Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Split bira između razvoja i daljnje stagnacije

Published

on

Slika 1. Stupići s grbom grada

Građani Splita na izvanrednim izborima biraju gradonačelnika i članove gradskoga vijeća. Splićani odlučuju o razvojnoj politici grada ili daljnjoj stagnaciji. Predizborna kampanja nije obećavajuća jer u igri su kadrovi od kojih se ne može mnogo očekivati. Kampanja je pokazala da je većina kandidata isključiva i da ih nije briga za razvoj Splita, njih zanima vlast. Izjava da ne će surađivati s HDZ-om i Građanskom strankom bez obzira na projekte pokazuje uskogrudnost, isključivost, a neki javno izražavaju i svoju mržnju prema državotvornoj stranci pa se nabacuju blatom, lažima i klevetama. Govoriti o kriminalnoj hobotnici, korupciji bez iznošenja dokaza je sramotno. Kandidati – pljuvači su uzeli ulogu tužitelja i sudca zaboravljaju da oni ne mogu suditi već mogu samo prijaviti kriminal i korupciju. Govore o pravnoj državi, o uvođenju reda, a kleveću bez iznošenja konkretnih dokaza o korupciji i kriminalu. Pričaju o javnim natječajima kao da građani ne znaju da su gotovo svi natječaji napisani s namjerom da se zaposli konkretna osoba. To je praksa svih stranaka na vlast bez obzira jesu li stranke s takozvanog desnog ili lijevog spektra. Kada su kandidati jednaki, imaju isti broj bodova tko će dobiti posao? Dobit će ga onaj koga je netko preporučio, sve je po zakonu, regularno, transparentno i ne može se govoriti o protuzakonitoj radnji.

Sučeljavanje na HRT-u pokazalo je isključive persone koje ne žele dobrobit gradu. Kažu oni ne će s Građanskom strankom niti s HDZ-om bez obzira na projekte, bez obzira na potrebe građana Splita. Oni hoće svoju vlast bez obzira što je nesposobna. Isključivi jadnik iz Centra kaže da iskaznica HDZ-a u Splitu više ne će vrijediti ništa od ponedjeljka 27. srpnja 2022.

Budući da klevetnici u kampanji govore o 30 godina devastacije grada od strane HDZ-a  treba vidjeti tko su i iz kojih stranaka bili gradonačelnici Splita tijekom zadnjih 33 godine.

Gradonačelnici Splita pred raspad SFRJ i za samostalne RH:

1.         Onesin Cvitan (HDZ) (1990. – 1991.)

2.         Petar Slapničar (HDZ) (1991. – 1993.)

3.         Nikola Grabić (HSLS/HDZ) (1993. – 1997.)

4.         Ivan Škarić (HSLS) (1997. – 2001.)

5.         Slobodan Beroš (SDP) (2002. – 2003.)

6.         Miroslav Buličić (LS) (2003. – 2005.)

7.         Zvonimir Puljić (HDZ) (2005. – 2007.)

8.         Ivan Kuret (HDZ) (2007. – 2009.)

9.         Željko Kerum (HGS) (2009. – 2013.)

10.       Ivo Baldasar (SDP) (2013. – 2017.)

11.       Andro Krstulović Opara (HDZ) (2017. – 2021.)

12.       Ivica Puljak (Centar) (2021. – 2022.)

Vidljivo je da su u Splitu od 1990. do 2022. HDZ-ovci bili gradonačelnici tijekom 12 godina dok su liberali i reformirani komunisti bili gradonačelnici tijekom 17 godina, a HGS je imao gradonačelnika 4 godine. Nijedan gradonačelnik nije ponovno izabran na tu funkciju nakon završetka mandata. Priča kako je HDZ devastirao Split je sramotna kleveta. Bilo bi dobro da se pokažu dokumenti i filmovi kakav je Split bio 1990. godine. Bilo bi dobro pokazati podatke koliko je turističkih kreveta imao Split 1990., a koliko ih ima danas, pokazati kakav je bio cestovni ulaz u grad, pokazati podatke o nesređenim katastarsko-zemljišnim knjigama kada više od 50% objekata nije bilo upisano itd.

Slika 2. Početak Čiovske ulice 1 (i ovo je Split)

btrhdr

Slika 3. Čiovska ulica 2 (i ovo je Split)

Splitu ne treba gradonačelnik (ni članovi gradskog vijeća) koji će davati paušalne ocjene, koji će lagati i klevetati bez ikakvih dokaza, koji će ljude dijeliti i nametati svoj svjetonazor.

Tijekom kampanje kandidati su lupetali o projektima koji su neostvarivi (npr. gradska željeznica od zračne luke do kolodvora), pričalo se uopćeno o stanovima za mlade i stare, pričalo se o vrtićima, garažama, parkinzima, prometnim rješenjima ali ništa konkretno. Nitko od kandidata nije kazao otkud novac za projekte, o isplativosti projekata. Nitko nije naveo što su prioriteti i u kojem roku će ih rješiti ili pokušati rješiti. U kojem roku će biti izgrađen tunel ili nadvožnjak za izlaz iz gradske luke, u kojem roku će biti donesen novi GUP i PUP, nova odluka o komunalnom redu grada itd.  

Slika 4. Kula na cesti (i ovo je Split)

Predizborna kampanja za gradonačelnika i gradsko vijeće u Splitu nije obećavajuća za razvoj grada. Kandidati su pričali bajke, reciklirali ideje stare više od 40 godina. Pričalo se o nekoj željeznici od zračne luke u Kaštelima do splitskog kolodvora pa se postavlja pitanje jesu li ti ljudi bili u Kaštelima. Gdje oni vide trasu buduće željeznice koja bi trebala biti funkcionalna. Koliko bi to putovanje trajalo, tko bi plaćao gubitke itd.

Zaboravili kandidati da imamo gospodarsku krizu, da je inflacija preko 10%, da nemamo građevinskih radnika, da grad Split nema kapital kojim će pratiti realizaciju projekata.

Tijekom kampanje smo čuli da se kandidacijske liste određuju i prema spolovilu, da je i to vrlo važan kriterij!?

Slika 5. Okoliš kampusa (i ovo je Split)

Bivši gradonačelnik priča o prljavoj kampanji zaboravljajući da je on taj koji je vodio prljavu kampanju, koji je lagao, klevetao bez dokaza, blatio ljude itd. Papagajski ponavljati priče o korupciji i kriminalu, klevetati suparnike bez dokaza je jadno. Koliko je kaznenih prijava bivši gradonačelnik podnio zbog korupcije, gospodarskog kriminala o kojem lupeta?

Ako Splićani žele dobro Splitu ne će birati ljude koji lažu, pričaju bajke, kleveću druge bez dokaza, koji ne mogu odrediti što su prioriteti grada.

Split je danas grad komunalnog nereda, psećih kakica, grad stupića i betonskih polukugli  kojima se priječi parkiranje. Zar se u Splitu ne može uvesti red bez postavljanja fizičkih prepreka?

Slika 6. Okoliš (i ovo je Split)

Novogradnje u Mejama pokazuju da je Split grad bez ikakvog reda, uništavanje prostora, nepoštivanje standarda itd. Meštrovićevo šetalište reklamira se kao biciklistička staza iako to nije. Čiovska ulica je turistička atrakcija grada i treba je uvrstiti u turističke znamenitosti Splita.

Kandidati su se složili da su izbori bili nepotrebni i da je 2,5 do 3 milijuna kuna bačeno u vjetar. Hoće li građani Splita nagraditi one koji su svojim postupcima doveli do ovih izbora?   Gradonačelnik je ima Most i nije trebao ići na nove izbore.

Slika 7. Prijeteći zid na Pujankama (i ovo je Split)

Kandidati su se trudili da se svide građanima, govori su ono što građani vole čuti bez obzira što struka i gospodarstvo misle drugačije. Pričali su o 1145 stanova na Korešnici u sedam faza ali nisu kazali tko će to platiti i koliko će stajati kvadrat stana s obzirom na gospodarsku krizu i inflaciju preko 10%. Osim stanova mlade obitelji trebaju i radna mjesta, zar ne? 

Seks afera, nebitno je li stvarna ili izmišljena, pokazala je kakvi ljudi hoće voditi grad Split. To jest suština. Braniti nedolično, nemoralno ponašanje svojih suradnika je bedasto i pokazuje karakter onoga koji brani takvo ponašanje.

U Splitu se ne bira (kao i dosad) kandidat, stranka već se glasa protiv neke stranke ili pojedinca po osobnom uvjerenju i protivno činjenicama, projektima i dobrobiti grada. Može Željko imati genijalan projekt on će biti odbačen samo zato jer ga je Željko predložio. To je splitska stvarnost (i ne samo splitska).

Mi smo kao i obično taoci lošeg izbornog zakona, loše državne politike. Izlazimo na izbore i nemamo svog kandidata za kojega bi glasali već od dva zla biramo manje zlo.

Puljak je dobio šansu i što je napravio? Premalo da ne kažem ništa. Lijepo je Željko pobrojio što je Puljak napravio. Afere, svađanja, blaćenja neistomišljenika, laganje birača to je stil druga Puljka.

https://slobodnadalmacija.hr/split/kerum-usporedio-prvu-godinu-svog-mandata-s-10-mjeseci-puljkove-vlasti-sami-procijenite-je-li-bilo-vremena-za-nesto-napravit-ko-je-radnik-a-ko-filozof-1203065

Jako je važan sastav gradskog vijeća jer ono je presudno za razvoj grada. Birati poluidiote u gradsko vijeće nema smisla. Ako gradsko vijeće raspravlja satima o jednoj temi to je pokazatelj nesposobnosti, zloće i opstrukcije. Valjda je Split imao neke planove razvoja i prije sadašnje gradske vlasti.

Član Mosta divi se svojim uspjesima, podršci Puljku. Puljak je to nagradio usvajajući prijedloge Mosta za koji je upitno hoće li biti realiziran. Pričaju da je Split najljepši grad na svijetu ali nikako da pojasne po čemu,  po stupićima, betonskim koševima za smeće, psećoj kakica posvuda, suhoj travi po gradskim četvrtima itd.?

Puljkove afere mediji su malo spominjali za razliku od jednog doktorata.

Kaže jedna drugarica kandidatkinja da Hod za život krši ženska prava! Ovakvu izjavu pokazuje koliko je drugarica ograničena i glupa. Nažalost, drugarica će biti u gradskom vijeću Splita!

Splićani na izborima najčešće glasaju protiv  nekoga (stranke ili kandidata) ne gledajući je li to dobro za razvoj grada, za budućnost. Vidjet ćemo hoće li i ovaj put biti isto, hoće li prednost dati demagozima i klevetnicima ili onima koji su pristojni i koji imaju više šansi da urade nešto. Kako bilo da bilo bit će nekako…

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu….

(Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha: Khevenhiller)

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved