Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” – Poruka za Božić

Published

on

U vrijeme Došašća (Adventa) pripremamo se za radost Božića, Božića koge nam žele ukrasti i zabraniti u ime nekakve političke korektnosti i jednakosti. Vrijeme Došašća je puno simbolike pa tako adventski vjenac čine dva temeljna simbola: krug – simbol vječnosti kao najsavršeniji geometrijski oblik, bez početka i bez kraja te svijeće, odnosno svjetlost, kao simbol pobjede nad tamom, odnosno zlom. Svijeće predstavljaju svjetlo koje Bog daruje na Božić svim ljudima. Četiri svijeće označavaju četiri nedjelje Došašća, simoliziraju vjeru, mir, ljubav i radost. Vrijeme Došašća je pokorničko (sv. mise zornice), ali i slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić, rođenje Isusa Krista. Svjetlo svijeća u Došašću bar će nakratko osvjetliti tamu u mnogim dušama.

Molitva kada se pali svijeća

Gospodine Isuse Kriste, ova svijeća koju palim neka bude svijetlo po kojem me Ti prosvjetljuješ u mojim poteškoćama i odlukama.

Neka bude vatra po kojoj Ti u meni spaljuješ svako samoljublje i nečistoću i po kojoj griješ moje srce i učiš me ljubiti. Ja se ne mogu ovdje dugo zadržati. Sa svijetlom ove svijeće nek ostane ovdje dio mene koji želim Tebi pokloniti. Pomozi mi, i dalje nastaviti moju molitvu djelom i radom u današnjem danu.

Predamnom gori ova svijeća; gori nemirno, čas manjim, čas većim plamenom. Gospodine, i ja sam često nemiran. Daj mi svoj mir. Učini da budem miran i staložen.

Svijeća zrači svijetlo i toplinu. Gospodine, daj da i ja budem svijetlo drugima. Dok gori svijeća se smanjuje, troši se u svojoj službi. Ja često gledam samo na svoju korist. Gospodine, daj da budem onaj koji služi. Od ovu svijeću se mogu upaliti i druge svijeće. Gospodine, daj da budem drugima dobar primjer. Amen!

Vrijeme u kojem živimo je vrijeme općeg otuđenja, posvećeni smo sami sebi  i svom interesu, materijalnim vrijednostima pa sve manje primjećujemo smisao temeljnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti. Svijet je u velikoj duhovnoj krizi iz koje se ne nazire izlaz…

Danas se čovjeka svelo samo na biće koje radi, trguje, kupuje i zabavlja se. Danas je čovjek biće koji pronalazi toliko vidova ljudskoga ostvarenja i zemaljskih težnji, ali zaboravlja živjeti za vječnost, za nebo i spasenje. Razvio je demokraciju i slobodu, ali je u isto vrijeme njegova sloboda obilježena odbacivanjem Boga i slobodom od Boga. Ništa manje nije važan pravni i pravosudni sustav koji služi za to da se Božje zakone stavi izvan zakona, kako bi čovjek mogao slobodno činiti bezakonje, a da mu nitko u tome ništa ne smije predbaciti. Razvija se sustav odgoja i školstva, znanja i znanosti, ali u svim tim situacijama razvija se sustav kojim dominira odgoj bez Boga i znanje bez Božje istine. Danas se proglašava ljudskim koješta što ljudima padne na pamet, a ne ono što odgovara samoj naravi. U koliko se samo zemaljskih stvari danas ulaže energija i oko koliko toga se troši naša ljudskost, a zanemaruje se ono istinsko Božje. U čemu se sve traži sreća života, a kad sam Život dođe k nama, odbacujemo ga kao da nam je najveći neprijatelj.

No Betlehemsko Dijete nam je danas ipak odredilo neponovljive i neupitne odredbe, to jest standard, jer želi da mi ljudi budemo uzvišeni prema njegovu standardu, a ne da se držimo onog našeg prizemljenog. On je Čovjek za novu čovječnost koja je prožeta Bogom, koja je otvorena Božjoj milosti, jer je sasvim jasno kako bez Boga čovjek srlja u propast. Njegova nas ljudskost uzdiže k nebu svjedočeći kako je i naša stvorena za nebesku slavu. Dar njegova života nas posvećuje potičući nas da stremimo k Božjim ciljevima koji su jedini dostojni istinskog smisla naše ljudske naravi. Trenutak je to da mu se onda iskreno i ponizno poklonimo poput pastira i da ga zamolimo da svojom ljudskošću obnovi i preporodi našu. Trenutak je ovo ozbiljnog suobličavanja njegovoj utjelovljenoj prisutnosti, jer je došao u tijelu kako bi nas naučio živjeti u tijelu, ali ne tjelesno i zemaljski, već duhovno i nebeski. Trudimo se biti ljudi, ali ljudi u pravom smislu riječi. To su ljudi prožeti Bogom i oblikovani njegovim darom, što bez njega ne možemo ostvariti.

Neka nas obasja njegova slava koju nam je i kao novorođeno Dijete pokazao. Trudimo se i mi živjeti Bogu na slavu, slaveći Boga svojim životom. Prihvatimo i sami poziv anđela koji su pjevali Slava Bogu na visini i koji su pastirima navijestili Spasiteljevo rođenje, pa i sami postanimo miljenicima Božjim, posvećujući svoju ljudskost njegovim svetim čovještvom koje nam je došlo nadohvat ruke.

Bog ti na Božić poručuje da ne gledaš više u razočarenja ljudi koji su te povrijedili već se okreneš onima koji tvoj život čine boljim i drugačijim. Poručuje ti, da ukoliko ti je u životu teško i želiš odustati i povući se od svega, da to ne činiš, već da se odmoriš uz malo dijete Isusa koji ti jedini može dati odmor i ohrabrenje, a onda nastaviš svoj životni put. Bog ti na Božić poručuje da ima nade i onda kada se čini da je sva nada izgubljena jer se u svakoj mračnoj noći nalazi jedna zvijezda koja ti može pokazati put. (dio poruke Maria Žuvele).

Treba naglasiti da Božić nije samo ogromna jelka s tisuću led svjećica, Božić nije materijalni dar, Božić nije hrpa hrane, glumljenje veselja, Božić nije slanje fraza i čestitki nepoznatim primateljima. Božić je ljubav, ljubav obitelji te ljubav prema svakom čovjek otvorena srca i dobre volje. Smisao Božića je u Božjoj riječi kojoj otvaramo svoje srce i svoj um. Čarolija Božića odvija se u našim srcima i obiteljima daleko od blještavih svjetala pozornice. Bez isprazne i lažne pobožnosti moramo se uzdići iznad stvarnosti, iznad ovozemaljskog života, uzdići prema Bogu.

Velik papa Ivan Pavao II kaže (u knjizi Prijeći prag nade):

Evanđelje nije obećanje lakih uspjeha. Ne obećava nikome udoban život. Postavlja zajtjeve. A istodobno je Veliko obećanje: obećanje vječnoga života za čovjeka podvrgnuta zakonu smrti: obećanje pobjede po vjeri za čovjeka kojemu prijete toliki porazi.

Evanđelje sadržava jedan osnovni paradoks: da bi se našao život, treba ga izgubiti; da bi se čovjek rodio, treba umrijeti; da bi se spasio, treba uzeti križ. To je bitna istina Evanđelja koja će uvijek i svuda naići na čovjekov prosvjed.

Uvijek i svuda Evanđelje će biti izazov za ljudske slabosti. Ali upravo u tom izazovu stoji sva njegova snaga. Čovjek možda u podsvijesti očekuje takav izazov, u njemu postoji težnja da nadmaši sama sebe. Samo nadmašivši sebe čovjek je u punom smislu riječi čovjek.

Tek kad se Božić dogodi u nama, to je pravi smisao Božića. Usprkos patnji u ovozemaljskom životu moramo biti ponizni i zahvalni Bogu za svoj život.

Helen Keller je kazala: Jedina slijepa osoba u vrijeme Božića je onaj tko nema Božića u svom srcu.  Nažalost, za primjetiti je da je mnogo slijepih oko nas.

Fra Ante Vučković kaže: Slijepci su znali da ne vide, a mi smo mislili da vidimo, a bili slijepi

“Čovjek može biti slijep tjelesno. No, mi možemo vidjeti svojim očima, a svejedno biti slijepi za neke dijelove zbilje. Netko je slijep za nepravdu, a netko za siromašne. Netko za prirodu, a netko za umjetnost. Netko za Boga, netko za strance, a netko ne opaža svoje najbliže”.

Ne budimo slijepi pored zdravih očiju i zdravog razuma!

Svim ljudima dobre volje želimo čestit Božić!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved