Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Tko brani hrvatske nacionalne interese: Vlada ili oporba?

Published

on

Plenković se pita je li oporba „orkestrirana izvana“ . Jest orkestrirana je jer napadi iz Srbije i  oporbe imaju isti cilj rušenje Vlade i slabljenje Hrvatske, izazivanja kaosa i anarhije gdje će Grmoja, Petrov, Benčić, Kekin, Mrak Taritaš i ostala bratija uz pomoć USKOK-ova osumnjičenika i optuženika Dragana Kovačevića suditi po svom nahođenju.

Grmoja se igra sudca istražitelja i sudca presuditelja. On će navodno nešto istražiti, a kada „istraži“ cvrkutat će svoju istinu, svoje laži i zadovoljavati svoj bolesni ego. Jadna je država u kojoj Grmoja nešto istražuje. Jadna je država u kojoj MOST rješava pravna i gospodarska pitanja što se najbolje pokazalo kod slučaja INA-MOL (inzistiranje na arbitraži). Oporbenjaci cvrkuću o INA-i, neki od njih kažu da sve ugovore s MOL-om jednostavno treba ignorirati!? Tako oni shvaćaju pravo i ugovore. Više puta pokazalo sa da međunarodne institucije, sudovi, ne vjeruju (opravdano) hrvatskom pravosuđu i da ne priznaju njihove presude (slučaj Sanader-Hernadi) na kojima su vladajući i oporba temeljili svoje postupke (arbitraža i žalba).

https://www.tportal.hr/biznis/clanak/zbunjuje-vas-izgubljena-arbitraza-u-slucaju-ina-mol-ovo-je-sve-sto-trebate-znati-foto-20171113

Antikorupcijsko vijeće je skup cirkusanata

Oporba ne proziva premijera zbog jadnog pravosuđa, lošeg izbornog zakona, nužnih reformi, zbog nakaradnih zakona koji omogućavaju legalizaciju objekata temeljem krivih navoda katastra, zbog cenzure, financiranja antihrvatskih filmova i predstava itd. Zbog toga oporba ne proziva Plenkovića pa je jasno da oni ne žele sređenu državu. Veliki dio današnje oporbe radi sve protiv države Hrvatske. Nažalost pomažu im i „korisne budale“ koje ne shvaćaju da se oporba bori  samo za vlast i utjecaj, a ne za pravnu državu.

Idioti ne mogu shvatiti da gašenje sisačke rafinerije nije potez vlade već MOL-a i da Vlada tu nije mogla ništa, zapravo mogla se obvezati da će MOL-u pokrivati gubitke rafinerije. Kako je došlo do prevlasti MOL-a to i vrapci znaju pa nije potrebno ponavljati.  

USKOK-ov optuženik Dragan nije odgovorio niti na jedno ključno pitanje zastupnice Vidović Krišto jer on nije vodio INA-u niti MOL. Kazao je da ne zna! Dragan je zaključio da je nevin i da mu drug Andrej (novi Staljin) pakuje te je naknadno uputio javno priopćenje drugu Andreju te pokazao kako je sitna duša.

Draganče piše: „Možda Vi žalite što se niste mogli družiti u Slavonskoj ravnici ili prezirete Slavonce i prijatelje Slavonske ravnice. Inače to su pitomi i dobri ljudi i svi njihovi prijatelji i poštuju i vole svoju zemlju. Možda ih prezirete jer nisu s Vašeg otoka pa ne mogu biti ministri, tajnici, direktori Itd.“

 „Kako Vas znam i znam sve o Vašim sposobnostima koje su, bit ću velikodušan, vrlo skromne, ali s ambicijom do neba bez pokrića.“

Draganče nije objasnio zašto su se baš u Slovenskoj ulici sastajali ljudi od politike i moći i što su dogovarali. Kada se neki drugi nađu na sličan način optuži ih se za kovanje urote….

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dragan-kovacevic-obrusio-se-na-plenkovica-optuzio-ga-da-ima-diktatorsku-narav-uzeli-ste-me-na-metu-15261294

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/dragan-kovacevic-direktno-se-obratio-andreju-plenkovicu—746845.html

Drug Andrej se brani:

“Niti sam ja naredio da se potpisuje memorandum niti da se zatvara sisačka rafinerija. Memorandum je komercijalni ugovor između Mola i Ine. Poslovne odluke o sisačkoj rafineriji su odluke Ine. To su poslovne odluke, a ovaj očaj, jad, čemer, hvatanje za slamku i dovođenje uskokovog optuženika koji dolazi da se spasi i pokušava baciti teme o nekim sastancima, politici, nalozima… to je iskreno, sve skupa smiješno. Puno govori o njemu i onima koji ga okružuju. On očito nije sam, a oporba mu asistira. Pokušavaju nas srušiti, na izborima im ne ide pa pokušavaju sve. Ljudi shvaćaju tko im osigurava euro, rast, Schengen, tko daje potpore, ograničava cijene proizvoda… Ima nas koji vodimo računa o istinskim interesima građana i jedne rušilačke, remetilačke ekipe koja će učiniti sve da se dokopa vlasti pa makar zvala u Sabor čovjeka s optužnicom. Sad smo se spustili ispod podruma”.  

“Vidjeli ste predstave prošli tjedan, dovedu Uskokovog optuženika i onda mu postave unaprijed dogovorena pitanja, igrokaz kako bi se stvorila slika za rušenje Vlade. To je sve orkestrirana operacija, prepoznatljivih aktera, samo treba vidjeti koliko je ona unutarnja, koliko vanjska”.

„Sva ta naknadna pamet, četiri godine nakon, sve moguće izjave, vidjeli ste razgovore Ine i Janafa, podaci o gubicima koje je imala sisačka rafinerija. Neodgovorna oporba bez ideje za gospodarstvo i rješavanje socijalnih pitanja ima nekoliko pjesmica – jedna je ‘HDZ jednako lopovi, zločinačka organizacija, banda, kriminalci’, a sada su dodali novi okvir ‘izdajnici, kvislinzi“.

Treba biti pošten i jasno kazati da je drug Andrej u pravu, oporba želi samo jedno: vlast!

Najavljen je nastavak cirkusa u režiji Grmoje kojemu je jedini cilj oklevetati druga Andreja. Grmoju istina ne zanima, niti je on može utvrditi jer bez dokumenata se ne može utvrditi istina. Istina se ne utvrđuje Draganovim navodima rekla – kazala, bar toliko bi članovi Antikorupcijskog vijeća (cirkusa) trebali znati.

Vlada druga Andreja je loša vlada: izdajnička politika – koalicija sa strankom koja je sljednica terorističke stranke SDS-a, financiranje Srpske pravoslavne crkve koja provodi Memorandum SANU, financiranje srpskih igrokaza o stvarnim i navodnim srpskim žrtvama (Jasenovac, Domovinski rat), katastrofalno pravosuđe, neodrživi zdravstveni sustav, Zakon o katastru i drugo). Nažalost, Hrvateki ne mogu ništa promijeniti dok imamo postojeći izborni zakon.

Živimo u neokomunističkoj Hrvatskoj u kojoj caruju Faktograf i mainstrema mediji, u kojoj nedodirljivi sudci donose čudne odluke (silovatelju kao olakotnu okolnost uzimaju braniteljski status!?), vode nepotrebne sudske postupke, odugovlače postupke do zastare itd.

Oporba optužuje HDZ jer je sudac osuđenom silovatelju uzeo kao olakotnu okolnost braniteljski status. To nije pitanje za Plenkovića već za Sudbeno vijeće, Predsjednika Vrhovnog suda (koji je izabran po želji oporbe) itd. Još jedan primjer kako treba napraviti temeljitu reformu pravosuđa, reizbor sudaca svako 4 godine tako da oni koji nisu zadovoljili ne mogu više biti sudci. Drug Andrej podržava ponašanje mainstream medija, Faktografa, podržava diskriminaciju, antihrvatsku propagandu koju širi Srbija, SPC i njegov koalicijski partner, podržava financiranje antihrvatskih filmova, knjiga… 

Politika druga Andreja, politika pomirbe, doživjela je fjasko pa je drug Andrej postao glavni „ustaša“ za službenu srbijansku politiku. Koalicijski partner druga Andreja, Pupovac, misli isto ali se zbog kuna koje dobiva od Andreja za sada ne izjašnjava. Uostalom „ustaška“ kuna ide u povijest pa će euri od Andreja biti još slađi.  Drug Andrej stalno proziva SDP, MOST i Domovinski pokret, a financira četničke igrokaze po Hrvatskoj. Drugu Andreju ne smetaju provokacije SPC-a i koalicijskog partnera Pupovca. Koalicijski partner Pupovac podržao je sudsku farsu protiv četvorice hrvatskih pilota! Kako nazvati ponašanje koalicijskog partnera Pupovca i druga Andreja? Domoljubnim ponašanjem ili izdajom?  

Dok jadna oporba izvodi igrokaze, daje kojekakve izjave, optužuje i laže  situacija u Europi i cijelom svijetu je složena. Luđaci imaju okidač za početak nuklearnog rata i umjesto da vladajući i oporba razmatraju kako odgovoriti na moguću ugrozu oni se prepucavaju tko je čiji igrač zaboravljajući da su svi bili nečiji igrači (igrači EU, Amerike, Rusije, Turske, Italije). Voditi diplomatske razgovore, sastati se kao dužnosnik s dužnosnikom druge države je za oporbu dokaz da je netko nečiji igrač. Svašta!

Napadi iz četničke Srbije ne smetaju oporbi, oni su oduševljeni da je službena srbijanska politika (Vučić, Brnabić) druga Andreja proglasila „ustašom“ te drug Andrej treba odstupiti i treba mu suditi jer je „ustaša“.  

Mainstream medija javljaju da je Zagrebačko sveučilište potonulo i da je Kragujevačko ispred njega! Što kazati na ovu idiotariju?

Sorošev plaćenik Vrećko nikako da riješi pitanje odvoza i zbrinjavanja otpada u Zagrebu. Nitko ne protestira, nema igrokaza, nema crvenih dobošara, nema propalog glumca pa neupućeni misle da je sve ok. Osim novog novčanog nameta ništa se bitno nije promijenilo. Vrećko tvrdi da će oni koji razvrstavaju otpad platiti manje. To nije točno, platit će više: 45 kuna + trošak za vrećice. Ako ne proizvedeš ni gram otpada plaćaš 45 kuna. Zašto paušal nije 20 kuna? Brojni prigovori će završiti na sudu jer se ne radi u skladu sa zakonom i zbog diskriminacije građana (tvrde oni koji po tom pitanju znaju više).

Patrijarh Porfirije opet maršira Hrvatskom, ovaj put Vukovarom na godišnjicu pogiblje legendarnog branitelja Blage Zadre. Četnička provokacija za glavnog „ustašu“ nije sporna jer Vlada nema ništa s time! Da se radi o HOS-u glavni „ustaša“ bi kazao da se Vlada odlučno protivi HOS-u i njihovu ratnom pozdravu. 

Pored slučaja INA (pljačke u INA-i) imamo i slučaj Zrakoplovno tehničkog centra koji pokazuje da su mnogobrojne državne službe u Hrvatskoj zakazale. Spominje se odgovornost samo rukovodioca Zrakoplovno tehničkog centra, a ostali?

Nažalost, hrvatske nacionalne interese ne brani ni Vlada niti oporba.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved