tijekom bijega ubila vojska takozvane Krajine (vidi sliku).

Slika 5. Slike Patrika Maceka

Slika 6. Preslik slike Patrika Maceka

Pupi kaže: “Danas smo radosni, ne vidim razloga koji bi to mogao pokvariti..” Naravno da je radostan jer Plenki daje novac hrvatskih poreznih obveznika, znate već za što. Ako ne znate pogledajte “Novosti”, glasilo SNV-a.

Pupi je opet govorio o Baniji, a Plenković o Banovini pa je jasno da je Plenkijeva pomirba promašeni igrokaz. Izjave koje su dali javnosti su floskule i lupetanja o toleranciji, miru i zajedništvu, evo primjera:„To znači da politiku viška riječi – bilo otrovnih ili praznih – pretvaramo u politiku razgovora, politiku privatnih interesa u politiku javnih dobra”!? Nije čudno da su Hrvateki zbunjeni kada pročitaju ovu umotvorinu.

Drug Plenki je poručio je da će ustrajati na politici dijaloga (čitaj: nacionalne izdaje), suradnje i uvažavanja, ali i na obnovi Banovine, pronalasku svih nestalih u Domovinskom ratu, osudi onih koji su počinili ratne zločine, normalizaciji odnosa sa Srbijom, te na tome da srpska manjina bude respektirana. Pozvao je sve da budu dio tog mozaika i daju doprinos izdaji. Ako pogledamo, po pitanju izjavljenog, što je drug Plenković napravio tijekom proteklih 6 godina (6 godina!) vidimo da se radi o ispraznom lupetanju. Rezultati (broj pronađenih nestalih i broj osuđenih ratnih zločinaca) pokazuju da se radi o lažima i da zločinci slobodno šeću Hrvatskom i diljem svijeta. Što se tiče Srbije Hrvatska nije blokirala otvaranje poglavlja pa je jasno da Plenki ne štiti hrvatske nacionalne interese.

Nole se malkice zaigrao

Nole mislio da dolazi u Hrvatsku, a ne u Australiju pa se zeznuo. New York Times je podsjetio javnost na ponašanje Noleta: “Đoković je dugo izazivao kontroverze svojim stavovima o znanosti i medicini. Često je bio propitkivan zbog svojih neznanstvenih uvjerenja, uključujući i tvrdnju da pozitivnim emocijama možete pročistiti otrovnu vodu ili hranu. Odbacivao je priče o pandemiji i tvrdio da cijepljenje ne bi trebalo biti obvezno za putovanja. U lipnju 2020. godine, kada su tenis i ostali sportovi zaustavljeni zbog koronavirusa, organizirao je humanitarni turnir u rodnoj Srbiji i obližnjoj Hrvatskoj. Maske i socijalna distanca bili su minimalni, a nekoliko igrača, uključujući i njega samoga, kasnije su bili pozitivni na koronavirus”.

Nole je bio obaviješten da ne će moći ući u Australiju ako se ne cijepi pa se mogao cjepiti. Budući da se nije htio cjepiti trebao je ostati doma. Kontraindikacije za cijepljenje (celijakija ili slično) ne postoje pa je Australska vlada u pravu. Ako australski zakoni i epidemiološke mjere vrijede za Australce onda trebaju vrijediti i za Noleta.

“Bio bi veliki šamar za milijune Australaca da mu se dopusti igranje u Melbourneu. Isto tako i meni! Australski drakonski propisi o ulasku tijekom korone razdvojili su brojne obitelji. Očekivao bih od Đokovića da se, iz poštovanja prema žrtvi koju ti ljudi podnose mjesecima, ne prijavi na turnir. I očekujem da će Australija jednako tretirati sve ljude koji žele ući u zemlju. Bez obzira jesu li najbolji tenisači svijeta ili ne. Milijuni Australaca dijele moj bijes. Proliveno je previše suza jer se roditelji i njihova djeca koja su emigrirala u Australiju godinama ne smiju zagrliti. Proliveno je previše suza jer su parovi, kao što je i moj primjer, nakon mjeseci beznađa morali priznati da nemaju druge nego da se rastanu”, piše Dallmeier u Bildu.

Za humani postupak prema Noletu apelirali su predsjednik i premijerka Srbije. Poslana je i službena nota veleposlanstvu Australije. Ministrica unutarnjih poslova Australije jasno je poručila da Nole može odmah napustiti Australiju i da će mu u tome pomoći, ne mora biti u hotelu za azilante. Australska vlada je u pravu, hoće li popustiti vidjet ćemo. Ako popusti bit će to velika sramota pa ih građani Australije trebaju pozvati na ostavku. Zbunjeni Hrvateki na društvenim mrežama podržavaju Noleta i tako pokazuju da su za anarhiju, a ne za vladavinu prava.

Slika 6. Karen Andrews -ministrica unutarnjih poslova (snimka zaslona)

Vučić je poručio: “Naša je obveza štititi interese naših građana”. Taj stav, bez obzira što je u ovom slučaju u krivu, treba pozdraviti. Nažalost, takvo nešto ne ćete čuti od hrvatskih dužnosnika. Jedan hrvatski hohštapler kazao je da se general treba predate i na sudu dokazivati svoju nevinost. U uređenoj pravnoj državi (što Hrvatska nije) ne dokazuje se nevinost već se dokazuje krivnja. Taj hohštapler pravomoćno je osuđen na višegodišnju kaznu zbog korupcije, nije uspio dokazati svoju nevinost za razliku od generala.

Zbunjeni Hrvateki vole lažove, izdajnike, egzibicioniste i populiste pa skupa s njima idu “kao guske” u maglu. Kada se magla raziđe započme hrvatska kuknjava kako smo prevareni. Hrvateki još nisu naučili da je povijest učiteljica života pa, nažalost, stalno ponavljaju iste griješke.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved