Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Sve po zakonu!

Published

on

Tko je jamio, jamio je!?

Hrvateki imaju novu aferu za zabavu, za pisanje žučnih komentara, suđenje bez dokaza i izražavanje svojih frustracija zbog toga što nisu imali priliku nešto jamiti. Pljušte osude, daju se bedaste izjave, izvode se igrokazi samodopadnosti, a da na stolu nema ničega (trenutno nismo vidjeli niti jedan dokaz). Raji se prodaje stara afera HNB-a kao nešto novo i senzacionalno. Niti je novo, niti je senzacionalno jer je poznato da smo pravno nesređena država gdje ti zakon dopušta radnje koje su u sređenoj državi zabranjene. Istinita je izjava: “Tko je jamio, jamio je” pa su se pojedinci obogatili legalno temeljem loših zakona (npr. proglasiš stečaj, ostaneš dužan pa legalno otvoriš novu firmu!). Sve je bilo u skladu sa zakonom, to što nije bilo moralno ne mijenja ništa na stvari jer se stečeno (jamljeno) ne može oduzeti. Kažu da se neki zaposlenici HNB-a bili u sukobu interesa jer su imali informacije koje drugi nisu imali. OK, ako tako gledamo na stvar onda su svi saborski uhljebi u sukobu interesa jer prije donošenja zakona imaju informacije što se predlaže i što će biti usvojeno tako da mogu povući poteze koji njima odgovaraju (kupiti ili prodati dionice, stan, zemlju i slično prije donošenja novog zakona). To isto vrijedi za zastupnike na nižim razinama vlasti i u tvrtkama (radi se o sukobu interesa koji nije moguće izbjeći ali ga je moguće svesti na najmanju moguću mjeru).

Očito je da objava priče o HNB-u ima pozadinu (traže se smjene u HNB-u?) i da dolazi iz kuhinje duboke države. Upitno je kako su novinari (i drugi) došli do informacija koje su tajne, je li prikupljanje navedenih informacija i njihova objava kazneno djelo? Što kaže i radi DORH?

Prije provođenja bilo kakve istrage pojedinci su osuđeni i stavljeni na stup srama od strane mainstream medija, MOST-a, SDP-a, Nove ljevice, Možemo, drugarice Mrak itd. To je njihovo nakardno shvaćanje pravne države da bez dokaza mogu ljude proglasiti krivima i da ih mogu pljuvati. Oni su već izjavili da HANFA i DORH ne će dobro obaviti posao i da to treba obaviti rulja pod njihovim vodstvom. Ipak, treba sačekati istragu i izvješće prije nego se da mišljenje, prije negoli se nekoga proglasi kriminalcem, nemoralnim ili nedostojnim neke funkcije. Emisija Otvoreno pokazala je kako bjednici shvaćaju pravnu državu. Nažalost, ti bjednici (uhljebi) jako dobro žive na grbači naroda kojemu bacaju prašinu u oči. Zaključno vrijedi narodna izreka: Ko o čemu, kurva o poštenju

Tužitelji (oporba i mainstream mediji) i tuženi (HNB) slažu se u jednom, a to je: trgovanje vrijednosnim papirima bilo je u skladu s tada važećim hrvatskim zakonodavstvom! Dakle slijedi provjera je li netko napravio prekršaj nakon što su doneseni zakoni (o HNB-u i drugi zakoni). HNB je dao priopćenje, evo bitnog dijela: “HNB u povodu upita brojnih novinara i građana smatra svojom obvezom obavijestiti javnost da su guverner Boris Vujčić, zamjenica guvernera Sandra Švaljek i drugi zaposlenici postupali u skladu s propisima i etičkim standardima koji su bili na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji, te da prema dosad poznatim podacima ne postoje čak ni naznake da su koristili neke povlaštene informacije, kaže se u priopćenju.

U vrijeme kad su Boris Vujčić i Sandra Švaljek kupili dionice odnosno obveznice, Hrvatska nije bila članica Europske unije, pa nisu postojali ni međunarodni propisi koji bi njihovim radnjama bili povrijeđeni,..”.

To je to!? Istraga HANFE i DORHA treba pokazati što se događalo, je li to bilo u skladu s tada važećim zakonom i etičkim standardima. Dok istraga ne završi nikome ne možemo suditi, niti ga stavljati na stup srama.

Priča o moralu, etici, je nešto drugo. Nije moralno!? Ako budemo moralizirali, ako budemo veći vjernici od Pape, doći ćemo u situaciju da skoro svi saborski zastupnici trebaju odstupiti iz moralnih razloga. Isto tako iz moralnih razloga trebat će odstupiti dužnosnici i zastupnici na nižim razinama vlasti. Ako se pozivamo na moral onda moramo biti dosljedni, a ne pri moraliziranju imati dvostruka mjerila. Primjerice, je li moralno da u hrvatskom pravosuđu radi netko tko je ljude sudio za verbalni delikt, npr. za pjevanje Vile Velebite?

Uspoređivanje sa uređenom državom Švicarskom je bezpredmetno. Bilo bi dobro da se oni koji pričaju kako je u Švicarskoj preispitaju sebe jesu li oni na razini Švicarske, ako nisu (a nisu) neka šute. Komentar jednog ekonomiste pokazuje da je isti zloban što je netko naslijedio 2,5 milijuna kuna i što ih želi sačuvati. Kako bi ekonomist-jadničak postupio da je bio na mjestu nasljednice?

Afera (“afera”) pokazuje da smo nesređena država i da smo imali/imamo loše zakone, (Standardi su bili takvi kakvi su bili –  Vujčić). Što se tiče moral već je sve rečeno pa ne treba ponavljati. Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!

Napomena: Nikoga ja ne branim, neka se brane sami, već želim da budemo pošteni koliko (ako) je to moguće.

Australski cirkus

U Australiji danima traje cirkus oko vize Noleta i još nije gotovo. Nole je dobio vizu koja mu je pri ulasku poništena iz proceduralnih razloga. Budući da Nole ima para, za razliku od češke tenisačice, njegov se pravni tim žalio na poništenje vize. Sudac je odlučio u korist Noleta iz proceduralnih razloga ne ulazeći jesu li priloženi dokazi točni ili ne. U međuvremenu se otkrilo da je Nole lagao i da je obrazac za dobivanje vize loše popunjen. U slučaj se umješala i politika tako da to nije samo zdravstveno i pravno već i političko pitanje. Nakon toga ministar za imigracije ukida Noletu vizu pa se sada čeka žalba Noletinih odvjetnika. Ministar je ispravno postupio gledajući savezne propise Australije, nije imao mnogo manevarskog prostora jer je veći dio javnosti ogorčen da ono što vrijedi za njih ne vrijedi za Noleta. Ako mu usvoje žalbu bit će to sramota za australsku vlast jer ne može Nole biti iznad svih drugih. Prema komentarima na društvenim mrežama vidimo da neki Hrvateki imaju dvostruka mjerila i da podržavaju kršenja zakona (inače se pozivaju na pravnu državu)! Mogu se pročitati svakojaki komentari, najčešće ti komentari više govore o osobi koja je napisala komentar nego o slučaju kojega komentira. Nažalost, pojedinci ne žele vidjeti činjenice koje su otkrivene i objavljene već uporno pišu o zavjeri, mržnji, fašizmu itd.

Nakon bjesomučnih srpskih objava kako je Australija fašistička, kako je Nole žrtva mržnje uslijedilo je Noletovo priznanje kako nije poštivao epidemiološke mjere i kako je njegov tim loše ispunio obrazac za vizu pa se sve izgovoreno na račun Australije pokazalo bezpredmetnim. Za cirkus kojem svjedočimo kriv je i organizator turnira i oni koji su odobrili vizu budući da nije ispunjavao propisane uvjete (nije poštivao epidemiloške mjere, nije se cijepio). Raja se širom svijeta zabavljala jer Nole ima novaca da plati odvjetnički tim za razliku od češke tenisačice koja je ekspresno deportirana. Svašta smo čuli i pročitali pa i tvrdnju da bi Nole trebao imati poseban tretman jer je 9 puta osvojio turnir. Zar mu to daje pravo da krši zakone zemlje u koju dolazi? Zašto u Australiji za domaćine Australce vrijedi zakon, a za gosta Noleta ne vrijedi? Svašta!

„Srpski svet“ u Banja Luci

U Banja Luci se 9. siječnja 2022. godine okupio „srpski svet“ , okupili su se promotori Velike Srbije. Podršku „srpskom svetu“ dali su visoki predstavnici Srbije, patrijarh SPC-a Porfirije, predstavnici Rusije i Kine te Milorad Pupovac (neimenovani izaslanik druga Plenkovića). U Banja Luci se obilježavala 30-ta godišnjica razbijanja Bosne i Hercegovine, 9. siječnja 1992. godine je skupina srpskih zastupnika u skupštini tadašnje SR BiH protuzakonito proglasila “srpsku republiku BiH” kao dio plana stvaranja Velike Srbije. Republika Srpska nastala je na zločinima i etničkom čišćenju Hrvata i Bošnjaka pa je upitno obilježavanje dana razbijanja Bosne i Hercegovine i početka zločinačke spirale u BiH.

Na proslavi su se opet spominjale ustaše i Jasenovac:  Dodik je usporedio BiH s ustaškom državom, a Brnabić je kazala: ‘Da Republika Srpska nije formirana, ponovio bi se Jasenovac‘.

Gradonačelnik Banja Luke je u ulici Milana Tepića otkrio spomen ploču Milanu Tepiću, zločincu koji je htio razoriti Bjelovar 29. rujna 1991. godine. Milan Tepić je minirao četri skladišta oružja i prijetio da će ih dići u zrak. Hrvatski branitelji su uspjeli razminirati tri skladišta, a jedno nisu. To skladište je Milan Tepić digao u zrak i pri tome ubio 10 ročnika JNA te 11 hrvatskih branitelja koji su blokirali skladište. Osim ljudskih žrtava nastale su i velike materijalne štete u promjeru od 12 kilometara. Milan Tepić je u Srbiji proglašen narodnim herojem, podignut mu je spomenik, a u gradovima Srbije ulice nose njegovo ime.

Na kritike zbog sudjelovanje na proslavi RS-a SNV (čitaj Milorad Pupovac) poručio je:  “Pupovčev posjet Banjoj Luci nije imao politički, već humanitarni karakter”.

To je laž i besmislica. Milorad Pupovac (saborski zastupnik i koalicijski partner druga Plenkovića) podržao je u Banja Luci „srpski svet“ (projekt Velike Srbije) te ponovno pokazao svoje pravo lice. On je svojim sudjelovanjem i naknadnim izjavama (da mu nije žao) pokazao svoje opredjeljenje za Veliku Srbiju, a ne za Hrvatsku i suverenu Bosnu i Hercegovinu.

Političarima je jasno što želi i što radi Milorad Pupovac, jedino Andreju Plenkoviću to nije jasno. Plenković je toliko opije vlašću da je želi zadržati pod svaku cijenu. On će koalirati i samim crnim vragom da ostane na vlasti. Zanimljiva je i ova izjava SNV-a i Pupovca o pomoći Banovini: Druga je u činjenici da su upravo institucije RS-a bile ključne u humanitarnoj pomoći koja se u danima i mjesecima nakon potresa slijevala preko SNV-ove humanitarne akcije ‘Banija je naša kuća’ prema potresom pogođenom stanovništvu.”.

Plenković se nije očitovao niti zahvalio na “ključnoj humanitarnoj pomoći” RS-a. Baš je nepristojan.

Zanimljive su i izjave Pupovca, nakon Banja Luke, o mirnoj reintegraciji Podunavlja, otvoreno se suprostavio progonu srpskih ratnih zločinaca kazavši da je progon ratnih zločinaca usmjeren protiv mirne reintegracije i obveza koje su iz tog procesa proistekle za Republiku Hrvatsku. Hvalio je Vojislava Stanimirovića koji je bio sudionik i podupiratelj srpske okupacije te zločina u Podunavlju.

Skup u Banja Luci bio je politička manifestacija kojom se poslala jasna poruka međunarodnoj zajednici tko je na kojoj strani i tko koga podržava (ruski i kineski predstavnici na proslavi).

Vili je opet razbjesnio doktore obiteljske medicine

Ministar Beroš donio je odluku da se brza antigenska testiranja na covid prebace u ordinacije obiteljskih liječnika bez da je prije donošenja odluke razgovaro s liječnicima obiteljske medicine! Liječnici obiteljske medicine opravdano su upozorili ministra da je epidemiloški upitno i opasno mješati zaražene pacijente i druge pacijente u čekaonicama obiteljske medicine. Također su izjavili da su o svim promjenama saznali preko medija i da nisu dobili nikakve testove!?. Tako to radi Plenkovićev ministar!.

Hoćemo li morati vratiti sredstva EU?

Mediji pišu kako ćemo morati vratiti dio sredstava (eura) koje nam je EU dala za sanaciju posljedica potresa jer ih nismo uspjeli iskoristili u zadanom roku (ostalo je samo nekoliko mjeseci). Ministarka kulture i medija se ne uzbuđuje već izjavljuje da za sada o tome nije bilo riječi, da će o tome biti riječi za 2 mjeseca (ožujak 2022.) kada ona shvati o čemu se radi. Jadna oporba dobila je novu mogućnost da komentira/komentariše novi slučaj nesposobnosti Plenkovićeve ministarke i ministara. Očito je da se Plenković okružio podobnima i nesposobnima umjesto sposobnima.

Zanimljivo: https://www.dalmacijanews.hr/clanak/v3iq-otisao-iz-javne-ustanove-sportski-objekti-s-otpremninom-pa-ponovno-angaziran-ugovorom-o-poslovnoj-suradnji

Kažu: Sve po zakonu!

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved