Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Tram 11- Jedanaestica vozi neovisno

Published

on

Album Jedan na jedan zagrebačke hip hop skupine Tram 11 svojim je tekstovima podignuo veliku prašine takozvane ljevice koja mrzi hrvatsku državu, koja svako propitivanje ljevičarskih laži proglašava govorom mržnje. Kada ljevičari s ideoloških pozicija propituju i kritiziraju našu stvarnost, naše poličare, naše gluposti onda je to umjetnost. Kada to propitivanje vrše neovisni neistomišljenici onda je to govor mržnje. Uvijek imaju dvostruke kriterije ti takozvani ljevičari, njihovi novinari-plaćenici i plaćeni glazbeni kritičari.

Album “Jedan na jedan” levo orjentisani kritičari proglasili su homofobnim. Nema govora mržnje, nema homofobije već se radi o razgolićenju političke scene” i “razotkrivanju lažnih vođa” (kao što je General Woo kazao u najavi albuma). Pričamo o društvenim nesuglasicama, razgolićujemo političku scenu i sve njene aktere i poltrone, upozoravamo na mnoge bolesti društva i pojedinaca, razotkrivamo lažne vođe, lažne mesije i jednoumlje medijske pa i kulturne scene”. ”Uglavnom, radimo sve što smo radili na našim albumima do sada, negativno pretvaramo u pozitivno. Ovo je još jedan dokument vremena iz kuhinje Tram 11.”

Kako su najavili tako su i napravili:

“Na čelu ti petokraka, u oku dugine boje u koliko si udruga što milijardu kuna broje? Puši ku*** malo Titu, malo Castru, ‘ko Danka partizanka provaljuješ na terasu. Ne voliš kuhara, ali dobro grabiš iz lonca, svi ste tu zbog novca kao mit iz Jasenovca. Balaševići, nema vam države ni na igrici, pušite ku*** za ćirilicu na Ilici. Bipolarni bipsići, je** li vas ćaća, k’o Plenki i Njonjo, svi ste topla braća, olfo tolerantni, orjunaški unučići, toliko puše ku*** da ih zovemo Pušići.”

Smatraju nas tukama, kljukaju tabletama…na telki lupetala, proglašavaju nas metama, brnjice na poltronima, raj za bolesnike, duboka država, smrdi na boljševike”.

Branitelji prislanjaju hladnu cijev na čelo, dezerteri vode državu, a svi udaraju u bijelo

Kukavice šute, četnici su u gradu, ista go***, samo su obrijali bradu”.

Lažni domoljubi resetiraju osamdesete”.

Verbalni delikt lupa mi cenzuru…Ministarstvo istine briše mi komentare…Nisam ti ja tata, ne glumi mi brata, ja sam braniteljski portal ti si ku**a s Faktografa…Uzmi tim iz Gonga, našminkan si kao neki gej s Eurosonga…Loša ti je droga, makni se sa svoga, izgledaš jadno kao leftardski prosvjed Gonga…”

Mi smo stara škola, p**** hodaju na štakama, j***ti Fejs mater, ovdje blokiramo šakama.”

Neženjeni frajeri u ženama traže krivce, žene s karijerom, ljube kućne ljubimce, urbana spika, psi se vodaju na uzici, nema djece, nikoga nema na ulici”,

Mutavi majmuni, ne prate politiku, nespremni za život, al’ su spremni za kritiku”

Sirotinjski snobovi žive karikature, unište sve što pipnu, kao leftardi kulturu”

U modi je bit’ peder mudar i prepreden nevladin organizirani jednoumni kreten.”

Nema govora mržnje, nema poziva na nasilje već imamo razgolićenje naše jadne stvarnosti u kojoj je poremećen sustav vrijednosti, u kojoj umjesto pravne države imamo neokomunistički teror mainstream medija i ljevičarskih udruga.

General Wooa, izbjegao je iz porušenog Vukovara, a Targeta je “veteran” zagrebačkog asfalta te iz njihovih stihova proizlazi njihovo životno iskustvo (ali i naše).

Njihove nove pjesme kritiziraju ljevičari, paraziti društva, mainstream mediji preko svojih plaćenika novinara i glazbenih kritičara koji svemu pristupaju ideološki, a ne profesionalno i moralno. Za mainstream medije u Hrvatskoj i njihove plaćenike uvijek vrijede dvostruka mjerila, za njih je umjetnost vrijeđati branitelje, domoljube, katolike i pojedince koje su oni označili kao nepoželjne. Izvrstan osvrt dao je odvjetnik Davor Karačić, na Facebooku: “Novi album Tram 11 smeta onima kojima ne smeta kad Dežulović yebe Vukovar. Smeta i onima kojima ne smeta dapače, koji uživaju u ‘umjetnosti’ kad Frljićprlja hrvatsku zastavu ili Majku Božju prikazuje u lezbijskom klinču. Smeta onima kojima je veličanje ubijanja hrvatskih emigranata ili svećenika Sloboda izražavanja. Smeta onima koji Oluju smatraju zločinom, ali četničko klanje u Srbu 1941 opravdanim gnjevom……

Smetaju kompletnom lijevom otpadu koji veliča zločine, poziva na mržnju i nasilje, a koji ima medijske mehanizme u rukama, da vlastitu mržnju prikaže kao izražavanje a protivničko izražavanje kao mržnju.

Tram 11 smeta ljudskom ološu i ljevičarskom otpadu punom mržnje i zlobe, koji nisu ni svjesni da su upravo sami dokazali zašto je taj album i izašao i kakvo licemjerje je bilo motiv stvaranja tog albuma”.

Točno kaže General Wooa: “Mi ne pozivamo na nasilje, govorimo svoje mišljenje u svemu tome”, “Smeta nas forsanje jednoumlja u svim mainstream medijima, smeta nas što nema istraživanja”. “Mi smo domoljubi. Nas ljevica, desnica ne zanima”,

a Target dodaje: “Govorimo iz perspektive čovjeka koji je marginaliziran. Ne pričamo o autima, ženama, nakitu kao neki reperi. Pričamo o stanju društva”.

“Mislim da smo malo zakoračili u nekakve, kako se zove, vode dublje, ali opet, kako se zove, da je sve to u sferi rap izražaja”.

Zašto General Wooa ne bi imao pravo na svoje mišljenje da je Jasenovac mit jer se stvarno radi o komunističko-četničkom mitu. Postoje mnogobrojni dokazi o izmišljenim žrtvama i lažima. Zašto se ne želi istražiti (prekopati) područje Jasenovca pod vodstvom komisije u koju će biti uključeni međunarodni stručnjaci. Tko se i zašto boji istine?

Tram 11. stoji iza svojih stihova i poručuje: “Dragi naši prijatelji i fanovi od danas Jedanajestica vozi neovisno. Javljamo vam da je naša izdavačka kuća s nama danas prekinula suradnju zbog velikog medijskog pritiska. Hvala im za ovih 20 godina suradnje, ali vrijeme je da Tram 11 ipak dalje nastavi sam. Od sada ćete naš album Jedan i jedan moći kupiti samo preko nas i naše buduće izdavačke kuće”.

Da je Tram 11 u pravu potvrđuju slučajevi iz svakodnevnice pa tako i slučaj iz Zadra kada su uhićeni kritičari premijera.

Andrej bi trebao otići, na naš trošak kao i do sada, u Zadar te se ispričati uhićenima

Privođenje građana u Zadru koji su u svojim objavama na društvernim mrežama spomenili velikog vođu Andreja. Priveden je jadan 72 godišnjak i jedan 49 godišnjak, dva domoljuba koja su izrazila svoje nezadovoljstvo načinom kojim Andrej vodi Hrvatsku.

Prvi je napisao kako “premijera i njegove poltrone treba dočekati pokvarenim jajima” dodajući da “nitko nije toliko ponizio i izdao Hrvate, narcisoidni jadnik”, drugi

“Udri munjo, pukni grome… zar ti pavijanu s Frkom njesi u Ukrajini”, referirajući se na Plenkovićevu izjavu da će “Hrvatska reagirati jasno i odlučno ako Rusija napadne Ukrajinu”.

Ljudi su izrazili svoje nezadovoljstvo, nema prijetnji ni premijeru niti nekom drugom pa ih nije trebalo maltretirati: privoditi i višesatno zadržavati te optuživati. S obzirom na komunistički Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira policija je s njima mogla obaviti razgovor u njihovu domu i nije ih trebala privoditi. Ministar policije kaže da su postupali po zakonu, radi se o Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz 1994. u koji su izvršene neke izmjene 2014. godine. Taj zakon je ostatak iz doba komunističke Jugoslavije pa ga treba mjenjati. Pitanje zašto se taj Zakon nije primjenjivao u doba Tuđmana s obzirom na mnogobrojna vrijeđanja predsjednika?

Kako se navodi u priopćenju, obojica su 20. siječnja 2022. ispod članka na jednom zadarskom portalu o najavi posjeta predsjednika Vlade Andreja Plenkovića Maslenici objavili komentare uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja. Nakon provedenog istraživanja, obojica su 21. siječnja u popodnevnim satima uz Optužni prijedlog prepraćeni na Prekršajni Odjel Općinskog suda u Zadru.

M. Ć. priča: “Na početku su mi govorili da sam prijetio premijeru. Čime? Gdje vi tu vidite prijetnju?! Pa su onda preokrenuli na vrijeđanje. Ne, to nije ni vrijeđanje, nego komentar na premijera moje Vlade. On je javna osoba i svi ga mi plaćamo. On bi trebao korigirati svoje ponašanje i naviknuti se na kritiku i komentare svog rada. Uostalom, živimo li u demokraciji ili diktaturi?”

Zatista u kakvoj mi državi živimo?

Privedeni nije cijepljen pa je trebao imati poseban tretman, ali ga nije imao. Nitko ga nije pitao o cijepljenju, niti je tražio covid potvrdu!?

Čovjek koji je Plenkovića nazvao pavijanom ispričao kako su ga odveli i ispitivali

“Bili su korektni ljudi i odveli su me u policijsku postaju pod izlikom da sam nešto napisao na Facebooku. Nešto su vijećali, kao da ugrožavam sigurnost premijeru, kaznena prijava, da to traži državni odvjetnik. Kako mu ja mogu ugroziti sigurnost? Bila mi je nejasna situacija. Na stol je netko donio papir, vidio sam da piše da sam uhićen. Meni službeno piše da sam u 15:20 uhićen, a u 11 i nešto sam odveden od kuće”, kazao je H.V.

H. V. je kazao da nije znao da će biti uhićen kada je odveden od kuće.

“Rekli su da moram dati izjavu oko sporne izjave na Facebooku. i oko 15:20 saznajem da sam uhićen, ali ne zato što sam prijetio, nego uvrijedio premijera svojim komentarom. Ja sam rekao njima zašto sam to rekao”.

“Smatram da bi trebalo zabraniti Facebook u Hrvatskoj, neka svi rade što hoće, da nema nikakve kritike. Ne razumijem to. Pet godina sam bio u ratu, dva puta sam nastradao, zadnji put pred Banjom Lukom gdje sam se pozdravio s generalom Matijašom, a sat vremena kasnije je poginuo.

Čovjek koji se borio cijeli rat, sedam godina sam išao po bolnicama dok mi nisu ustanovili dijagnozu, kome to treba? Meni to ne treba. Jučer je ministar izjavio da ja nisam bio uhićen. Pa jesam jer me sutkinja puštala i obrazložila da je diskretno pravo policije da uhiti nekog kad god hoće, u stilu – kad god dobiju nalog. Kad ste uhićeni, netko vas mora pustiti”, kazao je H.V.

U kakvoj to Hrvatskoj mi žvimo? Nismo se mi borili za boljševičku Hrvatsku u kojoj vrijede zakoni iz doba komunizma, u kojoj se opet sudi za verbalni delikt i to selektivno samo domoljubima, braniteljima.

Nakon žalosnih događanja oporba je lupetala i optužila Andreja da je imao veze s kriminalističkim istraživanjem koje je provedeno nad dvojicom muškaraca zbog moguće povrede Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Komesarka SDP-a, drugarica iz GLAS-a i drugi uputili su svoje kritike na krivu adresu, napali su HDZ, a nisu napali konkretno Ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije, načelnika koji su najodgovorniji za postupanje (uhićenje i višesatno zadržavanje građana) prema dvojici kritičara premijera.

Nažalost, drugarica iz GLAS-a je u pravu kada kaže: “Opskurni Zakon za maltretiranje građana” (Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) kojim sevrlo grubo krše temeljna prava, ograničava sloboda govora i neopravdano oduzima slobode. Ono što je još gore to je da se taj Zakon primjenjuje selektivno, od slučaja do slučaja.

“Da policija tako revno postupa za sve uvrede na društvenim mrežama, vjerojatno bi pola države svaki drugi dan bilo uhićeno, navodi se u GLAS-ovu priopćenju vezano za uvrede upućene predsjedniku Vlade. Dodaju kako je podloga za “ovakvo nedopustivo postupanje i maltretiranje građana zastarjeli Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira”.

GLAS ocjenjuje da je taj Zakon prepun nelogičnosti, a među ostalim zabranjuje vrijeđanje i omalovažavanje državnih tijela i službenih osoba, i za to predviđa jednake kazne kao i za, recimo, neovlašteno pucanje iz vatrenog oružja, navodi se u priopćenju. Smatraju da taj zakon treba hitno mijenjati, ali još većim problemom vide “ozračje koje šire Plenković i njegova Vlada”.

Ministar unutarnjih poslova ispravno tvrdi da je policija postupala po zakonu, komunističkom zakonu iz 1994. (zakon iz doba Jugoslavije) koji je imao neke izmjene 2014. godine. Međutim ministar nije pojasnio zašto imamo komunistički zakon i zašto se primjenjuje selektivno. O Zakonu je odvjetnik Hodak kazao: “Primjena Zakona o javnom redu i miru u ovom slučaju je potpuno protuzakonita. Zakon o javnom redu i miru može se primijeniti ako se nekoga zatekne u činjenju djela. Ako bi se, primjerice, osobu zateklo kako viče, remeti javni red i mir. Ovdje se radi o nečemu što su ljudi napisali prije nego što je premijer došao. Zakašnjelo je samo po sebi. Inače, u zapadnim demokracijama bacanje trulih jaja je nešto tradicionalno. Nije u pitanju kamen, koji bi mogao ozlijediti. Čak je i sam premijer Velike Britanije Winston Churchill za vrijeme rata bio pogođen trulim jajima. Na zapadu se to smatra benignim, a kod nas je nešto strašno”.

Drug Plenković je uhićene pozvao na kavu u Zagreb umjesto da je na naš trošak, kao što uobičajeno putuje, otišao u Zadar i ispričao se uhićenima zbog nepoštivanje slobode govora i bespotrebnim uhićenjima. Vrijeme je da se taj komunistički Zakon ukine i donese Zakon koji će poštivati slobodu govora te jasno definirati što je prijetnja tako da ne bude proizvoljnih tumačenja.

Mostovci proglasili pobjedu!?

Mostovci su konačno predali kutije s potpisima i pohvali se da imaju 10% potpisa više nego što treba. Unaprijed su izjavili da će biti pokradeni, kao što se već dogodilo drugima, ali nisu dali nikakve dokaze pa se za sada može kazati da se radi o kleveti.

Proglasili su pobjedu ali nije jasno koga su to oni pobjedili! Most traži ukidanje covid potvrda zaboravljajući da te potvrde nisu umotvorina Plenkovićeva Stožera već su covid potvrde umotvorina EU. Kada EU donese preporuku da se covid potvrde ukinu Stožer će ih ukinuti bez referenduma. Ako Mostovci žele putovati izvan Hrvatske morat će poštivati preporuke i zakone države (covid potvrde) kroz koju prolaze ili u koju idu, a ne preporuke njima mrskoga Stožera. O covid ludilu je mnogo napisano, znanstvenici, kvazi znanstvenici, stručnjaci, kvazi stručnjaci i zajebanti su nas bombardirali mišljenjima, procjenama, teorijama ali i dalje ne znamo gdje smo i kuda idemo. Ni drugovi iz Mosta, koji inače sve znaju, nam ne mogu dati odgovore na pitanja kako će se pandemija širiti ni kada će prestati.

Mostovci se moraju strpiti, moraju sačekati provođenje utvrđene procedure u Saboru te vjerojatno i mišljenje Ustavnoga suda. Ustavni stručnjaci kažu da njihova pitanja neće proći, a Mostovci su odgovorili klevetom: “Ljudi moraju znati tko je Mato Palić – on je HDZ-ov ustavni stručnjak kojeg je HDZ imenovao u Hrvatski sabor. Hrvatski narod je rekao svoje što se tiče COVID potvrda”. Jadno i žalosno!

Prijedlog da Sabor 2/3 većinom odlučuje o epidemiološkim mjerama u slučaju epidemije, pandemije je promašen i treba ga odbaciti (Ustavni sud ili na referendumu)!  

Most se na našoj političkoj sceni pokazao kao jedan rušilački čimbenik. Radi se o skupini diletanata, koja misli da sve znaju, koja je državi Hrvatskoj nanijela veliku štetu (arbitraža s MOL-om, novi izbori nakon rušenja vlade te stvaranje srpsko-hrvatske koalicije). Bili su u vladi, dobili su 4 najvažnija ministarstva (po želji) za funkcioniranje države pa su rušili tu vladu! To mogu samo diletanti! U startu su blokirali dogovore o eventualnom zajedničkom kandidatu oporbe na predsjedničkim i na zagrebačkim izborima.

Sada žele srušiti Plenkovićevu neokomunističku korumpiranu (mnogobrojne afere) i nesposobnu vladu (neučinkovita obnova, neprovođenje reformi…). Budući da sami ne mogu srušiti Vladu pozvali su i svoje prijatelje (SDP, GLAS, Nova ljevica, Radnička fronta, Centar ) da zaborave ideološke razlike i da zajedno sruše Plenkovića, a posebno da eutanaziraju HDZ. Kada bi im to uspjelo pitanje je kako bi sastavili vladu sa strankama koje žele srušiti hrvatsku državu. Bilo bi dobro da prouče kako je nastala rušilačka vlada Ivice Račana i kakve je rezultate polučila. Ako su Mostovci rušitelji hrvatske države na pravom su putu, neka koaliraju s gorem navedenim strankama. Baviti se covid potvrdama sporedna je stvar i na to ne treba trošiti energiju kao ni na afere koje su prošlo svršeno vrijeme.

Dok se Mostovci dive sami sebi Možemo uvodi građanski odgoj u škole iako nije jasno što se konkretno pod time podrazumijeva niti tko će to predavati. Radi se o lijevom ideološkom projektu, preodgoju mladeži kao u “dobra stara vremena” kada se ideološke neistomišljenike jednostavno likvidiralo. Najavljeno je ponovno imenovanje trga ili ulice u gradu Zagrebu imenom zločinca Josipa Broza Tita. Zar to nije bolesno?

Ovako je pisala “heroina” mrzitelja hrvatske države

Živimo u neokomunističkoj Hrvatskoj i ničemu se ne trebamo čuditi. Podrška hip hop skupini Tram 11 koja je pogodila u sridu.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved