Slika 1. Srpski civili s automatskim oružjem 1990. (foto: Željko Sinobad)

Sabor je izglasao Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata i tako izjednačio agresora i žrtvu. Da je to tako lako je zaključiti  jer su Zakon podržali i oni koji su dokazani neprijatelji hrvatske države (SNV, Documenta, SDP i nova ljevica). Zakon je izglasan sa 128 glasova “za” pa je jasno da su za njega glasali HDZ izdajnici i protivnici hrvatske države. Zakon omogućava onima koji su rušili Hrvatsku, ubijali, silovali i pljačkali narod da dobiju naknadu jer ne postoji registar agresora. Treba naglasiti da u takozvanoj Krajini nije bilo civila, svi su bili uključeni u rušenje RH. Svi su bili naoružani, ne vjerujete pa pogledajte slike seoskih straža 1990. i 1991. (vidi slike srpskih civila s automatima na cestovnim barikadama, foto: Željko Sinobad kolovoz 1990. godine). Dosadašnja praksa pokazala je da je pobunjenicima (rušiteljima domova, onima koji su pljačkali, onima koji su pucali, ubijali i prokazivali) vrijeme provedeno u neprijateljskim postrojbama priznato u radni staž, kao i vrijeme provedeno u Australiji i drugdje. Nitko ne će istražiti i objaviti koliko je četnika-zločinaca dobilo hrvatsku mirovinu, koliko ih radi u MUP-u i drugim institucijama. Jasno je da će temeljem Medvedova i Plenkovićeva zakona takozvani srpski “civili” dobiti naknadu za rušenje RH, za pljačku, ubijanje i silovanje. Zar se i danas slobodno ne šeću po Hrvatskoj i ne rugaju svojim žrtvama.

Malo je bio zakon o oprostu pa im još treba platiti za ubijanje, silovanje, pljačkanje, paljenje itd. Zar nije porazno kada žrtva sretne svog mučitelja iz logora u uniformi hrvatskog policajca? To je nenormalno, sramotno i veleizdajnički!

Zakon o civilnim stradalnicima rata podijelio je branitelje pa su pale teške riječi. Peta kolona, četnici i mrzitelji Hrvatske države su oduševljeni svađom branitelja.

 Još u veljači ove godine Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata RH, Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Savez udruga branitelja radnika Republike Hrvatske usprotivili su se izglasavanju Zakona. “Obeštećenje i zaštita civilnih žrtava svakako je hvale vrijedan, human pa i nužan čin Republike Hrvatske, no postoji li sustav, službe ili institucije koje posjeduju popise ili pravovaljane informacije o pripadnicima agresorske vojske, paravojnih formacija, mobiliziranima ili pomagačima u agresiji na Republiku Hrvatsku?”, upitali su.

 Budući da je HDZ imao dovoljno ruku za usvajanje zakon njegov koalicijski partner SDSS je bio suzdržan pri izglasavanju! To je još jedan od Pupovčevih igrokaza. Oni koji su tužakali R. Hrvatsku, lagali i podmetali (SNV, Documenta) su podržali Zakon pa je jasno da on prvenstveno služi za naknade pobunjenim četnicima. 

 Treba podsjetiti da je Documenta dan uoči proslave pobjedonosne vojne operacije Oluja 2017. godine podnijela kaznenu prijavu za navodne ratne zločine počinjene u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima (tada u općini Orlić, a danas Biskupiji) 5., 6. i 8 kolovoza 1995. godine.

Vesna Teršelič (Documenta) tvdi da je službeni broj poginulih 9.333, ali da je Documenta u svojim istraživanjima došla do 20.197 registriranih žrtava. Zakon je prilika da se prikupe podaci i objavi službeni broj ubijenih! U tom grmu leži zec!

Slika 2. Preslik naknadno priznatog radnog staža (foto: braniteljska udruga)

Ministarstvo branitelja kojeg vodi Tomo Medved je Zakonom izjednačilo žrtvu i agresora: “Gospodo, dok niste osigurali sve alate, a to je prvenstveno Registar agresora, pobunjenika i pomagača kojim ćete ih potpuno isključiti iz mogućnosti da koriste prava ovog zakona, upravo vi ste oni koji izjednačavaju žrtvu i agresora, a to je nedopustivo! Kao što je nedopustivo da se s najviših instanci beskrupulozno napadaju i vrijeđaju oni koji hrvatsku javnost upozoravaju na ovaj katastrofalan propust vladajućih”, poručili su vladajućima, predlagateljima Zakona, iz udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara.

Iz braniteljske udruge su pokazali preslik radne knjižice pripadnika „krajinske milicije“ u Vukovaru, dakle osobe koja je sudjelovala u napadu na Vukovar i kojoj je to vrijeme (od 17.10.1991. do 29.7.1997.) priznato u naknadno priznat radni staž od strane HZMO-a.

Slika 3. Civili teroristi – Vodstvo SDS-a (foto: Muzej Domovinskog rata)

Neki branitelji su postupak Ministra i Ministarstva branitelja nazvali veleizdajom. Zamjeraju mu (Hrvatski tjednik):

1. Uklonio spomenik poginulim HOS-ovcima, lagao da će ukloniti spomenike četnicima
2. Klanja se pojedinačnim srpskim kolateralnim civilnim žrtvama u Oluji
3. Bježi od komemoracije za 814 hrvatskih žrtava pokolj na Jazovki, i odlazi u Brezovicu
4. Na križevima pri ukopu stavlja natpis „žrtve poslijeratnoga razdoblja“ i skriva da su žrtve Hrvati, a koljači partizani
5. Financira partizanske udruge, šalje izaslanike na njihove skupove, uskratio pomoć hrvatskim udrugama koje istražuju partizanske zločine.
6. Zapošljava pripadnike agresorske vojske ili bivše pripadnike JNA, a otpušta branitelje
7. Omogućio Zakon po kojem će i agresori imati proračunska primanja.

Nažalost, sve je točno!

Žalosno je da hrvatski branitelj ministar Tomo Medved ne razumije da svojim postupcima ponižava svoje kolege branitelje i da su njegovi postupci zaista štetni i sramotni.

Rehabilitirano četništvo

Mediji javljaju: Ono što se već neko vrijeme najavljivalo dobilo je i svoj pravni epilog krajem lipnja. Tada je, naime, Viši sud u Beogradu rehabilitirao četničkog vojvodu Dragutina Keserovića kojeg su komunisti 1945. osudili na smrt strijeljanjem. Drugi svjetski rat dočekao je kao major u Jugoslavenskoj vojsci!

Na rehabilitaciju Keserovića reagirao je i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov koji je u priopćenju izrazio “duboku zabrinutost povodom nastavka revizionističkih procesa sudskim putem u Republici Srbiji”.

Četničkih vođa Momčilo Đujić u Zemunu je nedavno dobio ulicu.

Hrvatska diplomacija se nije oglasila, a i ne će. Uskoro će hrvatski političari pričati kako je Srbija s rehabilitacijom četništva napravila novi iskorak prema EU članstvu.

Srpski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin je na stranačkom skupu pozvao na objedinjavanje “srpskog sveta” promovirajući zamisli da među Srbima ne bi trebalo biti državnih granica (znači velika Srbija).

“Da bi ‘srpski svijet’ nastao, Srbija mora biti ekonomski uspješna, dobro vođena, imati vojsku koja je u stanju sačuvati i nju i Srbe gdje god živjeli. Da bismo sačuvali takvu Srbiju moramo učiniti sve da se politika Aleksandra Vučića nastavi”, kazao je Vulin na skupu kojemu je nazočio i srbijanski predsjednik.

Na ovu izjavu reagirali su iz Sarajeva i Podgorice ali ne i iz Zagreba jer Zagreb podržava provođenje Memoranduma 2. Šef hrvatske diplomacije Gordan Grlić Radman je zauzet vježbanjem recitacija ruske poezije pa se nije oglasio. Mediji javljaju: da se nije oglasio ni hrvatski veleposlanik u Beogradu Hidajet Hido Biščević, kojem su – kako neslužbeno doznajemo – zabranjeni javni istupi. 

Radost na takozvanoj desnici izazvala je ostavka Škore

Škoro dao neopozivu ostavku, razlog nepoznat. Ostavci su se najviše obradovali veliki “Hrvateki”.

Kaže jedan veliki Hrvatek: Ovo je početak kraja Domovinskog pokreta, Škoro se nije držao dogovora s nama…

“Izgubio je dobivene predsjedničke izbore, on zna zašto. Nakon toga, za parlamentarne izbore – kampanja koju je vodio je bila takva da se moglo očekivati od 25 do 30 mjesta u Hrvatskom saboru, ali to nije ostvario…”

“U to doba, upao je Škoro da bi išao u predsjedničku kampanju. U to doba, tražio je podršku od nas – platforme Hrvatskih suverenista jer je znao da bez toga neće moći ništa napraviti. Mi smo se tada dogovorili da ćemo im dati podršku, a da on nas podrži u parlamentarnim izborima. On se, nažalost, nije držao tog dogovora”.

“Javna je tajna, kaže, da se HDZ najviše bojao platforme Hrvatskih suverenista nakon europarlamentarnih izbora. “Oni su radili sve što su mogli da se ta ideja ne razvije na pravi način. U to je upao i Škoro pa je cijeli dio uzeo na sebe i – nažalost – nije napravio ono što treba napraviti”.

“Škorina ostavka je završni čin neuspjele obmane hrvatske javnosti!”

“’Nadam se da će Domovinski pokret propasti”.

Izjave ne pokazuju realnost već egomaniju!

Škoro je u hrvatskoj politici amater pa je napravio niz gafova ali “veliki” oporbeni Hrvateki zaboravljaju koliko su oni doprinijeli njegovu (ali i svom) neuspjehu. Škoro je imao loše savjetnike, oko njega su bili gubitnici, prebjezi pa i oni koji su sa Savom Štrbcem pisali optužnice hrvatskim generalima i hrvatskoj državi (nekadašnji članovi HHO-a). “Veliki” oporbeni Hrvateki zaboravljaju što se događalo prije Škorina ulaska u politiku, zaboravljaju svoje neuspjehe. Treba ih podsjetiti da je u Hrvatskoj bilo 12 (dvanaest) pravaških stranaka i da je svaka vukla na svoju stranu pa nisu polučili skoro nikakav rezultat. Pitanje za “velike” oporbene Hrvateke: Gdje su te pravaške stranke (12) na političkoj sceni Hrvatske danas?  Koliko ste glasova dobili na prošlim izborima budući da ste više godina aktivni u politici? Koliko ste pridonijeli neuspjesima Škore (pored njegovih velikih grješaka)?

“Velikim” oporbenim Hrvatekima nije jasno da se neokomunistička vlast koja danas vodi Hrvatsku može pobjediti samo zajedničkim nastupom takozvane desnice. Iz takozvanog desnog spektra najvljeno je osnivanje nove političke (nazovi desne) stranke jer ima malo takozvanih desničarskih stranaka pa treba popuniti veliku prazninu.

Znaju li “veliki” oporbeni Hrvateki zašto su nestali Neovisni za Hrvatsku?

Slika 4. Neovisni za Hrvatsku

Dva Hrvateka, a četiri političke stranke!

Izrečene kritike i mišljenja na račun dr. Miroslava Škore više govore o kritičarima nego o Škori. Vidi se koliko su kritičari (ne svi) jadni kao ljudi, licemjerni, zlobni, zli i nezreli. Začuđujuće je da sestra Miroslava Škore ne zna kako stupiti u kontakt s bratom, ne zna gdje Miroslav stanuje, ne zna e-mail adresu, ne zna broj mobitela pa ne zna zašto je dao ostavku. Ljudi pomognite sestre da dođe do broja mobitela ili adrese stanovanja da ga može pitati o razlozima ostavke. Svašta! Kakvu nam poruku šalje sestra Miroslava Škore?

Obnova Zagreba

Obnova Zagreba nakon potresa kasni, obnova škola kasni, žičara ne radi, a nova zagrebačka vlast postavlja donatore na mjesta kumeka. Sve po pravilima, zakonima koji se mogu dvojako tumačiti. Nešto je trulo u Lijepoj Našoj!

Najbolja definicija revolucije, koju sam čuo, glasi: Sve treba promijeniti tako da sve ostane isto! Sjaši Kurta da uzjaše Murta, a račun će da plati raja.

Intelektualac Ivica Šola piše: ‘Konačno smo saznali zašto je projekt multikulturalizma propao. Kriv je Edo Pezzi’

“A onoj mladoj novinarki koja je Pezzija u jednom dnevnom listu jedna od prvih nazvala rasistom (sada sam ja i seksist), preporučujem da se, budući da je vruće vrijeme, prošeta lakše odjevena pojedinim dijelovima Birminghama ili Londona, svejedno, pa se na licu mjesta uvjeri o onome što je „rasist“ Edo Pezzi tek usput (!) spomenuo, analizirajući finale, a puritanci u medijima od te jedne rečenice koja je točna, iskonstruirali nepostojeći problem „rasizma“. Nakon te šetnje, neka ova dama ponovno sjedne za tipkovnicu i možda će promijeniti mišljenje o Pezzijevoj „rasističkoj izjavi“.

“Multikulturalizam nije propao, on zapravo nikada nije niti zaživio. To je napisao jedan od najvećih sociologa današnjice, pokojni Zygmunt Bauman kojeg sažimljem: To što su nazivali multikulturalizam bio je multikomunitarizam, gdje ljudi nisu živjeli jedni s drugima, već jedni pored drugih, ne želeći se integrirati. Inače, i Bauman je iz komunističke Poljske kao Židov imigrirao u Englesku i dao svoj ogroman doprinos toj kulturi.”

U Hrvatskom tjedniku Prijatelj iz Dežele piše: Ovo je kraj normalne EU!

Između ostaloga piše (citat): “Vera Jurova, Ursula von der Leyen i još nekolicina članova najužega vodstva u svojim biografijama imaju mrlje koje ništa ne može isprati. Tako se priča o krivotvorenju doktorske disertacije predsjednice EK čini doslovno nevjerojatnom, ali je istinita. Pogledajmo izbliza. Godine 2015. lovci na plagijate pregledali su njezinu doktorsku disertaciju iz 1991. Otkrili su da je čak 43,5 posto kopirano s drugog mjesta, a u 23 slučaja čak su korišteni citati koji nisu potvrđivali tvrdnje na koje su se pozivali. Djelo je stoga označeno kao nedvosmisleni plagijarizam”

Jest vruće brale ali ovo ludilo nije zbog vrućine!

Dr. Marko Jukić