Povodom 30-te obljetnice međunarodnog priznanja samostalne Hrvatske drug Plenković je dao intervju i pričao o onima koji vrše demontažu hrvatske države zaboravljajući da je i on jedan od demontažera (rušitelja) hrvatske države.

Treba podsjetiti na stranke koje su bile protiv samostalne hrvatske države (devedesetih): Socijaldemokratska partija (SDP) pod vodstvom Ivice Račana, Srpska demokratska stranka (SDS) pod vodstvom Jovana Raškovića, Istarski demokratski savez (IDS) pod vodstvom Ivana Paulette i Ivana Jakovčića, Dalmatinska akcija (DA) pod vodstvom Đermana Ćiće Senjanovića i Mire Ljubić-Lorger i drugi.

Rušitelji hrvatske države danas jesu: SDP, SDSS, IDS, Radnička fronta (RF), Nova ljevica (NL), Možemo, GLAS, Most, neki nezavisni zastupnici.

Mnogo je hrvatskih političara dalo svoj doprinos rušenju hrvatske države. Nakon trećeg siječnja (bolje januara) 2000 pa do danas u rušenju hrvatske države sudjelovao je i HDZ pod vodstvom: Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Andreja Plenkovića. Mnogobrojni sljedbenici navedene trojke dali su značajan doprinos rušenju (demontaži) hrvatske države.

Sustavno rušenje hrvatske države započela je takozvana šestorke (SDP, HSLS, IDS, HSS, LS i HNS) pod vodstvom Ivice Račana te Stjepan Mesić koji je bio predsjednik RH. Projekt rušenja hrvatske države nazivao se detuđmanizacija. Detuđmanizacija je bila veleizdaja hrvatskih nacionalnih interesa koja se manifestirala kriminalizacijom Domovinskog rata, progonom hrvatskih genarala koji su vodili oslobodilačke operacije tijekom Domovinskog rata, dilanjem dokumenata iz predsjedničkog (Tuđmanova) arhiva, odavanju državnih tajni stranim obavještajnim službama, mnogobrojnim smjenama, sklapanjem Ugovora (Račan- SPC) sa Srpskom pravoslavnom crkvom koja nije imala pravni legimitet.

Dug je popis demontažera hrvatske države. Neki demontažeri su naivci – diletanti, drugi su opasni (maligni) mrzitelji bilo kakve hrvatske države, a treći su školovani uhljebi koji će se okrenuti kako vjetar puše.

Drug Andrej je točno kazao da ima onih („Neki akteri rade na demontaži države i institucija. Unazad mjesec dana na tapeti su HNB, HRT, Vrhovni sud i DORH”) koji vrše demontažu hrvatske države ali je zaboravio spomenuti svoj doprinos. Andrej je 6 godina premijer pa je mogao tijekom tih 6 godina izvršiti ili započeti nužne strukturne reforme društva ali on to nije učinio pa je na taj način pomogao demontažerima. Nečinjenje (nepoduzimanje nužnih reformi) i srpsko-hrvatska koalicija su glavni grijesi druga Andreja. Što je Andrej mogao napraviti, a nije napravio:

• Trebao je smanjiti podjele među Hrvatima, a on ih je uvećao svojim bahatim pristupom i vlastoljubljem. Andreju je bliži Milorad koji provodi projekt „srpskog sveta“ nego Miroslav i domoljubi.
• Mogao je Andrej izmjeniti nakaradni izborni zakon kojim su Hrvati postali građani drugog reda u svojoj domovini.
• Mogao je u obnovi Hrvatske angažirati hrvatsku dijasporu ali to nije učinio.
• Mogao je započeti stvarnu reformu nakaradnog hrvatskog pravosuđa, a nije.
• Mogao je započeti reformu neodrživog zdravstvenog sustava, a nije.
• Mogao je izvršiti reformu državne i lokalne uprave te smanjiti glomaznu birokraciju, ali nije.
• Mogao se okružiti sposobnim, a ne nesposobnim ministrima (npr. Obuljen Koržinek, Horvat, Aladrović, Beroš..)
• Dopustio je klijentelističko i koruptivno ponašanje pa je na taj način slabio državu.

Braniti nesposobne ministre (pravosuđe, graditeljstva, zdravstva), ministarku kulture i medija koja vodi antihrvatsku politiku je na tragu demontaže države. Kažu da je ozračje u Hrvatskoj pretjerano negativno i pesimistično, a kako može biti pozitivno i optimistično kada građani ne mogu dobiti niti odgovor od birokracije, a o rješenju lako rješivog problema da ne govorimo.

Govorio je o govoru mržnje, a nije ništa napravio da zaustavi govor mržnje prema braniteljima, domoljubima ili katolicima. Zašto država, njegova administracija, dopušta selektivni govor mržnje prema domoljubnim udrugama i pojedincima? Zašto ga ne kažnjava?  Nedavno pročitah nešto grozno: pisac piše o covid rasizmu i zloglasnoj Alemki Markotić, te nastavlja o njenom bračnom status. (Hrvatski fokus). Zašto nitko nije reagirao na ovaj govor mržnje? Ima mnogo primjera (Novosti, Index, društvene mreže i drugi) javnog govora mržnje kojega država dopušta. Država dopušta teror faktografa koji vrši blokadu svih koji ne misle kao lijevo orjentisani plaćenici.

Andreju je i kardinal Bozanić uputio poruke:

“Trebaju nam novi stilovi upravljanja, oslobođeni nepotrebnih birokratskih usporavanja”. “Pozvani smo zastupati istinu i imati pouzdanje u Gospodina. Svakomu od nas dana je vlast, manja ili veća, kojom smo pozvani služiti drugima, a ne služiti se njome za sebe”.

“Nema nas puno u Hrvatskoj i ne smijemo se dijeliti i jedni druge potkopavati. Ponekad se čini da ima više kandidata za vodstvo, nego li za odgovorno i vjerodostojno vršenje vlastitog aktualnog zadatka. Znak je mudrosti vrjednovati i radovati se uspjehu, bez obzira s koje strane on dolazi, jer to postaje zajedničko dobro. Potrebno je čuvati hrvatski identitet, ali ne dozvoliti zatvaranje, nego naprotiv treba se otvarati, „potrebno je širiti vidike“, kako kaže papa Franjo, što donosi nove mogućnosti razvoja.” Sve je rečeno!

Nažalost, Hrvati su zatočenici loše politike i loših političara pa biraju manje zlo od dva zla. Hrvateki su politički diletanti pa na izbore ne idu ili biraju one koji će ih poniziti, unazaditi, izdati. Da ne bude nesporazuma ako moram birati između dva zla biram manje zlo (Andreja i HDZ), a ne biram veće zlo: Mirelu, Peđu, Ivanu, Arsenija, Anku, Katarinu, Sandru, Daliju itd. Nažalost, kada idem na biralište najčešće nemam za koga glasati.

Hrvatska i antihrvatska oporba u Hrvatskoj svim se silama trude da izvrše demontažu hrvatske države. Oni imaju pomoć Sorosa, stranih veleposlanstava i udruga. Sdepeovka koja dijeli lekcije zaboravila je što su sve napravili Račan i Milanović kada su vodili vladu (smjene u upravnim tijelima, nadzornim odborima, tvrtkama, ukidanje financijske policije, otkazi policajcima, prelijevanje iz šupljega u prazno, blaćenje Domovinskog rata i branitelja, otvaranje predsjedničkog i državnih arhiva Hrvatske stranim obavještajnim službama, blaćenje hrvatskih domoljuba. Sanacija pa prodaja banaka strancima, T-coma, INE itd..

Sdepeovka, nova pljuvačica, jako je zaboravna pa se ne sijeća da je SDP bio protiv hrvatske država i da je napravio niz radnji za demontažu hrvatske države. Sramota je da takva osoba i njoj slične živi na grbači hrvatskoga čovjeka. Specijalost oporbe je stvaranje bespotrebnih afera, kritiziranje i iznošenje laži. Oporba često lupeta, služi se otrcanim floskulama, gotovo nikada ne daje suvisao prijedlog kako promijeniti postojeće loše stanje. Zašto nam oporba ne ponudi svoj prijedlog (detaljan i kompletan) reforme pravosuđa, zdravstva i uprave budući da su HDZ-ovi ministri nesposobni? Nema dvojbe da su neki HDZ-ovi ministri nesposobni ali oporba ne nudi sposobnije. Ne trebaju nam Mirela, Sabina, Peđa, Arsen, Anka, Sandra, Katarina, Ivana, Dalija, Božo, Nikola jer oni su još nesposobniji od postojećih.

Po pitanju nekih aktera demontaže drug Andrej je u pravu ali mora priznati činjenice da su neki njegovi ministri nesposobni (zdravstva, pravosuđa, državne uprave…). 428 općina zar to nije previše za malu i siromašnu Hrvatsku? Neki će se uzbuditi kad pročitaju siromašnu, neka pogledaju BDP pa će im, valjda, biti jasnije.

Današnja Hrvatska još nije raščistila s komunističkom ideologijom i ekonomijom pa bi se moglo kazati da je neokomunistička što se najbolje vidi po kadrovima koji je vode. Zanimljivo je da drug Andrej, veliki europejac i demokrat, ne poštuje europske preporuke i zakone po pitanju osude komunističkih zločina.

Pojedine kritike mainstream medija i oporbe koja mrzi svaku hrvatsku vlast su izljevi mržnje, (jedan podnaslov Najbolje da HDZ ne investira), a ne realnosti. Po pitanju iseljavanja država je mogla i trebala napraviti više ali kada kritiziramo moramo biti realni. Nakon pada komunizma i otvaranja granica i druge zemlje (Poljska, Češka..) imale su veliki val iseljavanje. Ljudi odlaze tamo gdje misle da će im biti bolje, bježe od idiotske hrvatske birokracije. Hrvatska birokracija je mnoge otjerala, hrvatska birokracija je potjerala hrvatsku dijasporu koja je htjela investirati u Hrvatsku. Za postojeća stanje krive se sve vlade od 1998. do danas jer nisu izmjenile idiotske zakone. Oporba zna samo kritizirati, izmišljati afere i/ili preuveličavati afere pa stvara negativno ozračje u društvu. Mainstream mediji daju podrški svima koji su protiv hrvatske države, protiv domoljuba i Katoličke crkve.

U RTL direktu drugarica Ivana se hvali što su oni napravili po pitanju obnove u Zagrebu (obnova škola) tijekom 7 mjeseci zaboravljajući kazati da je ta obnova započela u doba Milana Bandića i da su je oni privremeno stopirali kada su došli na vlast i tako usporili. Laganje, izvrtanje činjenica je glavna osobina lijevo usmjerene oporbe.

Kada se govori o lošoj politici uvijek je na tapetu HDZ, kritičari zaboravljaju SDP, zaboravljaju da u Istri nije vladao HDZ već IDS i da su rezultati gori nego ondje gdje je vladao HDZ. Mrzitelji Hrvatske to ne žele vidjeti. Najtragičnije je da te izljeve mržnje plaćaju hrvatski porezni obveznici.

Oporbeni genijalci kažu da se ljudi iseljavaju zbog malih plaća, a ne kažu kako bi oni realno povećali plaće. Ne kažu da se odriču svoje velike saborske plaće, na traže da saborska plaća bude u visini prosječne plaće u Hrvatskoj. Ne kažu konkretno gdje su ta njihova radna mjesta, ne kažu konkretno kako će smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda, kako će učiniti našu poljoprivredu konkuretnom. Kritičari vlasti su postali dosadni sa svojim otrcanim frazama i lažima. Nikako da čujemo kako promijeniti postojeće loše stanje, treba nam konkretan i realan prijedlog kako smanjiti administraciju, reformirati pravosuđe, ozdraviti zdravstvo. Godinama ista oporba kritizira ali nam nije dala niti jedan kompletan prijedlog kako otkloniti nedostatke, poboljšati sustav. Očito su nesposobni kao i oni koje kritiziraju.  

Kritiziraju demografske mjere, a ne nude ništa. Zaboravljaju da demografske mjere mogu svoje učinke pokazati tek za 20 i više godina pa su njihove kritike bezpredmetne.

Priče o korupciji su prešle svaku razumnu mjeru. Na žalost, u Hrvatskoj imamo visoku razinu koruptivnog ponašanja i nepotizma bez obzira tko je na vlasti. Klijentelizma ima ali daleko manja nego što nam prikazuju mainstream mediji i mrzitelji Hrvatske.

Oporba traži smjenu vlasti jer ona ima mnogo bolje stručnjake kao što se može vidjeti iz priložene tablice.

Božo – Premijer

Zvonimir – Ministarstvo financija

Dalija – Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Veljko – Ministarstvo obrane

Sabina – Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Mirela – Ministarstvo turizma i sporta

Arsen – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Miro – Ministarstvo poljoprivrede

Katarina – Ministarstvo unutarnjih poslova

Sandra – Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja

Marijana – Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

Ivana – Ministarstvo zdravstva

Ranko – Ministarstvo pravosuđa i uprave

Bojan – Ministarstvo hrvatskih branitelja

Dragana – Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije

Nino – Ministarstvo kulture i medija

Nikola – Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Genijalci, zar ne!?

Mnogobrojni kritičari i pljuvači na političkoj sceni zaboravljaju da je današnja Hrvatska neokomunistička država i da je vode djeca/deca bivših komunista koji se ne mogu odreći vlasti niti komunističke ideologije. Zaboravljaju, ne vide, ne žele vidjeti komunističku djecu u vodstvu HDZ-a, u policiji, vojsci, pravosuđu, i drugim strukturama vlasti. Radi se o borbi za vlast i ništa drugo. Promjena vlasti u Zagrebu i Splitu pokazuje da se radi o onoj uzrečici: sjaši kurta da uzjaše murta (smjeniti sve koji nisu iz naših redova, koji ne misle kao mi).

Muzej za suvremenu umjetnost u Zagrebu raspisao je međunarodni natječaj za ravnateljicu. Natječaj je raspisan s ciljem da na natječaju bude izabrana bakica (64 godina) iz Ljubljane jer u Republici Hrvatskoj nema stručnjaka koji bi mogli voditi taj „vrhunski“ muzej. Zar to nije pokazatelj demontaže države?

Ako u Hrvatskoj želimo nešto bitno promijeniti prvo moramo promijeniti Izborni zakon, bez promjene Izbornog zakona nije moguće izabrati bolju vlast. Novi izbori s postojećim zakonima ne će ništa promijeniti, Davor, Peđa, Božo s jedne strane ili Andrej s druge strane ne će promijeniti Hrvatsku nabolje jer postizborna trgovina ne vodi računa o izbornim rezultatima (narod nije glasao za koaliciju Andreja i Milorada!). Nužan je, popularno rečeno, potpuni reset.

Zanimljivo da se oporbene stranke nisu oglasile povodom srpskog zakona, „Zakon o kulturnom nasleđu“, kojim se svojata dubrovačka književnost, negira hrvatski jezik! Ništa neobično jer oni su demontažeri hrvatske države.

“Nema nas puno u Hrvatskoj i ne smijemo se dijeliti i jedni druge potkopavati“ (kardinal Bozanić).

Dr. Marko Jukić