Smeta im molitva krunice

“Krunica je oružje za sva vremena” – rekao je Padre Pio. Muškarci mole krunicu u sklopu projekta „Muževni budite“ – bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina“. Javne molitve krunice održavaju se posljednje dvije godine diljem svijeta, u Poljskoj, Irskoj, Australiji, Njemačkoj, Austriji itd.

Više stotina muškaraca koji su se okupili na glavnom zagrebačkom trgu molili su na sljedeće nakane:

1. Za domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda.

2. Za muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru.

3. Za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova.

4. Za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu.

5. Za autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja.

6. Za duše u čistilištu.

7. Za osobne nakane.

Javnu molitvu krunice mole osobe (ne likovi, već osobe) različitog društvenog statusa. Među moliteljima su profesori, biznismeni, radnici, liječnici, studenti i drugi.

Inicijativa molitve krunice svake prve subote u mjesecu zgrozila je mrzitelje Katoličke crkve, mrzitelje hrvatske države, mrzitelje obitelji. Mrzitelji su objavili antikršćanski članak o krunici u časopisu Atlantic, krunicu su proglasili simbolom ekstremizma. Mrzitelji pišu: „Neki likovi na glavnom zagrebačkom trgu jutros klečali i molili“, „ Evo ih opet“.

Nisu nikakvi likovi već osobe koje mole krunicu!

Komentari na društvenim mrežama pokazali su silnu mržnju, uvrede i podcjenjivanje svih koji ne misle kao antife. Proglašavati molitelje „radikalnim katolicima“ je znak mržnje. Što se misli pod pojmom „radikalni katolici“? Ti „radikalni katolici“ javnom molitvom ne šalju poruke mržnje, ne vrijeđaju za razliku od antifa i ljevičara. Drugarica Katarina Peović (zastupnica u Saboru, djelatnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) izražava svoju mržnju i kaže: „Klerikalna desnica koja kleči na Trgu moleći krunicu ustvari je savršen simbol vlastitog političkog dometa, ali i HDZ-ove eutanazije društvene klime i javnog prostora”.

“Dok se oni mole za onozemaljski život, HDZ donosi Zakon o radu koji će radnicima zagorčati ovozemaljski život!” .

Kakve veze ima javna molitva krunice i HDZ -ov Zakon o radu? Drugarica Peović je poznata o govoru mržnje i veličanju komunističkih zločinaca.

Nepravomoćna presuda u slučaju Sirobuja

Mediji javljaju da su otac i sin krivi za napad  (travanj 2020.) na novinarku na ulazu u crkvu na Sirobuji. Ne idu u zatvor (nepravomoćno), presuđen je rad za opće dobro.

Sinu je presuđeno osam mjeseci zatvora za dva kaznena djela (?), a mora platiti i 3000 kuna koliko vrijedi mobitel kojeg je uništio. Njegov otac dobio je sedam mjeseci zatvora s tim da će im se kazna zatvora zamijeniti radom za opće dobro i to dva sata rada za jedan dan zatvora. Osuđeni su kazali da nema nikakvih dokaza da su počinili navedena djela zbog kojih su osuđeni. Pravna bitka se nastavlja.

Mrzitelji Katoličke crkve (mainstream mediji i pojedinci) pozivaju na javni linč osuđenih. Razočarani su presudom. Drugarica novinarka kaže da je njihovo ponašanje neprihvatljivo zaboravljajući na svoje ponašanje. Je li posao novinara vršiti nasilje kako je to radila drugarica.  Kaže drugarica da bi voljela da se momak vrati na pravi put. Mi bi voljeli da se drugarica vrati profesionalnom i moralnom obavljanju novinarskog posla. Sud se nije bavio nasiljem novinarke koja nasilno ulazi u crkvu za vrijeme mise i snima. Tko joj je dopustio snimanje, s kim je dogovorila svoje provokacije? Čiji javni interes je novinarka štitila?

Onima koji podržavaju novinarku želim da i njima novinari provaljuju u dom i šire govor mržnje prema njima.

Mržnja iz susjedstva

Zbog hrvatske zastave presreli svatove, mladoženji nanijeli ozljede vatrenim oružjem

Na magistralnoj cesti Tuzla-Orašje u mjestu Lončari, Cvijan Cvijanović i Siniša Stevanović presreli su i blokirali svatovsku kolonu koja se kretala iz Brčkoga u Domaljevac.

Osim što su prijetili svatovima, otrgnuli su hrvatsku zastavu, te je Stevanović drškom pištolja udario mladoženju u glavu, nakon čega je mladoženja odmah prevezen u Županijsku bolnicu Orašje, piše Dnevnik.ba

Dvojica mladića srpske nacionalnosti, automobilom marke Audi A6, karavan, zlatne boje presreli i zaustavili svatove, jer je u koloni bila jedna hrvatska zastava.

 „Mislio sam da netko zaobilazi kolonu jer svatovi idu malo sporije. Nisam ni slutio što će se dogoditi. Autom su potom popriječili put i tada je krenula agonija. Oteli su zastavu, slomili i stavili u auto. Izašao sam vani da vidim o čemu se radi. Tada je Siniša Stevanović izvadio pištolj, repetirao ga i upro u mene. Krenuo sam u samoobranu da maknem pištolj, nakon čega me on tim pištoljem udario u potiljak glave, poslije čega sam pao. Kada sam pao krenuo me udarati nogama.“, ispričao je za portal Dnevnik.ba Robert Tomić

U kontakt smo stupili i s Ilijom Babićem, koji je bio kum Tomiću. Za Dnevnik.ba je potvrdio ovaj nemili događaj te kazao kako je razočaran reakcijom policije Republike Srpske.

Nakon što je ozlijedio mladoženju sjeli su u auto i pobjegli. Unesrećenog smo odmah stavili u auto i odvezli su ga u bolnicu u Orašje. Bilo je užasno, ljudi su bili prestrašeni, djeca su plakala. Pozvali smo odmah policiju, a kada su došli policajac nas je pitao, parafraziram, „Zašto ste i pokazivali zastavu kad znate što će biti?“. Odmah smo rekli imena napadača, međutim oni su tek sutra dan otišli na ispitivanje.“

Napadači su pripadnici grupe „Sveti Georgije“ iz Lončara, doznaje Dnevnik.ba

Novinari su oduševljenim nasiljem pa ga nisu komentirali, nije bilo izvanrednih vijesti, konferencije za medije, nije se pojavio/ispričao Porfirije, nisu reagirali Grlić Radman, Komšić, Milanović, Dodik i drugi.

Jadna hrvatska diplomacija je opet smušeno reagirala da ne bi naljutila neprijatelje Hrvata i Hrvatske. U Bosni i Hercegovini uništavaju hrvatske spomenike, skidaju i pale hrvatske zastave dok se drugovi Plenković i Milanović međusobno prepucavaju ispod razine dječjeg vrtića.

Na sjednici Vijeća sigurnosti UN veleposlanik BiH Sven Alkalaj  (Komšićev čovjek) žestoko napao Schmidta, uz optužbe kako je visoki predstavnik nametanjem izmjena izbornog zakona prekršio ustav BiH i legalizirao aparthejd.

SAD i Velika Britanija su dale punu podršku Schmidtu. Što će SAD i Velika Britanija poduzeti protiv nelegitimno izabranog Komšića i njegova veleposlanika? Zar nije dosta Komšićeve mržnje i terora? Nije se javila ni „baba“ s Pantovčaka koja redovito komentira sve i svašta.

Alkalaja je na dužnost veleposlanika pri UN-u ranije imenovao upravo Komšić kroz kvotu koja pripada diplomatima iz reda Hrvata. Politika međunarodne zajednice omogućila je diskriminaciju Hrvata, dopustila je govor mržnje, korupciju, nepotizam i muslimanski teror pa ne treba čuditi istup veleposlanika BiH.

Mržnju prema Hrvatima i Republici Hrvatskoj izrazile su i Majke Srebrenice koje su Hrvate i Republiku Hrvatsku nazvali agresorom zaboravljajući da su Hrvati obranili BiH. Majke Srebrenice u dopisu UN-u: ‘Hrvatska je bila agresor, ne dajte da šalje vojsku u BiH’

Da nije bilo Hrvata i Republike Hrvatske ne bi nikada imali BiH. Da Hrvati nisu na referendumu glasali za samostalnu BiH nikada je ne bi bilo jer je to bio uvjet međunarodne zajednice, Zaboravile su Majke Srebrenice na zločine stranačke armije (takozvane Armije BiH), zaboravile su da su Hrvati deblokirali Bihać i oslobodili veliki dio BiH. 

Hrvatska diplomacija je opet zakazala i nije adekvatno odgovorila Majkama Srebrenice. Nije ovo prvi put da Majke Srebrenice izražavaju svoju mržnju prema Hrvatima i hrvatskim političarima. Nazvati predsjednika Milanovića fašistom je ispod svake razine.   

Vrijeme cenzure

Živimo u vremenu cenzure i sveprisutne kontrole pojedinaca i društva u cjelini. Cenzori koriste  moderne tehnologije, takozvani  Big Tech ostvario je monopol kakav do sada nije viđen u povijesti. Taj isti Big Tech, putem tzv. fact-checkera, otvoreno cenzurira određena mišljenja koja nisu u skladu s današnjom „woke“ ideologijom. Imamo otvorenu cenzuru i prikrivenu, samocenzura novinara i drugih koji u strahu da ne budu izloženi sudu cenzora  sami sebe cenzuriraju.

Kultura otkazivanja (cancel culture) uzela je velikog maha pa se cenzurira istina koja nije u sladu s mišljenjem mainstream medija, koja nije u skladu s mišljenjem Faktografa u Hrvatskoj. Kampanja otkazivanja ne odnosi se samo na manje poznate (takozvane anonimce) već i na poznate: Donalda Trumpa, Rona Paula, Jordana Petersona, repera Kanye Westa itd. 

U Hrvatskoj je glavni cenzor Faktograf (čija je regrutacijska baza vezana uz tjednik „Novosti“ i portale LGBT orijentacije) koji nastoji suzbiti mišljenja koja nisu u skladu s Faktografovim standardima (ne zna se koji su to standardi, tko ih je odredio). Kada „Novosti“ vrijeđaju, šire govor mržnje, lažu i cenzuriraju Faktograf to  proglašava satirom i slobodom medija. Faktograf s jedne strane blokira odgovor na govor mržnje, blokira drugačiji stav pa tako potiče širenje mržnje prema Hrvatima i Republici Hrvatskoj. Blokirati drugačije mišljenje jer navodno ruši njihove standarde bez jasnog pojašnjenja koji su to standardi jest teror manjine nad većinom.  Za postojeće stanje možemo zahvaliti ministarki Ninočki i drugu Plenkoviću koji sponzoriraju, financiraju „Novosti“, govor mržnje prema Hrvatima i hrvatskoj državi.   

U neokomunističkoj Hrvatskoj opet sude zbog takozvanog verbalnog delikta

Diplomatkinja Elizabeta Mađarević dobila otkaz zbog verbalnog delikta. Otkaz je dobila nakon trogodišnjeg maltretiranja (disciplinski postupak i proces na Višem službeničkom sudu).  Mađarević je dobila otkaz zbog njezinih uvjerenja i izražavanja vrijednosnih stajališta koje je pokazala izvan službe.

Hajka i medijski linč na diplomatkinju Mađarević krenuo je od zlonamjerne interpretacije triju rečenica impresije s ljetovanja u Grčkoj koju je državna službenica objavila na svom zatvorenom privatnom profilu, a netko ih je dostavio Indexovom novinaru Gordanu Duhačeku, koji je više puta Republiku Hrvatsku i njezine građane ismijavao pa čak bio i prekršajno prijavljen za izrugivanje simbolima hrvatske državnosti.

Diplomatkinje je na svom Facebook profilu napisala slijedeće: „Čista i autentična Europa. Samo bijeli Europljani, kako je bilo prije samo 30 godina u cijeloj Europi. Ovo bi trebala biti dobra reklama za odmor. Netko bi pomislio da to više nije moguće, ali na sreću jest.“

Mađarević nema pravo na svoje mišljenje, utisak, zapažanje koje nikoga ne vrijeđa dok novinar Indexa može nesmetano širiti govor mržnje i vrijeđati cijeli narod. Tako to rade u neokomunističkoj Hrvatskoj.

U slučaju Mađaravić se i nakon tri godine maltretiranja pravna bitka nastavlja jer su povrijeđena njezina temeljna ljudska i građanska prava (pravo na vlastito mišljenje, pravo na privatnost izvan službe). Izražavanjem mišljenja izvan službe diplomatkinja nije prekršila nijedno pravilo službe niti je dovela u pitanje ugled službe.  Može se kazati da se radi o takozvanom verbalnom deliktu iz doba komunizma kada su mnogi zbog izrečenog mišljenja bili proganjani i osuđeni iako njihovo mišljenje nije nikoga vrijeđalo niti je nanosilo štetu društvu (npr. pjevanje Vile Velebite ili Ustani bane). 

Antikorupcijsko vijeće

Cirkusant Grmoja i njegovi pajdaši saslušali su „genijalca“ Damira Vanđelića te bivšeg predstavnika radnika u Nadzornom odboru INA-e, Božu Mikuša.  Saslušani nisu otkrili ništa što nam nije poznato.  Mikuš je napravio prezentaciju (40 minuta), skratili su je na 20 minuta i ništa nisu otkrili. Mikuš je jasno kazao da ono što zna ne smije kazati jer se radi o poslovnoj tajni pa bi zbog otkrivanja iste mogao završiti na sudu. Dakle, samo idiotima nije jasno da Antikorupcijsko cirkusantsko vijeće ne može doći do istine i da su saslušanja cirkusarije Grmoje, Troskota i drugih. Mikuš je drugovima lijepo kazao da mu ne stavljaju u usta ono što on nije kazao! (“Ne sviđa mi se ova intonacija kojom govorite i kojom mi, poput vašeg stranačkog kolege, stavljate u usta nešto što nisam rekao”, rekao je Mikuš)!

„Genijalac“ Vanđelić (bivši predsjednik Nadzornog odbora INA-e) je pričao pričice za malu djecu (branitelj, svjedok u slučaju Sanader, ljudi spavaju u kontejnerima itd.). Vanđelić je kazao da je bio samostalan i da ne njega nije mogao utjecati drug Plenković, (“Mene nitko nikad ne usmjerava. Ne mogu prihvatiti da me netko usmjerava, pa ni Plenković. Mi smo 2016. godine uskladili interne akte”). Nije objasnio zašto nije podnio ostavku kada je vidio da se pravi šteta INA-i i državi. Kada je zastupnica Karolina Vidović Krišto postavila konkretna pitanja nije odgovorio, nastavio je pričati priče za malu djecu.

Vidović Krišto: “Ako je to bilo štetno, zašto vi to niste djelovali? Imali ste naknadu od 35 tisuća kuna. Jeste li šutjeli zbog te naknade? Isto ste učinili i Croatia Osiguranju. Držati ljestve lopovu je isto kao da ste lopov”.  

Vanđelić je o zatvaranju Rafinerije Sisak kazao: “Ja slušam svoju Vladu, imam povjerenje u nju. Vlada je tada  rekla da je to interes Republike Hrvatske i ja sam tako postupio”.

Ako je Rafinerija Sisak imala strateški značaj zašto se „genijalac“ Vanđelić nije javno suprostavio Vladi i dao ostavku? Danas govoriti da je ta odluka bila štetna je  bespredmetno. 

Cirkusanti Antikorupcijskog vijeća ne žele priznati da  oni ne mogu doći do istine jer su neke odluke poslovna tajna. Iznošenje „istine“ svodi se na iznošenje mišljenja saslušanih bez popratne važne dokumentacije koja bi njihove iskaze potvrdila ili demantirala. Cirkusant Grmoja pokušava korupciju u INA-i povezati samo s HDZ-om i Plenkovićem pri tome cirkusant Grmoja zanemaruje da je koruptivno djelovanje u INA-i svoje korjene vuče još iz vremena Jugoslavije i da koruptivno (kriminalno) djelovanje nikada nije prestalo.

Kako će Antikorupcijsko vijeće povezati izjavu Mikuša  (vidi dolje) i odgovornost druga Plenkovića?

Mikuš je ustvrdio da je MOL zapravo spasio INA-u od bankrota i da se o gašenju sisačke rafinerije raspravljalo kao o nužnosti odavno, i prije MOL-a, o čemu postoji zapis Davora Šterna, koji je na suđenju Sanaderu tvrdio suprotno: “Nisam nikada imao dojam da je INA podružnica MOL-a. Prestanite mi govoriti da branim MOL. INA je 2008. godine dovedena na rub bankrota – to su rekli oni koje se ispitivalo na Povjerenstvu INA-e. U siječnju 2009. INA nije imala za isplatu plaća. Nisam političar da skupljam poene i radim predstave. Svoja pitanja ste adresirali na krivu stranu. MOL nije bio prvi koji je htio ugasiti sisačku rafineriju…”

Antikorupcijsko vijeće treba istražiti zašto je INA 2008. godine bila pred bankrotom i kakvu su ulogu tu imali (2008. godine) Plenković i Ćorić. 

Pojedinci spominju presudu Sanaderu, za primanje mita, zaboravljajući da arbitražni sud tvrdi da davanje/primanje mita nije dokazano!   Cirkusanti iz Antikorupcijskog vijeća ne mogu raspetljati čvor INA-MOL, to bi eventualno mogla skupina pravnih i naftnih stručnjaka koji znaju međunarodno pravo i naftnu tehnologiju. Koristiti Antikorupcijsko vijeće za liječenje nečijih kompleksa je sramotno.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček: Zluradost prema hrvatskoj znanosti – mediji prešućuju uspjeh Sveučilišta (objavljeno 11. studenoga 2022.)

Prof. Vrček  je u članku pojasnio da postoji više ljestvica rangiranja sveučilišta (THE- Times Higher Education; ARWU ili takozvane šangajske ljestvice; »QS World University Rankings«). 

Zločesti i polupismeni novinari su svojom objavom proslavili pad zagrebačkog Sveučilišta na ljestvici THE na kojoj su sveučilišta iz Vjetnama ili Etiopije ispred Sveučilišta u Zagrebu. Prof. Vrček pojašnjava da rezultati THE ljestvice nisu realni jer postoje sustavne pogriješke u protokolu rangiranja sveučilišta.

Prof. Vrček pita: Kako je moguće da je tanzanijsko sveučilište  Muhimbili 800 mjesta ispred zagrebačkoga iako je znanstvena produkcija te afričke institucije 15 puta manja. Volumen publikacija kurdistanskoga sveučilišta iz Sanandaja 20 je puta manji, ali je ono gotovo 900 mjesta ispred zagrebačkoga! Profesor napominje da su novinarima i ostalima koje interesira  svi tablični podatci dostupni i besplatni, ali novinare to ne zanima.

Prof. Vrček piše: „Osim što krivo tumače ili ne razumiju disfunkcionalnost ljestvice THE, isti novinari ignoriraju rezultate, po mnogima, mnogo važnije ljestvice sveučilišta – ARWU ili takozvane šangajske ljestvice. I taj je popis dostupan jednim klikom miša. Na toj ljestvici zagrebačko Sveučilište zauzima mnogo bolje mjesto – nalazi se u prvoj polovici popisa najelitnijih sveučilišta svijeta. Na tom popisu nema sveučilišta iz Muhimbilija ili Sanandaja. Na tom se popisu nalazi samo tisuću akademskih institucija – oko 5 posto ukupnoga broja svjetskih sveučilišta.“

Čini se da ovogodišnji napredak zagrebačkoga Sveučilišta na šangajskoj ljestvici nije dobrodošla vijest za pojedine medije. Bilježe se samo padovi. Akademski imidž zagrebačkoga Sveučilišta (i drugih hrvatskih sveučilišta) kontaminiran je površnim novinarstvom u kojem se političke frustracije ili osobna nezadovoljstva društvenim trenutkom liječe ismijavanjem domaćega znanstvenoga proizvoda. S druge strane skok je na šangajskoj ljestvici nevidljiv i zbog skromne samopromocije zagrebačkoga Sveučilišta. Jedna samozatajna pohvala u rubrici sveučilišnih novosti lako se prečuje u vrijeme medijskih buka.

Još je jedna »loša« vijest došla nedavnom objavom rang-liste 700 najodrživijih svjetskih sveučilišta. Prema poznatom rangiranju »QS World University Rankings« zagrebačko se Sveučilište nalazi u društvu elitnih institucija, u kategoriji od 451. do 500. mjesta. Vrlo je vjerojatno da medijski promotori akademskoga rasula ne će objaviti ni taj skroman uspjeh hrvatskoga sveučilišta.

Dr. Marko Jukić