Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Hrvatski sustav vrijednosti

Published

on

U Lijepoj Našoj mnogo novosti koje Hrvateki ne mogu sve pohvatati, niti probaviti. Evo nekih:

Vrhovni upravni sud o  mjeri odgojitelj-roditelj :

“Odluka o retroaktivnom ukidanju mjere roditelj odgojitelj koju je Grad Zagreb donio u prosincu nezakonita je”, odlučilo je u utorak peteročlano sudačko vijeće Visokoga upravnog suda u Zagrebu. Sud je ukinuo Tomaševićevu odluku i vratio mjeru roditelja odgojitelja natrag na snagu!

Umjesto da se aktualni zagrebački gradonačelnik i njegova ekipa bave smećem i Jakuševcem najavljuju nove bitke:  „Razočarani smo, no imamo manevarskog prostora.“. Zagreb se guši u smeću i smradu, a gradonačelnik traži načina kako izigrati odluku višeg upravnog suda i najavljuje nove bitke. Slijede novi postupci protiv djece, obitelji i demografske obnove. Zagrepčani su „oduševljeni“ slikama smeća diljem Zagreba i smradom koji se širi četvrtima grada. Oduševljeni su divljim svinjama i preporukama da ih se ne dira. Dragi Zagrepčani imaju vlast koju su sami izabrali, ako nisu zadovoljni neka iziđu na ulice.

Slika 2. Smeće u Zagrebu (snimka zaslona)

Hrvatska izgubila spor protiv MOL-a

Hrvatska izgubila i drugi spor protiv MOL-a. Međutim, Hrvatska je sada dobro i prošla jer će MOL-u platiti samo 20% od traženog iznosa. Međunarodni sudovi su opet odbacili presude hrvatskih sudova koji ne sude prema dokazima. O odbacivanju presuda hrvatskih sudova nema komentara niti vladajućih niti oporbe!  Niti jedni niti drugi ne žele reformu bolesnog hrvatskog pravosuđa.

Hrvateki se moraju javno zahvaliti Boži Petrovu i Mostu,  Ivanu Vrdoljaku i Zoranu Milanoviću što će platiti nepotrebne arbitraže s MOL-om.  

Protiv groblja hrvatskih vojnika!

Zagrebačka vlast (Možemo i SDP) odbila je donaciju za obnovu barbarski uništenih grobova hrvatskim vojnicima iz Drugog svjetskog rata. Do 6-tog srpnja 1945. svaki je hrvatski vojnik imao svoj grob, s imenom prezimenom i datumom smrti. Katolici križ, muslimani nišane. Komunistička vlast je 6. srpnja 1945. godine preorala groblje hrvatskih vojnika na Mirogoju (i drugdje) i time pokazala svoju anticivilizacijsku razinu. Danas samo lampaši prigodno pokazuju spomen na grobove hrvatskih vojnika.  Obnovljeno je njemačko vojničko groblje na Mirogoju i drugdje, a hrvatsko vojničko groblje je i dalje prepušteno zaboravu. Jadno i sramotno!

Donacijama domoljuba podignut je središnji križ na tom polju na Mirogoju ali ne i pojedinačni grobovi iako se zna (knjiga „Groblje hrvatskih vojnika na Mirogoju 1941. – 1945.“) gdje su bili grobovi.

Slika 3. Spomenik hrvatskim vojnicima

Slika 4. Preorano groblje hrvatskih vojnika na Mirogoju

Marko Krznarić iz Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran Osijek i Pero Šola iz Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka – ogranak Đakovo, počeli su prije desetak godina borbu za vraćanje grobova hrvatskih vojnika na Mirogoj.

Donacijama žrtvoslovnih udruga prikupljeno je 2,5 milijuna kuna za uređenje groblja hrvatskim vojnicima ali za obnovu je trebalo dobiti niz dozvola, suglasnosti od strane zagrebačke vlasti. Donacija gradu Zagrebu za uređenje groblja hrvatskim vojnicima (Ugovor za darovanje radova na groblju hrv. vojnicima 1941. – 1945. na Mirogoju) je odbijena. Smeta im naziv ”Groblje hrvatskih vojnika”.

Krznarić kaže da je skupštinska većina to odbila jer se nisu slagali s nazivom “groblje hrvatskih vojnika” jer da to, po njima, nije bila hrvatska vojska. Slično je, kaže nam Krznarić, prošle godine kazao i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, koji nije imao ništa protiv uređenja grobova, no ne pod tim nazivom.

Krznarić kaže kako se sada analiziraju mogući koraci, no da je jedan od njih tužba Europskom sudu za ljudska prava. Ogorčen je jer su sve dozvole zapravo dobili, no nova je vlast, kaže, sve stornirala.

Što je napravio HDZ?

”Oni su sa svojih 25 ručica jednostavno odbili tu našu donaciju. No ljudi u koje se uzdamo, recimo oni iz Kluba HDZ-a, oni jednostavno napuste sjednicu. Nisu niti pitanje ikakvo postavili”, kaže nam Krznarić koji napominje da se HDZ i prije oglušivao na tu temu.

Odgađanje realizacije projekta obnove groblja hrvatskih vojnika stradalih između 1941. i 1945. dovodi ih u probleme jer će to dovesti do izmjene vrijednosti samog projekta.

Nova zagrebačka vlast (Možemo i SDP) ponovno su pokazali svoju anticivilizacijsku razinu, svoju mržnju prema svemu što je hrvatsko, svoju ideološku zasljepljenost.

Novi zakon o kulturi!?

O razlozima donošenja novog Zakon o kulturi saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović, između ostaloga, kaže:

”Zakulisna idila ministrice i ideološke sekte koja je zaposjela grad Zagreb”

Donosi se iz samo jednog jedinog razloga, a zove se članak 14., glava IV., Dodjela prostora za rad, stavak drugi i četvrti, kojim ministar i gradonačelnici i župani dobivaju faraonsku diskrecijsku ovlast, u pozadini je naravno zakulisna idila koja vlada između ministarstva kulture i medija, točnije ministrice i ideološke sekte koja je zaposjela grad Zagreb, točnije gradonačelnika i bivše parapolitičke kulturne aktivističke mreže koja je prešla na političko i stranačko područje, poznate pod imenom Možemo.

Tako će ministar i gradonačelnik moći državne nekretnine bezpresedanski dodjeljivati i neposrednom pogodbom i bez natječaja u zakup pravnoj osobi čija je djelatnost od cit. ‘posebnog interesa za kulturni razvitak’, a sve temeljem naravno nepostojećih kriterija koja će naknadno urediti Vlada.

Budućim zakupnicima, posebice u Zagrebu, unaprijed čestitam”, poručio je Hasanbegović.

Ninočka, ministarka kulture, nastavlja svoju protuhrvatsku rabotu uz blagoslov svoga šefa koji ju je imenovao potpredsjednicom vlade.

Marić dao ostavku!

Ministar financija se povlači, dao ostavku jer mu dosadilo sanirati zdravstveni sustav. Javili se pametnjakovići iz oporbe, kažu nije trenutak! Bilo što napravio za oporbu nikada nije dobro, niti je pravi trenutak. Jedno oporbeno blebetalo kaže da je bio loš ministar jer da se skupo zaduživao!?  Očito blebetalo nije naučilo ništa i ne zna ništa (kao ni ja) o državnim financijama i mogućnostima zaduživanja. Oporba je ministra Marića napadala, vrijeđala, o njemu lagala, a sada su čudi zašto odlazi. Dopizdilo ministru slušati na čijoj jahti je bio i zašto je bio.

Superman Plenki, razočaran odlaskom, kaže da može otići tko god želi  jer će on naći novog poslušnika. Pitanje je hoće li novi biti dobar kao Marić? Superman Plenki voli poslušnike, izdajnike nacionalnih interesa, one koji će provoditi njegovu veleizdajničku politiku. Kao primjer može se navesti  ministarka Ninočka koju je imenovao potpredsjednicom vlade zbog svojih antihrvatskih zasluga. Gospodarska kriza se zahuktava, inflacija je dvocifrena, EU se pregrupira i počinju restrikcije koje će pogoditi cijelu EU. Očito je da će novca biti manje pa će i fondovi EU-a biti tanji, što će to značiti za Hrvatsku tek ćemo vidjeti. Ne piše nam se dobro bez obzira tko će biti ministar financija. 

Splitski izbori za gradonačelnika

Na sreću završava splitski izborni cirkus za gradonačelnika. Znanstvenik – papagaj je stalno ponavljao svoje klevete, svoje laži i priče bez pokrića o renesansi Splita. Milas je ipak imao pravo kada je kazao da je kilo mozga 2 marke, sada je to jeftinije, dvije bosanske marke. Kada ga Splićani izaberu, a po mainstream medijima to je gotova stvar, sve će procvjetati za tri godine Split će biti najbolji grad-selendra, najljepši grad-selendra, najčistiji grad-selendra kako kaže orijunaš Puljak. Oni koji misle da nije grad-selendra neka obiđu sve četvrti grada pa neka se sami uvjere o čistoći, parkiranju, uništavanju prostora i kvaliteti življenja. Sramotno je lagati i obećavati, kao što radi orijunaš Puljak, nešto što je neostvarivo. Znanstvenik-papagaj laže, lupeta i podcjenjuje građane Splita i šire.

Tijekom sučeljavanja kandidata moderatore sučeljavanja zanimalo je hoće li g. Puljak, postane li gradonačelnik Splita, na Dan državnosti u ime Grada Splita i njegovih građana, odnijeti vijenac pred spomenik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Rivi.

Na to pitanje g. Puljak je odgovorio: “Mi ćemo obilježiti sve te događaje koji su važni za hrvatsku povijest, ali neke od vijenaca ne moramo nositi. Ja neću odlaziti na spomenik Franji Tuđmanu. Obilježit ćemo taj dan kako smo ga obilježavali i do sada, polaganje vijenaca na grobove branitelja.“

Izjava g. Puljka pokazuje da je on orijunaš koji ne voli državu koju je stvara dr. Franjo Tuđman. Orijunaš Puljak, znanstveni-papagaj, nije shvatio da je dr. Franjo Tuđman prvi branitelj Republike Hrvatske.  

Slika 5. Otvoreno (snimka zaslona)

Slika 6. Splitska kartolina 2022. godine

Jugokomunističkom HRT-ovu novinaru  koji je vodio emisiju Otvoreno (sučeljavanje kandidata za gradonačelnika) smeta spomenik IX. bojni HOS-a u Splitu pa ničim izazvan postavlja pitanje kandidatu za gradonačelnika. Tim pitanjem je drug pokazao svoju ideološku opredjeljenost, neprofesionalnost, jer pitanje nema nikakve veze s razvojem Splita. Novinarsko spadalo ne bi nikada vodilo program na jugokomunističkoj televiziji da se hrvatski branitelji nisu izborili za hrvatsku samostalnost.

Slika 7. Spomeni IX bojni HOS-a u Splitu

Slika 8. Mural u Mokošici

Mama se izborila pa dečko ima prosjek 5,0!

Sanja je intervenirala pa je dečko prošao s 5,0! Lijep primjer kako se mama bori za svoje dijete, dvije četvorke su postale petice i dečko ima 5,0. Sramotno i jadno! Loša poruka! Ne treba se čuditi, kada može Sanja možemo i mi, vršiti pritisak, prijeti i vrijeđati nastavnike, profesore te tako poboljšati prosjek svom djetetu. Komentari na portalima pokazuju da Hrvateki imaju dvostruka mjerila pa pokušavaju opravdati ponašanje drugarice Sanje.  Nema opravdanja za ponašanje drugarice Sanje jer bi Sanja trebala biti primjer uzornog ponašanja!

Nova vijest glasi: Mama Sanja prešutjela je ono bitno.

Sanja Musić Milanović prešutjela je da je njenom sinu i još nekoliko učenika Klasične gimnazije ponuđeno da prije kraja školske godine odgovaraju gradivo iz matematike za višu ocjenu. On je to odbio i zaključena mu je četvorka, nakon čega je uslijedilo pismo njegove majke školi i otvoren je eksplozivni slučaj “daj mi pet”. Da je sinu predsjednika Republike omogućeno da odličnu ocjenu dobije redovnim putem za Jutarnji je potvrdio bivši ravnatelj Klasične gimnazije, a danas profesor engleskog jezika u toj školi, Boris Anić.

HTTPS://WWW.JUTARNJI.HR/VIJESTI/HRVATSKA/PROFESOR-I-BIVSI-RAVNATELJ-KLASICNE-OTKRIVA-DETALJE-AFERE-5-0-STO-JE-MUSIC-MILANOVIC-PRESUTJELA-15219867

Udruga gradimo Pelješki most

Udruga gradimo Pelješki most zahvaljuje donatorima: Prikupljeni novac uplaćen je u Državnu riznicu

 „Udruga gradimo Pelješki most“ osnovana je nakon odluke Vlade premijera Milanovića da se most ne gradi kako bi utjecala na promjenu odluke, a potom, uz sve druge akcije, organizirala je prikupljanje novca za most.

Slika 9. Pelješki most

Uz veliku upornost i neizmjernu duhovnu pomoć Stepinčevih anđela čuvara mosta, hrvatska kopnena granica je spojena, a prikupljeni novac kao što je obećano uplaćen je u Državnu Riznicu 26. svibnja 2021. godine.

Kako niti jedna redakcija tiskanih medija nije željela objaviti popis tih časnih domoljuba, čak ni u formi plaćenog oglasa, objavljujemo ovim putem uz zahvalu, poručuje Branka Šeparović, predsjednica Udruge.

Mržnja prema Hrvatima domoljubima u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj nema granica.

Saborska „rasprava“ o ministru zdravstva!?

Saborski cirkusanti u kasnim večernjim satima vode „raspravu“ o smjeni ministra. Koji je smisao ovakvih „rasprava“?

Slika 10. Besmisleni saborski monolozi (snimka zaslona)

Cenzura

Projugoslavenska ministarka kulture i medija, Ninočka, oduševljena je akcijama (cenzurom) faktografa pa je sve moguće. Evo jednog primjera:

Jučer u 20:01

Više o vašem komentaru

Nitko drugi ne može vidjeti vaš komentar.

Moj komentar:

Vaš komentar krši naše standarde zajednice u vezi s neželjenim sadržajem

Nitko drugi ne vidi vaš komentar.

Ove standarde primjenjujemo kako bismo spriječili lažno oglašavanje, prijevare i sigurnosne povrede.

Bilo bi dobro da nam drugarica Ninočka pojasni standarde faktografa jer ona je ministarka kulture i medija. Koji je to standard gornjim komentarom prekršen? Što je u gornjem komentaru uvredljivo?

Nekada smo imali cenzuru prema standardima Saveza boraca, danas imamo cenzuru po standardima faktografa čiji je pokrovitelj ministarka kulture i medija! Ovo je banalan primjer cenzure u Plenkovićevoj nedemokratskoj (neokomunističkoj) Hrvatskoj. 

Nekada smo imali komunističku vlast, danas imamo neokomunističku vlast predvođenu Supermanom (Banski dvori) i Superegom (Pantovčak) pa ne možemo naprijed. Nažalost, filozofija većine Hrvateka je: „U se, na se i podase“  i nije ih briga za budućnost svoje djece i unuka.

Jedna od izvrsnih definicija revolucije: Sve treba promijeniti ali tako da sve ostane isto (sjaha Kurta, a uzjaha Murta)!

Dr. Marko Jukić 

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved