Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Srbija je napravila novi iskorak prema EU!

Published

on

Slika 1. Iz žablje perspektive, perspektive hrvatskih političara, sve je fenomenalno

Srbija je provođenjem politike „srpskog sveta“ (politike velike Srbije) napravila „novi iskorak“ prema EU pa negira hrvatski narod, crnogorski i druge narode, negira hrvatski jezik i identitet te cjelovitost Hrvatske. Plenkovićeva vlada se zalaže da se četnička Srbija koja provodi imperijalističku i šovinističku politiku primi u EU!? Bolesno, zar ne?

Evo rezultata Plenkovićeve pomirbe:

Učenici osmih razreda u Srbiji uče da hrvatski jezik ne postoji!

https://www.24sata.hr/news/zigmanov-upozorio-ucenike-osmih-razreda-u-srbiji-uce-da-hrvatski-jezik-ne-postoji-787951

Kako prenosi tjednik „Hrvatska riječ“, u udžbeniku gramatike skupine autora „S reči na dela“ za učenike osmih razreda, navodi se da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupini južnoslavenskih jezika „a da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski“.

„Paradoksalno je da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Europske unije, a status službenog jezika dodjeljuje se takozvanom bunjevačkom jeziku, koji nigdje u svijetu nije priznat i ne može biti priznat u punom značenju te riječi. To je paradoks koji mi ovdje u Srbiji živimo“…

Reakcija hrvatske Vlade, Predsjednika, Premijera, ministra spoljnih poslova, ministarke kulture je na razini dječjeg vrtića. Ministar spoljih poslova RH najavio je protestnu notu zbog negiranja hrvatskog jezika i svojatanja Dalmacije. Srbi će s njegovom protesnom notom obrisatio rit. Umjesto povlačenja nekorisnog veleposlanika iz Beograda, otkazivanja gostoprimnstva diplomatima četničke Srbije u Hrvatskoj, umjesto da se održi konferencija za medije tijekom samita u Sloveniji i kaže EU birokraciji istina o četničkoj Srbiji kao kandidatu za prijam u EU oni pričaju o napretku četničke Srbije. Jedini zaključak je da podržavaju Memorandum 2 i „srpski svet“ (veliku Srbiju.

Srbijanska agresivna imperijalistička politika je na djelu, a hrvatski političari se ponašaju kao da se ništa ne događa. Hrvatska vlada financira četništvo u RH (Novosti, dio srpske manjine, SPC), a Srbija u znak zahvalnosti negira hrvatski identitet (narodnost, jezik i cjelovitost RH).

Reakcije političkoga vodstva Hrvatske su jadne, smušene i izdajničke. Očito je da političko vodstvo Hrvatske ne štiti Hrvate niti hrvatski jezik. Negiranje Hrvata u Vojvodini, izmišljanjem Bunjevaca kao naroda, negiranje Hrvata kao naroda, negiranje hrvatskog jezika, negiranje cjelovitosti Hrvatske je dugogodišnja politika Srbije koju Andrej Plenković podržava (financira) i priča o napretku Srbije kao kandidata za prijam u EU.

“Veliki” Hrvateki mudro šute ne želeći se zamjeriti nedemokratu Plenkoviću. Čast iznimkama te “malim” Hrvatekima koji tu izdajničku politiku osuđuju.

Bosanski lonac se zagrijava zahvaljujući jadnoj, nepricipijelnoj međunarodnoj zajednici koja je prekršila sva demokratska načela na koja se poziva. Nesposobnost, neprincipijenost, dvostruka mjerila, protunarodno djelovanje su obilježja današnje međunarodne zajednice.

Posebni izaslanik američkog State Departmenta za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer izjavio je kako bi taj problem trebalo riješiti “uklanjanjem etničkih prefiksa” kod izbora članova Predsjedništva BiH te zastupnika u Domu naroda parlamenta Federacije BiH.

Američki diplomati su uglavnom neobrazovani pa ne mogu shvatiti situaciju u Bosni i Hercegovini pa lupetaju o brisanju etničkog predznaka. Imali smo neobrazovane i pristrane američke veleposlanike u Hrvatskoj tijekom rata koji nisu shvatili gdje su došli, nisu shvatili (ili nisu htjeli shvatiti) tko je agresor. Samo su zločeste budale pod vodstvom američkog veleposlanika mogla izraditi i predložiti plan Z 4. Zašto isti koncept nisu prvo predložili i primjenili u svojim zemljama? Američki veleposlanik je sjeo na pobunjenički, četnički traktor, traktor ubojica, ali nije digao glas protiv progona Hrvata u Hrvatskoj i progona Hrvata iz Republike Srpske nakon Oluje.

Treba podsjetiti da je 14. kolovoza 1995. godine u Banja Luci potpisan Dogovor o nesmetanom odlasku civilnog stanovništva s područja Republike Srpske. Dogovor su potpisali Nikola Koljević u ime Republike Srpske, a u ime Međunarodnog komiteta Crvenog križa (MKCK) zastupnica Lucie Stenthal. Tim Dogovorom je omogućena deportacija, izvršeno etničko čišćenje, preostalih Hrvata iz Republike Srpske. Izvršena je deportacija i pljačka (cjelokupna imovina Hrvata i Bošnjaka ostala je Srbima) Hrvata i Bošnjaka u režiji Republike Srpske i Međunarodnog Crvenog križa! Od 14. kolovoza do 17. listopada 1995. godine deportirano je iz banjalučke regije 20.836 osoba! To tadašnji američki veleposlanik nije htio vidjeti niti spriječiti! Američki veleposlanik se nije založio za povratak Hrvata u svoje domove u Bosanskoj Posavini! Čudno poimanje demokracije, slobode i pravde, zar ne?

Covid diktatura trese cijeli svijet pa i Hrvatsku. S facebooka brisani su svi znanstveni i neznanstveni tekstovi koji propituju pandemiju, cjepivo i zavjeru protiv svih naroda svijeta. Zapadni diktatori to nazivaju demokracijom i slobodom izbora.

U Hrvatskoj je sloboda izbora pala pod naletom Andreja, Vilija, Josipa i drugih “demokrata”. Priče o demokraciji, slobodi izbora, povjerljivosti podataka su priče u koje ne vjeruju ni mala djeca. Mala djeca su prepametna da povjeruju u te priče pa traže nešto konkretno što će ih uspavati…

Plenkovićeva vlada ne želi donijeti zakon o obveznom cijepljenju protiv covida-19, ne želi preuzeti odgovornost za nuspojave cijepljenja već vrši silan pritisak na one koji se nisu cjepili. Postupanje Vlade, koja ističe da je Hrvatska pravna i demokratska država, je diskriminirajuće i protupravno. Građane nitko ne štiti od diskriminacije i protupravnog postupanja vlasti! Ne radi se o demokraciji već o diktaturi!

Objavljeni su takozvani “Pandorini dokumenti” (skoro 12 milijuna tajnih dokumenata: Razotkriveno bogatstvo svjetskih lidera) da se raja ima čime zabaviti (piše da se u većini zemalja ti postupci ne mogu procesuirati!). Nije prvi put da se objavljuju tajni dokumenti o skrivenoj imovini političara, poznatih i slavnih osoba, da su se tresla brda, a ništa ozbiljnije nakon toga nije se dogodilo.

Zagrebčani su oduševljeni platformom Možemo koja je započela s provincijalizacijom Zagreba. Izvori bliski bivšoj upravi Holdinga: Možemo! Oni su sekta koja provodi svoje dogme i ništa ne razumiju o poslovanju”! Smeta im Advent, nisu ga ukinuli ali su ga prepolovili! To je još jedan pokazatelj koliko su jadni.  Vidjet ćemo do kada će trajati oduševljenje Zagrebčana…

Rezultati dugogodišnje zdravstvena politika u RH:

“Od 2200 ordinacija obiteljske medicine: 103 ambulante su bez liječnika već dulje vrijeme, 750 liječnika je starije od 60 godina i ima uvjete za mirovinu, a 170 liječnika je starije od 65 godina.”

Na otoku Braču je samo jedan ginekolog (na pola radnog vremena) koji ima preko 70 godina!

To je rezultat “odgovornog” planiranja u sustavu zdravstva tijekom proteklih godina.

Prema podatcima Ministarstva zdravstva 18,6% zdravstvenih djelatnika nema covid potvrdu pa ne smiju raditi. Devet od deset ortopeda na kolektivnom bolovanju, a ravnatelj kaže da sve funkcionira izvrsno!? Jesu li spomenuti ortopedi tehnološki višak ili je netko pobrkao lončiće?

Ministarka kulture i medija je oduševljena jer Srbi snimaju “istinu” o Traktorijadi (film pod naslovom Oluja).

https://direktno.hr/eu-i-svijet/srbi-snimaju-film-o-oluji-istina-o-zlocinackoj-akciji-i-srpskom-stradanju-nitko-vise-nikada-nece-tro-246243/

Očekuje se financijska potpora od Ministarstva kulture i medija RH jer Ministarstvo plaća protuhrvatsku aktivnost (vidi Narodne novine 51/2020.). 

Ministarka se nije oglasila o srpskom negiranju hrvatskog jezika, a trebala je! A vijest iz hrvatskog Podunavlja pokazuje koliko je briga hrvatsku vlast za hrvatski jezik u Hrvatskoj: “hrvatski jezik i latinično pismo nisu dobro došli u Negoslavce, Borovo Selo…….

HDZ i koalicijski partneri (HSP, AS, HDSS, SDP…), danas su unatoč našem protivljenju dali suglasnost da OŠ Bobota, Borovo, Negoslavci, Markušica, Bršadin, mogu u svoje statute u čl 10; ugraditi odredbu; da djeca u njihovim školama prioritetno i prvenstveno uče na srpskom jeziku i pišu na ćiriličnom pismu (izuzev za vrijeme nastave na predmetu hrvatskog jezika)…”. Svaki daljnji komentar je suvišan.

Nije se ministarka oglasila ni na Vulinovu izjavu: “Nikada više nitko neće umjesto Srba pisati njihovu povijest. Zaslužili smo i izborili za pravo da mi pišemo svoju povijest ispričamo je. Nitko više nikada neće trovati našu djecu lažima o srpskom narodu. Izborili smo se za istinu i pravo da o njoj govorimo”.

Očito se ministarka kulture i medija slaže s Vulinovom istinom, nametanjem srpske istine i nametanjem “srpskog sveta” Hrvatima. Nas domoljubne Hrvate zanima: Koga ministarka kulture i medija RH zastupa?

Prošle godine (2020.) Srpsko narodno vijeće je za Arhiv Srba u Hrvatskoj dobilo 600.000 proračunskih kuna! Srpskoj nacionalnoj manjini dato je skoro 12 milijuna kuna u 2020. godini. Srpsko narodno vijeće dobilo je 4,53 milijuna kuna za protuhrvatsku aktivnost. Za tjednik Novosti izdvojeno je 3,6 milijuna kuna. U znak zahvalnosti SNV je podržalo “srpski svet”, odnosno Memorandum 2 (stvaranje velike Srbije).

Usvojen je prijedlog Zakona o elektroničkim medijima. Saborski zastupnici su komentirali prijedlog zakona i zaključili da promiče cenzuru i rodnu ideologiju. Ministarka je oduševljena prijedlogom zakona o elektroničkim medijima u RH jer on omogućava diktaturu vladajućih, ušutkavanje kritičara i blokadu iznošenja istine…Čeka se rasprava u Saboru.

btrhdr

Slika 2. Tolerancija/netolerancija

Evo još jednog pokazatelja silne “demokracije” u RH: Vlada protiv referenduma o kuni!

Plenković bi trebao znati da interes EU birokracije, Njemačke, Francuske i drugih često nije i interes Republike Hrvatske niti hrvatskog naroda! Politika Berlina koja je podržavala četničku Srbiju tijekom vladavine drugarice Merkl nije u interesu Hrvatske pa to treba jasno kazati prijateljima u Berlinu. Današnja Srbija je policijska država koja provodi imperijalističku i šovinističku politiku prema susjedima te destabilizira cijelu regiju. Ta politika je u suprotnosti s vladavinom prava, tolerancije, dobrosusjedskih i integracijskih odnosa na koje se EU birokracija i vlast u Berlinu pozivaju.

Željeli bismo glasati za najboljeg čovjeka, ali on nikada nije na listi kandidata.

(Kin Hubbard)

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved